Poslovni broj: K-130/2026-73
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tiboru Kovačiću, kao predsjedniku vijeća te Ljiljani Mehremić i Mirjani Rogić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marina Cvjetkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JO zbog kaznenog djela iz članka 118. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/11., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 72/25., u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj: KO-DO- 1888/2025 od 23. prosinca 2025. s izmjenama od 3. srpnja 2026., nakon održane javne rasprave 3. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu FO, optuženika osobno i branitelja optuženika Dinka Šperana, odvjetnika iz Zagreba, dana 7. srpnja 2026. objavio je, a 3. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., u tekstu: ZKP/08),
Optuženi JO, sin J i ČO, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja i zvanja, sa završena tri razreda osnovne škole, pismen, nezaposlen, financiran od strane majke i kćeri, bez primanja, bez imovine, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, ali ne živi sa suprugom, otac devetero djece od čega četiri maloljetne djece koja su smještena u domu, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, osuđivan, vodi se drugi kazneni postupak, u istražnom zatvoru,
k r i v j e
što je
dana 27. rujna 2025., oko 23:30 sati ispred kuće u [adresa], u nakani da nanese teške tjelesne ozljede suprugu RO, zgrabio ju za ruke, vukao po podu te naposlijetku bacio na pod uslijed čega je RO zadobila ozljedu lijevog stopala u vidu prijeloma lijeve petne kosti, u vanjskom (lateralnom) dijelu, a koja ozljeda je teške naravi,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede, opisano u članku 118. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11.
II. Na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11 optuženi JO se osuđuje na
KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE i 6 (ŠEST) MJESECI
III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MO se u izrečenu kaznu zatvora, uračunava vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja i boravka u istražnom zatvoru od 28. rujna 2026. pa nadalje.
VI. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženi JO se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08 te isti padaju na teret državnog proračuna.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je optuženog JO za počinjenje kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjenog na štetu supruge RO.
1.1. Na raspravi 3. srpnja 2026. ovlašteni tužitelj izmijenio je činjenični opis.
2. Pozvan na raspravi da se očituje o krivnji, optuženik je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela stavljenog mu na teret.
3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je: izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb od 28. rujna 2025. (list 7-8 spisa), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske posta je Zagreb, broj 214-02/25-20/31817 od 28. rujna 2025. (list 9 do 10 spisa), medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Zagreb za RO od 28. rujna 2025. (list 15 spisa), izvješće III. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, sastavljeno dana 28. rujna 2025. sa fotodokumentacijom (list 16 do 18 spisa), izvješće Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb broj: K-731/25 od 28. rujna 2025. o postupanju po prijavi ošt. RO (list 23 spisa), medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Zagreb za ŠO (list spisa 80 do 87), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Davora Mayera, dr. medicine, specijalista sudske medicine od 14. prosinca 2025. (list 112 do 114 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz prekršajne evidencije za optuženika (list 165- 167 spisa) i kaznene evidencije (list 170-171 spisa).
3.1. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedokinje (oštećene) RO (list 203-205 spisa), svjedokinje ČO (list 248-249 spisa), svjedokinja UO (list 250-251 spisa), svjedokinja JOB (list 261-262 spisa), svjedok JO (list 328-329 spisa) te je dopunski ispitana sudskomedicinska vještakinja dr. Vedrana Petrovečki (list --- spisa).
4. Optuženik je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu, navodeći da nikada nije ozlijedio svoju suprugu, nikada ju nije vukao po podu niti je udarao, nikada se nisu ozbiljno posvađali i to svi znaju, supruga i on su u braku 27 godina i imaju osmero djece. Točno je ovo što ispričao sin JO, on i optuženik su zajedno bili s oštećenicom, ona je iskrivila nogu, zajedno su je dizali. Njegova supruga je nižeg rasta i ima sigurno 80 ili 85 kg, on je zasigurno ne može podići sam. Ne zna zašto bi ga supruga prijavila, oni se jesu nešto svađali oko djece koja su smještena u domu i ona mu je počela prijetiti policijom. Njegova financijska situacija je loša, otvorio je firmu, ali nema nikakvih prihoda, ne uzdržava djecu, jer su po domovima.
5. Nije sporno da su u inkriminirano vrijeme optuženik i oštećenica bili u braku i da je oštećenica živjela s optuženikom na adresi [adresa]. Također, nije sporno da je oštećenica inkriminiranog dana zadobila ozljedu lijevog stopala u vidu prijeloma lijeve petne kosti, u vanjskom (lateralnom) dijelu, a koja ozljeda je teške naravi.
6. Obzirom se optuženik očitovao da se ne smatra krivim, spornim se ukazuje je li isti počinio utuženo kazneno djelo, odnosno je li isti zgrabio oštećenicu za ruke, vukao po podu te naposlijetku bacio na pod te jesu li ozljede oštećenice u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim događajem i je li optuženik postupa u cilju nanošenja ozljeda oštećenici.
