Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-335/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NI, zbog dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog NI, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kv-84/2026-6; K-105/2026 od 17. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog NI odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog NI produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni NI po branitelju odvjetniku Marku Golubiću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog NI nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada rješenje sadržajno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s tvrdnjom da sud prvog stupnja nije dao dovoljne i valjane razloge u svezi utvrđenja postojanja iteracijske opasnosti i nemogućnosti da se iteracijska opasnost prevenira mjerama opreza. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja naveo je jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi navedenog utvrđenja i ocjene, kako će to nastavno biti i obrazloženo. Stoga nije u pravu okrivljenik kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, s tvrdnjom da se opasnost mora odnositi na ista ili slična djela, da do sada nije kažnjavan, zbog čega se može zaključiti da se radi o izoliranom incidentu u njegovom ponašanju te da se protekom vremena zahtijeva „uvjerljivije obrazloženje postojanja zakonskih osnova za daljnje trajanje istražnog zatvora“, a ne samo pozivanje na iste okolnosti.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio da i nadalje egzistiraju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da bez obzira što okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, da teško i dugotrajnije narušeni odnosi okrivljenika i oštećenika (majke i očuha okrivljenika), koji se boje okrivljenika, činjenica da je protiv okrivljenika podnijet optužni prijedlog zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog 16. veljače 2026. na štetu istih oštećenika, u kojem prekršajnom postupku je okrivljenik prekršio naložene mu mjere opreza, te veća kriminalna količina za koju se okrivljenik tereti (okrivljenik je u razdoblju od oko dva mjeseca svojoj majci GI poslao više poruka vezano za štetu na vozilu i korištenje vode u objektu u kojem živi u kojima joj je učinio izglednim da će joj se dogoditi nešto loše ako mu štetu ne nadoknadi i ne omogući mu upotrebu vode, pri čemu je spominjao rješavanje situacije na način kako to rješava njegov otac - pištoljem pucao na drugog čovjeka), predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela u odnosu na iste žrtve odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, suprotno žalbenim navodima, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, tim više što okrivljenik živi u neposrednoj blizini žrtava i što je u prekršajnom postupku prekršio naložene mjere opreza. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 18. veljače 2026.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim, kod čega valja navesti da je u optužnici predloženo da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček