REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-939/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja INOVAPRO d.o.o., OIB: 75232829086, Šestanovac, Radobiljska cesta 19A, zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KAP4 d.o.o., OIB: 68965490837, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 19, zastupanog po punomoćniku Lovru Zovku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu ZOVKO, ŠIMUNKOVIĆ I IVANOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-795/2024 od 6. kolovoza 2024. koje je donio javni bilježnik Ivan Tadić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23, u dijelu kojim je naloženo tuženiku KAP4 d.o.o., OIB: 68965490837, Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 19, isplatiti tužitelju INOVAPRO d.o.o., OIB: 75232829086, Šestanovac, Radobiljska cesta 19A, iznos od 12.459,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-795/2024 od 6. kolovoza 2024. koje je donio javni bilježnik Ivan Tadić iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 348,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.717,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. srpnja 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Ivanu Tadiću iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 23. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-795/2024 od 6. kolovoza 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.459,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od pada tuženika u zakašnjenje, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 348,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem poslovni broj: Povrv-939/2025-2 od 8. listopada 2025., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava predmetno potraživanje po osnovi i visini u cijelosti ističući kako prema tužitelju nema nikakvih dugovanja. Također, navodi kako osporava naznačeni tijek zakonskih zateznih kamata, kao i stopu istih, te iznos odmjerenih troškova ovršnog postupka. Navodi kako račun broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno članku 31. Ovršnog zakon "Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ) budući da račun nije ovjeren pečatom tužitelja, niti je potpisan od strane odgovorne osobe tužitelja. Dodatno navodi kako račun ne sadrži točnu tvrtku ovršenika navedenu u sudskom registru. Nadalje, ističe kako predmetni račun ne predstavlja dovoljan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je tuženik dužan podmiriti utuženi iznos tužitelju budući da račun predstavlja jednostrani akt tužitelja kao poslovnog subjekta.

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 3. studenoga 2025. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo kako se u cijelosti protivi navodima tuženika budući da su isti paušalni, neargumentirani i neutemeljeni. Navodi kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, odnosno da je tužitelj tuženiku izradio projektnu dokumentaciju prema ponudi P2-115-B (Hala Aleta, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Nadalje, navodi kako je, s obzirom na to da tuženik ne spori postojanje poslovnog odnosa, sasvim svejedno radi li se o računu ili izvodu iz poslovnih knjiga odnosno izvodu otvorenih stavki, budući da je tuženik ostao dužan utuženi iznos tužitelju.

5. Tuženik se podneskom od 25. studenoga 2025. očitovao na podnesak tužitelja od 3. studenoga 2025. ističući kako tužitelj nije priložio dokaz postojanja pravnog odnosa između tužitelja i tuženika, te da je na njemu dokaz postojanja predmetnog pravnog posla, pri čemu navodi kako se prilaganje računa kao i e-mail korespondencije ne može smatrati valjanim načinom dokazivanja postojanja pravnog odnosa, te da su e-mailovi upućeni od osobe koja nije osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. Također, navodi kako dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga nije potpisan niti ovjeren pečatom ovlaštene osobe tužitelja te kako na istom nije točno određen dužnik pa se stoga isti ne može smatrati vjerodostojnom ispravom, a niti predstavlja dovoljan dokaz postojanja potraživanja tužitelja prema tuženiku. Slijedom navedenog, predlaže da sud ukine u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

6.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: račun broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. (list 7 spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja (list 47 spisa), izjava o prijeboju (kompenzaciji) broj 1./2022. (list 48 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 49-55 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir, klasa: 410-01/26-01/48, urbroj: 513-07- 01-04/26-02 od 12. ožujka 2026. uz priloge (list 69-72 spisa). Sud je izveo dokaz saslušanja zastupnika po zakonu tužitelja PČ (list 79 spisa).

