Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-923/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Kristine Vukelić Aničić kao predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7309/2025 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7309/2025 od 1. travnja 2026. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke usvojen je deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 30. ožujka 2026. u dijelu čl. 2. st. 3. ugovora kojim je ugovorena naknada za obradu kredita i da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora. U točki II izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 856,18 eura sa zateznom kamatom od 1. travnja 2026. do isplate, dok je u točki III izreke odbi jen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda ukine ili preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da se nadoknade troškovi parničnog postupka tuženiku kao i troškovi žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 2. st. 3. ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja radi isplate naknade za obradu kredita kao i svih naknada i troškova sukladno s Odlukom o tarifi naknada za usluge kreditora.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u visini od 24.782,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseci, te da je ugovorena naknada sukladno Odluci o tarifi naknade za usluge kreditora.

7. Sud prvog stupnja primjenjujući odredbu čl. 84., čl. 87., čl. 96. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje ZZP/03), te primjenjujući odredbu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) i čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a prihvaća tužbeni zahtjev.

8. Analizirajući isprave u spisu i iskaz tužitelja utvrđeno da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo jer je istu unaprijed formulirao tuženik na standardiziranom obrascu bez da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj te odredbe, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te je uzorkovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj tuženiku s naslova ove naknade isplatio 229,36 eura (1.729,11 kn) pa stoga sud prvog stupnja prihvaća tvrdnje tužitelja kako ugovor ne sadrži opis troškova i usluga već se je naknada odredila u paušalnoj visini, pa su tako neutvrđeni troškovi prebačeni na teret tužitelja nerazmjerni po svom sadržaju i visini. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da neosnovano tuženik prigovara da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice, jer da je postavio samo deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, jer da tužitelj primjenom odredbi čl. 327. st. 1. i čl. 328. ZOO-a ima pravo u svako doba isticati ništetnost, a tužitelj primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZPP-a ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti i prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. Nadalje, navodi da je pravno je shvaćanje prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) da je zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da tuženik neosnovano prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer da je postavljen zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, te da je primjenom odredbe čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) utvrdio da je tužitelj u tužbi pravilno označio vrijednost predmeta spora.

10. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj ima pravo na podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe ugovora o kreditu sukladno čl. 187. ZPP-a i da tužitelj mora dokazati da ima pravni interes za podnošenje te tužbe jer da nije postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu.

12. Ovo iz razloga što tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrditi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave jer je to propisano odredbom čl. 187. st. 1. ZPP-a.

13. Takva tužba prema odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a može se podnijeti kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

14. Stoga tužitelj koji podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu i to u dijelu ugovorene izlazne naknade ima pravni interes za takvu tužbu iako u tužbi nije zatražio isplatu te naknade. Naime, pravni interes za utvrđenje ništetnosti ne mora biti nužno ekonomski ili povezan sa konkretnom isplatom već proizlazi iz sudjelovanja u pravnom odnosu i interesa da se utvrdi pravna valjanost ugovornih odredbi. Činjenica da tužitelj nije tražio isplatu izlazne naknade ne isključuje postojanje pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti, jer se ništetnost pojedinih dijelova ugovora utvrđuje radi zaštite pravnih interesa i može biti osnova za neke buduće zahtjeve.

15. Osim toga čl. 327. ZOO-a je propisano da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba te se stoga u svakom konkretnom slučaju procjenjuje pravni interes pri čemu se pravni interes ne mora očitovati samo u novčanom ekvivalentu.

16. Stoga s obzirom da se odredbi iz ugovora o kreditu koja je predmetom ovog spora nije pojedinačno pregovaralo, i da je ta odredba kao sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed pripremljen od strane tuženika, odnosno da se radi o tipskom ugovoru i da takva odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da takva odredba nije poštena i da je sukladno odredbi čl. 96. st. 1. u vezi čl. 102. st. 1. ZZP -a ništetna.

17. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio iskaz tužitelja da se nije o toj odredbi pregovaralo, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi se o toj odredbi pregovaralo s time da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačnoj pregovarao o spornoj naknadi.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora jer je sud prvog stupnja odlučio o prigovoru tuženika o previsoko označenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a te je pravilno prihvatio vrijednost predmeta spora koji je tužitelj označio u tužbi u iznosu od 1.400,00 eura . Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio navedenu vrijednost predmeta spora budući da se tužbom ne traži isplata novčanog iznosa da bi ta okolnost imala utjecaja na vrijednost predmeta spora te prihvaća vrijednost predmeta spora s obzirom na vrstu i značaj predmeta u kojem se traži ništetnost ugovorne odredbe koja se ne može smatrati previsokom niti zloupotrebom prava kako to tvrdi tuženik niti bi vrijednost predmeta spora mogla ovisiti od pretpostavljenih budućih dispozicija tužitelja na traženje isplate restitucijskim zahtjevom.

19. Stoga ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

20. S obzirom na izloženo neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP -a kada su dosuđeni troškovi parničnog postupka sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i sukladno važećoj Tarifi, a sve sukladno uspjehu tužitelja u ovom postupku.

21. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

22. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić