REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj P-1384/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E U S D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka u pravnoj stvari tužiteljice Ines Kolega, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Zekanović i partneri d.o.o. , protiv tuženice Hrvatske poštanske banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 19. lipnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d. d, OIB: 87939104217, [adresa], da tužiteljici Ines Kolega, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], P, isplati iznos od 3.963,41 (tri tisuće devetsto šezdeset tri eura i četrdeset jedan cent) eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče prema pojedinim iznosima i to na iznos od:

- 4,56 eura od dana 02.04.2008. godine do isplate,

- 2,19 eura od dana 02.10.2008. godine do isplate,

- 18,39 eura od dana 04.11.2008. godine do isplate,

- 2,72 eura od dana 02.12.2008. godine do isplate,

- 22,32 eura od dana 03.01.2009. godine do isplate,

- 27,33 eura od dana 03.02.2009. godine do isplate,

- 28,09 eura od dana 03.03.2009. godine do isplate,

- 21,69 eura od dana 02.04.2009. godine do isplate,

- 22,57 eura od dana 03.05.2009. godine do isplate,

- 19,55 eura od dana 02.06.2009. godine do isplate,

- 19,03 eura od dana 02.07.2009. godine do isplate,

- 17,30 eura od dana 02.08.2009. godine do isplate,

- 19,90 eura od dana 02.09.2009. godine do isplate,

- 21,04 eura od dana 02.10.2009. godine do isplate,

- 21,78 eura od dana 03.11.2009. godine do isplate,

- 24,20 eura od dana 02.12.2009. godine do isplate,

- 28,84 eura od dana 03.01.2010. godine do isplate,

- 30,54 eura od dana 02.02.2010. godine do isplate,

- 31,40 eura od dana 02.03.2010. godine do isplate,

- 35,86 eura od dana 02.04.2010. godine do isplate,

- 39,15 eura od dana 04.05.2010. godine do isplate,

- 38,65 eura od dana 02.06.2010. godine do isplate,

- 55,57 eura od dana 02.07.2010. godine do isplate,

- 46,87 eura od dana 03.08.2010. godine do isplate,

- 66,04 eura od dana 02.09.2010. godine do isplate,

- 57,94 eura od dana 02.10.2010. godine do isplate,

- 51,67 eura od dana 03.11.2010. godine do isplate,

- 70,41 eura od dana 02.12.2010. godine do isplate,

- 85,60 eura od dana 04.01.2011. godine do isplate,

- 68,31 eura od dana 02.02.2011. godine do isplate,

- 76,71 eura od dana 02.03.2011. godine do isplate,

- 67,70 eura od dana 02.04.2011. godine do isplate,

- 78,49 eura od dana 03.05.2011. godine do isplate,

- 93,78 eura od dana 02.06.2011. godine do isplate,

- 103,61 eura od dana 02.07.2011. godine do isplate,

- 132,04 eura od dana 02.08.2011. godine do isplate,

- 101,76 eura od dana 02.09.2011. godine do isplate,

- 92,73 eura od dana 02.10.2011. godine do isplate,

- 93,13 eura od dana 03.11.2011. godine do isplate,

- 93,11 eura od dana 02.12.2011. godine do isplate,

- 99,53 eura od dana 03.01.2012. godine do isplate,

- 104,85 eura od dana 02.02.2012. godine do isplate,

- 104,02 eura od dana 02.03.2012. godine do isplate,

- 102,02 eura od dana 03.04.2012. godine do isplate,

- 103,15 eura od dana 03.05.2012. godine do isplate,

- 105,63 eura od dana 02.06.2012. godine do isplate,

- 102,56 eura od dana 03.07.2012. godine do isplate,

- 103,38 eura od dana 02.08.2012. godine do isplate,

- 102,02 eura od dana 02.09.2012. godine do isplate,

- 98,24 eura od dana 02.10.2012. godine do isplate,

- 102,51 eura od dana 03.11.2012.godine do isplate,

- 101,66 eura od dana 02.12.2012. godine do isplate,

- 104,21 eura od dana 03.01.2013. godine do isplate,

- 96,31 eura od dana 02.02.2013. godine do isplate,

- 97,02 eura od dana 02.03.2013. godine do isplate,

- 103,63 eura od dana 03.04.2013. godine do isplate,

- 94,54 eura od dana 03.05.2013. godine do isplate,

- 95,90 eura od dana 02.06.2013. godine do isplate,

- 91,53 eura od dana 02.07.2013. godine do isplate,

- 94,52 eura od dana 02.08.2013. godine do isplate,

- 95,70 eura od dana 03.09.2013. godine do isplate,

- 103,88 eura od dana 02.10.2013. godine do isplate,

i to od 01.01.2008 do 30.06.2011. godine po kamatnoj stopi od 14 % godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015 po kamatnoj stopi od 12 % godišnje, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja je za relevantno razdoblje određena odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima u ostalim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva zatezna kamata na iznos od:

