REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj P-753/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju Ivani Branković, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d. d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliu odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 11. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivane Branković i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika iz Zagreba, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19- 19-01191959314, štetu u iznosu od 11.077,64 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od dana podizanja tužbe pa do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju, da tuženiku, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana , dok se u preostalom djelu za 62,50 eura tuženik odbija za zahtjevom za naknadu troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 9. travnja 2024. godine navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 26. rujna 2008. u 07,30 sati u mjestu Bibinje, DC 08, teške tjelesne ozljede zadobio putnik u teretnom vozilu marke VW Transporter reg. oznake i broja [registarska oznaka], osiguranik tužitelja H, koji je istog dana u 09,00 sati preminuo u Općoj bolnici Zadar. Navedenu prometnu nesreću da je izazvao HŽ (sin Š) iz [adresa], upravljajući teretnim vozilom marke VW Transporter reg. oznake i broja [registarska oznaka], osiguranog policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika broj: 08051482964. Protiv HŽ da se vodio pred Općinskim sudom u Zadru kazneni postupak pod brojem: K-455/09, a u odnosu na navedenu prometnu nesreću, te je protiv istog donesena pravomoćna presuda od 28. lipnja. 2010. Tužitelj da je rješenjem broj: 89641 od **.**.2010. ŠŽ, udovici umrlog osiguranika H, i djeci TŽ i SŽ, priznao pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 26. rujna 2008. sa isplatom mirovine od istog dana. Kao uzrok smrti osiguranika da je utvrđena ozljeda na radu 100 %. Od dana 01. rujna 2018. obiteljska mirovina da se isplaćuje samo udovici ŠŽ. Tužitelj nadalje navod da je temeljem odredbe čl. 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/1998.) dana 03. siječnja 2012. u zakonskom roku podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru zahtijevajući naknadu štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 26. rujna 2008. do 31. siječnja 2011. Općinski sud u Zadru presudom broj: P-32/2012 od 25. kolovoza 2015. da je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja no ista da je potom preinačena presudom Županijskog suda u Zadru broj: Gž-2690/15 od 14. siječnja 2016. te je tužbeni zahtjev odbijen. Navodi da je Županijski sud u Zadru dao prednost Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. kao kasnijem zakonu u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju iz 1998. Nakon ovih odluka da je donesen je novi Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013., dalje: ZOMO) koji je na snazi od 01. siječnja 2014., kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narod ne novine, broj 115/2018) koje su na snazi od 01. rujna 2019. Temeljem ovih zakonskih odredbi tužitelj da je dana 15. 06. 2020. podnio novu tužbu Općinskom sudu u Zadru zahtijevajući naknadu daljnje štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 01. lipnja 2017. do 31. svibnja 2020. Ovaj postupak da je još uvijek u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan. Dakle, tužitelj smatra da je novi ZOMO iz 2013. u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. sada kasniji zakon. Odredbe novog ZOMO-a derogiraju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine ŠŽ, udovici osiguranika H, u razdoblju od 01. ožujka 2021. do 29. veljače 2024. u ukupnom iznosu od 11.077,64 eura, tužitelju da je pričinjena šteta u iznosu od 11.077,64 eura. Prema odredbi čl. 161. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Navodi da prema odredbi čl. 164. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da se dana 26. rujna 2008. godine desila prometna nezgoda u kojoj je preminuo pok. ŽŽ, a koji je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Ne osporava niti da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051482964 za štetu koja bude pričinjena trećim osobama. Zakonski okvir kojim se regulira sadržaj obaveze osiguratelja temeljem predmetne police da je Zakon o obaveznim osiguranjima u prometu. Tuženik ne spori niti da je rješenjem tužitelja od 17. rujna 2010. priznato pravo na obiteljsku mirovinu supruzi i djeci pokojnog, a smrt pokojnog pravno je kvalificirana kao smrt uslijed ozljede na radu. Nije sporno da je tužitelj iznos mirovine odredio prema pravilima o obračunu mirovine za slučaj ozljede na radu. Sve ostale činjenične i pravne navode tuženik osporava. Navodi da je posve je neosnovan i neprimjenjiv tužiteljev stav o primjeni ZOMO-a kao zakona kojim se regulira odnos između parničnih strana u ovoj pravnoj stvari. Nasuprot tome, za reguliranje odnosa među strankama, da su relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima u prometu (ZOOP-a) kao specijalnog, užeg zakona, kojim je regulirana predmetna materija, a sve kako je već ustaljeni stav Vrhovnog suda. U povodu istog štetnog događaja, između istih stranaka, radi plaćanja identičnog potraživanja (samo za ranija razdoblja), da su već vođeni parnični postupci te da je, upravo u postupku koji je vođen pred OS Zadar, poslovni broj P-32/12, Vrhovni sud odlukom Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine, izrazio jasan stav o obvezujućoj primjeni ZOOP-a kao specijalnog zakona i potvrdio nižestupanjske odluke kojima je odbijen tužbeni zahtjev. Nadalje ukazuje na obrazloženje Vrhovnog suda u odluci Rev 1354/2016. U konkretnoj pravnoj stvari, povodom istog štetnog događaja i zahtjeva za naknadu štete po osnovi isplaćene mirovine temeljem ozljede na radu pokojnog MŽ, da je Vrhovni sud zaključio da tuženik nije u obavezi vršiti nikakva plaćanja tuženiku i to stoga što se na obavezu tuženika primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao speci jalni zakon, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Predlaže provesti prethodni postupak, održati ročište za glavnu raspravu te zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev primjenom čl. 27. ZOOP-a. Podredno, neovisno o navedenom, tuženik ističe da osporava pasivnu legitimaciju jer temeljem sadržaja preuzete obaveze iz police osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji je reguliran odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nije pasivno legitimiran da solidarno sa svojim osiguranikom snosi naknadu štete kako je utužena u ovoj pravnoj stvari. Za potraživanje koje prelazi iznos, sadržaj i opseg obaveze preuzete sklopljenom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, tužitelj ima pravo naknadu potraživati neposredno od štetnika, a ne od osiguratelja (ne postoji solidarnost obaveze za onu vrstu i opseg obaveze koja nije preuzeta policom osiguranja od automobilske odgovornosti). Ističe se prigovor zastare samog prava (od zadnjeg neispunjenog potraživanja proteklo je više od 5 godine), a sve sukladno čl. 277. ZOO-a. Ističe se prigovor zastare i obzirom da je tužitelj saznao za štetu danom donošenja rješenja o umirovljenju te je trajanje iste bilo predvidivo i u budućnosti (buduća sukcesivna šteta) te obzirom da je početak tijeka zastare od dana pravomoćnosti rješenja o umirovljenju propisan i odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Osporava postojanje tražbine. Tužitelj da nije dokazao da je vršio plaćanja utuženih iznosa, osporava se opravdanost obaveze obiteljske mirovine (obzirom na starost djece i status školovanja), osporava se da djeca imaju i dalje pravo na obiteljsku mirovinu te se slijedom navedenog osporava i visina tražbine. Ističe prigovor suodgovornosti pokojnog osiguranika tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Tuženik nije suglasan niti da se za potrebe utvrđenja visine obaveze tuženika koristi obračun stvarne štete koji se prilaže uz tužbu obzirom isti nije javna isprava (nije ovjeren pečatom HZMO-a kojim se sukladno Statutu HZMO- a ovjeravaju javne isprave, niti je potpisan od osobe ovlaštene za zastupanje HZMO- a odnosno nije ga potpisao ravnatelj). Osporava i da je ovaj obračun izrađen od osobe koja ima status aktuara. Osporava točnost i istinitost sadržaja ove isprave, a svakako osporava visina obaveze koja bi proizlazila iz istog. Osporava činjenicu plaćanja jer tužitelj istu nije dokazao na adekvatan način dostavom knjigovodstvenih isprava kao dokaza činjenice plaćanja.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je slijedeća dokumentacija: zapisnik o očevidu PU zadarske, Postaje prometne policije Zadar, broj: 511-18-15-ITU