6.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.459,75 EUR na ime ispostavljenih računa tužitelja broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. za pružanje usluge izrade projektne dokumentacije prema ponudi broj: P2-115-B (Hala Aleta, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]).

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega treba navesti kako, suprotno tvrdnjama tuženika, račun na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavka 1. OZ-a. Na računu su naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, sve u skladu sa stavkom 2. navedenog zakonskog članka. Time su bile ispunjene pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave.

11. Iz računa broj: 53/1/1 od 25. studenoga 2021. (list 7 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj tuženiku izdao račun u iznosu od 12.608,67 EUR (95.000,00 kuna) na ime izrade projektne dokumentacije prema ponudi broj: P2-115-B (Hala Aleta, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]).

12. Iz izjave o prijeboju (kompenzaciji) broj 1./2022. (list 48 spisa) proizlazi da je ista potpisana od strane tužitelja i tuženika 10. svibnja 2022. i da su tom izjavom tužitelj i tuženik obavili prijeboj za dio računa broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. i to za iznos od 148,92 EUR (1.122,03 kune).

13. Iz izvoda otvorenih stavki tužitelja (list 47 spisa) proizlazi da tuženik duguje tužitelju iznos od 12.459,75 EUR po osnovi računa broj: 53/1/1.

14. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir, klasa: 410-01/26-01/48, urbroj: 513-07-01-04/26-02 od 12. ožujka 2026. uz priloge (list 69-72 spisa) proizlazi da je tuženik iskazao račun broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. u iznosu od 12.608,67 EUR (95.000,00 kuna) izdan od strane tužitelja, kao račun sa tuzemnim prijenosom porezne obveze, a koji račun se knjiži kao obračunska kategorija.

15. Iz e-mail korespodencije (list 49-55 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj višekratno pozivao tuženika na plaćanje preostalog utuženog iznosa po osnovi računa broj: 53/1/1.

16. Sud je prihvatio navedene isprave s obzirom da postoji konzistetnost i dosljednost između svih izvedenih materijalnih dokaza. Neosnovano tuženik osporava vjerodostojnost računa i izvoda otvorenih stavki tužitelja navodeći kako ne sadrže točnu tvrtku tuženika budući da je i na računu i izvodu otvorenih stavki tužitelja naznačen identifikacijski broj (OIB) tuženika, pa se nedvojbeno može utvrditi da je isti izdan u odnosu na tuženika, a isto proizlazi i iz činjenice da je tuženik predmetni račun knjižio u svojim poslovnim knjigama.

17. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja PČ (list 79 spisa) proizlazi da su tužitelj i tuženik surađivali na više projekata, a čak su dijelili i poslovne prostorije. Vezano za predmetni račun zastupnik po zakonu tužitelja je iskazao kako su izradili projektnu dokumentaciju za tuženika i na taj način odradili svoj dio posla. Za pruženu uslugu izdali su račun, a koji je, prema podacima Porezne uprave zaveden kod tuženika. Istaknuo je kako im račun nikada nije plaćen i da zbog toga žali. U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja je naveo kako u trenutku kada je tužitelj dao ponudu za predmetnu uslugu, tuženik i investitor nisu prigovarali visini predmetne ponude, te da je zbog neplaćanja računa od strane tužitelja ušao u kontakt sa investitorom tuženika kako bi se mogao naplatiti. Tada se tuženik žalio i tužitelju i investitorima međutim zastupnik po zakonu tužitelja je iskazao kako su oni svoju uslugu napravili i da se prema predmetnoj projektnoj dokumentaciji dalje realizirao projekt. Posebno je iskazao kako iznimno cijeni gospodina P kao stručnjaka i da mu je žao da je do ove situacije došlo, ali s obzirom na to da je za predmetnu tražbinu prijetilo nastupanje zastare, nije imao drugog izbora nego pokrenuti ovaj spor.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja PČ jer je isti iskazivao životno, uvjerljivo, logično i u skladu sa svim izvedenim materijalnim dokazima.

19. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu te da je tužitelj za tuženika pružio uslugu izrade projektne dokumentacije prema ponudi broj: P2-115-B (Hala Aleta, k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Za pruženu uslugu tužitelj je izdao predmetni račun broj: 53/1/1 od 25. studenoga 2021. u iznosu od 12.608,67 EUR (95.000,00 kuna), a koji račun je tuženik zaveo u svoje poslovne knjige te za isti koristio pravo na odbitak pretporeza, čime se smatra da tražbina tužitelja postoji (čl. 221.b st. 4., u vezi st. 1. ZPP). Tuženik nije dokazao suprotno u smislu odredbe članka 219. ZPP-a. Nadalje, sud je utvrdio kako su izjavom (kompenzaciji) broj 1./2022. od 10. svibnja 2022. tužitelj i tuženik obavili prijeboj za dio računa broj: 53/1/1 od 25. svibnja 2021. i to za iznos od 148,92 EUR (1.122,03 kune), dok je ostali dio u iznosu od 12.459,75 EUR ostao neplaćen.

20. Na temelju računa te ostale dokumentacije u spisu, sud utvrđuje kako obvezno-pravni odnos zasnovan među strankama predstavlja ugovor o djelu reguliran odredbom 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

21. Nadalje, iz činjenice kako iz dostavljene dokumentacije nije utvrđeno da je tuženik reklamirao utužene račune, kao niti prigovarao izvršenim uslugama, sud utvrđuje da je visina tužbenog zahtjeva dokazana Sud je cijenio i činjenicu da tuženik iako je osporio osnovu i visinu predmetne tražbine, nije tijekom postupka, osim saslušanja zastupnika po zakonu tuženika, predložio izvođenje dokaza kojima bi potvrdio svoje osporavanje osnove i visine utužene tražbine.

22. Ovdje valja napomenuti da je sud sukladno članku 269. stavku 2. ZPP-a uzeo u obzir što zastupnik po zakonu tuženika nije došao na ročište na kojem je bilo određeno da će se izvesti dokaz njegovim saslušanjem, te da svoj izostanak nije opravdao.

23. Pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a obvezuju sud da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

24. S obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi iznos po dospijeću, tužitelju pripadaju i zatezne kamate počevši od pada u zakašnjenje pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1., u vezi članka 183. stavka 1. ZOO-a i to to po stopi određenoj članku 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.

25. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu naznačenom u točki I. izreke rješenja.

26. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17), to je djelomično ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka za iznos od 348,25 EUR.

27.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine”, broj: 118/18, 51/23; dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (“Narodne novine”, broj: 50/56, dalje: Uredbe o tarifi), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku (list 100 spisa).

27.2. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade (naknade) prema članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22) u iznosu od 98,25 EUR (uključen PDV, potvrda o uplati - list 8, 26 spisa) te trošak sastava prijedloga u iznosu od 250,00 EUR s uključenim PDV-om (Tbr. 11.1. Tarife), dakle ukupno 348,25 EUR.

27.3. Nastavno, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 3. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 28. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 12. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), sve uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 225,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 244,60 EUR (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi), dakle ukupno 1.369,60 EUR.

27.4. Stoga su tužitelju dosuđeni troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.717,85 EUR.

28. Sud nije priznao zahtjev tužitelja za sastav podneska od 25. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (plus PDV 25%, odnosno 50,00 EUR) budući da je sud ocijenio da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovog spora (članak 155. ZPP-a). Naime, riječ je o podnesku kojim se tužitelj očituje na dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir od 12. ožujka 2026., a koje očitovanje sud smatra nepotrebnim iz razloga što tužitelj u njemu ne navodi nove činjenice, već konstatira navode iz gore navedenog dopisa, a koji navodi su poznate sudu.

29. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. i čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na ostale odnose jer se radi o tražbini proizašloj iz vođenja sudskog spora, a ne iz trgovačkog ugovora.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.