- 4,56 eura teče od 02.04.2008. godine do isplate,

- 2,19 eura teče od 02.10.2008. godine do isplate,

- 18,39 eura teče od 04.11.2008. godine do isplate,

- 2,72 eura teče od 02.12.2008. godine do isplate,

- 22,32 eura teče od 03.01.2009. godine do isplate,

- 27,33 eura teče od 03.02.2009. godine do isplate,

- 28,09 eura teče od 03.03.2009. godine do isplate,

- 21,69 eura teče od 02.04.2009. godine do isplate,

- 22,57 eura teče od 03.05.2009. godine do isplate,

- 19,55 eura teče od 02.06.2009. godine do isplate, - 6,56 eura teče od 02.07.2009. godine do isplate.

i

r ije š i o je

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena u odnosu na iznos od 253,65 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.106,81 (dvije tisuće sto šest eura i osamdeset jedan cent) eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 326,77 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 27. srpnja 2021. navodi da je dana 10. listopada 2006 godine sa prednikom tuženika, sklopila Ugovor o kreditu broj 350297 koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Vere Marčina, iz Zadra , pod brojem OV 795/06-1. Navedenim kreditom tužiteljici da je od odobren i stavljen na raspolaganje iznos kredita od 28.612,00 CHF, te je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca. U članku 1. navedenog ugovora pod nazivom IZNOS KREDITA da je navedeno je da Kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje iznos kredita od 28.612,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a kojom odredbom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak. U članku 4. pod nazivom VALUTNA KLAUZULA da je navedeno da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti. U članku 7. pod nazivom NAČIN OTPLATE da je navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 405,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu iz kojih proizlazi da je glavnica vezana uz valutu švicarski franak da su ništetne te je tuženik temeljem ništetnih odredbi bez osnove stekao određene novčane iznose koje tužitelj potražuje ovom tužbom. U članku 2. točka 1. predmetnog ugovora o kreditu pod nazivom KAMATNA STOPA da je navedeno da redovna kamatna stopa iznosi 5,10 % te da je promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora. U čl. 2. 4. također je navedeno da je redovna kamata po dospijeću promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Tijekom trajanja ugovorne obveze tuženik kao kreditor da je u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu. Navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu da su ništetne. Presudom posl.br. Presudom posl.br..PP--1401/12 od dana 04. srpnja 1401/12 od dana 04. srpnja 2013.2013.godine Trgovačkog suda u Zagrebu, godine Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je potvrđena presudom koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/17-10 od dana 13. lipnja 2018. godine u odnosu na tuženika, u dijelu vezanom uz ugovaranje valutne klauzule u CHF i uz ugovaranje promjenjive kamatne stope, koja je i potvrđena odlukom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od dana 03.09.2019.godine, utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijes ti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Dakle, sukladno navedenim presudama odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnose na valutnu klauzulu su utvrđene ništetnima, a sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjima sukladno odredbi 502.c. Zakona o parničnom postupku. Korištenje ovih odredbi predstavlja postupanje protivno Zakonu o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te se na ovaj konkretni slučaj može primijeniti sve navedeno u gore citiranim sudskim odlukama. Nadalje, gore navedenim presuđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a prilikom sklapanja ugovora tužitelj kao korisnik kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarao te nije ugovorom utvrdio egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope i metode izračuna tih parametara. Dakle, sukladno navedenim presudama, a koje obvezuju i ovaj sud, i odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je ništetna. Presude iz točke 3. ove tužbe temelje se na direktivi Vijeća EU 93/13/EEZ od dana 05.04.1993. godine. Europski sud pravde je u svojoj Presudi broj: C-26/13,od dana 30. travnja 2014. godine, izrazio stajalište da prema odredbi čl. 4 st. 2 Direktive 93/13/EEZ (Direktiva Vijeća o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima) propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima. Nesporno je da tuženik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim odredbama pa tako ni o odredbi kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak kao ni o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Zakon o zaštiti potrošača govori da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovdje se radilo o tipskom ugovoru kojeg je kao takvog sastavila Banka te tužitelju nije dana mogućnost pregovaranja o pojedinim odredbama. U konkretnom slučaju, potrošaču je trebalo jasno izložiti sve rizike vezane uz valutu švicarski franak i kriterije na temelju kojih bi potrošač bio u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje za njega iz toga proizlaze, a što tuženik nije učinio kako i proizlazi iz presuda na koje se tužitelj poziva. Dakle, sukladno svemu iznesenome odredbe kojima se glavnica vezuje uz valutu švicarski franak te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja, slijedom čega su te odredbe nepoštene, odnosno ništetne. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplati iznos od ukupno 4.217,06 eura / 31.773,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te ga obvezati na snašanje troškova postupka zajedno s pripadajućim zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

1. 1. Tužiteljica je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 31. ožujka 2026. uredila i precizirala tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi kao u izreci ove presude, međutim kako je time smanjila svoj tužbeni zahtjev s 4.217,06 eura na 3.963,41 eura, te je precizirao tijek kamate, i to na način da je naznačio točne iznose na koje kamate teku te dan dospijeća kamate na svaki pojedini određeni iznos, radi se o djelomičnom povlačenju tužbe, budući se tuženik o tome u duljenjem tijeku postupka očitovao, to je sud na temelju članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), odlučio kao točki I. izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu 17. kolovoza 2021. tuženik je uvodno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U bitnome navodi da tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga da je potraživanje tužitelja je u zastari, utvrđenja iz parnice Potrošač da nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva, da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS -a, da i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost da nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP), te prigovora postavljenoj visini tužbenog zahtjeva. U nastavku odgovora na tužbu, tuženik dodatno obrazlaže svaki od gornjih navoda za koje smatra da govore u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

2. 1. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je odbijen raspravnim rješenjem Suda od 23. ožujka 2023.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije priložene spisu i to: Otplatne tablice po kreditu broj kredita 350297 (list spisa 9-11), Ugovora o kreditu br. 350297 od 10. listopada 2006., s ponudom broj 362117 Autokuće Longin d. o. o. od 9. listopada 2006., specijalnom punomoći Volksbanke d. d. od 30. studenoga 2005. i potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave (list spisa 12-20), prometnu karticu po kreditu broj 350297 na ime Ines Kolege (list spisa 21-29), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Leonu Bataljaku te izvršio uvid i pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Leona Bataljakua od 25. veljače 2026. (list spisa 102-116), te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list spisa 80-81), druge dokaze sud nije provodio s obzirom isti nisu bili potrebni radi razjašnjenja spornih činjenica i da stranke druge dokaze nisu predlagale.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.963,41 eura s osnove ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli te o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu broj: 350297 od 10. listopada 2006. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos .

6. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće činjenice, koje među strankama i nisu sporne:

- da su stranke sklopile Ugovora o kreditu broj: 350297 od 10. listopada 2006., s namjenom kupnje osobnog vozila (čl. 3. Ugovora) kojim Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 28.612,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

- da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 405,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važeće na dan dospijeća.

- da je u čl. 2. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,10%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora

7. Među strankama nije sporno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

7. 1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

7. 2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. 3. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7. 4. Naime, prema odredbi čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP, dok je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

7.5. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

7.6. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti previdjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojim a se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

8. Kako je dakle, i ovaj sud vezan odlukama donesenima u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana uteme ljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

9. Međutim, ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, a na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. U konkretnom slučaju, tužitelj je u svakom slučaju, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu broj: 350228 od 28. kolovoza 2006., nastupao u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Iz sadržaja tog Ugovora proizlazi da on u niti jednom dijelu ne sadrži nikakve konkretne podatke pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti okolnosti važne za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, odnosno sve rizike i mogućnosti značajne fluktuacije tečaja CHF.

10. 1. Također iz sadržaja tog ugovora o kreditu proizlazi da on, osim paušalne konstatacije da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke, ne sadrži određene parametre o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno podatke o objektivnom kriteriju po kojem će se kamatna stopa mijenjati.

11. Iz financijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka, a koji je napravljen u cijelosti prema pravilima struke proizlazi da je od početka do kraja otplate kredita tužiteljica po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja za CHF tuženici preplatila ukupno 29.862,61 kn / 3.963,41 eura ukoliko se uzme u obzir i pozitivna i negativna razlika. Ukoliko se uzme u obzir samo pozitivna razlika, od početka otplate kredita do kraja otplate kredita da je tužiteljica tuženici preplatila ukupno 31.188,38 kn / 4.139,38 eura.

