Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-482/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda, Anici Milas, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Kramarić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠŠ, branjenog po braniteljici - Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-458/2024 od 24. listopada 2024., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 30. lipnja 2026., u prisutnosti predstavnice ODO u Varaždinu – LŠ, okrivljenika, te braniteljice okrivljenika, a izrečene i objavljene dana 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I)

I. Temeljem članka 544. stavka 1. ZKP (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), izvan snage stavlja se kazneni nalog izdan protiv okrivljenika ŠŠ presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 29 K- 482/2024-2 od 4. studenog 2024.

II)

II. Okrivljeni UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Š i L, r. U, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, oženjen, otac troje punoljetne djece, s mirovinom od 450 eura, vlasnik automobila marke Peugeot Partner, godine proizvodnje 2006. te Astre karavana, godine proizvodnje 1999., vlasnik dvije kuće u [adresa], te poslovnih prostora također u [adresa], koji su u sklopu kuće, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 04. lipnja 2024., oko 21,00 sati, u Varaždinu, kod Dravskog kanala, predio zvan Vinkovčak, susreo NŠ, i u cilju da ju ustraši, rekao joj da ako u roku od tri dana ne vrati IŠ novac da ju je spreman ubiti, i pitao ju da li zna plivati jer će ju baciti u Dravu,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/2023. i 36/24..; dalje u tekstu – KZ/11).

III. Temeljem članka 139. stavka 2. KZ/11, okrivljeni UŠ

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

te se temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izriče

uvjetna osuda

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu broj KO -DO- 458/2024 od 24. listopada 2024., protiv okrivljenika ŠŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, u kojem je zatražilo da sud izda kazneni nalog, te okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uvjetno na 1 godinu , a što je sud i učinio, ali je okr. po svojoj braniteljici podnio pravovremeni kazneni nalog, bilo je održano više rasprava, te je potom donijeta nova presuda, sve činjenično i pravno pobliže opisano u činjeničnom opisu presude, dok je ranija presuda stavljena izvan snage.

2. Okr. upitan da li se obzirom na navode iz optužnice smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim , te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

3. Okr. je u svojoj obrani naveo da je točno da je on 4.6.2024., oko 21,00 sati, u [adresa], kod dravskog kanala, u predjelu zvanom Vinkovčak, susreo NŠ. Međutim, nije točno da bi on oštećenoj tada rekao da ako u roku od 3 dana ne vrati IŠ novac, misleći na ĆŠ, njegovog prijatelja, da ju je spreman ubiti, te da bi ju pitao da li zna plivati jer ću ju baciti u Dravu. Ističe, da ju je na kritičnom mjestu susreo i da se ona vozila na biciklu prethodno. ĆŠ je njegov prijatelj, a i oštećena se družila s njim, te je oštećenoj ĆŠ dao novac za kukuruz koji mu je trebala isporučiti, a taj novac mu nikad nije vratila, a niti isporučila kukuruz. Ističe, da je on na navedenom mjestu susreo oštećenu. Ona je primila od ĆŠ za kukuruz novčani iznos od 90 eura, te u konačnici mu nije vratila novac, niti mu je isporučila kukuruz. Njega je prijatelj IŠ stalno ispitivao za NŠ gdje je i kada će mu isporučiti kukuruz, pa je on tog dana i sata, kada je susreo oštećenu da se vozila biciklom htio ju u vezi toga baš i priupitati. On je otvorio vozačko staklo jer je stao nekih 5-7 metara od nje s vozilom i onda joj je kroz otvoreni prozor rekao „ Bok NŠ, kada misliš vratiti kukuruz IŠ“, te joj je rekao da ga je prevarila i da to nije lijepo od nje, navodeći da se ona te prigode zaustavila te sišla s bicikla. Nakon toga ona se uhvatila svojom rukama između nogu, a potom je podigla srednji prst prema njemu, pokazavši mu srednji prst, te ga je pitala da li je on njegov advokat, misleći na ĆŠ, a nakon čega se odvezla biciklom preko mosta. Dakle, njihov susret je izgledao ovako kako je opisao i nije točno da bi on oštećenoj prijetio riječima iz optužnice. Istaknuo je, da se s takvom osobom uopće ne može razgovarati i da je njezin obrambeni mehanizam, stalno, kada ju nešto pitaš, da će zvati policiju. Misli da ga je i tog kritičnog dana radi toga prijavila. Pojasnio je da on ĆŠ znade 20 i više godina, kao i samu oštećenu. Na upit je naveo, da sama ošt. ima troje djece, da je jedno smješteno kod udomiteljske obitelji, a dvoje djece je dala na usvojenje. Kada je to rekao pred njihovim društvom ranije, a to se spominjalo u iskazima pred sudom, kada ju je pitao da li je kupila kakvu čokoladicu svojoj djeci, ona je bila povrijeđena što je to otkrio društvu u kojem se i ona kretala, te mu je zaprijetila da će ga prijaviti policiji, te ističe da je to očito razlog zašto ga je prijavila u ovom postupku. Na pitanje braniteljice u kakvim je on bio odnosima sa ošt, prije ovog događaja, naveo je da je bio u dobrim odnosima, nisu se svađali, znala je biti dio njegovog društva, znao joj je platiti kavu, znao joj je pomagati u nekim njezinim poslovima. Ti dobri odnosi trajali su sve do ovog momenta kada on nije njoj spomenuo čokoladice u vezi njezine djece, te ju je to povrijedilo i zato ga je prijavila policiji.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu kao svjedokinju NŠ (listovi 35-36, 79-80 spisa), te svjedoke ZŠ (listovi 80 – 81 spisa), te GŠ (listovi 89 – 91 spisa), a potom je na suglasan prijedlog stranaka, te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao dio zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 4. lipnja 2024. (listovi 10-11 spisa), dio službene zabilješke o dojavi od 4. lipnja 2024. (list 29 spisa), medicinsku dokumentaciju za oštećenu (listovi 82-86 spisa), objave novinskih napisa i komentare čitatelja (listovi 92-97), imovinske podatke za okrivljenika (listovi 59-63 spisa), podatke iz KE za okrivljenika (listovi 57-58 spisa).

5. Nesporno je bilo u činjenicama – da je okrivljenik dana 04. lipnja 2024., oko 21,00 sati, u [adresa], kod [adresa], u predjelu zvan Vinkovčak, susreo NŠ, , a kako je to proizašlo iz obrane okr., tako i iz iskaza oštećene kao svjedokinje MŠ (listovi 35-36, 79-80 spisa), te iskaza svjedoka EŠ ( listovi 80 – 81 spisa), te GŠ (listovi 89 – 91 spisa), dijela zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 4. lipnja 2024. (listovi 10-11 spisa), dijela službene zabilješke o dojavi od 4. lipnja 2024. (list 29 spisa).

6. Sporno je bilo u činjenicama:

- da li je rekao oštećenoj da ako u roku od tri dana ne vrati IŠ novac da ju je spreman ubiti, te da li ju je pitao da li zna plivati jer će ju baciti u Dravu,

- da li je ispunio i subjektivni element kaznenog djela .

6.1. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

6.2. Što se tiče prve sporne činjenice (da li je rekao oštećenoj da ako u roku od tri dana ne vrati IŠ novac da ju je spreman ubiti, te da li ju je pitao da li zna plivati jer će ju baciti u Dravu), okr. je to negirao navodeći da te prijetnje nije izgovorio oštećenoj, već da je ona njega prijavila jer mu se planirala osvetiti, obzirom ju je jednom u društvu pitao da li je kupila čokoladice svojoj djeca koja su udomljena.

6.3. Obranu okr. su potvrdili i svjedoci EŠ i GŠ.

6.4. Svjedok EŠ, u svojem iskazu je naveo da 4.6.2024. godine oko 21,00 sati nije bio u [adresa] kod dravskog kanala u predjelu zvanom Vinkovčak, ali mu je o njemu ispričao okr. čiji je on budući zet. Ističe da mu je govorio okr. kako je ošt. pozajmila od Marijana Videca 200 eura i to mu je trebala vratiti predajom kukuruza, ali mu ona u tom iznosu kukuruz nije isporučila. Ističe da mu je okr. tada rekao da su se oko toga on – okr. i oštećena posvađali, ali nije rekao što je točno rekao MŠ, a on ga nije pitao. On je sreo par dana iza toga kod TC Kaufland ošt. koja mu je rekla da ju ŠŠ napada, da ju je tog kritičnog dana naganjao kod dravskog kanala i da joj je prijetio, te mu je rekla da ga smiri i da će ga prijaviti policiji, a što je naknadno i učinila. Na upit, da li su se svi tri - on, ošt. i okr. prije ovog događaja družili, naveo je da jesu i da je to bio jedan normalan odnos, da su si pomagali, do jednog trenutka kada okr. nije mogao izvršiti uslugu ošt. koju je ona tražila, a to je bilo negdje u 4 . ili 5. mjesecu 2024., dakle, prije ovog događaja. Radi toga su se posvađali, a ujedno i radi toga što je okr. pitao ošt. da li je djeci kupila čokoladice, jer ona navodno ima djecu koja su zbrinuta u drugoj obitelji, a na što se ona uvrijedila, rekla je da će mu smjestiti kad-tad.

6.5. Svjedok GŠ u svojem iskazu je naveo da on dana 4. lipnja 2024., oko 21,00 sati, nije bio u [adresa] kod dravskog kanala, u predjelu zvanom Vinkovčak, kada su se susreli okr. i ošt. NŠ u tom predjelu. Naveo je da su se oni svaki dan na kavi družili i to u popodnevnim satima oko 18,00 ili 19,00 sati i to okr., ošt., OŠ i on. Njima je NŠ bila zabavna, imala je neke svoje fore i grimase te su se rado s njome družili kako bi se malo zabavljali i nasmijali. Sjeća se da tog dana -- oko 18,00 ili 19,00 sati, kad su bili na kavi, s NŠ svi, da je okr. NŠ upozorio da bi trebala ĆŠ vratiti novac, zato jer je preuzela novac i to u iznosu od 90,00 eura, za 100 kg kukuruza kojeg mu nije isporučila. Zapravo su okr. i on, te OŠ to dogovorili s IŠ da mu oštećena isporuči kukuruz za taj novac, i kada ju je okr. tog dana u to vrijeme pitao zašto ne vrati taj novac, zna da je psovala s bogom mater i rekla da će ih sve tužiti. On osobno nije vidio kada je ĆŠ dao taj novac ošt., ali o tome su mu govorili okr. i OŠ, pa su oni vjerojatno imali neposrednih saznanja. Drugog dana kad su se našli na kavi, dakle, 5. lipnja 2024., okr. i on, znade da mu je okr. govorio da je jučer nakon kave ponovno sreo NŠ u tom predjelu Vinkovčak kod dravskog kanala i da joj je govorio da mora vratiti novac ĆŠ, a sve zbog toga što on novac treba jer je bolestan, pri čemu mu je ona rekla da mu neće vratiti novac. On je onda njega pitao da li je on njoj možda prijetio, ali rekao mu je da joj nije prijetio i ništa drugo o događaju mu nije rekao. Kada su bili na toj kavi 4. lipnja 2024., kada su svi zajedno bili još prije događaja, oko 18,00 ili 19,00 sati, u tim razgovorima koje su vodili NŠ je govorila da je ona zaradila u vezi seksualnih usluga 400 eura, a ovdje okr. ju je upitao da li je za te novce koje je zaradila kupila neke čokoladice za djecu i dala im, što je nju jako razljutilo te je odgovorila da će roditi još dvoje i da će oni svi plaćati.

7. Međutim suprotno od obrane okr., te iskaza svjedoka je iskazivala sama oštećena - NŠ. Ona je u svojem iskazu navela da je ona kritičnog dana u kasnijim popodnevnim satima , predvečer biciklom išla na svoj ranč koji se nalazi u [adresa], u predjelu zvani „ N“, te koji se nalazi u blizini streljane. Ona se kretala po pošljunčanom putu. Nešto prije dolaska do mosta preko kanala rijeke Drave ugledala je vozilo srebrne boje, marka joj nije poznata , a isto se kretalo u suprotnom smjeru, njoj u susret. Prepoznala je da se radi o vozilu koje koristi okr.. Okr. poznaje više od 15 godina te je s njim održavala i kontakte. Kada je vozilo došlo do nje zaustavilo se te je okr. izašao van, pa je i ona zaustavila bicikl. Bili su udaljeni oko 7 metra jedan od drugoga. Tada joj je okr. počeo govoriti „Čuješ ti, nebuš li ti IŠ vratila novce, 90 eura, ja mu hranim zajce, kak te nije sramota, nisi mu dala kukuruz!“, pritom misleći na dogovor njezin s IŠ iz [adresa], oko prodaje kukuruza. Ona je tada rekla okr. da ukoliko se IŠ smatra ugroženim da ju tuži , te se tada okr. naljutio. Napravio je 3 koraka prema njoj, te joj je rekao ako u roku 3 dana ne vrati čovjeku novac da ju je spreman ubiti, upitavši ju da li zna plivati jer će ju baciti u Dravu. Potom je još jedan korak zakoračio prema njoj upitavši je da li hoće da ju odmah baci u Dravu. Ona je na to samo šutjela te je nastavila put prema ranču, a okr. je otišao do svojeg vozila, te prije nego je ušao u vozilo joj je rekao ako ne vrati novac IŠ da će vidjeti, da više neće moći proći preko tog mosta. Taj događaj između njih je trajao oko 5 minuta. Potom se okr. odvezao, a ona je sjela na bicikl te se odvezla do Optujske ulice i o događaju izvijestila policiju. Okrivljenik ima ranč uz kanal rijeke Drave, te se s istim često viđa kada ide na ranč ili u grad, a radi prijetnji koje joj je izrekao i dalje ga se boji. Navela je kako smatra da se okr. te prigode bavio problemima druge osobe, jer njega nije briga ako ona ima dug prema nekome i da to nije njegov posao da te dugove rješava. Istina je da je ona taj dug imala, ali smatra da ga je trebala i razriješiti s IŠ i da to nije bio problem okrivljenika. Na upit, da li je ona imala s okrivljenikom ranije kakav sukob, navela je da nije, da su uvijek dobro surađivali, on je njoj vozio sijeno, ona je to njemu platila i na druge načine joj je pomagao. Na upit, da li ju je bilo strah vezano uz izgovorene prijetnje, navela je da se jako uplašila, da se zato obratila policiji i da sada kada vidi neko vozilo, a ide s ranča, da se skriva u grm, da se stalno osvrće da li ju neko vozilo prati kada ide s ranča, jer se boji da okrivljenik ne bi ostvario svoje prijetnje.

8. Sud je nakon prezentiranja obrane okr., iskaza svjedoka EŠ i GŠ te iskaza oštećene povjerovao iskazu oštećene jer je oštećena svoj iskaz dala vrlo detaljno, okolnosno i uvjerljivo, pri čemu se ne nalazi razloga radi čega bi ista bilo što izmislila vezano uz kritični događaj.

9. Naime, okr. i ošt. su se znali godinama, preko 15 godina, a također je toliko dugo okr. poznavao i ĆŠ, koji mu je bio prijatelj. Iz iskaza svjedoka GŠ proizlazi da su se on i okr. dogovorili da će oštećena ĆŠ isporučiti 100 kg kukuruza za 90 eura koje joj je predao ĆŠ, ali oštećena taj dogovor prema ĆŠ nije ispoštivala, pri čemu je iz iskaza svjedoka EŠ vidljivo da očito nije dobro upamtio koliki iznos novaca je oštećena preuzela od ĆŠ jer mu je o tome govorio budući tast – upravo okr., kada je rekao da je to bio iznos od 200 eura. Međutim o tom iznosu, kojeg je oštećena zaprimila od ĆŠ, su suglasno iskazivali okr. i GŠ, pa je onada sud povjerovao da se upravo radilo o tom iznosu, a i sama oštećena je priznala u svojem iskazu da je dugovala novac ĆŠ, ali da se tu radilo o poslovnom odnosu između nje i ĆŠ u koji se okr. nije trebao miješati.

9.1. Upravo je tu sud našao motiv za okrivljenikovo ponašanje kritičnog dana na kritičnom mjestu. Obzirom da je okr. bio prijatelj ĆŠ, te obzirom na činjenicu da je on dogovorio tu kupnju kukuruza između okr. i oštećene, te nakon što ĆŠ nije bio isporučen kukuruz po ošt. da je on , na taj način umješan u slučaj, krenuo u verbalni sukob s oštećenom koji je rezultirao prijetnjom kako bi oštećenu uvjerio da vrati novac ĆŠ, ako mu već nije isporučila kukuruz.

