Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6758/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe FŠ, zbog prekršaja iz članka 249. stavak 1. i stavak 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe FŠ, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj Pp-9533/2023-10 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe FŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te se izriče da je okrivljena pravna osoba „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d., djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 5.100,00 EUR (pet tisuća sto eura), a okrivljena odgovorna osoba FŠ, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz članka 249. stavak 4. istog Zakona, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 3.000,00 EUR (tri tisuće eura), koje su dužni platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe FŠ kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka i to okrivljena pravna osoba „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. 100,00 EUR (sto eura), a okrivljena odgovorna osoba FŠ 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj Pp-9533/2023-10 od 13. veljače 2026., okrivljena pravna osoba „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljena odgovorna osoba FŠ, su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 249. stavak 1. Zakona o strancima (okrivljena pravna osoba) odnosno članka 249. stavak 4. istog Zakona (okrivljena odgovorna osoba), za koji je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 5.100,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi 3.050,00 eura, koje su dužni platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi 50,00 eura, svaki posebno.

2. Protiv te presude, okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu, naznačujući u uvodu žalbe da se žale zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenici u žalbi ističu da je Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. dio Schengenskog područja te da je odredbom članka 63. Zakona o strancima („Narodne novine 151/22.) propisano da se odredbe članka 49., 50. i 51. stavak 2. te članka 52. Zakona o strancima („Narodne novine 133/20. i 114/22.) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj, zbog čega smatraju da djelo za koje se optužuju više nije prekršaj i da je, primjenom načela blažeg zakona, trebalo donijeti oslobađajuću presudu.

5. Suprotno takvim žalbenim navodima, a imajući na umu da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a to znači da volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koje je predmet ovog prekršajnog postupka, kao i imajući na umu stav Suda Europske unije izražen u odluci broj C-218/15 od 6. listopada 2016., ovaj sud smatra da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona. Činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivima, nego je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postali unutarnje državne granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

6. U odluci Suda Europske unije broj C-218/15 od 6. listopada 2016. navedeno je da primjena povoljnijeg zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer su, kao što je već rečeno, konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a u propisanoj visini novčane kazne nije došlo do tako značajne promjene da bi se moglo zaključiti o volji zakonodavca koja bi išla u pravcu potpunog minoriziranja protupravnog ponašanja koje je predmet ovog postupka. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da činjenica da je nakon počinjenja inkriminiranog djela Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja, zbog čega je državna granica preko koje je okrivljena pravna osoba prevezla državljane treće zemlje postala unutarnja državna granica Republike Hrvatske, ne može utjecati na tijek i odluku u ovom prekršajnom postupku, jer izmjena okolnosti (neki dijelovi državne granice Republike Hrvatske su postali unutarnje granice na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza i sl.) nemaju značaj „blažeg zakona“.

7. Slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe „Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka“ d.d. i okrivljene odgovorne osobe FŠ nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene odgovorne osobe FŠ, jer je, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, u primjeni bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 40/25.), koji za inkriminirani prekršaj iz članka 249. stavak 4. Zakona o strancima propisuje nižu novčanu kaznu u iznosu 3.000,00 EUR pa je blaži za počinitelja. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na načelo primjene blažeg zakona propisano odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, ali pogrešno u točki 9.1. obrazloženja presude navodi da je zakonskim izmjenama propisana novčana kazna iz članka 249. stavka 4. Zakona o strancima za odgovornu osobu u pravnoj osobi ostala nepromijenjena i izriče okrivljenoj odgovornoj osobi FŠ novčanu kaznu u iznosu od 3.050,00 EUR.

9. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude bio je na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) po kojem su okrivljenici proglašeni krivima, i koji je za prekršaj iz članka 249. stavak 1. tog Zakona propisivao novčanu kaznu 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavak 4. tog Zakona novčanu kaznu 3.000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

10. Sada važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. i 55/26.) za prekršaj iz članka 249. stavak 4. tog Zakona propisuje nižu novčanu kaznu pa ga je ovaj sud, na temelju članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne).

12. Također, u smislu odredbe okrivljenike se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

13. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni i ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne jer nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti. Stoga, imajući na umu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, a niti ih okrivljenici navode u žalbi, pobijana presuda je preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba imala financijske poteškoće u svom poslovanju niti da bi okrivljena odgovorna osoba bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura odnosno 70,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje okrivljene pravne osobe odnosno uzdržavanje okrivljene odgovorne osobe.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe, pa je, na temelju članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.