Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-625/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene LZ i drugookrivljenog OZ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbama prvookrivljene LZ i drugookrivljenog OZ, podnesenim po branitelju Denisu Krištofiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj Pp-832/2024-12 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalba, a po službenoj dužnosti, te prihvaćanjem žalba prvookrivljene LZ i drugookrivljenog OZ, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu te se predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj Pp-832/2024-12 od 8. studenog 2024., prvookrivljena LZ i drugookrivljeni OZ proglašeni su krivima zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izrečena novčana kazna u iznosu od po 150,00 eura svakome pojedinačno, te su na temelju članka 138. stavka 1. i članka 139. stavka 4. Prekršajnog zakona obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura svaki pojedinačno.

1.1. Istom presudom drugookrivljenik je oslobođen od optužbe da bi postupanjem opisanim u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja dana 17. ožujka 2024., dana 21. ožujka 2024. i dana 22. ožujka 2024. počinio psihičko nasilje na štetu snahe – oštećene ČZ, jer iz provedenih dokaza na glavnoj raspravi nije dokazano da je drugookrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

2. Protiv te presude prvookrivljena LZ i drugookrivljeni OZ po branitelju su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih razloga.

3. Žalbe prvookrivljene LZ i drugookrivljenog OZ su osnovane.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbama i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti je utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz Prekršajnog zakona jer je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitom dokazu. Ispitivanjem žalbenih navoda prvookrivljene LZ i drugookrivljenog OZ utvrđeno je da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku o krivnji prvookrivljenice i drugookrivljenika za počinjeni prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji temeljio, između ostalog i na zapisniku o ispitivanju svjedoka LZL, sastavljenog 5. studenoga 2024. na glavnoj raspravi pred sudom, uzimajući navedeni zapisnik zakonitim dokazom.

6. Međutim, ispitivanje svjedoka na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama ( - jer na to izravno upućuje odredba

7. Prema odredbi iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako je kao svjedok ispitana osoba koja ne mora svjedočiti (članak 285.), a nije na to upozorena ili se nije izričito odrekla toga prava, a prema istog ako svjedok nije primio upozorenja iz članka 288. stavak 3. istog Zakona (da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u istog Zakona).

7.1. propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe spomenute u stavku 1. istog članka (osobe oslobođene obveze svjedočenja) prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a propisano je i da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik. Prema odredbi članka 285. stavak 1. točka 2. oslobođeni su obveze svjedočenja srodnici okrivljenika po tazbini do drugoga stupnja zaključno, a svjedokinja LZL je sestra okrivljenikove supruge, oštećene ČZ, dakle srodnica okrivljenika po tazbini u drugom stupnju.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje LZL od 5. studenoga 2024. nije vidljivo da je svjedokinja primila bilo koje od navedenih upozorenja, iako se radi o imperativnoj zakonskoj obvezi, te je navedeni zapisnik nezakonit dokaz i prvostupanjski sud ga nije mogao koristiti kao dokaz. Na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz .

9. Budući da je prvostupanjski sud navedeni iskaz svjedokinje u obrazloženju odluke reproducirao i analizirao u presudi i na njemu temelji istu, počinio je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz jer se radi o nezakonitom dokazu u smislu na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbu prvookrivljenice i drugookrivljenika:

10. U pravu su žalitelji kada tvrde da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani žrtve nasilja ČZ povreda dostojanstva i uznemirenost kao konstitutivni elementi prekršaja. Naime, prema zakonskoj odredbi članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan je od konstitutivnih elemenata koji čine biće psihičkog oblika prekršaja nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje.

11. U činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu navedeno je da je događaj od dana 19. ožujka 2024. (uz događaje od dana 17. ožujka 2024., 21. ožujka 2024. i 22. ožujka 2024. za koje je drugookrivljenik oslobođen od optužbe) kod žrtve prouzročio povredu dostojanstva i uznemirenost, pa u tom dijelu u optužnom aktu postoji jedan od konstitutivnih elemenata osnovnog oblika prekršaja koji se prvookrivljenici i drugokrivljeniku stavlja na teret, dakle uz opisani predmetni događaj je navedeno da se radi o nasilju koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost. Međutim, uvidom u cjelokupan prvostupanjski spis i to prvenstveno u zapisnik o ispitivanju svjedokinje – žrtve nasilja ČZ (list 32-33 spisa) na glavnoj raspravi pred sudom od 4. srpnja 2024., utvrđeno je da žrtva nasilja ne navodi izričito da bi izgovorene riječi koje se prvookrivljenici i drugookrivljeniku stavljaju na teret u optužbi, kod nje izazvale povredu dostojanstva ili uznemirenost. Žrtva nasilja ni na koji način nije opisala svoju reakciju na izgovorene riječi iz koje bi se moglo zaključiti da su je upućene riječi uznemirile i prouzročile povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje djela za koje su prvookrivljenica i drugookrivljenik proglašeni krivima.

12. Dakle, u pravu su žalitelji kada navode da u pogledu odlučne činjenice, povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve koja čini biće psihičkog oblika prekršaja nasilja u obitelji, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, jer navedena bitna okolnost nije nedvojbeno razjašnjena, konkretno nije utvrđeno da je došlo do povrede dostojanstva i uznemirenosti upravo zbog izgovorenih riječi od strane prvookrivljenice i drugookrivljenika. Slijedom navedenog, u ovom slučaju bilo je nužno u tom smjeru provesti utvrđivanje u dokaznom postupku, čime je za sada činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a pobijana presuda u osuđujućem dijelu donesena preuranjeno.

13. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene dokaze te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, provesti dokaz suočenjem prvookrivljenice i drugookrivljenika sa žrtvom nasilja s obzirom da se njihovi iskazi ne slažu u odlučnim činjenicama, dati pojedinačnu ocjenu svakog dokaza posebno i u svezi s ostalim dokazima, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

14. U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.

15. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v. r

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja, oštećenicu i tužitelja.