Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1976/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Erdec, odvjetnica u Malom Lošinju, protiv tuženika 1. Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj-Anzel, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke i 2. IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ester Filipas iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 25.svibnja 2026. u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 2.srpnja 2026. objavio i
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 16.listopada 2017.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju iznos od 1.217,47 € za razdoblje od 1.11.2017. do 1.5.2018. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 7,41% od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g., po stopi od 7,09% od 01.01.2018.g. do 30.06.2018.g., po stopi od 6,82% od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g., po stopi od 6,54% od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g., po stopi od 6,30% od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g., po stopi od 6,11% od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 5,89% od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g., po stopi od 5,75% od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g., po stopi od 5,61% od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g., po stopi od 5,49% od 01.01.2022.g. do 30.06.2022.g., po stopi od 5,31% od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g., po stopi od 5,50% od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g., po stopi od 7,00% od01.07.2023.g. do 31.12.2023.g., po stopi od 7,50% od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g., po stopi od 7,25% od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g., po stopi od 6,15% od 01.01.2025.g. pa nadalje odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena i to na iznos 117,92 € počam od 1.11.2017., na iznos 212,25 € počam od 1.12.2017., na iznos 221,83 € počam od 1.1.2018., na iznos 221,83 € počam od 1.2.2018., na iznos od 221,83 € počam od 1.3.2018., na iznos od 221,83 € počam od 1.4.2018. do konačne isplate kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.273,33 €, sve to u roku od 15 dana, dok se odbija preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i zahtjev za daljnju naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju da tuženima naknadi troškove parničnog postupka i to Gradu Malom Lošinju u iznosu od 4.375,00 € i tuženiku IP iznos od 1.500,00 €, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, u naravi kuća, dvorište i neplodno dolaze upisani kao suvlasnici Grad Mali Lošinj u 3/6 dijela, EP u 1/6 + 1/18 dijela, te tužitelj u 5/18 dijela, a u naravi da se radi o kući koja se sastoji od sobe i kuhinje u prizemlju, dvije sobe na I.katu i jedne sobe na II.katu, te kupaonice i wc-a u dogradnji zgrade, koju kuću kao cjelinu da koristi tuženik IP za zadovoljavanje stambenih potreba, a prema saznanju tužitelja da istu i iznajmljuje trećim osobama.
1.1. Tuženik Grad Mali Lošinj da je sa tuženikom IP sklopio ugovor o najmu stana 5.4.2007. Klasa: 371-01/07-01/08 Urbroj: 2213/01-03-07-03 kojim da je dao kuću u najam tuženiku IP, a obzirom na veličinu kuće tužitelj da bi mogao iznajmljivati jednu etažu kuće i stjecati prihod; tuženici da nisu htjeli predati kuću u suposjed tužitelju, to da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, a kod sklapanja predmetnog ugovora da se postupilo suprotno odredbi čl. 41.ZV, pa budući da na području [adresa] postoji potraživanje za iznajmljivanje stanova i tužitelj da bi bio u mogućnosti iznajmiti stan po cijeni od najmanje 1.000,00 kn mjesečno ili tijekom sezone ostvariti prihod najmanje u iznosu godišnje najamnine, tužitelj je predložio donošenje presude kojom bi se naložilo tuženicima da solidarno isplate tužitelju iznos od 60.000,00 kn, uz zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, a u buduće, nakon podnošenja tužbe po 1.000,00 kn mjesečno, uz zatezne kamate.
2. Tuženik Grad Mali Lošinj osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći kako tužitelj predmetnom tužbom nije obuhvatio sve suvlasnike predmetne čestice koji da su u ovom predmetu jedinstveni suparničari, tuženik da nije predmetnu nekretninu dao na korištenje trećoj osobi u cijelosti već svoj suvlasnički udio od 1/2 i tuženik kao suvlasnik da može raspolagati svojim suvlasničkim udjelom, dalje navodeći kako je tuženik IP nalazi u posjedu nekretnine temeljem rješenja Općine Mali Lošinj od 9.prosinca 1992., a glede visine eventualnog potraživanja tužitelj da može ostvariti pravo sukladno svojem omjeru 5/18, a ni u kojem slučaju više od toga.
3. Tuženik IP protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu i nekretninu da je koristila u onom dijelu kako je to navedeno u ugovoru o najmu, zajedno sa sinom, da je netočan navod tužitelja da ju je kontaktirao i tražio predaju kuće u suposjed, uz navedeno ističe i prigovor zastare potraživanja. U nastavku postupka navodi kako nije svojim radnjama protupravno isključila tužitelja iz posjeda i sve da sud i utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev, iako se tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, isti da je postavljen u previsokom iznosu.
4. U tijeku ovog parničnog postupka doneseno je rješenje P-739/16 od 7.studenog 2022. kojim je bio odbijen prijedlog tužitelja za objektivnom preinakom tužbe iz podneska od 16.10.2017., kao i presuda kojom je naloženo bilo tuženiku Gradu Malom Lošinju isplatiti tužitelju iznos od 60,000,00 kn / 7.963,37 €, uz zatezne kamate, uz naknadu troškova postupka, a koje rješenje i presuda prvostupanjskog suda su ukinuti rješenjem ŽS u Velikoj Gorici Gž-202/2023 od 22.listopada 2024. i predmet je vraćen sudu prvo stupnja na ponovni postupak, ukinuta je i dopunska presuda od 18.siječnja 2024.
4.1. U odnosu na doneseno rješenje isto se temelji na odredbi čl. 190.st.3.ZPP kojom je dopušteno da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i to i kada se tuženik protivi.
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, uz povijesni prikaz, ugovor o najmu stana s ugovorenom najamninom sklopljen između [adresa] i IP Klasa: 371-01/07-01/08 Urbroj: 2213/01-03-07-03 5.travnja 2007., zapisnik o bodovanju stana, nalaz i mišljenje vještakinje Đurđe Dušić iz Rijeke iz prosinca 2019., nalaz i mišljenje građevinskog vještaka VP iz [adresa] od 5.10.2020. uz dopunu od 17.8.2021. i 13.1.2022., očitovanja Grada Malog Lošinja od 16.7.2012., 29.1.2009., 21.7.2009. upućeni UP, dopisi UP upućeni Gradu Malom Lošinju 19.6.2012., 23.3.2009., 31.12.2008., a proveden je dokaz očevidom na licu mjesta, u dva navrata po navedenim vještacima knjigovodstveno-financijske i građevinske struke, kao i saslušanje tužitelja i vještaka VP. U nastavku postupka, a sukladno prijedlogu tužitelja, vještak građevinske struke VP dostavila je dopunu svojeg nalaza i mišljenja kojom je označila najamninu za 2010.godinu, proveden je i dokaz saslušanjem tuženika IP.
6. Uvidom u zk.zvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad utvrđeno je kako na k. č. br. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 22.3.2016. dolaze upisani kao suvlasnici [adresa], EP i ovdje tužitelj, time da je u međuvremenu bilo došlo do promjene stanja u zemljišnoj knjizi i to temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljen 21.11.2017., ovjeren 27.11.2017. (prijedlog za uknjižbu predan 27.11.2017. pod brojem Z-46626/2017) kojim je tužitelj stekao i suvlasnički udio ranije upisane suvlasnice EP, tako da su od tog trenutka tužitelj i Grad Mali Lošinj bili isključivi suvlasnici predmetne nekretnine, a koje suvlasništvo je razvrgnuto u ovosudnom predmetu R1-373/15 rješenjem od 6.prosinca 2017. isplatom na način da je ovdje tužitelj kao predlagatelj bio dužan isplatiti tuženiku Gradu Malom Lošinju kao protustranci u tom postupku iznos od 495.462,00 kn, što je sve utvrđeno uvidom u zemljišnu knjigu i predmet R1-373/15.
7. Uvidom u predmetni ugovor o najmu stana zaključen između [adresa] i IP utvrđeno je kako je u čl.1. ugovora navedeno da tim ugovorom Grad Mali Lošinj daje u najam stan – 1/2 kuće IP koji se nalazi na adresi [adresa] izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, a najmoprimac da je u posjedu stana kojeg koristi temeljem rješenja Općine Mali Lošinj od 9.prosinca 1992.
8. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten na adresi [adresa], a u naravi da se radi o kući koja se sastoji od prizemlja, I.kata i potkrovlja sa međukatnom drvenom konstrukcijom; u prizemlju da je smješten hodnik, kuhinja i dnevna soba u jednoj prostoriji, te kupaonica sa sanitarnim čvorom, kao i špajza, na I.katu da su smještene dvije spavaće sobe, a u potkrovlju sa još dvije spavaće sobe, za koju kuću je građevinski vještak VP utvrdila da se u naravi radi o troetažnom stanu. U odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje Đurđe Dušić ta vještakinja je u tijeku ovog parničnog postupka preminula, tako da se iz objektivnih razloga nije očitovala na prigovor tužitelja, a iz kojih razloga sud za potrebe ovog postupka nije koristio nalaz vještakinje koja nije odgovorila na sva pitanja za potrebe odlučivanja u ovom postupku, već je određeno i provedeno novo vještačenje po vještakinji građevinske struke VP iz [adresa].
9. Mišljenje je i konačni zaključak vještakinje VP, odnosno procjena zakupnine za period od 22.ožujka 2011. do 5.listopada 2020. da je u iznosu od 369.783,13 kn, a na prijedlog tuženika Grada Malog Lošinja izrađena je dopuna nalaza i opcija B iz razloga što da se predmetna nekretnina nije mogla iznajmljivati po iznosima koje navodi vještak u svojem nalazu i da sud ne može dosuditi tužitelju ono što mu po prirodi stvari zakonskim odredbama ne bi pripadalo. Dopunom nalaza i mišljenja od 17.8.2021. vještakinja je za navedeni period utvrdila iznos od 47.960,61 kn, do kojeg izračuna da je došla sukladno Zakonu o najmu, Uredbi, Zaključku i drugim provedenim propisima koji se primjenjuju na tuženika Grad Mali Lošinj kao JLS.
10. Vještakinja VP je prilikom saslušanja iskazala kako je uzeta u obzir činjenica da se radi o kući sa okućnicom, troetažnom stanu, na lokaciji blizine centra te da je realno očekivati i da je realna mogućnost iznajmljivanja takve nekretnine, a po ocijeni vještaka da u situacijama gdje postoji mogućnost cjelogodišnjeg iznajmljivanja da je veća vrijednost za nekretninu nego da se tijekom godine djelomično nekretnina iznajmljuje temeljem ugovora o najmu, a dijelom godine u turističke svrhe, nakon kojeg očitovanja stranke nisu stavile daljnjih dokaznih prijedloga, niti istaknule prigovor na nalaz i mišljenje i očitovanje vještakinje VP, što je jedan od razloga da je sud prihvatio takav nalaz za potrebe ovog postupka uz činjenicu da je nalaz ocijenio objektivnim, stručnim, razumljivim i životno logičnim. Na dopunu nalaza od 22.10.2025. tuženik Grad Mali Lošinj ostao je kod prije iznesenih primjedbi, a koje da su pravne prirode, na koje očitovanje vještaka tužitelj i tužena IP nisu imali primjedbi, stoga nije bilo potrebe za dodatnim očitovanjem vještaka u ovom postupku.
11. Drugostupanjski sud ukazao je da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) o stjecanju bez osnova kako općeg pravila o stjecanju bez osnova iz čl. 1111. st. 1. ZOO tako i posebnog pravila iz čl. 1120. toga Zakona (upotreba tuđe stvari u svoju korist); da prema odredbi čl. 1120. ZOO kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava za naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe, time da se navedeno pravilo primjenjuje samo kada korisnik tuđe stvari nije u mogućnosti vratiti tu stvar imaocu (radi toga što bi stvar korištenjem prestala postojati ili bi promijenila identitet ili iz gospodarskih razloga ne bi bilo opravdano vraćanje) i u tom slučaju korisnik tuđe stvari dužan je imaocu nadoknaditi koristi bez obzira na to da li je u korištenju te stvari bio savjestan ili nesavjestan (pošten odnosno nepošten), pa kako je u konkretnom slučaju predmetni stan očuvao identitet, a 2. tuženik koristi suvlasnički dio tužitelja bez valjane pravne osnove, tako da je na sporni odnos stranaka valjalo primijeniti odredbe ZVDSP o obavezama posjednika tuđe stvari. Sukladno ukazanom od strane drugostupanjskog suda valjalo je primijeniti odredbu čl.164.st.1. ZV kojom je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba naknaditi ni ono što je pri tom oštećeno ili uništeno, koja odredba dakle regulira pravni položaj poštenog posjednika, dok pravni položaj nepoštenog posjednika regulira odredba čl.165., a stavkom 1. propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
12. U odnosu na tuženika Grad Mali Lošinj drugostupanjski sud ukazao je kako je iz ugovora o najmu stana vidljivo da se daje u najam suvlasnički dio od ½ dijela 1. tuženika i da nije jasno zašto sud smatra da je 1. tuženik koji je raspolagao svojim idealnim dijelom obvezan njemu isplatiti naknadu za korištenje tuđe stvari, a to tim više što da tužitelj u postupku nije dokazao da je 1. tuženik predao u posjed temeljem navedenog ugovora cijeli stan, 1. tuženik navedene navode tužitelja poriče, a tužitelj da na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze, koji stav drugostupanjskog suda je ovaj sud prihvatio. Dalje valja istaknuti da niti u nastavku postupka tužitelj nije na tu okolnost predlagao nikakve dokaze. Da tuženik Grad Mali Lošinj nije predao temeljem navedenog ugovora cijeli stan u posjed tuženoj IP tužena je iskazala u nastavku postupka da su joj iz Grada bili rekli u vrijeme zaključenja ugovora o najmu da je predmet ugovor o najmu isključivo 1/2 kuće, da ju nitko od predstavnika Grada nije uveo u posjed, odnosno nije došao na lice mjesta i predao joj posjed kuće, a kada su dogovarali i ugovarali da su joj predočili papire i rekli da su oni vlasnici pola kuće i da će joj iznajmiti tu polovicu kuće koju da može koristiti, da joj nisu konkretizirali detaljno rekli koji dio kuće mogu koristiti, a koji ne, slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Mali Lošinj, kao neosnovan.
