Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-337/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene UZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene UZ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-190/2026-7 od 11. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljene UZ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv okrivljene UZ produljen istraži zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je podignuta optužnica u kojoj se okrivljenu tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljena po branitelju Tihomiru Rožariću, odvjetniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene odredbi ZKP-a o produljenju istražnog zatvora“, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i okrivljenu pusti da se brani sa slobode uz određivanje odgovarajućih mjera opreza, podredno uz određivanje jamstva, odnosno da se pobijano rješenje ukine i premet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba okrivljene nije osnovana.
5. Povodom žalbe okrivljene pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U okviru istaknutih žalbenih osnova, okrivljena ne pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se tereti, već samo pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, te ocjenu suda prvog stupnja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora.
7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje valja samo navesti da je sud prvog stupnja naveo jasne, dostatne i relevantne razloge, koji se žalbom ne pobijaju (točka 5.1. do 5.6.).
8. Suprotno žalbenim navodima kojima se pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega (strano državljanstvo bez prebivališta u [adresa], prema tvrdnji žalitelja, nije dostatan razlog za produljenje istražnog zatvora), i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljena državljanka Armenije, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezana nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečena u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljena boravkom na slobodi mogla napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motivirana, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina.
9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv okrivljene potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, uključivši i jamstvo koje se paušalno sugeriraju žalbom. Naime, okrivljena na teritoriju Republike Hrvatske nema regulirano boravište, zbog čega nije niti u mogućnosti obećati da neće napustiti boravište u [adresa] u slučaju zamjene istražnog zatvora jamstvom, niti joj je u tom smislu moguće odrediti mjeru opreza kao uvjet jamstva. Stoga, uzimajući u obzir ranije navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, kao i samu prirodu terećenog kaznenog djela koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da jamstvo ne može zamijeniti istražni zatvor, niti se predvidivo može očekivati da bi se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen mogla postići mjerama opreza. Što se tiče žalbene tvrdnje u svezi navodno zakazanog medicinskog zahvata zbog sumnje na ozbiljno oboljenje, tom tvrdnjom ničim nije dovedeno u pitanje utvrđenje postojanja opasnosti od bijega i potreba za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora radi preveniranja navedene opasnosti.
10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljene nije osnovana, zbog čega je valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 2. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček