REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6336/2018-63
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice MH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nadi Magdić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i eventualno utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Nade Magdić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Azre Ćustović, odvjetnice, dana 2. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 028-50-4453839 sklopljen 12.10.2007. između tužiteljice MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, ništetan u dijelu ugovorne odredbe – čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora te se utvrđuje da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 028-50-4453839 od 12.10.2007. godine zaključenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je određeno da se otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF).
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice MH da se i u preostalom dijelu (osim priznatog u izreci ove odluke tč.I.) utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu br. 028-50-4453839 sklopljen 12.10.2007. između stranaka kao i da se dodatak br.KONV-01/2016 Ugovora o kreditu br. 028-50-4453839 sklopljen 17.2.2016. između istih ugovornih stranaka utvrdi ništetnim te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe (21.12.2018.) na temelju takvog ugovora.
III. Odbija se i II. od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži "naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici novčani iznos od 6.502,76 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku, i to:
na iznos od 34,89 eura od dana 31.12.2007. godine do isplate,
na iznos od 32,25 eura od dana 31.01.2008. godine do isplate,
na iznos od 33,29 eura od dana 29.02.2008. godine do isplate,
na iznos od 28,99 eura od dana 31.03.2008. godine do isplate,
na iznos od 35,76 eura od dana 30.04.2008. godine do isplate,
na iznos od 458,97 eura od dana 31.05.2008. godine do isplate,
na iznos od 70,41 eura od dana 31.07.2008. godine do isplate,
na iznos od 71,07 eura od dana 31.08.2008. godine do isplate,
na iznos od 492,25 eura od dana 30.09.2008. godine do isplate,
na iznos od 73,82 eura od dana 30.11.2008. godine do isplate,
na iznos od 66,92 eura od dana 31.12.2008. godine do isplate,
na iznos od 69,77 eura od dana 31.01.2009. godine do isplate,
na iznos od 71,97 eura od dana 28.02.2009. godine do isplate,
na iznos od 71,91 eura od dana 31.03.2009. godine do isplate,
na iznos od 76,81 eura od dana 30.04.2009. godine do isplate,
na iznos od 76,26 eura od dana 31.05.2009. godine do isplate,
na iznos od 495,66 eura od dana 30.06.2009. godine do isplate,
na iznos od 73,74 eura od dana 31.08.2009. godine do isplate,
na iznos od 74,60 eura od dana 30.09.2009. godine do isplate,
na iznos od 78,47 eura od dana 31.10.2009. godine do isplate,
na iznos od 76,97 eura od dana 30.11.2009. godine do isplate,
na iznos od 78,15 eura od dana 31.12.2009. godine do isplate,
na iznos od 76,86 eura od dana 31.01.2010. godine do isplate,
na iznos od 79,91 eura od dana 28.02.2010. godine do isplate,
na iznos od 79,07 eura od dana 31.03.2010. godine do isplate,
na iznos od 72,16 eura od dana 31.05.2010. godine do isplate,
na iznos od 398,41 eura od dana 31.07.2010. godine do isplate,
na iznos od 81,62 eura od dana 31.08.2010. godine do isplate,
na iznos od 21,15 eura od dana 30.09.2010. godine do isplate,
na iznos od 48,25 eura od dana 30.11.2010. godine do isplate,
na iznos od 18,54 eura od dana 31.12.2010. godine do isplate,
na iznos od 369,07 eura od dana 31.03.2011. godine do isplate,
na iznos od 22,36 eura od dana 31.05.2011. godine do isplate,
na iznos od 3,38 eura od dana 30.06.2011. godine do isplate,
na iznos od 31,45 eura od dana 31.07.2011. godine do isplate,
na iznos od 230,73 eura od dana 30.09.2011. godine do isplate,
na iznos od 153,04 eura od dana 30.11.2011. godine do isplate,
na iznos od 88,85 eura od dana 30.04.2012. godine do isplate,
na iznos od 490,37 eura od dana 30.06.2012. godine do isplate,
na iznos od 1.146,90 eura od dana 31.03.2013. godine do isplate,
na iznos od 87,60 eura od dana 30.04.2013. godine do isplate,
na iznos od 18,86 eura od dana 31.05.2013. godine do isplate,
na iznos od 81,37 eura od dana 30.06.2013. godine do isplate,
na iznos od 16,36 eura od dana 31.07.2013. godine do isplate,
na iznos od 203,72 eura od dana 31.08.2013. godine do isplate,
na iznos od 22,17 eura od dana 30.09.2013. godine do isplate i
na iznos od 17,63 eura od dana 31.10.2013. godine do isplate,
za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. godine po stopi od 6,15% godišnje, za razdoblje od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2026. do 30.06.2026. godine po stopi od 5,15% godišnje a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana;
: novčani iznos od 11.943,82 eura, zajedno sa zateznim kamatama
koje teku, i to:
: na iznos od 2,80 eura od dana 31.12.2007. godine do isplate,
: na iznos od 9,83 eura od dana 31.01.2008. godine do isplate,
: na iznos od 13,73 eura od dana 29.02.2008. godine do isplate,
: na iznos od 20,14 eura od dana 31.03.2008. godine do isplate,
: na iznos od 10,43 eura od dana 30.04.2008. godine do isplate,
: na iznos od 13,49 eura od dana 31.05.2008. godine do isplate,
: na iznos od 4,52 eura od dana 31.07.2008. godine do isplate,
: na iznos od 4,91 eura od dana 31.08.2008. godine do isplate,
: na iznos od 19,07 eura od dana 30.09.2008. godine do isplate,
: na iznos od 21,20 eura od dana 30.11.2008. godine do isplate,
: na iznos od 50,29 eura od dana 31.12.2008. godine do isplate,
: na iznos od 55,14 eura od dana 31.01.2009. godine do isplate,
: na iznos od 57,45 eura od dana 28.02.2009. godine do isplate,
: na iznos od 51,70 eura od dana 31.03.2009. godine do isplate,
: na iznos od 53,35 eura od dana 30.04.2009. godine do isplate,
: na iznos od 44,45 eura od dana 31.05.2009. godine do isplate,
: na iznos od 75,63 eura od dana 30.06.2009. godine do isplate,
: na iznos od 42,73 eura od dana 31.08.2009. godine do isplate,
: na iznos od 42,49 eura od dana 30.09.2009. godine do isplate,
: na iznos od 39,39 eura od dana 31.10.2009. godine do isplate,
: na iznos od 45,65 eura od dana 30.11.2009. godine do isplate,
: na iznos od 50,90 eura od dana 31.12.2009. godine do isplate,
: na iznos od 58,02 eura od dana 31.01.2010. godine do isplate,
: na iznos od 56,69 eura od dana 28.02.2010. godine do isplate,
: na iznos od 66,49 eura od dana 31.03.2010. godine do isplate,
: na iznos od 33,08 eura od dana 30.04.2010. godine do isplate,
: na iznos od 67,03 eura od dana 31.05.2010. godine do isplate,
: na iznos od 75,57 eura od dana 30.06.2010. godine do isplate,
: na iznos od 164,17 eura od dana 31.07.2010. godine do isplate,
: na iznos od 113,81 eura od dana 31.08.2010. godine do isplate,
: na iznos od 91,45 eura od dana 30.09.2010. godine do isplate,
: na iznos od 75,98 eura od dana 31.10.2010. godine do isplate,
: na iznos od 109,46 eura od dana 30.11.2010. godine do isplate,
: na iznos od 126,31 eura od dana 31.12.2010. godine do isplate,
: na iznos od 60,35 eura od dana 31.01.2011. godine do isplate,
: na iznos od 66,10 eura od dana 28.02.2011. godine do isplate,
: na iznos od 210,89 eura od dana 31.03.2011. godine do isplate,
: na iznos od 142,72 eura od dana 31.05.2011. godine do isplate,
: na iznos od 138,14 eura od dana 30.06.2011. godine do isplate,
: na iznos od 178,57 eura od dana 31.07.2011. godine do isplate,
: na iznos od 118,56 eura od dana 31.08.2011. godine do isplate,
: na iznos od 226,71 eura od dana 30.09.2011. godine do isplate,
: na iznos od 245,46 eura od dana 30.11.2011. godine do isplate,
: na iznos od 162,78 eura od dana 31.01.2012. godine do isplate,
: na iznos od 181,44 eura od dana 29.02.2012. godine do isplate,
: na iznos od 188,80 eura od dana 31.03.2012. godine do isplate,
: na iznos od 241,69 eura od dana 30.04.2012. godine do isplate,
: na iznos od 410,83 eura od dana 30.06.2012. godine do isplate,
: na iznos od 196,93 eura od dana 31.08.2012. godine do isplate,
: na iznos od 200,74 eura od dana 30.11.2012. godine do isplate,
: na iznos od 123,06 eura od dana 31.12.2012. godine do isplate,
: na iznos od 684,95 eura od dana 31.03.2013. godine do isplate,
: na iznos od 230,69 eura od dana 30.04.2013. godine do isplate,
: na iznos od 185,80 eura od dana 31.05.2013. godine do isplate,
: na iznos od 208,98 eura od dana 30.06.2013. godine do isplate,
: na iznos od 188,48 eura od dana 31.07.2013. godine do isplate,
: na iznos od 269,76 eura od dana 31.08.2013. godine do isplate,
: na iznos od 206,37 eura od dana 30.09.2013. godine do isplate i
: na iznos od 199,83 eura od dana 31.10.2013. godine do isplate,
: na iznos od 194,92 eura od dana 30.11.2013. godine do isplate,
: na iznos od 197,10 eura od dana 31.12.2013. godine do isplate,
: na iznos od 515,42 eura od dana 31.01.2014. godine do isplate,
: na iznos od 254,52 eura od dana 28.02.2014. godine do isplate,
: na iznos od 172,33 eura od dana 31.03.2014. godine do isplate,
: na iznos od 265,35 eura od dana 30.04.2014. godine do isplate,
: na iznos od 168,72 eura od dana 31.05.2014. godine do isplate,
: na iznos od 378,74 eura od dana 30.06.2014. godine do isplate,
: na iznos od 254,92 eura od dana 31.07.2014. godine do isplate,
: na iznos od 176,54 eura od dana 31.08.2014. godine do isplate,
: na iznos od 176,60 eura od dana 30.09.2014. godine do isplate,
: na iznos od 178,57 eura od dana 31.10.2014. godine do isplate,
: na iznos od 181,87 eura od dana 30.11.2014. godine do isplate,
: na iznos od 180,52 eura od dana 31.12.2014. godine do isplate,
: na iznos od 181,98 eura od dana 31.01.2015. godine do isplate,
: na iznos od 182,44 eura od dana 28.02.2015. godine do isplate,
: na iznos od 182,59 eura od dana 31.03.2015. godine do isplate,
: na iznos od 182,53 eura od dana 30.04.2015. godine do isplate,
: na iznos od 182,64 eura od dana 31.05.2015. godine do isplate,
: na iznos od 182,07 eura od dana 30.06.2015. godine do isplate,
: na iznos od 83,46 eura od dana 31.07.2015. godine do isplate,
: na iznos od 225,34 eura od dana 31.08.2015. godine do isplate i
: na iznos od 208,65 eura od dana 30.09.2015. godine do isplate.
za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2024. do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01.01.2025. do 30.06.2025. godine po stopi od 6,15% godišnje, za razdoblje od 01.07.2025. do 31.12.2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, za razdoblje od 01.01.2026. do 30.06.2026. godine po stopi od 5,15% godišnje a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj:
028-50-4453839 dana 12.10.2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje stambeni kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 143.230,00 CHF. Ugovoren je rok otplate kredita od 360 mjeseci prema ugovoru o kreditu uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 4,95% godišnje.
Valja istaći da je nedvojbeno da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P- 1401/2012 koju tužiteljica navodi u tužbi, a u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev- 2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužiteljica ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužiteljica osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.
