Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-125/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Klei Butković, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika Erste&Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja, VPS: 1.442,88 eura, nakon održane glavne javne rasprave 29. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 2. srpnja 2026., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/50400607-5103960304 od 19.05.2008.g. sklopljenog između tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, a koja u čl.10. NAKNADA glasi: “Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,500 % (nula cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno=200,00 HRK (dvjestokuna), obračunate s datumom Ugovora.”

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, platiti tužitelju SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 242,88 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 21.05.2008.g., do isplate po stopi koja se do dana 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, do 31.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 736,55 eura, sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja i isplate navodeći da je tužitelj sa tuženikom 19.5.2008. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/50400607-5103960304 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 366.000,00 kn sa rokom otplate od 254 mjeseca. Odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade "za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 0,500 % od iznosa odobrenog kredita…". Tužitelj da je bio primoran platiti tuženiku tzv. ulaznu naknadu kako bi mogao dobiti traženi krediti te mu je na ime takve naknade prilikom isplate kredita tuženik naplatio iznos od 1.830,00 HRK i to 20.5.2008. godine. Navedeni iznos koji je naplaćen tužitelju odgovara iznosu od 242,88 eura prema fiksnom tečaju konverzije. Nadalje se navodi da je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje predmetne naknade bez da mu je prethodno ili naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, način njihova obračuna, razloge visine postotka, razdoblje i konačni iznos. Takva odredba da čini obvezu tužitelja kao potrošača u potpunosti neodređenom, neodredivom, a time i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Naime, da predmetna ugovora odredba u cijelosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Isto tako, da se radi o tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima koje je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo čime je tužitelju nametnuta obveza s čijim sadržajem nije bio upoznat niti je o njoj mogao pregovarati. Navedena odredba o naplati ulazne naknade stoga je nepoštena, nejasna i neodređena jer uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, suprotno načelima savjesnosti i poštenja te se kao takva ima smatrati ništetnom. S obzirom na izneseno, predlaže se donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tuženik osporava samo osnovu tužbenog zahtjeva dok ne spori visinu. Prvotno se prigovara vrijednosti predmeta spora kako ju je naznačio tužitelj jer da je tužitelj istu naznačio u iznosu od 1.442,88 eura dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 242,88 eura, slijedom čega je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Po ocjeni ovoga Suda tuženik neosnovano prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora i to iz razloga jer je tužitelj pored zahtjeva za isplatu postavio i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbom o ulaznoj naknadi. Stoga je valjalo utvrditi vrijednost predmeta spora kao zbroj vrijednosti deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 37. st. 1. u vezi sa čl. 35. st. 1. i čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, dalje: ZPP). Iz tog razloga valja odbiti navedeni prigovor.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/50400607-5103960304, list 9 – 16 spisa, uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana, list 18 – 20 spisa, u Obračun naknade za bankarske usluge, list 23 spisa, u preslik uplatnice kojom je uplaćena predmetna naknada, list 34 spisa te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja, list 148 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama je nesporno da su 19.5.2008. godine zaključile gore navedeni Ugovor, a kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u iznosu od 366.000,00 kn sa rokom otplate od 254 mjeseca te je nedvojbeno da je odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 0,500% od iznosa odobrenog kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu, što je tužitelj nesporno i platio 20. svibnja 2008. godine, a kako je to razvidno iz preslike uplatnice, list 24 spisa.

6. Proistječe da je među strankama sporno da li je navedena ugovorna odredba bila nepoštena i kao takva ništetna te shodno tomu da li tužitelju pripada pravo na povrat uplaćenog, na ime tzv. ulazne naknade.

7. Tužitelj u svome iskazu navodi da je podigao predmetni kredit kod tuženika radi kupnje stana te se sjeća vezano za predmetnu naknadu koju je morao platiti da mu službenik banke ništa posebno nije objašnjavao vezano za njezinu visinu, osim što je rekao da tu naknadu mora platiti kako bi kredit "mogao ići dalje u obradu". Navodi da u vrijeme sklapanja predmetnog kredita nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva.

8. Iz ovakvog iskaza koji je logičan i uvjerljiv te ga Sud prihvaća u cijelosti proistječe da tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije informiran na koje se konkretno troškove odnosi sporna naknada, da tužitelj i tuženik kao ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, već je navedena odredba unaprijed formulirana od strane tuženika, odnosno banke kao trgovca. Iz tog razloga, ovaj Sud drži da je navedena odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je njom uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te se sukladno čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje: ZZP/03) ista ima smatrati nepoštenom i ništetnom.

9. Naime, iz predmetnog Ugovora o kreditu, list 9 – 16 spisa, vidljivo je da je riječ o tipiziranom ugovoru pripremljenom od strane banke te je izvjesno da tuženik i nije imao izbora da li će prihvatiti takvu odredbu ili pak ne. Dakle, u čl. 10. predmetnog Ugovora kojim je ugovorena sporna naknada nije izrijekom navedeno na što se ista odnosi niti od čega se sastoji, već je naveden samo postotak, no, ne i određena njezina visina te proistječe da nije riječ niti o jasnoj niti o razumljivoj odredbi. Također valja napomenuti da s druge pak strane tuženik nije pružio niti jedan dokaz za suprotno utvrđenje.

10. Budući Sud drži da je navedena ugovorna odredba ništetna, to sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) tužitelju pripada pravo na povrat nesporno plaćenog iznosa od 1.830,00 kn, odnosno sada 242,88 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kn. Isto tako, valjalo je dosuditi na navedeni iznos i zatražene zatezne kamate i to od dana plaćanja, odnosno od 21. svibnja 2008. godine pa sve do isplate, a sve sukladno čl. 1115. ZOO-a budući Sud smatra da je tuženik nesavjesni stjecatelj.

11. Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku (list 150 spisa) te je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav podneska od 23.6.2026. kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 29.6.2026. godine iznos od 200,00 eura, što daje ukupan iznos od 600,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

12.1. Također je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 110,00 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška, iznos od 736,55 eura.

13. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23.

14. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Klea Butković, odvjetnica u Sesvetama

2. Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu