Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: P-301/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Virovitici po sucu toga suda Arsenu Vaneku, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Vukadinoviću odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, temeljem odredbe čl. 331b/1 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91-146/25 dalje ZPP-a), 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev koji glasi :
I."I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu pod nazivom „Naknada“ Ugovora o kreditu, broj 538-50-5569011 od 11. listopada 2010. godine, sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kredita: 1.00%. (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 228,67 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. listopada 2010. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 153,23 Eur-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude ( 2. srpnja 2026.) do isplate, u roku od 15 dana.
IV. U razlici od zatraženog ( 339,04 Eur-a) do dosuđenog iznosa ( 153,23 Eur-a) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja ove presude do isplate odbija se zahtjev za naknadu troška tužitelj kao ne osnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovog suda dana 4. svibnja 2026. podnošenjem tužbe pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi isplate utuženog iznosa.
2. U činjeničnom dijelu tužbe na kojima se temelji osnovanost postavljenog objektivno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelj ističe slijedeće cit :
" …II. Tužitelj i tuženik su dana 11. listopada 2010. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 538-50-5569011 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 23.514,00 EUR, s rokom otplate 20 godina odnosno u 240 mjesečnih anuiteta. Člankom 3. Ugovora o kreditu pod nazivom „Naknada”, propisani su jednokratni troškovi obrade kredita, a koji troškovi su jednokratni u iznosu od 1,00 % (jedan posto) iznosa kredita te se isti korisniku kredita naplaćuju prilikom prvog korištenja kredita. S tim u vezi, tužitelju su sukladno članku 3. Ugovora o kreditu dana 15. listopada 2010. godine navedeni troškovi obrade kredita naplaćeni u iznosu od 1.722,94 kn/228,67 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) na način da su isti naplaćeni/ustegnuti od iznosa kredita. DOKAZ: saslušanje tužitelja, Ugovor o kreditu broj 538-50-5569011 od 11. listopada 2010. godine, zahtjev tužitelja za dostavom potvrde o uplaćenim ulazno/izlaznim naknadama od 27. veljače 2026. godine, potvrda HP-a, potvrda tuženika o naplaćenoj naknadi za troškove obrade kreditnog zahtjeva od 15. travnja 2026. godine, po potrebi drugi dokazi.
III. Naime, Ugovor o kreditu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika je standardizirani (tipski) ugovor, koji je, kao takav, unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg tužitelj kao korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Također, ugovor sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje prije isplate kredita platiti tuženiku jednokratne troškove obrade kredita u iznosu od 1,00% (jedan posto) iznosa kredita. Pritom tužitelj napominje da istom, u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, o navedenoj odredbi ugovora tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja, niti mu je ista odredba predočena uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla iste, a sve kako je predmetni ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Štoviše, tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj navedene odredbe, niti mu je ista bila objašnjena od strane tuženika, a što je, s obzirom na položaj tužitelja kao potrošača i apsolutnog laika, nesporno bilo potrebno. Takvim postupanjem tuženika prouzročena je neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Uz to, plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 1,00% (jedan posto) iznosa kredita, uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača budući da je tuženik, nakon terećenja po osnovi ulazne naknade iz odobrenog kreditnog iznosa, tužitelju obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, iako je istom faktički isplatio drugi, manji iznos kredita za 1,00 % (slovima: jedan posto) iznosa kredita. Osim toga, tužitelj je, u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/05., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13. i 41/14. - dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, bio potrošač odnosno fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, te je namjena bila kupovina nekretnine. Slijedom navedenog, tužitelj nije imao pravnih znanja koja bi mu bila potrebna da bi istom odredba o jednokratnim troškovima za obradu kredita bila jasna i lako razumljiva, za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti. Tužitelj je kao fizička osoba koja je Ugovor o kreditu sklapala i kao potrošač, a u odnosu na tuženika kao banku koji postupa u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nesporno bio u podređenom, slabijem položaju, kako u pogledu pregovaračke moći, tako i zbog činjenice da ne posjeduje pravna ili financijska znanja potrebna za razumijevanje navedene odredbe Ugovora o kreditu. Sve navedeno dovelo je do pristanka tužitelja na odredbe ugovora koji je bio u cijelosti unaprijed sastavljen od strane tuženika. Tim isto, tuženik je izravno postupio protivno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu i protivno načelu savjesnosti i poštenja. DOKAZ: kao pod točkom II. tužbe
IV. Nadalje, prema članku 96. stavku 1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao što to i jest slučaj s Ugovorom o kreditu sklopljenim između tužitelja i tuženika. Uzimajući u obzir sve navedeno, ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jest nepoštena ugovorna odredba te je ista, sukladno članku 102. stavku 1. ZZP/07, ništetna. U tom smislu, odredbom članka 3. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine (nadalje u tekstu: Direktiva) također je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Nadalje, tužitelj ističe kako je Ugovor o kreditu sklopljen na način da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu i, kao jača ugovorna strana, što svakako jest budući da je financijska institucija i profesionalno dioničko društvo, tužitelja doveo u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed formuliranog ugovora. Ugovor o kreditu nesporno je sklopljen u obliku unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, ovdje tuženika, a koji ugovor je predstavljao tzv. „uzmi ili ostavi" ponudu, ne ostavljajući korisniku kredita, ovdje tužitelju, mogućnost i slobodu da na bilo koji način utječe ili intervenira u sadržaj istog. Shodno tome, prema odredbi članka 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo, dok je kod predmetnog Ugovora o kreditu nejasno koji su parametri uopće korišteni prilikom izračuna jednokratnih troškova za obradu kredita te na osnovu kakvih i kako nastalih troškova navedena naknada iznosi upravo 1.722,94 kn/228,67 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn). Ujedno je nejasno zašto visina jednokratnih troškova za obradu kredita izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita. Pritom tuženik u Ugovoru o kreditu samo paušalno navodi da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade, ne spominjući što točno te radnje obuhvaćaju, a što tužitelju kao potrošaču, definitivno nije trebalo biti jasno niti poznato. Dokaz: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
V. Tužitelj konačno ističe i recentnu sudsku praksu, pa tako i da je presudom Županijskog suda u Splitu, posl.broj: Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022. godine, presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž-2154/2022-2 od dana 12. srpnja 2022. godine, presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj: Gž-2047/2022-2 od dana 08. studenog 2022. godine, utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te je tuženicima naloženo isplatiti iznos naplaćen na ime naknada za obradu kreditnog zahtjeva, a sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Zaključno, Sud Europske unije je svojim presudama C-84/19 i C- 224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni, i konačno, koji su neproporcionalni. Dokaz: Sudska praksa- presuda ŽS Split, posl.broj.: Gž- 617/2022-3 od dana 25. 05.2022. godine, presuda ŽS Zagreb, posl. broj: Gž- 2154/2022-2 od dana 12.07.2022.godine, presuda ŽS Zagreb, posl. broj: Gž- 2047/2022-2 od dana 08.11.2022. godine, uvid u presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-84/19 i C-224/19 od dana 03.09.2020. godine.
VI. Slijedom svega navedenog, obzirom da se o navedenoj odredbi Ugovora o kreditu, a sadržanoj u samom Ugovoru o kreditu koji je već prethodno bio pripremljen od strane tuženika, po prirodi stvari nije moglo pojedinačno pregovarati znači da je ista odredba ništetna. Usto, očito je i nesporno da su jednokratni troškovi obrade kredita, koju je tužitelj platio 15. listopada 2010. godine u iznosu od 1.722,94 kn/228,67 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn) prouzročili značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, a iz kojeg razloga je, sukladno članku 96. stavku 1. i 2. ZZP/07, sve u smislu odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07, riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Odredom članka 323 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,i 29/18., 126/11., 114/22., 156/22., 155/23.-dalje u tekstu:ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja jednokratnih troškova obrade kredita u iznosu od 1.722,94 kn/228,67 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn). Dokaz: saslušanje tužitelja, potvrda tuženika o naplaćenoj naknadi za troškove obrade kreditnog zahtjeva od dana 15. travnja 2026. godine, financijsko - knjigovodstveno vještačenje…", te predlaže sudu, da nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će tužbeni zahtjev na način kako je postavljen u tužbi usvoji u cijelosti .
3. Kao materijalne dokaze uz podnesenu tužbu tužitelj je priložio punomoć za zastupanje (7) , Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 11.10.2010 godine i to tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita (8-12), izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu u cilju čije kupnje su kreditna sredstava i ostvarena (14) sve prema čl. 6 Ugovora o kreditu naznačeno pod "NAMJENA" , kao i potvrdu tuženika o isplaćenoj naknadi sukladno čl. 3 Ugovora o kreditu koju je tužitelj isplatio tuženiku dana 15.10.2010 u trenutku isplate kredita i to u ugovorenom iznosu od 1,00% od ukupno odobrenog iznosa kreditnih sredstva ( što predstavlja iznos od 1.722,94 kn) a koji iznos prema fiksnom tečaju konverzije na dan 01.01.2023 od 7,53450 kn/eur-o predstavlja upravo utuženi iznos od 228,67 Eur-a koji se potražuje u dijelu postavljenog kondemnatornog zahtjeva sa pripadajućom kamatom tekućom na isti od prvog slijedećeg dana ( 16.10.2010) , sve to primjenom instituta stjecanja bez osnove ( čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05-69/26 dalje ZOO-a) , zbog dijela pravnog odnosa odnosno ugovorne osnove koje je otpala i koja se kao takva ima utvrditi ništetnom ( čl. 3 Ugovora o kreditu ( list 9 spisa)).
4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi , a ove činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio , a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu prema rješenju suda (46-48) uz koje rješenje mu je kao privitak dostavljena tužba sa prilozima ( putem kojeg dostavljenog odgovora mu se dala mogućnost da demantira osnovanost navoda tužbe ( čl. 7 st 3 ZPP-a) kako u dijelu gdje se temelji osnovanosti navoda u odnosu na deklaratorni dio postavljenog zahtjeva ( toč III-VI navoda tužbe) , tako i u odnosu na kondemnatorni dio postavljenog tužbenog zahtjeva ( toč VI navoda tužbe)) , temeljem čl. 331/1b ZPP-a valjalo je riješiti kao u izreci presude pod toč. I i II izreke presude .
5. U odnosu na dio odluke o troškovima postupka sud se očituje na način kako slijedi:
Kod utvrđenja vrijednosti predmeta spora sud polazi od stava da deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na odredbu čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu gdje je ugovoreno plaćanje jednokatne naknade u ugovorenom postotku od iznosa odobrenog kredita prilikom njegova korištenja i plaćanje ugovorene tzv ulazne naknade služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu pa se tako deklaratorni zahtjev uz kondemnatorni ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na isplatu, sve u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP prema kojoj se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva a taj glavni zahtjev u ovom konkretnom slujačju predstavlja upravo zahtjev na isplatu svote od 228,67 Eur-a, (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-475/08-2 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05-2 od 13. prosinca 2005., tako i ŽS Zagreb u svojoj odluci Poslovni broj Gž-1926/2025-2 od 06.svibnja 2025).
6. Obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora (228,67 eura) i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 dalje OT-a) temeljem čl. 154 st 1 ZPP-a, tužitelju su kao osnovani dosuđeni slijedeći troškovi :
- trošak sastava tužbe 62,50 eur-a (Tbr.7. t.1. OT-a),
-trošak pribave podatka za stranku (19) u iznosu od 62,50 Eur-a po tbr 36/3 OT-a
-trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,23 Eur-a odmjerene po tbr 1/1 tarife sudskih pristojbi ( Nn 26/03) , te pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe dosuđene u iznosu od 15,00 Eur-a po tbr 2/2 u vezi sa tbr 1/1 tarife sudskih pristojbi ( NN 50/26) bez obzira što se u trenutku podnošenja tužbe (8.05.2026) ista u odnosu na presudu suda potraživala u iznosu od 13,27 eur-a, što znači da bi dosuda troška po toj osnovi u tome iznosu (15,00 eur-a) predstavljao razlog u kojem slučaju bi trošak po navedenoj osnovi bi dosuđen preko granice istaknutog zahtjeva, ali ovaj sud polazi od toga da stranka pa tako ovdje tužitelj ne može imati štetne posljedice zbog činjenice što mu u trenutku postavljanja zahtjeva za naknadu troška dakle u ovom slučaju u trenutku podnošenja tužbe ovome sudu (08.05.2026), nije bio poznat novi zakonski okviru za nastalu obvezu plaćanja novog iznosa visine pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe- sudsku radnju ( čl. 4 st 4 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18.,51/23 ) koja je donesena dana 02.srpnja 2026 godine , budući je nova Tarifa sudskih pristojbi objavljena u NN 50/26 ( stupila na snagu dana 01.06.2026) , slijedom čega je tužitelju na teret tuženika dosuđen ukupni trošak u iznosu od 153,23 Eur-a ( 62,50 eur-a+62,50 eur-a+13,23 eur-a+15,00 eur-a) uz dosudu zatražene zakonske zatezne kamate tekuće na navedeni iznos od dana donošenja ove presude po čl. 151 st 3 ZPP-a slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke presude, dok je u razlici od zatraženog do dosuđenog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom zahtjev za naknadu troška sa pripadajućom zateznom kamatom valjalo odbiti te odlučiti kao pod toč. III izreke presude.
U Virovitici 2. srpnja 2026.
Sudac:
Arsen Vanek
Naputak o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u dva primjerka putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ovog rješenja.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
1. Tužitelj- po punomoćniku Filipu Vukadinoviću, odvjetniku iz Virovitice
2. Tuženik- Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa]
