Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-269/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Schmidt, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. u Osijeku, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-68/2023 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-68/2023 od 10. prosinca 2024. u točkama I i II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.204,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (25. kolovoza 2017.) pa do isplate, kao i da tuženik isplati tužiteljici troškove parničnog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate.

2. U točki II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 eura u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu ali pred drugom sucem pojedincem te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 5.204,27 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 25. kolovoza 2017. na ime duga iz ugovora o zajmu kojeg je tuženik 8. ožujka 2012. sklopio sa OĐB, a koju tražbinu je tužiteljica stekla na temelju ugovora o prijenosu potraživanja-cesiji koji je zaključen sa FĐB.

7. Sporno je između stranaka da li je tuženik dužan tužiteljici isplatiti navedeni iznos s obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor zastare te navode tuženika da je svoje obveze po ugovoru o zajmu podmirio ranijem vjerovniku VĐB te da li tužiteljica ima pravni interes za pokretanje ovog postupka s obzirom da raspolaže vjerodostojnom ispravom te sredstvima osiguranja navedenim u čl. 5. ugovora o zajmu.

8. Utvrđuje sud prvog stupnja da iz ugovora o zajmu od 8. ožujka 2012. proizlazi da je zaključen između PĐB i tuženika kao zajmoprimca, da se zajmodavac obvezao predati zajmoprimcu iznos od 3.251,71 eur, sa kamatom od 6,17% godišnje, da se zajmoprimac obvezao vratiti iznos zajma u roku od 17 mjeseci i to u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od 200,25 eura i da se prvu ratu zajmoprimac obvezao platiti 8. travnja 2012., a da je za osiguranje zajma zajmoprimac predao zajmodavcu više sredstava osiguranja navedenih u čl. 5. ugovora o zajmu.

9. Nadalje, sud utvrđuje da iz ugovora o prijenosu potraživanja-cesiji proizlazi da je SĐB tužiteljici kao cesionaru ustupio potraživanje temeljem navedenog ugovora o zajmu.

10. Zaključuje da je neosnovan prigovor aktivne legitimacije jer da je tužiteljica tražbinu stekla na temelju valjanog ugovora o prijenosu potraživanja pa da je stoga aktivno legitimirana u ovom postupku, posebno što je temeljem odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) za ustup tražbine nije bio potreban pristanak dužnika ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Utvrđeno je nadalje uvidom u nalaz sudskog vještaka da ugovor o zajmu nije vraćen, da tuženik nije platio niti jedan iznos anuiteta i da je posljednji iznos dospio 8. kolovoza 2013. te da sukladno čl. 226. st. 1. i 2. ZOO-a zastara anuiteta kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuje glavnica kamate iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta te da je u konkretnom slučaju potraživanje tužiteljice u zastari.

11. To iz razloga što je posljednji anuitet dospio 8. kolovoza 2013., a tužba je podnesena 25. kolovoza 2017., dakle, protekom trogodišnjeg roka zastare. Stoga zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o anuitetima jer da je vraćanje zajma ugovoreno u istim mjesečnim iznosima, a ne u obrocima koji bi bili različiti svaki mjesec. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te obvezuje tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a, a visinu utvrđuje temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

12. Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

13. Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja ima razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 226. ZOO-a kada je utvrdio da se radi o ugovorenim anuitetima koji zastarijevaju u roku od tri godine jer da je u konkretnom slučaju trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a od pet godina jer da su ugovoreni mjesečni iznosi u ratama.

15. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je u ugovoru o zajmu ugovorena isplata u sedamnaest jednakih mjesečnih iznosa čija visina je unaprijed određena u iznosu od 200,25 eura (1.508,82 kn), pa se stoga radi o potraživanju anuiteta jer tako ugovoreni način plaćanja dobiva karakter povremenog davanja koji postoji samostalno, slijedom čega sukladno čl. 226. ZOO -a zastara isplate pojedinoga anuiteta teče od dospjelosti svake pojedine isplate, a zastarni rok za povremene tražbine je tri godine.

16. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je zadnji anuitet dospio 8. kolovoza 2013., da je tužba podnesena 25. kolovoza 2017., dakle, nakon proteka roka od tri godine.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedenu odredbu materijalnog prava o zastari tražbine i pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

18. Isto tako pravilna je odluka o troškovima parničnog postupka jer tužiteljica nije uspjela u parničnom postupku slijedom čega je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužna tuženiku nadoknaditi troškove čija visina je pravilno odmjerena sukladno važećoj Tarifi.

19. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude te je žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi.

20. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije usp jela u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić