REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp – 19342/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krelja Tovarac, uz sudjelovanje Marine Pazman, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NJ, kojeg brani Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. 29/94. i 114/22. 47/23), povodom optužnog prijedloga, PU zagrebačke, I policijske postaje Zagreb, nakon provedene glavne rasprave održane u nazočnosti okrivljenika, branitelja i tužitelja, dana 2. srpnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl.182. točke 3. Prekršajnog zakona

okrivljenik: NJ, sin N i TJ, djevojački TJ, rođen **.**.1999. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VŠS, student, nezaposlen, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, sa stanom u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi 30. studenog 2025. u 12,30 sati u Zagrebu, kao sudionik mirnog okupljanja i javnog prosvjeda pod nazivom „Ujedinjeni protiv fašizma” remetio javni red i mir na način da je na javnom mjestu prilikom kretanja kolone sudionika od Trga kralja Tomislava do Trga bana Josipa Jelačića vidno istaknuo i nosio zastavu crvene boje dimenzija cca 60x80 centimetara s natpisom RKS, što je skraćenica za Revolucionarni komunistički savez te otisnutim srpom i čekićem, a koji postupak je u potpunosti bio suprotan svrsi javnog okupljanja budući je iz zaprimljene prijave organizatora javnog okupljanja bilo vidljivo kako je svrha tog mirnog okupljanja i javnog prosvjeda bilo izražavanje protivljenja aktualnom valu nasilja, straha i prijetnji po Hrvatskoj, pa stoga isticanje zastave s ovakvim obilježjima nikako nije bilo u kontekstu ostvarivanja svrhe javnog okupljanja obzirom na činjenicu da je time veličao komunizam koji je bio nedemokratski i totalitarni režim koji je zatirao sve vrednote ustavnog poretka koje su kao takve opisane u članku 3. Ustava Republike Hrvatske, te je svojim postupkom izazvao uznemirenost i neraspoloženje velikog broja građana koji su to izrazili kroz medije, internetske portale, društvene mreže i brojne prijave policiji,

dakle, na javnom je mjestu remetio javni red i mir isticanjem zastave kojom je na javnom okupljanju veličao komunizam koji je bio nedemokratski i totalitarni režim koji je zatirao demokraciju, slobodu i ljudska prava protivno svrsi javnog okupljanja navedenoj od strane organizatora izazvavši svojim postupkom uznemirenost i neraspoloženje velikog broja građana koji su to izrazili kroz medije, internetske portale, društvene mreže i brojne prijave policiji,

pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

II. Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i točka 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, I policijska postaja Zagreb podnijela je pod brojem klasa: 211-07/25-5/33300 urbroj: 511-19-27-25-1 17.prosinca 2025.optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani poricao počinjenje prekršaja navodeći da se u njegovom ponašanju predmetne zgode odnosno činjenici da je tijekom mirnog okupljanja i javnog prosvjeda nosio zastavu koja je opisana u optužnom prijedlogu nisu ostvarila obilježja prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dapače radilo se o mirnom prosvjedu kojemu je cilj bio ukazati na ravnopravnost ljudi s namjerom da se promiču prava radnika i svih ljudi, radilo se o slobodi govora, a simbol koji je istaknut na zastavi, srp i čekić, nije zabranjen simbol. Nije mu bila namjera nikoga vrijeđati, ali smatra da živimo u demokratskom društvu u kojem je dopuštena sloboda izražavanja svog mišljenja koja koji put može dovesti do osjećaja povrijeđenosti nekih ljudi, ali to ne bi trebalo biti kažnjivo. Ostaje u cijelosti kod navoda iz svoje pisane obrane. Na pitanje predstavnice tužitelja da li zna kratica čega je RKS odgovara da se radi o kratici Revolucionarnog komunističkog saveza. Na pitanje tužiteljice da li je bio upoznat sa svrhom javnog okupljanja odgovara da je bio upoznat sa svrhom, a na pitanje kako je razumio svrhu prosvjeda "Ujedinjeni protiv fašizma" odgovara da se radilo o prosvjedu svih onih koji se protive fašizmu što uključuje široki spektar ljudi različitih političkih uvjerenja. Na pitanje tužiteljice da li je bio svjestan da se u javnom prostoru komunizam često poistovjećuje sa totalitarnim komunističkim režimom odgovara da je svjestan toga, ali da je ovu zastavu nosio kao simbol radničke borbe, borbe za ljudska prava i demokratskih vrijednosti. Na daljnje pitanje tužiteljice da li je razmišljao o tome kako bi drugi građani doživjeli isticanje takve zastave s natpisom RKS, te skicom crteža srpa i čekića odgovara da nije o tome razmišljao. Na daljnje pitanje tužiteljice smatra li da je isticanje spornog simbola moglo biti provokativno s obzirom na svrhu javnog okupljanja odgovara da u kontekstu svrhe javnog okupljanja nošenje ovih simbola ne bi trebalo biti provokativno. Na daljnje pitanje tužiteljice može li navesti razlog zašto je odlučio istaknuti upravo tu zastavu odgovara da je smatrao da se upravo radi o isticanju simbola koji podupiru borbu za radnička prava i ljudska prava općenito. Na daljnje pitanje tužiteljice prihvaća li da je njegov postupak bio suprotan svrsi javnog okupljanja te da je mogao izazvati negativne reakcije javnosti odgovara da istaknuti simbol nije bio suprotan svrsi okupljanja, ali je mogao izazvati negativne reakcije dijela javnosti. Na kraju okrivljenik navodi da sporni simboli nisu zabranjeni, jer da su zabranjeni, on ih ne bi isticao.

2.1. U pisanoj obrani okrivljenik navodi da je njegovo ponašanje predmetne zgode predstavljalo političko izjašnjavanje, Ustav RH jamči svojim građanima slobodu mišljenja i slobodu izražavanja, osobito slobodu govora i javnog nastupa, jamči im pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed, slobodu udruživanja radi zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Ustav propisuje da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom i to radi zaštite slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Zakon kojim bi se zabranilo isticanje komunističkih simbola u RH nije donesen, a u Republici Hrvatskoj su registrirane političke stranke s nazivom „ Komunistička partije Hrvatske“ i „Savez komunista Hrvatske“ pri čemu je iz Ministarstva uprave tumačeno kako nema zapreka za korištenje takvih riječi u nazivlju. Sukladno navedenom, isto se može primijeniti i na simbol srpa i čekića. Dodaje da tvrdnje tužitelja da isticanje predmetne zastave nije bilo u kontekstu ostvarivanja svrhe javnog okupljanja, jer je organizator naveo drugačiju svrhu prosvjeda, međutim eventualna neusklađenost s porukom organizatora ne predstavlja zakonsko obilježje prekršaja kojim se tereti okrivljenik. Predmetno javno okupljanje je održano pod nazivom „Ujedinjeni protiv fašizma“ sa svrhom izražavanja protivljenja aktualnom valu nasilja, straha i prijetnji u Hrvatskoj. Kada se okupljanje javno definira kao antifašističko, predvidivo je da će dio nazočnih građana svoj politički stav izražavati simbolima i porukama koje pripadaju lijevom političkom spektru, uključujući i one koje se oslanjaju na marksističku tradiciju. Negativna reakcija djela javnosti na predmetnu simboliku nije dovoljna da bi se političko izražavanje okrivljenika pretvorilo u prekršaj, bitno je utvrditi da li je okrivljenik svojim konkretnim ponašanjem remetio javni red i mir,na način propisan zakonom, a ne da li je njegovo ponašanje bilo prihvatljivo većini, organizatoru, medijima ili dijelu javnosti. Tužitelj u optužnom prijedlogu težište stavlja na naknadne reakcije građana kroz medije, internetske portale, društvene mreže i prijave policiji, a ne na opis neposrednog, konkretnog i stvarnog narušavanja reda na samom mjestu događanja. Ističe da se na internetskoj stranici organizacije oznake RKS odnosi na Revolucionarni komunistički savez- organizacija radnika, studenata i učenika okupljenih oko ideja marksizma, djeluje i u Hrvatskoj te se programski zalaže za određene političke, socijalne i ekonomske ciljeve. Tvrdnje tužitelja u obrazloženju optužnog prijedloga da je komunizam nedemokratski i totalitarni režim je pravno neodrživ, jer poistovjećuje svaku suvremenu komunističku političku identifikaciju s veličanjem svih povijesnih oblika komunističke vlasti. Okrivljenik smatra da njegovo postupanje spada pod slobodu osobnog izražavanja i slobodu političkih uvjerenja.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao snimke događaja pohranjene na DVD mediju i snimku objavljenu na društvenoj mreži Instagram pohranjenu na DVD mediju te je izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3.1. Iz snimki događaja pohranjenih na DVD uređaju vidljivo je da okrivljenik tijekom prosvjeda nosi navedenu zastavu na način da drži štap sa zastavom na ramenu te zastavu samo u jednom momentu podiže, nije vidljivo da okrivljenik tijekom hoda u koloni nešto viče, već uglavnom razgovara sa sudionicima koji se nalaze u njegovoj blizini. Na DVD mediju sa snimkom sa društvene mreže Instagram vidljivo je da okrivljenik drži navedenu zastavu i na povike "dolje fašizam " odgovara "dolje", na povik "dolje kapitalizam" odgovara "dolje".

3.2. Nakon što je pregledao navedene snimke branitelj okrivljenika je u podnesku naveo da je na snimci vidljivo da okrivljenik drži zastavu RKS, ali se ponaša mirno, smireno i pristojno te iz snimke ne proizlazi da bi okrivljenik temetio javni red i mir, već upravo suprotno, radi se o pasivnom i nenanislnom iskazivanju političkog stava tijekom javnog okupljanja.

3.3. U nastavku glavne rasprave predstavnik tužitelja je u spis priložio javno dostupni program Revolucionarnog komunističkog saveza, a izvođenju dokaza čitanjem programa se branitelj okrivljenika usprotivio navodeći da program RKS nije predmet ovog postupka u kojem je okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Očitovanje branitelja okrivljenika vezano za navedeni dokaz, sud je prihvatio te stoga dokaz čitanjem navedenog programa RKS- u dokaznom postupku nije proveden, jer je provođenje ovog dokaza sud ocijenio nepotrebnim i odugovlačećim.

