Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-339/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KČ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 17. lipnja 2026. broj Kov- 193/2026-8, ispravljenog rješenjem od 19. lipnja 2026. broj Kov-193/2026-9, u sjednici održanoj 3. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KČ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, pod točkom I., na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP) nakon podizanja optužnice, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog KČ te je određeno da se okrivljeniku, u trajanje istražnog zatvora, uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. travnja 2026. nadalje.

1.1. Pod točkom II. pobijanog rješenja, na temelju članka 95. stavka 2. ZKP -a, ukinute su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a, određene protiv okrivljenog KČ i to zabrane približavanja određenoj osobi – žrtvi HČ na udaljenost manju od 100 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom – žrtvom HČ.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KČ, po branitelju, odvjetniku Borislavu Planincu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu da "žalbu usvoji, ukine pobijano rješenje i okr. pusti na slobodu, te mu ev. uz već određene odredi i druge odgovarajuće mjere opreza".

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijajući rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, okrivljeni KČ u žalbi tvrdi da postoji "nejasnost izreke pobijanog rješenja" s obzirom na to da je rješenje donijeto po predsjednici optužnog vijeća, kao sucu pojedincu s ovlastima optužnog vijeća. Međutim, s obzirom na to da je odredbom članka 19.b stavkom 6. ZKP -a propisano da u postupku za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina sudac pojedinac ima ovlasti optužnog vijeća i predsjednika optužnog vijeća, to nema govora o tome da bi, zbog činjenice što je u uvodu naznačeno da je rješenje donijeto po sucu pojedincu s ovlastima optužnog vijeća, izreka pobijanog rješenja bila nejasna. Ujedno, prvostupanjski sud u izreci odluke koju donosi nije dužan navoditi sve zakonske odredbe kojima je određena njegova nadležnost ili sastav suda, tako da zbog činjenice što se prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja nije pozvao na odredbu članka 19.b stavka 6. ZKP-a, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer zbog navedenog izreka pobijanog rješenja nije nejasna, kako to tvrdi okrivljenik u žalbi.

4.1. Nadalje, potpuno promašeno okrivljenik u žalbi tvrdi da je izreka pobijanog rješenja nejasna zbog nejasnog određenja trajanja istražnog zatvora, ukazujući time na bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točku 11. ZKP -a. Naime, okrivljeni KČ u žalbi problematizira konstataciju iz rješenja prvostupanjskog suda u kojoj se nabrajaju ranije odluke o istražnom zatvoru, pa tako i rješenje suca istrage o produljenju istražnog zatvora prije podizanja optužnice za daljnjih mjesec dana, tvrdeći pri tom u žalbi da je nejasno za kojih daljnjih mjesec dana je sada produljen istražni zatvor, odnosno do kada mjera istražnog zatvora po pobijanom rješenju može trajati.

4.2. Međutim, iako prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice nepotrebno navodi rješenja kojima je ranije određen i produljen istražni zatvor, iz pobijanog rješenja je sasvim jasno da se ova konstatacija o produljenju istražnog zatvora za daljnjih mjesec dana odnosi na prethodno rješenje suca istrage Županijskog suda u Varaždinu od 19. svibnja 2026. broj Kir-550/2026-8 koje je donijeto prije podizanja optužnice. Zbog navedenog te kraj činjenice da se u fazi nakon podizanja optužnice u rješenjima o istražnom zatvoru ne navodi trajanje istražnog zatvora, to proizlazi da nije osnovana žalbena tvrdnja okrivljenog KČ o nejasnoj izreci pobijanog rješenja zbog nejasnog navođenja trajanja mjere istražnog zatvora, niti zbog toga postoji proturječje između izreke i obrazloženja pobijanog rješenja, kako to okrivljenik tvrdi u žalbi.

4.3. Nije u pravu okrivljeni KČ kada tvrdi da nije jasno kada je donijeto pobijano rješenje i da je stoga, zbog nejasne naznake datuma donošenja, počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Naime, iz odluka koje prileže u sudskom spisu, koje odluke su primili okrivljenik i njegov branitelj, jasno proizlazi da je 17. lipnja 2026. pod brojem Kov-193/2026-8 prvostupanjski sud donio rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv okrivljenog KČ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a i ukidanju mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a, ali je to rješenje naknadno bilo ispravljeno rješenjem od 19. lipnja 2026. broj Kov-193/2026-9, time da je istog dana 19. lipnja 2026. prvostupanjski sud ujedno sačinio prijepis rješenja s ispravcima.

4.4. Nadalje, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, okrivljeni KČ nalazi u „nedostatno jasnom obrazloženju razloga“ zbog kojih prvostupanjski sud smatra da ovdje nije narušeno načelo razmjernosti. Međutim, prvostupanjski je sud u točki 9. obrazloženja iznio razloge zbog kojih smatra da produljenjem istražnog zatvora protiv okrivljenog KČ, koji je uhićen 20. travnja 2026., nije narušeno načelo razmjernosti, a koji razlozi protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenika, nisu nejasni.

4.5. Zbog svega navedenog, nije osnovana žalba okrivljenog KČ zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

5. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljeni KČ u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je objavama na društvenim mrežama prijetio žrtvi HČ i time počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično opisano u točki 2.) optužnice. Naime, okrivljeni KČ u žalbi tvrdi da njegove objave nisu bile namijenjene žrtvi HČ, da se predmetnim objavama nije obraćao žrtvi i da nije bio u komunikaciji s njom , niti je mogao znati da će netko njegovu objavu proslijediti žrtvi, stoga da nije imao namjeru ustrašiti žrtvu te da sadržaj njegovih objava na Facebooku nema prijeteći karakter.

6. Međutim, osim što je prvostupanjski sud utvrdio da ovdje postoji osnovana sumnja da je okrivljeni KČ počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično opisanog pod točkom 1) optužnice, a koja osnovana sumnja proizlazi iz fotografija zaslona mobilnog uređaja žrtve te iskaza žrtve HČ koja je opisala uporno nastojanje okrivljenika da s njom ostvari neželjeni kontakt zbog čega je osjećala strah, tjeskobu i uznemirenost, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz iskaza žrtve HČ i svjedokinje RČ te fotografija okrivljenikovih objava na društvenoj mreži Facebook, ujedno proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni KČ žrtvi, koja mu je bliska osoba, ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti i da je time počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

6.1. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da sadržaj kojeg je okrivljeni KČ **.**.2026. objavio na društvenoj mreži, suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, ima prijeteći karakter, što uostalom proizlazi i iz iskaza svjedokinje RČ koja je iz njegove objave shvatila da bi okrivljenik mogao naškoditi žrtvi HČ, njihovoj djeci i sebi, shvatila je da bi se nešto grozno moglo dogoditi toj obitelji pa je iz tog razloga o predmetnoj objavi i porukama koje joj je okrivljenik slao, obavijestima žrtvu HČ. Stoga, kraj činjenice da je u spornoj objavi okrivljeni KČ napisao da će učiniti lošu stvar jer mu majka njegove djece ne dopušta da viđa djecu te da će svoju djecu čuvati od gore s njihovom majkom (a doći gore ili "biti gore" u svakodnevnom govoru znači umrijeti), to protivno žalbenim tvrdnjama da sporna objava nema prijeteći karakter i da se ovdje inkriminiraju banalnosti, prvostupanjski sud pravilno zaključuje o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznenog djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

6.2. Ujedno, s obzirom na to da je okrivljenik KČ sporni sadržaj, koji objektivno predstavlja ozbiljnu prijetnju, objavio na društvenoj mreži koja je dostupna velikom broju osoba, tako i njegovoj supruzi žrtvi HČ koja je pokrenula postupak razvoda braka i s kojom ima narušeni odnos, odnosno njihovim zajedničkim prijateljima i poznanicima, to se ukazuju neosnovanima žalbene tvrdnje okrivljenika prema kojima se spornom objavom nije obraćao HČ i da stoga nema dokaza da je postupao s namjerom da ustraši svoju suprugu HČ.

6.3. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenog KČ u dijelu u kojem osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je, objavom spornog sadržaja na društvenoj mreži Facebook 19. travnja 2026., na štetu supruge HČ, koja mu je bliska osoba, počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

7. Pobijajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na konkretnu i realno predvidivu opasnost da će na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti, okrivljeni KČ u žalbi osporava rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja koji ukazuju na prisutnost alkoholne ovisnosti i poremećaja ličnosti, kao i sugestiju vještaka psihijatra za izricanje sigurnosnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihijatrijskog liječenja. Međutim, na te žalbene tvrdnje treba odgovoriti da sud prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, jer je to zadatak suda pred kojim se dokazi provode. Stoga će u konkretnom slučaju, bude li potvrđena optužnica, raspravni sud analizirati nalaz i mišljenje vještaka psihijatra Mirne Zagrajski-Brkić, dr. med. za koji dokaz okrivljenik u žalbi tvrdi da je proizvoljan i paušalni. Međutim, za sada, s obzirom na dosadašnju osuđivanost okrivljenika za kaznena djela i činjenicu da ranije izrečene kazne nisu utjecale na okrivljenog KČ da se suzdrži od činjenja kaznenih djela i svoje ponašanje uskladi sa zakonom, s obzirom na fokusiranost okrivljenika na žrtvu HČ te kraj činjenice da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da, radi ovisnosti o alkoholu i prisutnog poremećaja ličnosti, kod okrivljenika postoji opasnost za okolinu i vjerojatnost počinjenja istog ili težeg kaznenog djela, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje o postojanju konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ili počinjenja djela kojim prijeti, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

8. Na žalbene tvrdnje okrivljenog KČ da nije kršio ranije određene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP-a treba odgovoriti da činjenica da je, nakon višekratnih pokušaja uspostave kontakata sa žrtvom HČ , koje kontakte ona nije željela (zbog čega je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz članka 140. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.) , dana 19. travnja 2026. na društvenoj mreži objavio sadržaj koji se odnosi na žrtvu, ukazuje na njegovu usmjerenost i fokusiranost na žrtvu, pa s pravom prvostupanjski sud nalazi da iznijeta okolnost da je objavljivao sadržaj na društvenoj mreži (što doista ne predstavlja kršenje mjera opreza), uz ostale utvrđene okolnosti, upućuje na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenog KČ.

9. Naime, iako ranije nije osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da činjenica da je okrivljeni KČ u dva navrata pravomoćno osuđivan za kaznena djela, upućuje na zaključak da se okrivljeni ne ustručava činiti protupravna djela te da dosad izricane kazne (uvjetna kazna zatvora te izrečena kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro, ali je zbog neizvršavanja rada za opće dobro određeno njezino izvršenje) nisu utjecale na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom. Zbog navedenog te kraj rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja (prema kojima kod okrivljenika zbog ovisnosti o alkoholu i prisutnog poremećaja ličnosti postoji opasnost za okolinu i vjerojatnost počinjenja istog ili težeg kaznenog djela), to s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje utvrđena iteracijska opasnost ne može otkloniti blažim mjerama i da je stoga primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a opravdana i nužna.

10. Pri odlučivanju o istražnom zatvoru i njegovom trajanju, sud je, prema odredbi članka 122. stavka 2. ZKP-a, dužan voditi računa o razmjeru između težine kaznenih djela, kazne koja se u postupku može očekivati i potrebe trajanja istraženog zatvora, pri čemu je prvostupanjski sud (iako se rukovodio podacima o maksimalnom roku trajanja istražnog zatvora), pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju, a s obzirom na kaznu koja je predložena u optužnici, trajanjem istražnog zatvora protiv okrivljenog KČ, koji je lišen slobode 20. travnja 2026., nije narušeno načelo razmjernosti. Zbog iznijetog, nije u pravu okrivljeni KČ kada u žalbi, tvrdeći da je pogrešna i nezakonita, osporava ocjenu prvostupanjskog suda o tome da daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora nije narušeno načelo razmjernosti.

11. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog KČ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 3. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić