Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska Avenija 7
31000 Osijek
P-809/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj. 518-50-5802328 sklopljenog 4. srpnja 2011. između tužiteljice CM i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. a koji glasi: Naknada za obradu kredita „1,00% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici CM isplati iznos od 80,75 eura (slovima: osamdeseteurasedamdesetpetcenti) odnosno trošak obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 4. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici CM naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 69,13 eura sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude 2. srpnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 6. lipnja 2025. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 7. srpnja 2011. zaključila Ugovor o kreditu broj 518-50-5802328 kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u iznosu od 8.075,00 eura. Tužiteljica navodi kako je spornom odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada). Tužiteljica ističe kako je spornom odredbom Ugovora uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, iz razloga što o navedenoj odredbi nije bilo posebnih pregovora te je ista bila unaprijed formulirana od strane trgovca, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a sve u skladu s člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09), zbog čega je sudu predložila da donese presudu kao u izreci.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
3. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu (list 6.-11. spisa) sud je utvrdio da je člankom
3. istog ugovoreno plaćanje naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, te je uvidom u otplatni plan predmetnih kredita (list 12. spisa) utvrđeno da je sporna naknada iznosila 80,75 eura. Temeljem navedenog, utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08., 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22, 155/23,), odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da s njime može slobodno raspolagati.
5. Uzimajući u obzir navedeno sud je donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev na temelju čl. 331. b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP-a.
6. Sud je po službenoj dužnosti preispitao postavljenu vrijednost predmeta spora i utvrdio da je ista postavljena suviše visoko, s obzirom da se ugovorena sporna odredba predmetnog Ugovora o kreditu odnosila na iznos od 80,75 eura, te da ta visina predstavlja iznos kondemnatornog zahtjeva. Naime, deklaratorni zahtjevi istaknuti uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti zahtjeva za činidbu/isplatu. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev iz točke I/ tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade, to se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari određena u visini zahtjeva za isplatu, pa je sud temeljem članka 40. stavka 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio na iznos od 80,75 eura.
6.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1 ZPP-a. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25), tužiteljici je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 25 bodova (Tbr. 7. st. 1), što pomnoženo s 2,00 (Tbr. 54.) iznosi 50,00 eura na koje se dodaje iznos PDV- a od 25%, odnosno 12,50 eura. Sud je tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 eura (50% iznosa pristojbe) eura sukladno vrijednosti predmeta spora od 80,75 eura neovisno o tome što je ista plaćena u iznosu 26,55 eura jer to što je tužitelj samoinicijativno platio veću pristojbu od one koju je trebao platiti ne može ići na štetu protivne strane.
Osijek, 2. srpnja 2026.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