4. U završnoj riječi tužitelj je naveo da je nesporno da je okrivljenik remetio javni red i mir na javnom mjestu isticanjem zastave kojom je na javnom okupljanju veličao komunizam, koji je bio nedemokratski i totalitarni režim koji je zatirao demokraciju, slobodu i ljudska prava, a sam program RKS-a zahtjeva demontažu sistema, buržoaske države i demokracije, ukidanje institucije parlamenta, vlade i predsjednika države, ukidanje profesionalne vojske , protjerivanje NATO-a s Balkana i kao glavni i strateški cilj osvajanje vlasti putem socijalističke revolucije, a sa kojim je okrivljenik upoznat.

4.1. U završnoj riječi branitelj okrivljenika se osvrnuo na završnu riječ ovlaštenog tužitelja navodeći da isti nije naveo niti jednu zakonom zabranjenu misao ili političku ideju, okrivljeni ostaje kod svoje pisane obrane i svih navoda iznesenih u dokaznom postupku, a u odnosu na sam optužni prijedlog koji je predmet ovog prekršajnog postupka, navodi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret također nije zabranjeno niti jednim zakonom te je optužbe postavljena od strane ovlaštenog tužitelja konstrukt ovlaštenog tužitelja u nedostatku bolje argumentacije. Predlaže da se okrivljenika oslobodi od optužbe za počinjenje ovog prekršajnog djela.

4.2. Okrivljenik je u završnoj riječi naveo da se u cijelosti pridružuje završnoj riječi svog branitelja.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret.

5.1. Članak 5. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje: „Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.“ Iz optužnog prijedloga nije razvidno da li se okrivljeniku stavlja na teret da je nošenjem zastave crvene boje dimenzija cca 60x80 centimetara s natpisom RKS, što je skraćenica za Revolucionarni komunistički savez te otisnutim srpom i čekićem, remetio javni red i mir ili je nošenje opisane zastave bilo u potpunosti suprotno svrsi javnog okupljanja, koju je organizator označio kao izražavanje protivljenja aktualnom valu nasilja, straha i prijetnji po Hrvatskoj. Sud nije ulazio u analizu ovog djela činjeničnog opisa prekršaja u optužnom prijedlogu, jer navedeno nije od utjecaja za utvrđivanje postojanja prekršaja iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno utvrđivanje da li je činjenicom, koja je u postupku nedvojbeno utvrđena, da je okrivljenik nosio opisanu zastavu, okrivljenik počinio navedeni prekršaj ili se okrivljenik koristio svojim ustavnim pravom da iznese svoje političko mišljenje. Pri ocjeni o postojanju prekršaja okrivljenika sud je pošao od odredbi Ustava RH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ustav RH se normativno oslanja na antifašističku tradiciju,a partizanski pokret bio je povijesno povezan s komunističkom simbolikom, budući da je u alineji 12. članka 1. Ustava RH navodeno da se izvorišne osnove Ustava nalaze, između ostalog, u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata izraženoj, (nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske 1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.).

Čl. 3. Ustava Republike Hrvatske navodi da su najviše vrednote ustavnog poretka RH i temelj tumačenja Ustava sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekovog okoliša.

Čl. 38. Ustava RH propisuje: „ Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa...“

Čl. 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje slobodu izražavanja navodeći da svatko ima pravo na slobodu izražavanja koja obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Sloboda izražavanja može biti ograničena radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

5.2. Kod ocjene da li je nošenjem opisane zastave okrivljenik počinio prekršaj koji mu je optužnim prijedlogom stavljen na teret ili je isti koristio svoje ustavno pravo i pravo zajamčeno Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sud je, provodeći test razmjernosti, utvrdio da je okrivljenik mirno sudjelovao u javnom okupljanju i izrazio političko uvjerenje bez poziva na nasilje i bez stvarnog narušavanja javnog reda, pa bi njegovo sankcioniranje predstavljalo nerazmjerno ograničenje ustavne slobode izražavanja. Činjenica koju tužitelj iznosi u optužnom prijedlogu da je nošenjem navedene zastave okrivljenik izazvao uznemirenost i neraspoloženje velikog broja građana koji su to izrazili kroz medije, internetske portale, društvene mreže i brojne prijave policiji nisu dovoljne da bi se u ponašanju okrivljenika ispunila bitna obilježja prekršaja iz čl. 5. citiranog zakona, jer u postupku nije utvrđeno postojanje stvarnog poremećaja javne sigurnosti. Izazivanje negodovanja djela javnosti odnosno njihova uznemirenost nije dovoljna da bi se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja prekršaja iz citiranog propisa.

6. Slijedom navedenog, sud je, temeljem čl.182.točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe nalazeći da nije počinio prekršaj za koji se optužuje.

7. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Pazman

Andrea Krelja Tovarac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenik: NJ, [adresa]

2. branitelj: Luka Kurjan, Ulica kralja Držislava 4, Zagreb

3. tužitelj – PU zagrebačka, I policijska postaja Zagreb

4. spis