Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆP, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj Pp-894/2026-7 od 14. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Dvor, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I., žalba tužitelja je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, broj Pp-894/2026-7 od 14. svibnja 2026., okrivljeni ĆP proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 6. istog Zakona, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 dana, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju u trajanju od 8 dana, tako da je okrivljenik izrečenu kaznu izdržao u cijelosti te je na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi se u bitnom navodi kako nije bilo osnova za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona i ublažavanje izrečene zatvorske kazne u tolikoj mjeri s obzirom na sve okolnosti počinjenja prekršaja, čime se ne ostvaruje svrha kažnjavanja i svrha specijalne prevencije. Predlaže da se žalba uvaži i preinači prvostupanjsku presudu u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o prekršajnopravnoj sankciji.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz Prekršajnog zakona jer je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitim dokazima i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaz uvidom i čitanjem materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta te je odluku o krivnji okrivljenika za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temeljio, između ostalog na zapisniku o ispitivanju svjedokinje – žrtve nasilja RP od 5. svibnja 2026. pred policijom, kao i na zapisniku o ispitivanju svjedokinje HP od 5. svibnja 2026. pred policijom, uzimajući navedene zapisnike zakonitim dokazima.
6. Međutim, sukladno odredbi i stavak da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama ( - jer na to izravno upućuje odredba
7. Prema odredbi iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava, a prema istog ako svjedok nije primio upozorenja iz članka 288. stavak 3. istog Zakona (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u istog Zakona).
7.1. propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja (a o tome se ovdje radi jer je svjedokinja RP, ujedno i žrtva nasilja, majka okrivljenika) prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a propisano je i da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik.
8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje – žrtve nasilja RP od 5. svibnja 2026. i svjedokinje HP od 5. svibnja 2026. nije vidljivo da su svjedokinje primile bilo koje od navedenih upozorenja, iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi, te su navedeni zapisnici nezakoniti dokazi i prvostupanjski sud ih nije mogao koristiti kao dokaze. Na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz .
9. Nadalje, ispitivanjem žalbe po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom u smislu odredbe na štetu okrivljenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo. Naime, izrekom pobijane presude okrivljenik se proglašava krivim što je ponovio nasilje u obitelji na štetu osobe starije životne dobi koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Međutim, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ne proizlazi na bilo koji način da bi se radilo o ponovljenom prekršaju na štetu osobe starije životne dobi, a što predstavlja kvalifikatorna obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, već se samo navodi da je okrivljenik ponovio nasilje u obitelji vrijeđanjem majke RP pogrdnim riječima i fizičkim nasrtajem na nju gurajući je i udarajući objema rukama po glavi, a što je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
10. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okrivljenika vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu ne sadrži zakonska obilježja prekršaja iz Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona u skladu s činjeničnim opisom iz optužnog prijedloga trebao preinačiti pravnu oznaku prekršaja, na način da je okrivljenik postupanjem činjenično opisanim u optužnom prijedlogu počinio prekršaj nasilja u obitelji iz Ističe se kako sud nije vezan prijedlogom tužitelja o pravnoj ocjeni djela i pogrešnom primjenom materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti.
11. Zaključno, iako se u predmetnom slučaju ne radi o povredi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, ukazuje se prvostupanjskom sudu da kada izriče kaznu zatvora blažu od propisane posebnim zakonskim minimumom za određeni prekršaj (članak 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje kaznu zatvora u trajanju od najmanje 80 dana, a prvostupanjski sud izriče kaznu zatvora od 8 dana), potrebno je sukladno članku 37. Prekršajnog zakona obrazložiti kojim se konkretnim razlozima sud vodio prilikom odluke o ublažavanju kazne.
12. Slijedom navedenog je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uslijed navedene odluke, žalba tužitelja je postala bespredmetna.
13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i izdvojiti iz spisa sve nezakonite dokaze, iznova će provesti do sada izvedene dokaze te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku te u slučaju eventualne osuđujuće odluke i u novom postupku, voditi računa da ponovno ne počini povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v. r
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
