Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1192/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Nicole Kwiatkowski, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa Damir Metelko, odvjetnik iz OD Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti,, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-565/2023-12 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-565/2023-12 od 13. svibnja 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se naprijed citirana prvostupanjska presuda u točki IV. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur u roku od 15 dana dok se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđen je ništetnom dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu od 5. listopada 2006. u dijelu kojim je ugovoreno pravo tuženika kao kreditora vršiti promjene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke. U točki II. izreke utvrđene su ništetnima odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica kojim je zahtijevala utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu dok je u točki IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose obje stranke.

3. Tuženik žalbom pobija točke II., III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje ZPP) dok tužiteljica žalbom pobija odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke.

4. Stranke predlažu uvaženje žalbi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice osnovana.

7. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je ništetnost odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te dijelovi odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 5. listopada 2006. na iznos od 55.740,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan puštanja kredita u tečaj,

- da je u odredbi čl. 8. Ugovorena ugovorena redovna kamata kao promjenjiva sukladno važećim odredbama tuženika,

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača jer je Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba u svrhu koja služi za zadovoljenje osobnih potreba iste- uređenje kuće za potrebe stanovanja

- da tuženik nije dokazao da bi Ugovor o kreditu bio sklopljen u svrhu koja ne služi zadovoljenju osobnih potreba,

-da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14 lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

- isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna.2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je vezan utvrđenjem iz navedenih presuda da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

- da se o spornim odredbama među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovarala te da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora nije bila informirana o rizičnosti ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF i parametrima promjene kamatne stope a što utvrđuje temeljem sadržaja njezina iskaza.

9. Temeljem iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojoj je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odlukama tuženika te valutna klauzula vezana uz valutu CHF ništetne slijedom čega kao osnovan prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti istih te odlučuje kao u točkama I. i II. izreke dok kao neosnovan u točki III. izreke odbija zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala utvrđenje ništetnost Ugovora u cijelosti uz zaključak da Ugovor može opstati i bez ništetnih dijelova odredbi Ugovora te takav tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki III. izreke.

10. U pogledu prihvaćenog evetnualnog tužbenog zahtjev tužiteljice obrazlaže prvostupanjski sud da su odredbe ugovora o kreditu sklopljene s potrošačima vezanim uz valutnu klauzulu CHF te odredbe ugovora o kreditu o promjeni kamatne u skladu s važećoj odlukom banke bile predmetom spora u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. U tom postupku učincima koje je vezan temeljem odredbe čl. 502.c. ZPP-a da je utvrđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva za klijente jer im na valjan način nisu objašnjene posljedice i doseg takve ugovorne odredbe po njih kao potrošače, s time da su tužene banke kao trgovci, među kojima je bila i ovdje tužena, bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Nadalje unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač da je doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kama tnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja pa kako je temeljem članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c ZPP-a vezan utvrđenjima iz navedene parnice, zaključuje da su sporne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne slijedom čega kao osnovan prihvaća eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučuje kao u točk. I. i II. izreke.

11. Odlučujući o žalbi tuženika prvenstveno valja ukazati da je neosnovano upiranje istoga na postojanje razloga za izuzećem članova ovog drugostupanjskog vijeća u odnosu na što treba reći da je rješenjem Predsjednika ovog suda br.29 Su- 144/2025-2 od 8. travnja 2025. takav zahtjev tuženika kao neosnovan odbijen, pa su se ostvarile pretpostavke za odlučivanje o žalbi tužitelja.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi za istaći je da su neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP -a. Suprotno žalbenim navodima pobijan presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima . Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

13. U donošenju prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1.t. 2. i 3. ZPP-a.

15. Ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te pravne zaključke istoga vezano uz razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a koje pitanje je prvostupanjski sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog spora pravilno uvažavajući iskaz tužiteljice temeljem kojeg pravilno utvrđuje da nije postojao informirani pristanak tužiteljice, odnosno da istoj nisu dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi Ugovora vezanih za određivanje njezine obveze.

16. Prvostupanjski je sud nadalje pravilno cijenio direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

17. Naime, odredbom članka 502. b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

18. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a time da je odredbom čl.81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava ( čl. 87. st.1. ZZP/03.

19. Stoga je pravilno utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda da je vezan utvrđenjima iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost istih pa kako je prvostupanjski sud temeljem iskaza tužiteljice kojeg je u cijelosti kao vjerodostojnog prihvatio utvrdio da se o spornim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da tuženiku tužiteljicu nije informirao o rizičnosti ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF i parametrima promjene kamatne stope pravilno je prvostupanjski sud kao osnovan prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice te pravilno utvrdio ništetnost istih u smislu odredbe čl. 81.st.1. u svezi s čl. 87.st.1. ZZP/03 te pravilno odlučio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude.