Tužiteljica prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogla predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. S obzirom da odredbe Ugovora nisu bile razumljive te se o njima nije pojedinačno pregovaralo iste su nepoštene te posljedično tome ništetne. Isto tako tužiteljica ukazuje da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac s tužiteljicom korisnikom kredita nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužiteljice kao potrošača. Ističe da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa više puta mijenjala sukladno jednostranim odlukama tuženika na štetu tužiteljice. Navedena odredba čl. 2 predmetnog Ugovora, po kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – tuženika, bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena je ništetna iz razloga nepoštenosti. Ukazuje da se o odredbi čl.2. o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Nije upozorena na učestalost promjene tečaja svjetskih valuta te brojnih faktora koji utječu na kretanje tečajeva, što ih čini teško predvidivim na duži rok, te ukazuje da je tuženik prikazao tužiteljici svoju ponudu kao najpovoljniju i jedinu moguću, preporučujući sklapanje kredita u švicarskim francima radi niže kamatne stope, ali je pri tome prešutio rizik tečajnih razlika. Nadalje, ističe (list 2 spisa) da su stranke dana 17.02.2016. godine sklopile dodatak broj konv- 01/2016 ugovoru o kreditu broj 028-50-4453839 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu: ZIDZPK/15), kojim je suglasno utvrđeno da je na dan 30.09.2015. godine dospjelo dugovanje u iznosu od 5.137,11 kuna, od toga glavnice u iznosu od 2.900,84, redovne kamate u iznosu od 2.228,70 kuna, zatezne kamate u iznosu od 7,57 kuna, da je neotplaćena glavnica 129.245,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća i da je broj preostalih anuiteta prema otplatnom planu 265, a da preostala neotplaćena glavnica prije konverzije iz članka 4. točke 1. i izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iz članka 4. točka 5. iznosi 39.003,58 EUR.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i to u prvom od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva traži (list 5 i 6 spisa) utvrditi da su ugovor o kreditu broj 028-50-4453839 sklopljen dana 12.10.2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika te dodatak broj konv-01/2016 ugovoru o kreditu broj 028-50-4453839 sklopljen dana 17.2.2016. između istih ugovornih strana ništetni te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila do dana podnošenja tužbe (21.12.2018.) na temelju takvog ugovora.
Ukoliko sud nađe da ovako postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan, a u smislu čl.188. st.2. ZPP-a tužitelj predlaže (list 6) da sud temeljem čl.1111. ZOO-a primjenom instituta stjecanja bez osnove odnosno osnove koja je kasnije otpala donesene presudu kojom se utvrđuje da su odredbe čl.1. i čl.2. Ugovora o kreditu broj 028-50-4453839 sklopljenog 12.10.2007. između tuženika i tužiteljice ništetne. Predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici novčane iznose (list 384-388 spisa – podnesak tužiteljice od 20.veljače 2026.) sve kako je citirano u tč.III. izreke ove odluke, a potražuje i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 29) u kojem osporava tužbu i tužbene zahtjeve. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi Ugovora jasne, uočljive i razumljive te tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate. Ističe da je tuženik za razliku od tužiteljice konverziju morao prihvatiti kao zakonski propisanu.
3. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj 028-50- 4453839 od 12.10.2007., potvrdu (solemnizaciju) javnog bilježnika Marijana Jurića poslovni broj: OV-14640/2007, izvadak iz zk odjela Općinskog suda u Zagrebu od 19.09.2007., zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], Dodatak broj KONV- 01/2016 ugovoru o kreditu broj 028-50-4453839 od 17.2.2016., vještački nalaz sačinjen sukladno traženju korisnika kredita MH od 11.10.2018. tj. prije utuženja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Mladenu Štefančić, dopis tuženika tužiteljici od 15.siječnja 2016. (list 35-38 spisa) u svezi konverzije kredita, otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF, novi otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u EUR, pregled izvršenih uplata, izjavu (list 57 spisa) korisnika kredita MH o prihvatu izračuna konverzije dostavljenog joj od strane banke tj. tuženika dana 13.11.2015., dopis tuženika tužiteljici kojim obavještava tužiteljicu o izvršenoj konverziji kredita temeljem sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu, otplatni plan, promotivne uvjete odobravanja RBA Fleksi stambenih kredita, tablice anuiteta/rata, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom, Informacije za klijenta tuženika ( list 96-97 spisa), pravilnik o obračunu kamata i naknada tuženika od 30.11.2005., pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004. do prvog kvartala 2013., anonimiziranu presudu i rješenje VSRH 1172/2018-2 od 19.3.2019., stručne članke dostavljene od strane tuženika (list 172-183 spisa), zahtjev za kredit i revolving kreditnu karticu (list 190 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, uvid u rješenje VSRH Gos 1/2019- 36, izvještaj ovlaštenog revizora- nadopuna tuženika, primjere sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse dostavljene od strane tuženika, nalaz i mišljenje dao je stalni sudski vještak Đuro Lobaš, dipl.oec. iz VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. za financije i bankarstvo ( list 233-268 spisa), očitovanje – dopuna nalaza i mišljenja navedenog vještaka (list 292-312 spisa odnosno 314-334 spisa), usmeno očitovanje navedenog vještaka (ročište 26.9.2023. - list 350-351 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TH, konačnu dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 3.12.2025. (list 365-373 spisa), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.