11. 1. Na osnovu prihvaćenog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je kako je tužiteljica konačno u razdoblju s prvom uplatom od 1. studenoga 2006. (kad se u obzir uzmu pozitivne i negativne razlike) do 1. listopada 2011., kada je uplatom iznosa od konačno otplaćen kredit, tužiteljica platila iznos od 3.963,41 eura na ime preplate anuiteta zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Imajući u vidu posljedice ništetnosti, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, to tužiteljica ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, slijedom čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu tužiteljici više uplaćenog zahtijevanog iznosa od 3.963,41 (razlika pretplaćenih iznosa zbog promijene tečaja valute CHF i promjenjive kamatne stope, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

11. 2. Tužiteljici je na pojedine preplaćene iznose priznata zakonska zatezna kamata slijedećeg dana od kada je pretplatila pojedinu mjesečnu ratu kredita zbog ništetne odredbe zbog promijene tečaja valute CHF jer je sve rate kredita plaćala na dan dospijeća, kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja pa stoga može zahtijevati povrat preplaćenih iznosa u protuvrijednosti na dan dospijeća kao dana kada je zbog ništetne odredbe pretplatio ove iznose. Tuženik kao nepošten stjecatelj u obvezi je tužiteljici platiti tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a prema odredbama čl. 1115 ZOO -a koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, a koje se na odgovarajući način primjenjuju i kod vraćanja primjenom temeljem ništetnih ugovornih odredbi (tako u odlukama Županijskog suda u Zagrebu Gž-1200/2021-2 od 2. lipnja 2021., i Županijskog suda u Splitu Gž-755/2021-2 od 13. listopada 2021. 81. To stoga, što tužiteljica zahtijeva da joj se vrate svi iznosi koje je zbog ništetnosti ugovorne odredbe valutne klauzule pretplatila, pa da bi se postigla restitucija, to tužiteljici pripadaju preplaćeni iznosi upravo na dan kada je pojedine iznose pretplat ila (čl. 7. ZOO), no ista je zahtjeva zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana od dana uplate, a kako je i presuđeno pod toč. I. izreke presude.

11. 3. Kako tužiteljica nije na pravilan način umanjila negativne razlike od najstarijeg potraživanja, već je umanjila samo ukupan iznos, ali i ne na pojedinačne mjesečne anuitete od najstarijeg kako su dospijevali već je i zahtijevala podneskom od 31. ožujka 2026., zateznu kamatu samo na pozitivne razlike, a kako je nakon umanjenja negativnih razlika od najstarijeg pozitivnog (kako je presuđeno u izreci), to je slijedom navedenog odbiti tužbeni zahtjev valjalo u dijelu kojima se zahtjeva zatezna kamata na mjesečne anuitete, kako je presuđeno pod toč II. izreke presude

11. 4. Stoga je za razliku manje plaćenog anuiteta od 175,97 eura (negativne razlike) valjalo umanjiti pojedinačne mjesečne utvrđene razlike (pozitivne razlike) u istoj visini i to počev od najstarijih pojedinačnih iznosa razlike na dan plaćanja i to od 02.04.2008., do rujna 02.07.2009 (4,56 eura + 2,19 eura+18,39 eura + 2,72 eura + 22,32 eura + 27,33 eura + 28,09 eura + 21,69 eura + 22,57 eura + 19,55 eura + 6,56 eura, što daje iznos od 175,97 eura), čime je zaključno zatvorena negativna razlika. Takovo stajalište uračunavanja uzimajući u obzir negativne i pozitivne razlike zauzet je u presudama Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-476/2020-2 od 24. travnja 2021., Gž-1053/2021-2 od 19. kolovoza 2021., Gž-1431/2021-2 od 7. prosinca 2021, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi br. Gž -1077-2020-3 od 2. veljače 2021.

12. Na temelju iskaza tužiteljice, saslušane na ročištu pred ovim sudom 3. listopada 2023. (list spisa 80-81), kojega ovaj sud u cijelosti prihvaća istinitim, sud je utvrdio da je tužiteljica predmetni kredit podigla radi kupnje osobnog vozila za svoje osobne potrebe, nakon što je po preporuci autosalona Mazda upućena kod tuženika radi sklapanja ugovora o kreditu, pri čemu je bila upućena na sklapanje kredita u švicarskim francima. Nadalje da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora od strane djelatnika tuženika informirana kako se radi o „sigurnoj valuti”, zbog čega je i pristupila sklapanju predmetnog ugovora, pri čemu joj nije ponuđena druga valuta kreditiranja. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da prije potpisivanja ugovora nije zaprimila nacrt ugovora, već je s djelatnikom tuženika ukratko prošla kroz njegov sadržaj, nakon čega je ugovor potpisala, a isti je potom solemniziran kod javnog bilježnika. Utvrđeno je i da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj ugovora, osim u pogledu iznosa kredita i broja rata otplate, te da joj prilikom sklapanja nisu bili objašnjeni niti predočeni rizici vezani uz valutnu klauzulu u švicarskim francima niti mogućnost znatnijeg rasta mjesečnih anuiteta. Također je utvrđeno da tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva, niti je to ikada bila, već je po zanimanju učiteljica razredne nastave. Iz njezina iskaza proizlazi i da nije u cijelosti razumjela sve ugovorne odredbe i bankarske pojmove, već se prilikom sklapanja ugovora primarno vodila visinom mjesečne rate i mogućnošću njezina urednog plaćanja, dok se nije posebno savjetovala s trećim osobama prije sklapanja ugovora.

13. Dovodeći u vezu sadržaj konkretnog ugovora u kreditu, koji predstavlja tipski ugovor sastavljen unaprijed od strane banke, sa prihvaćenim iskazom tužiteljice sud utvrđuje da je tužiteljica u svojstvu potrošača (za svoje osobne potrebe) s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj: 350297 od 10. listopada 2006. sa valutnom klauzulom u CHF i jednostrano promjenjivom kamatnom stopom te da pritom od strane prednika tuženika kao banke nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF, niti je bila upoznata sa objektivnim kriterijem po kojem bi se mijenjala kamatna stopa.

14. Iz tog razloga sud zaključuje da je pojedinačni ugovor o kreditu koji je bio sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je protiv prednika tuženika donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (točka 8. obrazloženja), pa je sukladno čl. 502.c ZPP sud u ovoj parnici vezan utvrđenjima iz te presude, i to utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

15. Stoga sud utvrđuje da je Ugovora o kreditu broj: 350297 od 10. listopada 2006. koji je bio sklopljen između tužiteljice i prednika tuženika ništetan u dijelu u kojem je njime ugovorena valutna klauzula u CHF po kojoj je kunski iznos kredita i posljedično mjesečnog anuiteta bio vezan uz tečaj švicarskog franka, kao i u dijelu u kojem je njime ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa.

16. U postupku nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila navedeni kredit, odnosno da je platila sve anuitete sukladno sadržaju konkretnog ugovora o kreditu.

17. To znači da je tužiteljica prilikom otplate kredita tuženiku vršila plaćanja na temelju ništetnih ugovornih odredbi, i to u dijelu u kojem se iznos anuiteta povećavao zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF koji je važio u trenutku isplate kredita te zbog povećanja kamatne stope u odnosu na onu koja je važila u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

18. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Navedeno se odnosi i na situacije u kojima se utvrdi da je ništetna samo pojedina odredba ugovora.

19. Stoga je tuženik u dužan tužiteljici vratiti novčane iznose koje je njegov prednik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30. siječnja 2020. kada se radi o ništetnosti ugovora zastara restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga se u konkretnom slučaju opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO) računa tek od 14. lipnja 2018., kao datuma pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora kojom je ustanovljena ništetnost valutne klauzule u CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu te promjenjivost kamatne stope u odnosu na prednika tuženika. Budući da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 21. srpnja 2021., to znači da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

21. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove postupka.

22. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 2.225,02 eura, a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa joj sukladno čl. 155. ZPP -a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe - 250,00 eura (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 28. listopada 2021. - 250,00 eura (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 31. ožujka 2026. – 62,50 eura (Tbr. 8/1), nije obrazloženi podnesak već podnesak kojim se uređuje tužbeni zahtjev;

- zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2026. – 62,50 eura (Tbr. 9/5)

- zastupanje na ročištima od 23. ožujka 2023., 3. listopada 2023. i 19. lipnja 2026. - po 250,00 eura (Tbr. 9/1);

što ukupno iznosi 1.375,00 eura (sa uračunatim PDV-om), te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 44,31 eura s obzirom da je za tužiteljicu nastao trošak u navedenom iznosu i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, a što sveukupno iznosi 1.919,31 eura, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 514,27 eura odbijen kao neosnovan. Tužitelj je odbijen za trošak izrade privatnog nalaza i mišljenja u iznosu od 199,08 eura jer je u konkretnom pravnoj stvari određeno financijsko vještačenje od strane ovog suda po stalnom sudskom vještaku Leonu Bataljaku, a koji trošak je priznat kako je gore navedeno, te za trošak sudske pristojbe na presudu budući je tužiteljica oslobođena plaćanja iste, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zadru, 2. srpnja 2026. godine

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u članku 335. ZPP - a, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

Tužiteljici po pun.

Tuženiku.