7. Na okolnost utvrđivanja spornih okolnosti, sud je ispitao svjedokinje RO, ČO, UO, JOB i svjedoka JO, pročitao materijalnu dokumentaciju, dopunski ispitao sudskomedicinskog vještaka, pregledao fotodokumentaciju te je na temelju analize svakog dokaza posebno te dovođenjem istih u međusobnu vezu i povezujući ih s obranom optuženika, utvrdio da je dokazano da je optuženik u inkriminirano vrijeme, na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu svoje supruge RO te ga za kazneno djelo oglasio krivim.
7.1. Svjedokinja (oštećena) RO je u svome iskazu navela da se sjeća da su te večeri optuženik i ona hodali do kuće njegovog brata koja je smještena u [adresa] u [adresa], jer su kod njega stanovali. On je toga dana nju počeo vući po cesti, tukao je i mislio je da je ona s drugim muškarcem imena F, što nije istina, i dok ju je tukao, netko je zvao policiju te je policija došla na intervenciju, pitala je što se desilo, međutim nije htjela da on otiđe u zatvor pa je rekla da je bio nesporazum i da mu je tada sve oprostila. Nakon toga događaja su otišli u tu kuću i zna da je njega zvala od njene sestre kćer, odnosno nećakinja i pitala ga zašto joj to radi i da ne postoji nikakav F, ali on je veoma bezobrazno odgovarao njoj i bio je agresivan. Tada je ponovno počeo biti agresivan prema njoj, ona je ostavila sve svoje torbe u kući i potrčala van i htjela pobjeći kod njegove majke, ali on ju je sustigao, povukao je i ona je pala na tlo i počeo ju vući po cesi, to je bilo u dvorištu [adresa], nakon toga ju podigao u zrak i udario u zemlju i od toga joj je pukla noga, odnosno stopalo. On ju je vukao prema kući, bila je uplakana, ali to je taj dio gdje nema baš ljudi. Sve ovo je ponovila pred policijom. S optuženikom je u braku 28 godina i on prije nikada nije bio agresivan, ali nakon što je izašao iz zatvora nakon godina dana, zbog nekakve tučnjave na ulici, on je postao agresivan i mislio je da je ona s tim Č. Dok je bio u zatvoru, ona je njega posjećivala, vodila brigu o djeci, vodila brigu o sudovima, njegova obitelj nije ništa pomogla. Kasnije je socijalna radnica oduzela njoj djecu i ona su smještena po različitim domovima. Misli da su susjedi zvali po liciju, ali zna da je policija došla na intervenciju, pozvala joj je hitnu, snimili su joj nogu i utvrdili su prijelom. I danas se jako loše osjeća, skuplja joj se voda u organizmu, slabo joj radi srce, ima visok tlak i cijelog je lošeg općeg stanja. Živi na ulicama, nema zdravstvenog osiguranja i jedno gdje može otići su brat i majka u Bosni. Potjerana je iz kuće gdje je živjela, jer je to ustvari optuženik rekao. Policijski službenik je slikao njenu nogu odmah nakon događaja. On je to slikao dok je ležala na klupi, za nju je to bio veliki stres. Kada joj se predočava fotografija s lista 17 i 18, navodi da je to njena noga i da su upravo te fotografije koje su nastale u policiji. Kada je optuženik izašao iz zatvora oni su jedno vrijeme stanovali u stanu kojeg je ona iznajmila na Žitnjaku, bez djece, jer su djeca bila u domu. On je iz zatvora došao k njoj i oni su zajedno živjeli, otišli su na more i radili, ali ju je i tada znao tući, vući i bacati robu na nju. Ovo traje već dvije godine. Kod optuženikova brata su kratko živjeli, četiri ili pet dana, a onda su živjeli kod njegove majke u [adresa]. U tom razdoblju je jednom otišla od optuženika kod svoje majke u Bosnu, da se on smiri i molila ga da se smiri i da sve ovo prestane. Za ovu priču oko F ne zna, njega ne bi nikada prevarila, a da je i mislila, zasigurno ne bi bila kod njega, već bih samo otišla od kuće. Ovog 27. rujna 2025. ispred na dvorištu nije nitko bio, sin MO je bio u kući. Sin je vidio samo ovaj dio kada je on nju već bacio i slomio joj nogu i kada ju je optuženik počeo vući prema kući, tada je sin izašao. Nikada nije napadala optuženika, niti mu prijetila nožem. Imena R, M i F su imena koja je optuženik spominjao pred socijalnom radnicom, ali ona nema ništa s njima. Kada se vratila iz Bosne, živjela je s optuženikom koji ju je zatvarao u sobu i on je ustvari nju prisilio da pred socijalnom radnicom spominjem ta imena, iako nije znala tko je to. Svo to vrijeme je nju optuženik maltretirao, zbog njega je izgubila djecu, jer se sklonila u Bosnu.
7.2. Svjedokinja ČO u svome iskazu je navela da su optuženik i oštećenica u braku 27 godina, da su fino živjeli, da se vole i da nije bilo nikakvog sukoba. U braku su imali devetero djece koji su bili smješteni po domovima. Poznato joj je da je optuženik bio u zatvoru zasluženo jednu godinu u Lepoglavi, tada je oštećenica uzela stan u [adresa], gdje ona nikada nije bila. Ona se znatno promijenila, sjeća se da kada se vratio optuženik iz zatvora da su živjeli skupa, pa su jedno vrijeme i kod nje živjeli i oštećenica je stalno bila na mobitelu, gledala filmove i serije, pričala o ljubavnim pričama, a optuženik je zbog toga bio ljut na nju. Nije joj poznato je li ga oštećenica varala. Oštećenica je znala nakon povratka optuženika iz zatvora otići iz kućanstva, a onda se i vratila, što je činila više puta. Zna da se vodi kazneni postupak protiv optuženika zbog toga da bi on razbio nogu oštećenici, ali to nije istina, jer je ona pala po stepenicama, to joj je rekla kćer UO, ona to nije vidjela. Oštećenica se znala derati na optuženika da joj on ne treba, jednom ga je napala nožem i kćer je zvala policiju, ali optuženik nije htio ništa svjedočiti protiv svoje supruge, odnosno, oštećenice, jer ju voli. Nije bila prisutna kada je oštećenica pala, ona je sama skidala taj svoj gips, odnosno, longetu, oni su tada živjeli na adresi [adresa]. Koliko joj je poznato, susjedi su zvali policiju, ali nije bila tamo.
7.3. Svjedokinja UO u svome iskazu je navela da se sjeća da je negdje u rujnu 2025. došla na ručak kod mame i tate, odnosno, oštećenice i optuženika u [adresa], gdje su oni živjeli s njenim bratom MO. Majka i otac su pripremili ručak i zajedno su svi jeli i u jednom trenutku je njena majka izašla iz kuće i ubrzo se počela derati da je slomila nogu. Ona je netom prije izašla van i vidjela kako je majka pala preko stepenica i onda se ona počela derati da je slomila nogu, izašli su susjedi, nakon čega i optuženik i njen brat te su rekli susjedima da je sve u redu, da je majka pala, njih dvoje su je podigli i odveli u kuću, optuženik je pitao je li treba zvati hitnu, oštećenica je rekla da nije potrebno, te je legla i bila na svom mobitelu. Navečer ju je nazvao brat i rekao da je oštećenica zvala policiju i prijavila optuženika da joj je on slomio nogu. Na ručak je došla oko 11:00 sati ujutro s dvoje djece i zadržala se možda dva sata, a negdje oko 22:00 sata ju je nazvao brat da je policija došla po optuženika. Odnos između optuženika i oštećenice je bio sasvim doba r, voljeli su se, on ju je znao i masirati, nositi doručak u krevet i slično. Ona je u dobrim odnosima s majkom, iako joj nije ona nešto puno pomagala kada je rodila djecu. Oštećenica se značajno promijenila posljednje tri godine, od kada je optuženik završio u zatvoru, prestala je voditi brigu o svojoj djeci, pa tako i o njoj, stalno je bila na mobitelu i ona se zaljubila u jednog glumca, čak je tražila od nje i novac za lijekove. Oštećenica se znala derati na optuženika, govorila mu je da ju pusti na miru , jednom prilikom je nasrnula s nožem na njega, rekla je optuženiku da će pozvati hitnu, a on to nije htio i rekao da će onda smjestiti oštećenicu u ludnicu, pa je otišla sa svojim djetetom kod strica i zvala hitnu. Nakon toga ju je zvala policija, pitala što se dogodilo, ona je to ispričala, a onda je tada poludio i govorio zašto je to prijavila da će mama otići u zatvor i da ona to neće izdržati. Oštećenica je znala otići iz kuće, znala je biti cijeli dan okolo, pa bi rekla da je sjedila u kafiću ili bila kod doktora, znala je uzeti optuženiku novac pa je tako i otputovala u Francusku kod sestre. Nije vidjela sam pad oštećenice, već ju je vidjela kada je ona bila na podu, ali je njoj susjeda, koja je premila u međuvremenu, rekla da je pala po stepenicama. Optuženik je htio njoj nazvati hitnu pomoć, ali oštećenica je to odbila. Toga dana je bila dva sata kod njih, poslije se nije vraćala. Brat ju je putem Masengera nazvao i rekao da je mama prijavila tatu da joj je slomio nogu. Nije u komunikaciji s mamom, ne javlja joj se na mobitel.
7.4. Svjedokinja JOB u svome iskazu je navela da joj nije mi poznat događaj iz rujna 2025., niti ima ikakva neposredna saznanja da bi optuženik nanio kakve ozljede oštećenici. Oštećenica je u dva navrata zatražila smještaj u Sigurnoj kući i to upravo zbog obiteljskog nasilja od strane optuženika, zadnji puta je bila u travnju 2025. dok je bila još trudna i samovoljno napustila Sigurnu kuću i vratila se optuženiku. Od trenutka kada je počela raditi postupa se u obitelji UO, ona radi na odjelu obiteljsko-pravne zaštite te je 2021. izrečena žurna mjera oduzimanja sve maloljetne djece optuženiku i oštećenici, djeca su smještena po ustanovama socijalne skrbi s time da je JO (mlađi) bio povjeren svome stricu, a nakon toga je zatražio smještaj u Dječjoj kući. Po njenim saznanjima odnosi između optuženika i oštećenice narušili su se 2024., s time da je optuženik naveo da je razlog taj što je oštećenica pobjegla u Bosnu, iako se ona vratila nakon nekoliko mjeseci. Obitelj JO je preuzela 2022., tada su sva maloljetna djeca njima bila oduzeta, a optuženik i oštećenica su znali dolaziti zajedno i raspitivati se o svojoj djeci u vidu kad bi ih mogli preuzeti. Problemi između optuženika i ošećenice krenuli su krajem 2024., optuženik je tvrdio da oštećenica ima drugog muškarca i kroz cijelu 2025. su bili narušeni odnosi, međusobno su se prijavljivali za nasilje. Tijekom te godine su konstantno navodili da će se razvesti i bilo je mnogobrojnih prijava, s time da prije toga nije bilo nikakvih prijava. Oni su se znali i svađati ispred njih, s time da, po njenom mišljenju, oštećenica nije bila u strahu u tom razdoblju, obzirom da se vraćala optuženiku, a i trenutno živi kod njega, jer nema gdje živjeti. U međusobnoj komunikaciji i komunikaciji s njom nije odavala da bi se bojala optuženika, spominjala je da je optuženik bespotrebno ljubomoran, jer da nema ona drugog muškarca, iako je postalo upitno tko je otac zadnjeg djeteta, odnosno kćeri koja je rođena **.**.2025., jer je navodno ona tada bila u bijegu. Oštećenica joj se požalila jedino u ovom dijelu kada je zatražila da zbog nasilja optuženika, jer ju je vukao po cesti, ode u Sigurnu kuću. Poznato joj je da je oštećenica 6. travnja 2025. zatražila intervenciju policije zbog nasilja optuženika, odnosno zato što ju je vukao po cesti, nakon toga je zatražila da je se smjesti u Sigurnu kuću, jer nije htjela stanovati s optuženikom, ona je bila smještena do 16. travnja u Sigurnu kuću u [adresa], nakon čega je premještena na područje Požege, obzirom da je bilo nekakvih problema s oštećenicom, jer nije poštivala pravila Kuće. Ona je ostala u Sigurno j kući do 29. travnja 2025. Iako su optuženik i oštećenica brižni roditelji prema svojoj djeci, njihovi međusobni odnosi nisu bili dobri zbog čega su im sva djeca oduzeta, a žurna mjera je bila donesena upravo zato što je mlt. kćer Š prijavila za nasilje optuženika i oštećenicu.
7.5. Svjedok JO u svome iskazu je naveo da je njena majka RO, oštećenica, sama pala po stepenicama ispred kuće nakon čega je tražila da se zove policija i susjedi su zvali policiju. Taj događaj se odigrao u rujnu ili listopadu 2025. u kući strica gdje su privremeno živjeli optuženik, oštećenica i on, u [adresa], negdje oko 16:30 sati. Cijeli taj događaj je vidio, jer je bio tamo prisutan, optuženik je bio u kuhinji, oštećenica je bila ispred kuće, a on u hodniku. Kada je majka pala optuženik i on su je počeli pridizati i ona se počela derati zovite policiju. Ne zna razlog zašto bi majka željela da se pozove policija. Četiri ili pet mjeseci prije ovog događaja oštećenica je udarila optuženika nožem ispred nje, bake i sestre i to je za njih bilo traumatično. Trenutno je smješten u dječjem domu zadnjih šest mjeseci, prethodno je živio u [adresa] s bakom i stricem te njegovom djecom, a jedno vrijeme su mama i tata njega pokupili i zajedno su živjeli u [adresa]. U ovom događaju nije vidio koju ozljedu je majka zadobila, zna da je otišla na hitnu i da su joj stavili longetu na nogu, ali nije vidio da je ona otečena. Optuženik i oštećenica se nikad nisu svađali, bio je samo ovaj jedan događaj kada je oštećenica napala nožem optuženika, on je njoj prigovorio jer se ona zaljubila u nekakvog glumca sa serije pa je rekao neka pusti na miru tu seriju i onda je ona tako reagirala. Prije rasprave nije razgovarao niskim o ovom događaju. Oko 21 sat je došla hitna i policija, nakon toga je on sam ostao kući, a ujutro otišao kod bake. Ovom događaju, kada je oštećenica pala, bili su prisutni optuženik i on, iako taj dan prije tog događaja je bila njegova sestra UO na ručku, ali ona je morala onda otići. Ovom događaju, kada je majka udarila optuženika nožem, bili su prisutni sestra UO, baka ČO te on. Sestra je taj dan otišla negdje oko 13 sati. Tada se majka počela derati da je sve prljavo, a sestra je otišla. On je navečer nazvao sestru i rekao da je majka završila u bolnici, a tata da je uhićen i to je bilo oko 21 sat. Majka je pala tako što je savinula zglob, odnosno pogrešno stala na stepenicu s time da su kraj tih stepenica bile nekakve stvari. Unazad godinu ili dvije majka se prestala brinuti o djeci, nije čistila kuću, nije kuhala nije htjela raditi ostavljala ih je same. Zna da se majka bila zaljubila u tog nekog glumca, zvala je zvati i nepoznate ljude putem WhatsApp-a primjerice ljude iz Nepala, znala je izaći do dva ujutro. Majka je znala konzumirati alkohol i droge, čak ju je jednom slikao i htio prijaviti socijalnoj službi, ali tata je rekao da to ne čini, jer je on voli. Tata nikad nije konzumirao alkohol, niti droge. Oštećenica je znala više puta otići od kuće, znala je otići u Bosnu, Francusku, Njemačku, Rijeku, Split bez da im se javi. Ona je više puta znala prijaviti optuženika tražila bi i smještaj u prostorije Centra za socijalnu skrb pa bi se onda opet vratila optuženiku, znala je govoriti da je on maltretira 25 godina, ali uvijek mu se vraćala.
7.6. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, broj: NK214-02/25-20-31817 od 28. rujna 2025. proizlazi da je oštećena RO podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenog JO zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. KZ/11.
7.7. Iz Izvješća III. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, sastavljenog dana 28. rujna 2025. u 00:16 sati proizlazi da je strane nepoznate osobe dojavljeno da susjed tuče suprugu u [adresa]. U policijskoj postaji oštećenici je fotografirana noga, na kojim fotografijama je vidljiva ozljeda, odnosno da je lijeva noga otečena i crvena, dok na desnoj nozi je vidljivo da oštećenica ima obučenu trenirku dugih nogavica.
7.8. Uvidom u prijavu Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 28. rujna 2025. utvrđeno da je ista podnijeta zbog zaprimanja RO **.**.2025. u 03:51 sati zbog ozljeda, te je utvrđeno da je nastao prijelom lijeve petne kosti, u vanjskom (lateralnom) dijelu oštećene, koja je kvalificirana kao teška tjelesna povreda.
7.9. Iz nalaza objedinjenog hitnog bolničkog prijema Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Kišpatićeva 12, od 28. rujna 2025. proizlazi da je razlog dolaska oštećene ozljeda lijevog stopala. Liječnici TO dr. med. i ĐO u svom mišljenju navode da je RO pregledana u hitnoj službi zbog ozljede zadobivene fizičkim napadom poznate osobe, te da je učinjenom obradom suspektna fraktura lateralnog dijela lijevog kalkaneusa.
7.10. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. sc. Davora Mayera proizlazi da su medicinskom obradom oštećene RO utvrđene ozljede prijelom lijeve petne kosti u vanjskom (lateralnom) dijelu koji predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Vještak u nalazu dalje navodi da takva ozljeda može nastati prilikom pada s visine uz doskog na petu, ali i trzajnim izvrtanjem stopala u pokušaju održavanja ravnoteže tijela prilikom posrtanja ili pada u razini u okolnostima naguravanja, hvatanja i obaranja na tlo, a koji mehanizam nastanka se uklapa u dinamiku događaja opisanu u inkriminaciji.