Stranke (ročište 20. svibnja 2026. - list 455 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 028-50-4453839 12.10.2007. na iznos 143.230,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 4,95 % godišnje, promjenjivu – vidljivo iz Ugovora o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama u svezi kamatne stope i valutne klauzule i pripadaju li tužiteljici utuženi iznosi pretplate po osnovi valutne klauzule te kamatne stope unatoč provedenoj konverziji te nije sporno da je sklopljen Dodatak broj KONV-01/2016 predmetnom ugovoru o kreditu.
6. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj 028-50-4453839 proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 143.230,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 2. ugovorena je redovna kamata: 4,95 % godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Prema čl. 6 namjena je stambeni kredit sa fleksi otplatom bez počeka.
7. Tužiteljica MH ( ročište 20.11.2019. – list 194-196 spisa) u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je razgovarala s bankaricom kojoj se više ne sjeća imena o stambenom kreditu u kunama. Otišla je uplatiti polog kod vlasnika stana i vratila se natrag u banku, međutim tada više nije mogla razgovarati sa istom bankaricom nego sa drugom. Ta druga bankarica kojoj ne zna ime i prezime rekla joj je da je ona prvobitna bankarica pogriješila jer da ona jedino može dobiti kredit u CHF. Uvjeravala ju je da ne treba imati nikakvih razloga za brigu vezano za ugovor o kreditu u CHF jer da i ona sama ima također kredit u CHF. Napomenula joj je da to nije isto kao kredit u EUR i kunama, a njoj nije bilo sasvim jasno što to znači, jedino je znala da CHF ima povoljniju kamatu jer je to saznala iz oglašavanja u brošurama tuženika, ali ne znajući ništa detaljnije o tome, željela je kredit u kunama jer je i njezina plaća izražena u kunama. Ističe da je pregledala taj ugovor i potpisala ugovor o kreditu jer nije mogla pretpostaviti da je to toliko rizičan ugovor. Ističe da nikakvog pojedinačnog pregovaranja o odredbama ugovora o kreditu nije bilo. Ističe da je ugovor uzela, pročitala i potpisala i zna da joj nije bilo potpuno jasno ono što je pisalo vezano za promjenjivu kamatnu stopu, ali je postojalo nekakvo povjerenje u poslovni odnos i nije uopće pomislila da bi je netko prevario. Nadalje, navodi da je kamata narasla već moguće slijedeći mjesec. Kada je bila potpuno financijski iscrpljena od tih rata koje je morala otplaćivati i koje su odjednom došle na 5.000,00 kuna mjesečno došlo je do konverzije i to je koliko je shvatila bilo zakonsko rješenje u kojem će se zaustaviti nenormalan rast CHF, a time i njezinih rata. Ističe kako misli da je postupala s pažnjom prosječnom potrošača prilikom zaključenja ugovora i tijekom njegove otplate.
Ističe kako nema govora o nikakvom odgovarajućem obeštećenju jer točno je da je prihvatila konverziju i sklopila dodatak ugovoru o kreditu, ali mislila je da to znači samo razliku između kredita u EUR i CHF i to nije doživjela kao nikakvo obeštećenje i misli da neće biti obeštećena za sve one godine koje je taj kredit prouzročio u njezinome životu. Nadalje, navodi da je prije sklapanja ugovora o kreditu tražila usmenim putem pojašnjenje nejasnih dijelova ugovora u pogledu promjenjive kamatne stope, ali joj je odgovor bankarice bio neodređen i u smislu da tečaj i raste i pada pa da se sve to nivelira sa kamatnom stopom. Ne sjeća se bilo kakvog upozorenja javnog bilježnika i misli da bi to zapamtila. Ističe da njoj niti bankarica kao stručna osoba nije objasnila pojam valutne klauzule i što to sve uključuje. Nadalje, navodi da je ona dizajner i može reći sve o dizajnu i svojim klijentima podijeli sve informacije. Sjeća se da joj je bankarica rekla kada je navela da i ona ima kredit u CHF da to nije isto kao u kunama i EUR i tu je podijelila te dvije grupe tj. da je jedno kredit u CHF, a drugo da su krediti u kunama i EUR-ima. Nije slijedilo nikakvo upozorenje niti objašnjenje u detaljnijem smislu. Ističe da dalje nije ulazila u to jer joj je bankarica rekla da ona može imati samo kredit u CHF. Ističe da je konverziju potpisala svojom voljom i da je ona plaćala rate kredita.
Sud je prihvatio tvrdnje tužiteljice koje nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a osobito cit. dokumentacijom.
8. Svjedok TH (list 351-352 ročište 26.9.2023.) u svom iskazu navodi da je ona direktor regije za više poslovnica tuženika tj. za područje sjevera Hrvatske što obuhvaća pet županija, ali ne i područje Grada Zagreba. Ističe da je u vrijeme kada je tužiteljica MH sklapala ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF bila je zaposlenik tuženika na radnom mjestu voditelja smjene u poslovnici Velika Gorica i to je bila od 2003. do 2009. godine. Ističe da nema osobnih saznanja o konkretnom ugovoru tužiteljice jer nije radila na tom kreditu, ali može reći općenito kakve su upute i informacije osobni bankari davali korisnicima kredita vezanih uz valutu CHF prilikom zaključenja ugovora. Ističe da su bili educirani od strane tuženika za sve proizvode koje nude uključujući i kredite i ona kao voditeljica smjene imala je dužnost provjeriti na određenom uzorku kako to djelatnici rade. Ističe da je prije dolaska na ovo ročište provjerila po imenu stranke gdje je točno ugovor o kreditu sklopljen i po broju Ugovora zaključila je da je to u Zagrebu, Ulici grada Vukovara 37 b.
Nadalje, navodi da referenti i bankarski službenici nisu mogli samostalno odlučivati o uvjetima ugovora jer su ugovori bili tipizirani i ovisili o vrsti kredita i uvjetima kredita te postoji kontrolor i ne može djelatnik samostalno odlučivati. Ističe da je 2007. godine bankarski službenik mogao znati i uputiti stranku što znači promjenjiva kamata i valutna klauzula i da je to mogao znati iz opisa ugovora i uvjeta. Ističe da iz njezinog dvadesetogodišnjeg radnog iskustva poznato joj je da ukoliko ne mogu dati odgovor na neko pitanja klijenta, kao službenici mogu zatražiti od kolega pomoć i dodatno pojašnjenje.
Ističe da ne zna jesu li u ugovoru ugovoreni parametri i metode tih parametara o kojima ovise promjene kamatne stope za to razdoblje dok danas postoje. Ističe da joj je iz iskustva poznato da klijenti ne postavljaju puno pitanja.
Nadalje, navodi da je u to vrijeme tuženik nudio kredite u eur i kunama. Što se tiče rate kredita i kamatne stope CHF je tada imao najnižu kamatnu stopu. Ističe da u to vrijeme u nekom članku ugovora postojala je mogućnost promjene valute. Članak je nosio naziv "Promjena valutne klauzule". Ističe da promjene na tržištu ne može nitko predvidjeti pa tako niti tuženik.
9. Dakle, svjedok TH uopće nema osobnih saznanja o konkretnom ugovoru tužiteljice, te je samo iskazivala općenito o tome kakve su upute i informacije davali osobni bankari korisnicima kredita vezano uz valutu CHF i ujedno uvjerljivo ukazuje na tipiziranost ugovora.
10. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
12. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.
13. Ugovor o kreditu broj 028-50-4453839 između tužiteljice i tuženika sklopljen je upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pa uvažavajući i sadržaj Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika za primijetiti je da sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
14. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.
15. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.
16. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
17. Posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).
18. Ovaj sud je utvrdio ništetnom odredbe prijepornog Ugovora o kreditu kako je navedeno u izreci, tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.
19. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
20. Čl. 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mogu se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare.
22. Što se tiče negativnih razlika valja istaknuti da tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužiteljice nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužiteljica za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj. Kolektivna tužba štiti tužiteljicu, a ne tuženika.
23. Sporna je odredba čl. 2. predmetnog ugovora u kojoj je navedeno: " kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora". Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stopa ugovorene kamate kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a). Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zloupotrebe prava. U konkretnom slučaju, ugovorene promjenjive kamatne stope bile su sastavni dio ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane banke i tužiteljica kao korisnik kredita nije imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja korisniku kredita nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, ovdje tužiteljice kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca, ovdje tuženika kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. U vezi promjene kamatne stope nije se u ugovoru navelo egzaktne, jasne i provjerljive parametre o načinu promjene kamatne stope čime de facto proistječe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o odluci samog tuženika. S obzirom da je promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika (čl. 2. predmetnog ugovora) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaja na nju, a kojom odredbom je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju tužiteljica nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama jedne ugovorne strane, ovdje tužiteljice u odnosu na drugu ugovornu stranu, ovdje tuženika, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.
Odredba čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu u kojoj je navedeno: "kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" je neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, takvu nejasnu odredbu je sastavio tuženik kao bankar i osoba od koje se traži povećana pažnja treba tumačiti u korist tužiteljice te je takva ugovorna odredba ništetna jer je protivna prisilnom propisu na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju, dijelovi odredbe čl. 2. predmetnog ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke kreditora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.
24. U dijelu čl.1 kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja nije ništetna jer je navedenom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita koji je tuženik isplatio tužiteljici. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer definira obvezu tuženika, a ne tužiteljice, a iznos visine kredita je bitan sastojak ugovora o kreditu te bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati. Tužiteljica nije dokazala ništetnost odredbe čl.1. niti da bi u preostalom dijelu osim priznatog u izreci ove odluke tč.I. cit. ugovor bio ništetan. Dakle, ugovor o kreditu broj 028-50-4453839 samo je djelomično ništetan (u dijelu pojedinih ugovornih odredbi).
25. Sud je uzeo u obzir da je tužiteljica, kao potrošač, u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu, tuženika, glede njegove ugovaračke moći. Svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi iskaza tužiteljice i cit. Ugovora.
26. Ovaj sud je stava da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene, jer o tim odredbama tužiteljica nije dobila mogućnost pregovaranja i iste su nerazumljive, a tužiteljici je kredit vezan za valutnu klauzulu u CHF prezentiran kao jedini kojeg može dobiti i za nju povoljan kredit.
27. Slijedom svega navedenog, sud je stava da su odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu nepoštene, a time ništetne, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke. Samo utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.
28. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Đuri Lobaš dipl.oec. iz VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. za financije i bankarstvo (list 233- 268 spisa te dopuna nalaza i mišljenja navedenog vještaka- list 292-312 spisa odnosno 314-334 spisa te 3.12.2025. – list 365 -373 spisa) koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno i objektivno te ga obrazložio kako pismeno tako i usmeno na ročištu 26.9.2023. (list 350-351 spisa) te nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga stranaka u smislu novog vještačenja.
Vještak (list 366) ističe da je ukupan iznos potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih kamata / pozitivnih razlika (čisto potraživanje tužiteljice od kojeg nisu oduzeti iznosi u kojima je imala dugovanje) iznosi 64.679,68 HRK, odnosno 8.584,47 EUR. Stoga je ukupan iznos potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenog tečaja / pozitivnih razlika (čisto potraživanje tužiteljice od kojeg nisu oduzeti iznosi u kojima je imala dugovanje) iznosi 89.990,71 HRK, odnosno 11.943,82 EUR.
