1

Poslovni broj: 5 Gž-362/2023-3

Poslovni broj: 5 Gž-362/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K., OIB: … iz L., koju zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica u N., protiv tuženika I. K., OIB: …, iz L., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u N., radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-341/2021-13 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-341/2021-13 od 27. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji je glasio:

"I  Utvrđuje se da je tužiteljica J. K., OIB: …, L. vlasnica ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u - zk.ul.br. 1120 , k.o. N. B., kč.br. 128 u naravi oranica L. površine 5751 m2 i kč.br. 278/1 u naravi kuća, dvorište, oranica u selu površine 3690 m2, - zk.ul. 1184, kč.br. 114 u naravi oranica L. površine 5998 m2 i - zk.ul. 1352, kč.br. 151 u naravi oranica L. površine 5823 m2 što joj je tuženik I. K., OIB: …, L., sada u N., S., dužan priznati i trpjeti brisanje svoga prava suvlasništva na nekretninama u zemljišnoj knjizi uz istovremeni upis toga prava suvlasništva u korist tužiteljice u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena."

2. U točki II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 912,45 eur (6.875,00 kn)[1].

3. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

              4. Predlaže da se presuda preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja potvrdi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Nakon provedenog dokazanog postupka u kojem je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju, saslušao svjedoke O. K. i A. G. te stranke, sud prvog stupnja utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Kao nesporno utvrđuje da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju od 21. rujna 1983. i Ugovora o darovanju od 27. svibnja 1995. darovala tuženiku predmetne nekretnine, a prema posljednjem ne samo kuću u ½ dijela.

9. Daljnje je utvrđenje da zbog narušenih bračnih odnosa stranaka je došlo do razvoda braka na način da je tuženik ostao živjeti u inozemstvu gdje su prije razvoda braka zajedno živjeli, a tužiteljica se vratila u H. i nastavila živjeti u predmetnoj kući prvobitno sa dvoje maloljetne djece, a nakon toga djecu je prepustila tuženiku i ista su otišla živjeti sa ocem u N. gdje su se i školovala i odrasla, dok tuženik nikada nije tražio uzdržavanje za djecu niti je tužiteljica doprinosila.

10. Sud prvog stupnja ne prihvaća navode tužiteljice da je sama gradila kuću, dovršavala i uređivala jer iz iskaza tuženika i svjedoka O. K. (sin stranaka) proizlazi da su roditelji zajedno u braku gradili kuću, da je tuženik organizirao majstore za gradnju kuće, ali da kuća u braku nije bila u potpunosti dovršena, nego ju je djelomično dovršavala tužiteljica, o čemu tuženik nije imao nikakvih saznanja.

11. Sud smatra neosnovanim navode tužiteljice da je Ugovore o darovanju o prijenosu ½ dijela vlasništva predmetnih nekretnina zaključila pod prisilom, pri čemu posebno cijeni iskaz svjedoka O. K. koji je upoznat sa darovanjem nekretnina tužiteljice prema tuženiku te samog tuženika pri čemu utvrđuje da je tužiteljica naknadno svoj suvlasnički dio od ½ dijela predmetnih nekretnina darovala sinu O. K. i nakon toga ostala bez vlasništva na predmetnim nekretninama, ali je na istima tražila da se uknjiži pravo plodouživanja bez obavijesti i znanja tuženika.

12. Uvidom u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 1629/21 od 09. prosinca 2021. utvrđuje da je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu , Stalne službe u Našicama poslovni broj P-11 /2021 -13 od 18. listopada 2021. na način da je utvrđeno kako je ništetan ugovor o osnivanju prava služnosti plodouživanja nekretnina sklopljen između J. K. i O. K. kojim ugovorom je O. K. dozvolio J. K. uknjižbu prava plodouživanja na nekretninama koje su premet i ovog postupka. Pod toč. 2 preinačene presude Gž-1629/2021 naloženo je zemljišno knjižnom odjelu Našice, Općinskog suda u Đakovu brisanje uknjiženog prava služnosti plodouživanja u korist J. K.. Iz naprijed navedene presude proizlazi da je za osnivanje prava služnosti bila potrebna i suglasnost I. K. koji je upisan u ½ dijela predmetnih nekretnina kao vlasnik i nije se mogao zanemariti stvarno pravni položaj suvlasnika. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu bile ispunjene pretpostavke za uknjižbu plodouživanja J. K..

13. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tužiteljica bila u posjedu predmetnih nekretnina posljednjih 20 godina te iako je koristila i nekretnine koje su bile u suvlasništvu tuženika u ½ dijela, smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako to propisuju odredba čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV).

14. Iz navedenih razloga sud odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

              15. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila počinjena neka od tih procesnih povreda.

              16. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava budući je sud pravilno utvrdio da činjenica što je tužiteljica živjela u predmetnoj kući posljednjih 20-tak godina nije razlog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da bi se stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je da posjed nekretnine bude zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, a kako to propisuje odredba čl. 159. ZV-a. Posjed tužiteljice nije pošten jer je uvijek znala da je vlasnik predmetnih nekretnina tuženik u ½ dijela, te da joj ne pripada pravo na posjed istih.

              17. Nije osnovana žalba tužiteljice niti u dijelu odluke o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife.

              18. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 19. siječnja 2024.

                        Predsjednica vijeća

                        Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.