7.10.1. Dopunski ispitana sudskomedicinska vještakinja dr. Vedrana Petrovečki, a nakon što je vještakinji predočen dio iskaza oštećenice sa zapisnika od 27. veljače 2026. i to u dijelu u kojem je ista opisala da ju je optuženik povukao od čega je ona pala na tlo, počeo je vući po cesti, a nakon toga je podigao u zrak i udario o zemlju uslijed čega joj je puklo stopalo, pa da li bi takva ozljeda mogla nastati kako je to oštećenica opisala, vještakinja je navela da opisani mehanizam podoban je za nastanak prijeloma petne kosti u vanjskom dijelu. Naime, poznato je da ozljede mogu nastati tako da se tijelo kreće prema sredstvu ozljeđivanja ili sredstvo prema tijelu koje je ozlijeđeno, a u konkretnom slučaju sila koja je dovela do prijelome petne kosti ostvarena je kretanjem petne kosti prema podlozi i navedeni mehanizam doveo je do utvrđenog prijeloma koji je potvrđen opetovanim RTD snimanjem. Na posebno pitanje sude je li ovakva ozljeda mogla nastati s poticanjem po stepenicama, navodi da bi se u tim okolnostima mogla nastati opisana ozljeda s time da bi tada trebala doći do naglog izvrtanja stopala prilikom posrtanja po stepenicama i pada. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi oštećenica zadobila nekih drugih ozljeda, a na hrptu lijevog stopala oštećenice opisuje se hematom (krvni podljev) i blagi edem (oteklina), i žalila se na bol na dodir, te ograničenost okretljivosti zgloba. Osim navedenog ništa drugo nije utvrđeno. Na fotografijama se vidi oteklina lijevog stopala. Zadobivanje ozljeda prilikom vučenja tijela oštećene po tlu, obzirom da se radi o rujnu mjesecu, b ilo bi za očekivati neke površinske ozljede kao što su oguljotine i manji krvni podljevi, međutim isti se ne opisuju u medicinskoj dokumentaciji. Naravno da deblja odjeća može onemogućiti ovako površinsko ozljeđivanje (neke duge hlače, jakna i sl.) kada bi u tim okolnostima takve ozljede mogle izostati. Na postavljeno pitanje branitelja, da li bi nastale kakve ozljede ili hematomi u slučaju horizontalnog podizanja oštećenice koja leži na tlu, vještakinja je navela da takve ozljede ne bi nastale, međutim ozl jeda oštećenice bi odgovarala podizanju oštećenice vertikalno i njezinim spuštanjem na tlo. Ne može se točno očitovati u kojem vremenskom trenutku je nastala ozljeda oštećenice, međutim iz fotografije bi se moglo zaključiti da je ozljeda nastala nakon nekoliko sati, moguće i nakon 7 sati. Kada se vještakinji predočava dio iskaza svjedoka JO sa zapisnika od 12. lipnja 2026., u dijelu kojem je svjedok naveo da je oštećenica savinula zglob, odnosno pogrešno pala na stepenicu, navedena dinamika se može uklopiti u mehanizam nastanka ozljede. Na postavljeno pitanje branitelja, je li ozljeda koja je fotografirana na listovima 17 i 18 spisa mogla nastati u vremenskom periodu od navodnog ozljeđivanja pa do fotografiranja, vještakinji je navela da se egzaktno u medicini ne može utvrditi u kojem vremenu je nastala ozljeda, jer to ovisi o samoj osobi, pa bi minimum mogao biti oko 2 sata. Ujedno, iz medicinske dokumentacija proizlazi da je hematom na nozi oštećenice relativno blag, nije dovoljno taman da bi se radilo o duljem vremenskom razdoblju nastanka ozljede. Vjerojatno je da ozljeda nije nastala unutar 12 sati, već kako sam navela između 2 i oko 7 sati. Objektivno je utvrđen prijelom petne kosti, a drugih ozljeda nije bilo utvrđeno. Kada bi oštećenica RO pala niz više stepenica, bilo bi za očekivati da su nastale još neke ozljede, međutim u koliko se radilo o posrtanju i naglom izvrtanju noge tada nisu trebale nastati druge ozljede. Stoga i nije moguće reći koji je od ova 2 mehanizma vjerojatniji. Nepostojanje drugih ozljeda na oštećenici u vidu oguljotina i ogrebotina ne isključuje mogućnost nastanaka ozljede na oštećenici na način na koji je ona iskazala.
8. Na temelju analize svih izvedenih personalnih dokaza te povezujući iste s obranom optuženika ovaj sud je, na nedvojben način utvrdio, da je optuženik inkriminiranog dana 27. rujna 2025., u cilju da tjelesno ozlijedi svoju suprugu RO, zgrabio ju za ruke, vukao po podu te naposlijetku bacio na pod uslijed čega je oštećenica zadobila ozljedu lijevog stopala u vidu prijeloma lijeve petne kosti, u vanjskom (lateralnom) dijelu, a koja ozljeda je teške naravi, čime je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11, dakle optuženik je teško tjelesno ozlijedio blisku osobu (članak 87. stavak 9. KZ/11), svoju suprugu RO.
9. Naime, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene RO cijeneći njezin iskaz logičnim, životnim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, a posebice s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, u pogledu dinamike nastanka ozljede. Naime, oštećena RO je u svome iskazu navela da se sjeća da su te večeri optuženik i ona hodali do kuće njegovog brata koja je smještena u [adresa] u [adresa], te da ju je on toga dana počeo vući po cesti, tukao je i mislio je da je ona s drugim muškarcem imena F, i dok ju je tukao, netko je zvao policiju te je policija došla na intervenciju, međutim nije htjela da on otiđe u zatvor pa je rekla da je bio nesporazum i da mu je tada sve oprostila. Nakon toga događaja su otišli u tu kuću, ali optuženik je ponovno počeo biti agresivan prema njoj, ona je ostavila sve svoje torbe u kući i potrčala van i htjela pobjeći kod njegove majke, ali on ju je sustigao, povukao je i ona je pala na tlo i počeo ju vući po cesi, to je bilo u dvorištu [adresa], nakon toga ju podigao u zrak i udario u zemlju i od toga joj je pukla noga, odnosno stopalo. On ju je vukao prema kući, bila je uplakana, ali to je taj dio gdje nema baš ljudi. Policija došla na intervenciju, pozvala joj je hitnu, snimili su joj nogu i utvrdili su prijelom. Navedeno je potvrđeno i izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb od 28. rujna 2025. te prijavom KBC Zagreb. Ujedno, iskaz oštećenice u potpunosti je u skladu s nalazom i mišljenjem, te dopunom nalaza i mišljenja, stalnog sudskomedicinskog vještaka, koji je naveo da opisani mehanizam podoban je za nastanak prijeloma petne kosti u vanjskom dijelu, zatim da nepostojanje drugih ozljeda na oštećenici u vidu oguljotina i ogrebotina ne isključuje mogućnost nastanaka ozljede na oštećenici na način na koji je ona iskazala (posebice kada se uzme da je oštećenica nosila trenirku dugih nogavica). Ujedno, iskaz oštećenice je potvrđen i dalje nalazom i mišljenjem, ne samo u dinamici nastanka ozlijede, već i vremenu nastanka, kada je vještakinja navela da bi ozljeda mogla nastati unutar 2 sata, dakle inkriminirano vrijeme je upravo bilo oko 23:30 sati, a ista je fotografirana po zaprimanju kaznene prijave 01:20 sati, vjerodostojnim se, po stavu ovoga suda upravo utvrđuje iskaz oštećenice.
9.1. Navedeni nalaz, uz dopunu nalaza na raspravi, sud je u cijelosti prihvatio kao logičan, u skladu s pravilima struke te ničim nije dovedena vjerodostojnost u pitanje. Međutim, optuženik osporava da bi vukao oštećenicu po podu, potom je bacio na tlo, dakle uopće ne potvrđuje da je do navedenog događaja došlo na način kako je to opisala oštećenica, već da je ista uganula nogu u popodnevnim satima prilikom hoda po stepenicama, međutim, tako iznesena obrana nije u skladu s provedenim dokazima, usmjerena je na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a posebice kada se uzme u obzir iskaz oštećenice u korelaciji s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka (dakle da je ozljeda oštećenice u uzročno posljedičnoj vezi s napadom optuženika i bacanjem oštećenice u pod). U odnosu na nastalu ozljedu kod oštećenice, sud je prihvatio i medicinsku dokumentaciju za istu, koja je potvrđena i sudskomedicinskim vještačenjem, pa uzimajući u obzir okolnosti odigravanja inkriminiranog događaju, dakle da je optuženik nakon prethodne prepirke s oštećenicom, dakle bliskom osobom (suprugom), istu zgrabio za ruke, vukao po podu te naposlijetku bacio na pod uslijed čega je RO zadobila ozljedu lijevog stopala u vidu prijeloma lijeve petne kosti, u vanjskom (lateralnom) dijelu, a koja ozljeda je teške naravi, u ponašanju optuženog JO ostvarena su sva objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11.
9.2. Optuženik je pri počinjenju kaznenog djela postupao sa stupnjem krivnje koji pravo naziva izravnom namjerom. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zadavanje ozljede oštećenici, a što posebice proizlazi iz iskaza oštećenice, koja je navela da je optuženik bio vidno agresivan i da ju je sustigao, dok je ona bježala od njega, zatim je povukao, zatim vukao po podu i onda bacio na pod, svjestan nanošenja ozljeda svojoj supruzi i cilja koji želi postići, čime su ostvarene i intelektualna i volutativna komponenta izravne namjere za učin ovog kaznenog djela. Na opisani način kod optuženika nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja kaznenog djela, to su u ponašanju optuženika ostvarena sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života
– teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11, za koje je i oglašen krivim.
9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene RO cijeneći isti vjerodostojnim, logičnim i životnim, isti je u skladu s materijalnom dokumentacijom, posebice nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, ista je iskazivali uvjerljivo i životno, vidno potresena zbog navedenog događaja. Također, sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan i logičan iskaz svjedokinje FOB, naime, svjedokinja nema nikakvih neposrednih saznanja za navedeni događaja, niti je bila prisutna istome, ali je potvrdila inače nasilničko ponašanje optuženika prema oštećenici, koja je u više navrata zatražila i smještaj u sigurnu kuću.
9.1. S druge strane, sud je samo djelomično prihvatio iskaze svjedokinja ČO i UO, i to u dijelu da su optuženik i oštećenica bili u braku, mjestu gdje su stanovali i razmiricama između istih (obzirom to potvrđuje i svjedokinja EO). Međutim, obje svjedokinje nisu bile prisutne događaju, nemaju nikakvih neposrednih saznanja, već ČO svoja saznanja crpi od UO, dakle da je oštećenica pala preko stepenica, dok UO svoja saznanja crpi od brata JO. Dakle, njihovi iskazi su irelevantni, i sud ne prihvaća kao vjerodostojne dijelove iskaza da bi oštećenica zadobila ozljedu izvrnućem noge na stepenici, obzirom da isto ne proizlazi iz iskaza oštećenice, ali niti sudskomedicinskog vještačenja (obzirom da je navodno navedeno izvrnuće noge bilo u popodnevnim satima, a kako UO navodi da je došla u 11 sati i zadržala se 2 sata, po vještaku ozljeda koja je fotografirana je ipak svježija). Iz istoga razloga nije prihvaćen niti iskaz svjedoka JO, cijenjen je nevjerodostojnim i nelogičnim, suprotan iskazu oštećenice, materijalnim dokazima, ali čak i iskazu UO, u pogledu vremena navodnog izvrnuća noge, a posebice u dijelu da bi optuženica tražila pozivanje policije, jer da je uganula nogu na stepenici. Zaključno, navedeni svjedoci su rodbinski povezani s optuženikom, UO i MO su djeca optuženika, dok je ČO majka optuženika, i zasigurno su njihovi iskazi iskonstruirani i pristrani, a sve u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti optuženika.
9.2. Sud nije prihvatio niti obranu optuženika, cijeneći istu nevjerodostojnom, nelogičnom i krajnje neživotnom, u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, posebice u dijelu u kojem je isti naveo da nije vukao i podizao te bacao oštećenicu na tlo, obzirom je isto u potpunosti u suprotnosti s iskazom oštećenice, ali i materijalnom dokumentacijom.
9.3. Nalaz i mišljenje sudskomedicinskih vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao stručan, obavljen u skladu s pravilima struke i vjerodostojan, potkrijepljen je materijalnom dokumentacijom, posebice medicinskom dokumentacijom za oštećenicu, a stranke nisu stavljale primjedbe na isti.
9.4. Pročitana materijalna dokumentacija te pregledane fotografije u cijelosti su prihvaćene kao vjerodostojne.
10. Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženiku za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je, uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. KZ/11, uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.
10.1. Olakotne okolnosti kod optuženiku sud nije pronašao. Naime, iako je optuženik otac devetero djece, od toga četiri maloljetne, isti ne skrbi o djeci, već su ista smještena po domovima.
10.2. Od otegotnih okolnosti na strani optuženika, sud je našao u njegovoj bezobzirnosti, nekritičnosti u počinjenju kaznenog djela, raniju kaznenu osuđivanost za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi (dakle kazneno djelo s elementima nasilja), višestruku prekršajnu kažnjavanost za prekršaje iz domene prometa, prebivališta i računovodstva.
10.3. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene otegotne okolnosti, kao i činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 do 8 godina, te cijeneći način počinjenja kaznenog djela i društvenu opasnost djela, prijašnji život optuženika, njegove osobne prilike te ponašanje nakon počinjenja djela, posebice bezobzirnost i krajnju neempatičnost prema počinjenom kaznenom djelu (na štetu svoje supruge) te raniju kaznenu osuđivanost za kazneno djelo s nasilničkim elementima, ovaj sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci. Uzimajući u obzir težinu te društvenu opasnost ovog kaznenog djela, sud smatra da će upravo jedino bezuvjetna kazna zatvora, na koju je optuženik osuđen, postići svrhu kažnjavanja odnosno izraziti društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela, te utjecati kako na okrivljenika, tako i na druge da ne čine kaznena djela te da ne postoji druga blaža sankcija od navedene, sagledavajući sve utvrđene otegotne okolnosti, a posebice u izostanku olakotnih. Ujedno, optuženiku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode i boravka u istražnom zatvoru.
11. Na temelju zakonske odredbe članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 sud je oslobodio optuženika od snašanja troška kaznenog postupka, obzirom da je isti nezaposlena osoba, u istražnom zatvoru, vlasnik tvrtke koja ne ostvaruje nikakve prihode i bez imovine.
U Zagrebu 3. srpnja 2026.
Sudac:
Tibor Kovačić
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju istovjetna primjerka za sud i stranke, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, K-DO-1888/2025,
2. Optuženi JO, putem Zatvora u Zgrebu,
3. Branitelj po službenoj dužnosti optuženika Dinko Šperan, odvjetnik iz Zagreba,
4. Oštećena RO,
5. Spis.