20. Za procjenu valjanosti spornih odredbe nisu od odlučnog značenja žalbeni navodi tuženika da tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije tražila nikakva posebna pojašnjenja budući je upravo tuženik kao trgovac i jača ugovorna strana, bio dužan tužiteljici dati sve potrebne informacije te jasno i određeno informirati istu kao potrošača o kriterijima promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF što je konkretno izostalo.

21. Na žalbene navode tuženika valja istaći da u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljici dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj o odluci tuženika i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nosi, samim time ni razumljivost iste niti je dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik prilikom sklapanja ugovora stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu tužitelj ice kao potrošača zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se radi o nepoštenim te time ništetnim odredbama ugovora.

22. Kako tuženik u ovom postupku nije dokazao da su okolnosti vezano uz sklapanje spornog Ugovora bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu tj. nije dokazao da se je o sklapanju Ugovor o kreditu pregovaralo niti je na te okolnosti predlagao adekvatne dokaze to po tuženiku predložena dokumentacija (Opći uvjete poslovanja i podaci HNB na okolnosti povijesnog kretanja mjesečnog LIBOR-a) ne dokazuju da je tužiteljicu kao potrošača u vrijeme sklapanja Ugovora obavijestio o parametrima promjene kamatne stope ni rizicima i posljedicama sklapanja ugovora ugovaranjem valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

23. Neosnovano tuženik u žalbi upire da bi valutna klauzula iz članka 22. ZOO-a kao dispozitivna norma hrvatskog nacionalnog prava bila isključena od testa poštenosti. Prema članku 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavak 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

24. Pri tome valja napomenuti da Ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim iz razloga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužiteljicu na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite potrošača.

25. Nadalje neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o statusu tužiteljice kao potrošača.

26. Naime, odredbom članka 3. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27. Kako iz provedenog postupka sadržaja sklopljenog Ugovora o kreditu te iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila kao fizička osoba u svrhu koja služi za zadovoljenje osobnih potreba iste- uređenje kuće za potrebe stanovanja, to neosnovano smatra tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio status tužiteljice kao potrošača. S ovim u vezi ističe se da je tužiteljica u ovom postupku dokazala svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03 pri čemu tuženik na kojem je bio teret dokaza o protivnom u ovom postupku kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud ničim nije dokazao da tužiteljica taj status ne bi imala.

28. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne odredbe među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu ništetne te je pravilnom primjenom materijalnog prava kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

29. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke pobijane presude osnovano tužiteljica žalbom upire da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe čl. 154.st.4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

30. U ovom konkretnom slučaju tužiteljica je istakla glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti s kojim nije uspjela te eventualni tužbeni zahtjev kojim je zahtijevala utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora koji zahtjev je prvostupanjski sud prihvatio. Međutim, kako vezano uz raspravljanje o tužbenom zahtjevu s kojim tužiteljica nije uspjela u sporu nisu nastali posebni troškovi to je u takvoj situaciji po shvaćanju ovoga suda tuženik u smislu odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a dužan tužiteljici naknadi parnični trošak.

31. Stoga prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a kada je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak, jer kada je odbio glavni tužbeni zahtjev vezano uz raspravljanje o kojem nije nastao nikav poseban trošak a prihvatio podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, tužitel jica je uspjela u spor te joj u cijelosti u smislu odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a pripada pravo na naknadu parničnog troška. Identična pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-917/2024-2 od 22. listopada 2024.

32. Kako tužiteljici prema Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa) sukladno sadržaju postavljenog troškovnika pripada pravo na naknadu troška za sastav tužbe ( Tbr.7.t.1. 100 bodova ), sastava podneska od 28. studenog 2023. ( Tbr. 8.t.1., 100 bodova) te zastupanja na ročištima 4. ožujka 2024. i 18. travnja 2024. ( Tbr. 9.t.1., za svako po 100 bodova) prema vrijednosti boda od 2,00 eur uvećano za PDV, to proizlazi da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 1.000,00 eura.

33. Zbog navedenog uvaženjem žalbe tužiteljice prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke IV. izreke valjalo je temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP -a preinačiti te tuženika obvezati na naknadu parničnog troška tužiteljici u iznosu od 1.000,00 eur te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

34. Tužiteljica je uspjela s žalbom pa joj je tuženik dužan nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur koji se odnosi na trošak sastava žalbe prema Tbr.10.t.4. Tarife s PDV pa je temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

35. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je temeljem odredbe čl. 166.st.1. ZPP -a odlučeno kao u točki III. izreke.

36. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković