REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1706/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o je
I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 056-50- 4511411 od 16. studenog 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...".
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 397,90 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenog 2007. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 331,55 eura sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 16. ožujka 2026. ističe da je s tuženikom 16. studenog 2007. sklopio ugovor o kreditu broj 056-50-4511411, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju rabljenih automobila, u iznosu od 90.847,98 HRK. Ističe da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu članka 3. predmetnog ugovora o kreditu, koja se odnosi na plaćanje tzv. "ulazne naknade" tj. na naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Ističe da je tuženik takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kreditnog zahtjeva, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi nisu tuženiku nastali prilikom obrade kreditnog zahtjeva jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Ističe da navedena odredba nema u svojoj suštini nikakav logički i opravdani smisao, nego se radi o tome da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijeniti. Radilo se o odredbi "uzmi ili ostavi", te je zapravo tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristati kako bi u konačnici mogao realizirati novčani iznos kredita. Ističe da je na opisani način tuženik 27. studenog 2007. ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 3,30 % od iznosa kredita, što je u ovome slučaju iznosilo 2.997,98 HRK tj. 397,90 EUR. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom se će utvrditi da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj 056-50-4511411 od 16. studenog 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi:
"NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...". Također traži isplatu iznosa od 397,90 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenog 2007. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. Tuženiku je tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu, dostavljena 10. travnja 2026.
3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, na temelju čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP) odlučeno je u izreci.
4. Napominje se da se, sukladno čl. 338. st. 5. ZPP, u obrazloženju presude zbog ogluhe iznose samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.
5. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio u iznosu od 1.328,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura iznosi 250,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te na presudu zbog ogluhe u iznosu od 55,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 331,55 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).
6. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
U Zagrebu 3. srpnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima je pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostava. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka o kojoj odlučuje županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2 ZPP).
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.
DNA:
-pun. tužitelja
-tuženiku