Na ročištu 26.9.2023. vještak na poseban upit da li su sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora odgovara da je vještak prilikom izračuna u prilogu 2 " uplate korisnika" detaljno popisao sve uplate korisnika pri tome navodeći datum uplate, kunski iznos uplate, tečaj RBA CHF srednji na datum uplate, te je tako dobio iznos uplate u CHF valuti. Navedene uplate vještak je koristio u svom izračunu kako bi dobio stvarni izračun po kamati i tečaju (a ne hipotetski koji se dobije kada se sučele otplatni planovi bez uračunavanja uplata).
29. Dakle, konverzijom kredita obuhvaćeno je cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita,sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate su prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora, a što je potvrdio i vještak u svom nalazu.
Tužiteljica je pristala na ponuđenu konverziju ugovora, a što nije bila dužna učiniti.
Konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za daljnja potraživanja na ime kamata po otplatnom planu u CHF jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom.
Kako je banka konverziju provela sukladno zakonu te su sve uplate tužiteljice uzete u obzir, nema osnove za isplatu po osnovi ništetnih odredbi te sud tužbeni zahtjev za isplatom iz drugog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva odbija kao neosnovan. Pravo na povrat traženih iznosa postoji ako konverzija nije provedena u skladu sa zakonom, a što ovdje nije slučaj.
Tužiteljica nije dokazala da je konverzija bila nezakonita ili da je bila dovedena u zabludu. Nema osnove za isplatu jer je konverzija provedena zakonito, uz suglasnost tužiteljice.
Tužiteljica ne može tražiti povrat iznosa jer se radi o zakonitoj konverziji i na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužiteljice.
Plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od početnog tečaja tužiteljica nije ništa primila niti išta stekla pa da bi se trebala umanjivati eventualna njezina tražbina i tuženik nije potrošač što rezultira time da se na njega niti ne može odnositi kolektivna zaštita pa činjenica da je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplaćivanja u korist tužiteljice u odnosu na početni tečaj CHF, za to ne postoji odgovornost tužiteljice.
Dakle, predmetni ugovor o kreditu br. 028-50-4453839 sklopljen 12.10.2007. opstaje unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, koja proizlazi iz izravnog učinka odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.c ZPP) iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Te su odredbe utvrđene ništetnima jer se potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Bitne odredbe o predmetu i cijeni nisu utvrđene ništetnima u cijelosti već u dijelu i to ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu u kojem promjenu određuje tuženik kao kreditor svojom jednostranom odlukom, a odredba o valutnoj klauzuli u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke.
Time što su stranke dana 17.2.2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, sporazumno su uspostavile primjerenu ravnotežu između zahtjeva zaštite potrošača i učinkovitog tržišta i tržišnih sloboda. Predmetni ugovor može opstati i bez navedenih ništetnih dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a za te dijelove odredbi se ne tvrdi niti dokazuje da bi bile uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Zbog održanja predmetnog ugovora o kreditu od 12.10.2007. nema mjesta posljedičnom utvrđenju ništetnim Dodatka tom ugovoru od 17.2.2016.
U odnosu na neosnovanost eventualno kumuliranog zahtjeva za isplatu s traženim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose valja reći da prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužbenih navoda proizlazi da se tužitelj poziva na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sud vrednujući sadržaj tužiteljevih navoda, zaključio je da zbog između stranaka sklopljenog Dodatka ugovoru obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj po jednostranim odlukama tuženika ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. S obzirom da tužitelj ne dokazuje nepravilnost izračuna konverzije, sadržaj ugovora o konverziji iz Dodatka ocijenjen je kao valjana osnova stjecanja. Sporazumi o konverziji sklopljeni u skladu s ZPK su valjani i proizvode pravne učinke bez obzira na utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro i to zakonom propisanom i opravdanom retroaktivnom primjenom Dodatka od 17.2.2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužiteljica ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, ocijenjen je sadržaj ugovora o konverziji iz Dodatka kao valjana osnova stjecanja, čime je otklonjena primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak Ugovoru od 17.2.2016.
30. Imajući na umu činjenicu da je tužiteljica u ovom postupku zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te da je tužiteljica uspjela sa dijelom zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti iz prvog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva, a isto i iz drugog – djelomično glede utvrđenja ništetnosti, no ne i zahtjevom za isplatom, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154 st. 4. ZPP.
U Zagrebu, 2. srpnja 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
- pun. stranaka