13. U odnosu na tuženika IP valjalo je ocijeniti da li je ista imala pravni položaj poštenog ili nepoštenog posjednika, u kojem periodu je bila pošteni, a od kojeg trenutka nepošteni posjednik. Tužena je iskazala da za tužitelja nije nikada čula, niti vidjela, niti po papirima znala da postoji, ponavljajući da nije koristila cijelu kuću. U odnosu na odnos i kontakt tužitelja sa tuženom tužitelj je iskazao kako se njegov otac obratio bio Gradu Malom Lošinju sa zahtjevom za predaju ključeva predmetne kuće, koje pisane zahtjeve – dokumentaciju da mu je otac proslijedio, a uvidom u tu dokumentaciju utvrđen je istinit iskaz tužitelja da se tužiteljev otac, odnosno njegov pravni prednik obraćao Gradu Malom Lošinju još 2008.godine, od kojeg vremena je Grad Mali Lošinj već bio sklopio ugovor o najmu sa IP. Dakle iz iskaza samog tužitelja i od strane tužitelja dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj ili ranije njegov otac zahtijevao od tuženika IP predaju ključeva, odnosno predaju kuće u suposjed tužitelju, pa su stoga netočni navodi iz tužbe da tuženici nisu htjeli predati kuću u suposjed tužitelju s obzirom da se tužitelj, kao niti njegov prednik nikada nisu tuženiku IP obraćali sa zahtjevom za predajom kuće u suposjed, već su se isključivo obraćali Gradu Malom Lošinju, stoga je sud ocijenio da je IP imala pravni položaj poštenog posjednika i to do trenutka zaprimanja tužbe iz ovog predmeta, odnosno do 31.10.2017., a od 1.11.2017. tuženik ima pravni položaj nepoštenog posjednika, sve s obzirom da je tuženik po zaprimanju tužbe imao mogućnost predati tužitelju primjerak ključeva, odnosno suposjed predmetne kuće na adresi [adresa], tuženik je primitkom tužbe znao za stav tužitelja da ima interesa stupiti u suposjed. Dakle, tuženik IP je imala pravni položaj nepoštenog posjednika od 1.11.2017. do kraja travnja 2018. budući je tužitelj iskazao da je u posjed predmetne kuće stupio nakon što je od Grada kupio 1/2 dijela i to da je bilo u svibnju ili lipnju 2018., do tada da nije bio u posjedu ili suposjedu predmetne kuće.
13.1. Odredbom čl.165.st.2. ZV propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1.tog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je stvar predana, pa je stoga neosnovan istaknuti prigovor zastare od strane tuženika IP. U odnosu na visinu dosuđenog iznosa zaključak je vještaka VP da je cijena mjesečnog najma predmetne nekretnine 2017. bila 424,50 €, tužitelj je bio suvlasnik 5/18 dijela do studenog 2017., a od prosinca 2017. do svibnja 2018. bio je suvlasnik u 1/2 dijela što je razlog da za studeni tužitelju pripada najamnina u visini od 117,92 €, za prosinac 212,25 €, a za 4 mjeseca 2018. 9/18 od utvrđenog iznosa od strane vještaka 443,65 € što predstavlja iznos od 221,83 €, sve uz zatezne kamate, stoga je odlučeno kao u izreci.
14. Sud odluku o troškovima temelji na odredbi čl.154.st.5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP) s obzirom da je tužitelj uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, a tužitelju su dosuđeni isključivo troškovi očevida i vještačenja s obzirom da su ti troškovi bili nužni, neovisno o uspjehu tužitelja u sporu. Troškovi tuženika Grada Malog Lošinja odnose se na odgovor na tužbu, ročište 16.10.2017., 4.12.2017., 164.2018., 18.2.2020., 19.6.2020., 28.4.2022., 26.9.2022., 27.2.2025. i 25.5.2026., podnesak 23.10.2017., 15.10.2020., 26.8.2021., 29.4.2022., žalba od 16.11.2022. i 18.1.2024., te podnesak od 5.11.2025. sve u iznosima do po 200,00 €, uz PDV po stopi od 25%, dok nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155.st.1.ZPP-a. Troškovi dosuđeni tuženiku IP odnose se na zastupanje na ročištima 28.4.2022., 26.9.2022., 27.2.2025. i 25.5.2026., podnesak od 22.4.2022. i 23.9.2022. po iznosima od po 200,00 €, uz PDV po stopi od 25%, dok nije priznat trošak pristupa na objavu presude 7.11.2022. s obzirom da punomoćnik nije bio pristupio na ročište za objavu odluke.
U Malom Lošinju 2.srpnja 2026.
S u d a c
Tomislav Stopar
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN-a:
1. Punomoćniku tužitelja – odvjetnica Marija Erdec
2. Punomoćniku 1.tuženika – odvjetnik Damir Kralj-Anzel
3. Punomoćniku 2.tuženika – odvjetnica Ester Filipas