-55/2008./l./l.Z. od 26. rujna 2008. (list spisa 5-8), presuda Općinskog suda u Zadru pod brojem: IV k-455/09 od 28. lipnja 2010. (list spisa 9-14), presuda Županijskog suda u Zadru pod brojem: Kž-408/10 od 07. ožujka 2011. (list spisa 15-17), rješenje tužitelja broj: 89641 od 17. rujna 2010. (list spisa 18-20), prijava ozljede na radu od 19. studenoga 2008. (list spisa 21-24), izračun iznosa obiteljske mirovine za razdoblje od 01. ožujka 2021. do 29. veljače 2024. izrađen po ovlaštenom aktuaru Središnje službe, Odjela za pravne poslove tužitelja od 04. travnja 2024. (list spisa 25), ispisi iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 08. travnja 2024. (list spisa 26-41), daljnje dokaze sud nije provodio s obzirom da isti nisu od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom predmetu i da druge dokaze stranke nisu predlagale.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da se dana 26. rujna 2008. godine desila prometna nezgoda u kojoj je preminuo pok. ŽŽ, a koji je u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovao kao putnik u vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Nije sporno niti da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051482964 za štetu koja bude pričinjena trećim osobama. Nadalje nije sporno da je rješenjem tužitelja od 17. rujna 2010. priznato pravo na obiteljsku mirovinu supruzi i djeci pokojnog, a smrt pokojnog pravno je kvalificirana kao smrt uslijed ozljede na radu. Nije sporno niti da je tužitelj iznos mirovine odredio prema pravilima o obračunu mirovine za slučaj ozljede na radu.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom obiteljske mirovine udovici (ŠŽ) i djeci (TŽ i VŽ) osiguranika tužitelja (ŽŽ) u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 29. veljače 2024., a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi dana 26. rujna 2008. u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja (MŽ) za koju je odgovoran osiguranik tuženika (IŽ).

7. Uvidom u rješenje HZMO od 17. rujna 2010. (list spisa 18-20) utvrđeno je da je ŠŽ udovici umrlog osiguranika ŽŽ i djeci TŽ ŽŽ i VŽ priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a iz obrazloženja rješenja proizlazi da je osiguranik od kojeg se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu MŽ umro **.**.2008., te da je smrt osiguranika uzrokovana povredom na radu.

8. Uvidom u tužiteljev obračun isplaćene mirovine od 4. travnja 2024. (list spisa 25) proizlazi da je izvršena u periodu od 1. ožujka 2021. do 29. veljače 2024. isplata obiteljske mirovine od 11.077,64 eura,

9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO -a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO -a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01. rujna 2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova koja je dosljedna (Gž-1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

12. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Kako je prema rješenju tužitelja udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te kako je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu, to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP -a. Kako je obiteljska mirovina osiguranika tužitelja nastala zbog ozljede na radu, tj. isplaćuje se zbog ozljede na radu, to ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time ukazuje neosnovanim (zbog čega sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka niti provodio daljnje dokaze na te sada neodlučne okolnosti), valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 11. lipnja 2026., u iznosu od 200,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 100,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava podneska od 12. ožujka 2026. u iznosu od 62,50 eura, s obzirom da istim požuruje postupanje suda, pa kao takav nije bio nužan za vođenje ovog postupka

U Zadru, 3. srpnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku,

2. tuženiku po punomoćniku.