9.2. Zbog toga je sud povjerovao oštećenoj da se kritičnog dana na kritičnom mjestu okr. ponašao na način kako je to u svojem iskazu navela , tj. da je izašao iz vozila , da je bio od nje udaljen nekih 7 metara kada joj je izgovorio prijetnje iz optužnice, kako bi oštećena promijenila svoje ponašanje prema ĆŠ, tj. da joj je prijetio ubojstvom ako ĆŠ ne vrati novac u roku 3 dana, pri čemu joj je napomenuo i kako bi to mogao izvršiti – bacanjem u Dravu te je sud smatrao da takve prijetnje ošt. nije mogla izmisliti , niti ih povezati s IŠ kojemu nije isporučila kukuruz, a niti mu je vratila novac, a očito joj to i nije bilo u interesu, . Upravo je bilo sudu logično da oštećena koja svoju obvezu nije htjela izvršiti , a prijatelj ĆŠ je okr. stalno ispitivao gdje je NŠ, a također i sam kukuruz da je htio svakako da prijatelju tu situaciju riješi. Također je sud smatrao da svjedoci EŠ i GŠ nisu bili na licu mjesta kada se odvijala dinamika događaja te da neposredno nisu znali što se dogodilo. Naime, GŠ je naveo pred sudom što mu je okr. rekao o dinamici događaja, te je sud zaključio da je negirajući prijetnje oštećenoj pred GŠ bila njegova opravdavajuća verzija događaja okr., a radi čega je GŠ tako iskazivao pred sudom, pri čemu je sud smatrao da je on bio zainteresiran za ishod postupka obzirom je on prijatelj okr., kao i sam okr. kada je iznosio svoju obranu gdje je negirao svoje ponašanje, smatrajući sud da mu je radi toga obrana bila iskonstruirana.

9.3. Naime, sam EŠ je naveo u iskazu da je sreo oštećenu nekoliko dana po događaju i da je ona pred njim teretila okr. da joj je prijetio, te navodeći da mu je ona nakon par dana rekla da će prijaviti okr. policiji, pa je tom djelu iskaza ovog svjedoka povjerovao, jer se uklopio u iskaz oštećene , osim u djelu da mu je oštećena rekla da će tek prijaviti okr. policiji, a sve stoga što je oštećena okr. prijavila policiji odmah istog dana po izgovorenim prijetnjama (listovi 10-11, 29 spisa)

10. Da se oštećena uplašila prijetnji okrivljenika proizlazi iz dijela Zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 4.6.2024. (iz kojega proizlazi da je dana 4.6.2024. u PP Varaždin pristupila NŠ te da je okr. prijavila za kazneno djelo prijetnje u 22,20 sati, listovi 10-11 spisa) te Dijela Službene zabilješke o dojavi od 4.6.2024. (iz koje proizlazi da je oštećena u 21,38 sati javila policiji da se nalazi u [adresa], u [adresa], te da joj je ubojstvom prijetio okr, list 29 spisa).Dakle, iz te materijalne dokumentacije proizlazi da je oštećena odmah prijavila okr. kritičnog dana, i to najprije telefonom, a potom da je i neposredno došla u PP Varaždin i pismeno na zapisnik podnijela kaznenu prijavu jer je bila u strahu da joj ne naudi kako je prijetio, poglavito ako se uzme u obzir da se oštećena liječi i psihijatrijski, da uzima terapiju jer boluje od paničnog poremećaja i da je emocionalno nestabilna ličnost, (listovi 82 – 86 spisa), radi čega su te prijetnje na nju dodatno imale jaki utjecaj radi čega je navela da se i nadalje boji okr..

10.1. Same objave novinskog portala – Regional o krađi kukuruza, te komentari čitatelja ispod predmetnog članka (listovi 92-97 spisa), ne govore ništa o imenu i prezimenu počinitelja, niti ne dokazuju tko je za tu krađu kukuruza bio optužen niti da li je pravomoćno osuđen, a ujedno po mišljenju suda, ne dokazuju da okr. kritičnog dana, na kritičnom mjestu nije oštećenoj izgovorio prijetnje za koje se teretio.

11. Nakon svega navedenog sud je smatrao da je okr. ispunio sve objektivne i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretio, te ga je oglasio krivim i kaznio temeljem zakona.

12. Subjektivni element je okrivljenik počinio kada je oštećenoj izgovorio prijeteće riječi iz optužnice, znajući da će iste uznemiriti i uplašiti oštećenu, ali ih je ipak izgovorio, htijući se tako ponašati.

13. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

13.1. Dakle, sud je cijenio da je okrivljenik neosuđivan, a što mu je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.

13.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika osudio za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, na štetu NŠ, na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseca, te je temeljem članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11, prema okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, smatrajući sud da je predmetna uvjetna osuda primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kaznena sankcija utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

14. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 200,00 eura ( dvjesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, smatrajući sud da okr. ima mirovinu i da radom na bilo kakovim dodatnim poslovima može taj iznos zaraditi.

U Varaždinu, 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Anica Milas

Uputa o pravu na prigovor i žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-458/2024

2. Okr. UŠ, [adresa], uz optužnicu

3. Braniteljica okr. – Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz Varaždina

4. Oštećena: NŠ