REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-127/2024-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Rijeka, protiv prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO ZEC "POREČ", Poreč, Stancija Kaligari 50, OIB 62809400703, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić, Poreč, i drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Adrijana Jovanović i Snježana Jovanović Pucek, Rijeka, radi naknade štete iznosa od 1.251,19 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke održanom 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO ZEC "POREČ", OIB: 62809400703, Stancija Kaligari 50, Poreč te drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb da solidarno isplate tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.251,19 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. kolovoza 2022. pa sve do isplate, a koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.285,03 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude (2. srpnja 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 39,81 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude (2. srpnja 2026.) do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu protiv prvotuženika Lovačkog društva „Zec” Poreč i drugotuženika Croatia osiguranje d.d. radi isplate iznosa od 1.251,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. U tužbi je naveo da se 12. travnja 2021. oko 16:15 sati na cesti D48, Baderna – Poreč, kod km 5 + 410 m, dogodila prometna nezgoda na način da je vozač SJ upravljao osobnim vozilom Volvo S80, registarske oznake [registarska oznaka], iz smjera istoka prema zapadu, kada mu je na prometnicu iznenada iskočila srneća divljač koju nije mogao izbjeći, uslijed čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Na vozilu da je nastala materijalna šteta, a da se srna nakon naleta udaljila s mjesta događaja. Na lice mjesta da su izašli policijski službenici, koji su sastavili potvrdu o prometnoj nesreći, a na mjesto događaja da je pozvan i lovnik prvotuženika. Tužitelj je dalje naveo da je predmetno vozilo Volvo S80, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao SJ, u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03068600005305. Nakon obrade štete, izvida štete, dostave računa popravka i sklapanja sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tužitelj da je vlasniku vozila Agram leasing d.o.o., 30. kolovoza 2021. nadoknadio štetu u iznosu od 9.427,06 kn, odnosno 1.251,19 EUR. Obzirom da se prometna nezgoda dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač, te da se ista dogodila u unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik to tužitelj smatra da mu je tuženik dužan nadoknaditi nastalu štetu, a sve temeljem Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, te temeljem odredbe čl. 939. Zakona o obveznim odnosima te Zakona o lovstvu, jer da su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja prešla sva prava oštećenika prema osobi odgovornoj za nastanak štetnog događaja. U vrijeme štetnog događaja drugotuženik da je bio osiguratelj odgovornosti svih lovačkih društava za štetu koja nastane naletom vozila na divljač na području cijele Republike Hrvatske na temelju ugovora sklopljenog s Ministarstvom poljoprivrede RH. Tužitelj da se obratio prvotuženiku i drugotuženiku s odštetnim zahtjevom, međutim oba tuženika da su otklonila svoju odgovornost. Na temelju svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO ZEC "POREČ", OIB: 62809400703, Stancija Kaligari 50, Poreč te drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb da solidarno isplate tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, OIB: 94472454976 iznos od 1.251,19 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. kolovoza 2022. pa sve do isplate, a koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu, prvotuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te smatra da sud mora odbaciti predmetnu tužbu. Odredba čl. 82. Zakona o lovstvu da propisuje da su oštećenici dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete (štete koje divljač počini na vozilu) pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, da je nakon isteka navedenih rokova, oštećenik dužan u daljnjem roku od 30 dana, predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a nakon isteka tih rokova, oštećenik da se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu. Naposljetku, da je propisano da će nadležni sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u tom članku. U predmetnom slučaju tužitelj da nije postupao na način naveden u prethodnom odlomku, stoga da se predmetna tužba tužitelja mora odbaciti.

2.1. Prvotuženik je istaknuo slijedeće prigovore:

a) Odredba čl. 186. Zakona o parničnom postupku (nastavno: ZPP) da propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Po stavu 1. tuženika zahtjev tužitelja ne sadrži činjenice na kojima ovaj temelji svoj zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju relevantne činjenice. Pa da tako zahtjev tužitelja nema: - dokaz da 1. tuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D48 čvorište Baderna -Pazin-Čvorište Rogovići na 5 km + 410 m ); - navod i dokaz o tome da je divljač došla sa područja na kojem 1. tuženik vrši pravo lova; - navod i dokaz o tome čime 1. tuženik točno gospodari; - dokaz da 1. tuženik nije poduzeo mjere i aktivnost propisane Zakonom o lovstvu, a u cilju osiguravanja sigurnosti i sprječavanja štete. Prvotuženik, s obzirom na izloženo, da nema saznanja o svim činjeničnim navodima, a niti na temelju čega tužitelj temelji svoj zahtjev, a niti koji su dokazi za činjenične navode, što da onemogućava kvalitetnu i potpunu raspravu, odnosno zaštitu interesa i prava prvotuženika, stoga se isti poziva na sljedeće: - na čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje), a koja odredba da propisuje da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja i jednakost sredstava); - na pravo na pošteno suđenje sadržano u st. 1. čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; - na čl. 5. st. 1. ZPP-a koji propisuje da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. U konkretnom slučaju zahtjev tužitelja da ne sadrži gore navedene činjenice i dokaze pa da valja postupati po čl. 109. ZPP-a i istoga pozvati na dopunu tužbe.

b) U vrijeme predmetnog događaja prvotuženik da je bio osiguran za slučajeve kakav je bio predmetni slučaj (priznanje tužitelja), tako da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

c) Tužitelj na okolnost da se mjesto prometne nezgode nalazi na području lovišta prvotuženika predlaže, kao dokaz, izvršiti uvid u kartu lovišta, doduše da nije jasno tko je istu tu kartu izradio/izdao. No, u navedenoj karti da nije označeno mjesto štetnog događaja (D48 čvorište Baderna – Pazin - Čvorište Rogovići na 5 km + 410 m). Karta lovišta, na koju se poziva tužitelj, da nije javna isprava iz koje se mogu utvrđivati relevantne činjenice. Uvidom u tu kartu da se ne može utvrditi ovlaštenik prava lova na konkretnom području, granice njegovog prava, odnosno da se ne može utvrditi da u konkretnom slučaju prvotuženik vrši pravo lova na predmetnom području. Nadalje, odredba čl. 230. ZPP-a da propisuje da je javna isprava isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo (tijelo iz čl. 20. i 21. Zakona o lovstvu) u granicama svoje nadležnosti. Za slučaj osporavanja takve isprave, kao što to u konkretnom slučaju, vjerodostojnost takve karte da je dužan, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazati tužitelj.

2.2. Prvotuženik osporava da vrši pravo lova na cesti na kojoj se desila predmetna nezgoda, ali i na području oko te ceste, a ujedno osporava da je divljač izišla iz područja kojim prvotuženik vrši pravo lova.

a) Zakon o lovstvu da propisuje:

- da je lovno gospodarska osnova planski akt kojim se uređuje gospodarenje određene divljači na određenom lovištu za određeno razdoblje;

- da se koncesija na lovištu može dati pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 30 lovnih godina i da odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi Ministarstvo na temelju provedenog javnog natječaja. Pojašnjava se da prvotuženik pravo lova ne vrši na jednom jedinstvenom području, već na više odvojenih područja (tzv. krpa), a prvotuženik da ne smije, sukladno Zakonu o lovstvu (čl. 11. st. 2 i čl. 66. st. 1.), vršiti pravo lova na sljedećim površinama: - u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači; - na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov; - na javnim cestama i drugim javnim površinama; - na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni; - na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov; - u pojasu 200 m od granice posebno zaštićenih dijelova prirode iz članka 11. stavka 2. točke 4. Zakona o lovstvu i prolaza koji služe za migraciju divljači preko i ispod autocesta; - u pojasu 100 m od granice naselja odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima. Tužitelj da treba dokazati da divljač na koju je naletjelo vozilo u predmetnoj nesreći, ima stanište na području na kojem prvotuženik vrši pravo lova ili da je divljač došla sa tog područja, te da prvotuženik pravo lova vrši upravo na tom području, odnosno da ta divljač nema stanište i da nije došla sa gore nabrojanih područja, a naposljetku da mora dokazati kojom divljači prvotuženik gospodari. Prilikom ocjene iznesenog prigovora promašene pasivne legitimacije, sud da mora uzeti u obzir gore izloženo. Tužitelj, da točnije, mora dokazati da prvotuženik vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D48 čvorište Baderna – Pazin - Čvorište Rogovići na 5 km + 410 m), odnosno da je divljač na to mjesto došla sa područja na kojem prvotuženik vrši pravo lova, odnosno da je na tužitelju da dokaže pasivnu legitimaciju prvotuženika. No, odlukom Naslova posl. br. 4 P-209/22-75 od 17. svibnja 2024. da je presuđeno da se cesta na kojoj se desio udar vozila u divljač ne može smatrati lovištem, već područjem kojem gospodari pravna osoba zadužena za ceste.

b) U konkretnoj pravnoj stvari, ukoliko postoji nečija odgovornost za nadoknadu štete povodom predmetnog događaja, da postoji odgovornost osobe koja upravlja prometnicom, a to da proizlazi iz Zakona o cestama (nastavno: ZC) i iz Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (nastavno: Pravilnik). Odredbom čl. 16. i 17. ZC-a da je propisano da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi sudionici u prometu. Nadalje odredba čl. 93. Pravilnika da propisuje da su zaštitne žičane ograde: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka. Također, odredbom članka 94. Pravilnika da je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: 1) autoceste, 2) brze ceste, 3) ostale ceste prema potrebi. Zaključno, osobe koje gospodare lovištem da odgovaraju tek supsidijarno, nakon odgovornosti vozača i osoba ovlaštenih upravljati javnom cestom. Kako u konkretnom slučaju mjesto predmetne nezgode nije ograđeno zaštitnom ogradom, navedeno da proizlazi iz dokaza priloženih po tužitelju, a budući se na tom mjestu desila nezgoda, to da je očito da je zaštitna mreža trebala biti postavljena na tu cestu, tako da prvotuženik ne odgovara za predmetnu štetu, premda isti ne odgovara niti i iz razloga koji da su ranije izneseni. Pojašnjava da odredba čl. 8. Pravilnika propisuje da se prometni znakovi, signalizacija i oprema na cestama postavljaju na temelju prometnog projekta. Nadalje, prema Zakon o sigurnosti prometa na cestama i Zakonu o cestama, na te projekte da suglasnost daju HC, ŽUC, HAC za ceste u njihovoj nadležnosti, a MUP i odjeli JLS za ostale ceste (općinske, gradske, nerazvrstane). Više da je nego očito, da prvotuženik, ni u kakvom slučaju, ne može biti nadležan za izradu navedenog projekta, pa da tako u konačnici ne može biti niti taj koji je odgovoran za predmetni događaj, odnosno za posljedice predmetnog događaja. Gore navedeni stavovi da su istovjetni stavu sudske prakse (odluka Ustavnog suda RH posl. br. U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.). c) Nadalje, sukladno članku 3. Zakona o lovstvu, divljač da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i da ima njezinu osobnu zaštitu. S obzirom na odredbu čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, a kako divljač predstavlja opasnu stvar, a za opasnu stvar da odgovara njen vlasnik, i kako je država RH vlasnik divljači, to da za štetu od takve divljači može odgovarati samo njen vlasnik, odnosno RH.

d) Sukladno članku 3. Zakona o cestama javne ceste da su javno dobro u općoj uporabi vlasništva Republike Hrvatske. Na javnim cestama da je zabranjeno ustanovljenje lovišta, te da posljedično tomu, lovoovlaštenik na javnim cestama ne smije provoditi mjere i radnje propisane Zakonom o lovstvu.

e) Prilikom ocjenjivanja osnovanosti tužbenoga zahtijeva, a kraj tužiteljevog isticanja da je divljač opasna stvar, prvotuženik ističe da je i vozilo u pokretu opasna stvar.

f) Inače za nezgode, kao i nezgode u konkretnom slučaju, da je nadležna ili služba Grada Poreča ili veterinarska služba (čl. 102. Zakona o veterinarstvu).

2.3. U cilju dokazivanja neosnovanosti tužbenog zahtijeva, prvotuženik je istaknuo da je poduzeo više mjera i aktivnosti, propisane Zakonom o lovstvu, u cilju osiguravanja sigurnosti osoba i imovine, te sprječavanja nastanka štete, pa da stoga on ne može biti odgovoran za predmetnu štetu. Prvotuženik da je poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio obvezatan poduzeti. Mjere za sprječavanje štete od divljači, sukladno odredbi čl. 77. st. 1. Zakona o lovstvu, da jesu:

- smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu;

- osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu;

- čuvanje usjeva i nasada;

- izgon divljači s ugroženog zemljišta;

- uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

Prvotuženik da je u cijelosti poduzeo sve gore navedene mjere, a što da je potvrđeno od strane nadležne inspekcije.

2.4. Slijedom svega gore izloženoga prvotuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a tužitelja da se obveže na nadoknadu parničnoga troška.

3. Drugotuženik Croatia osiguranje d.d. je u odgovoru na tužbu navela da tužitelj u tužbi navodi kako se 12. travnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je vozač RJ upravljao vozilom registarskih [registarska oznaka] iz smjera istoka u smjeru zapada, kada mu je na prometnicu iskočila divljač – srna, uslijed čega da je došlo do udara u prednji dio vozila. Budući da je navedeno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, tužitelj da je naknadio nastalu štetu, slijedom čega sad regresno potražuje isplaćeni iznos od tuženika, uz navode kako je prometnu nezgodu skrivila divljač, te se ista dogodila unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik, slijedom čega da je, prema navodima tužitelja, tuženik u obvezi naknaditi nastalu štetu. Drugotuženik priznaje činjenicu da je na dan 12. travnja 2021. Hrvatski lovački savez bio osiguran kod drugotuženika, po polici osiguranja od javne odgovornosti broj 078700077174. Drugotuženik, međutim, ističe prigovor iscrpljene svote osiguranja, te u prilog tome dostavlja tablicu isplate šteta po predmetnoj polici kao i nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića od 5. veljače 2024. provedenog u postupku Pn-3372/2021, a iz kojeg da je razvidno kako je svota osiguranja po predmetnoj polici u cijelosti iscrpljena.

3.1. Podredno, drugotuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Iz potvrde MUP-a Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Poreč, KLASA: 211-04/21-O/2985, UR BROJ: 511-08-27/06-O-41-2/2021 od 12. travnja 2021., da je razvidno kako životinja u koju je navodno udario SJ, vozač vozila registarskih [registarska oznaka], nije pronađena nego da se ista udaljila u smjeru sjevera. Slijedom navedenog, uvidom u navedenu potvrdu da se ne može sa potrebnom sigurnošću utvrditi koja je životinja izazvala štetni događaj, a sve budući da nije pronađena divljač niti materijalni dokazi koji bi upućivali da se radilo o naletu na divljač. Stoga da je očigledno kako postoji mogućnost da je na vozilo naletjela neka druga životinja. Uzevši u obzir navedeno, drugotuženik ističe kako je na tužitelju teret dokaza da se u predmetnom slučaju radilo o divljači – srni.

3.2. Nadalje, drugotuženik ukazuje kako u predmetom slučaju nije dokazana štetna radnja osiguranika koja bi bila u uzročnoj vezi s oštećenjima na predmetnom vozilu, a na prometnici da je postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“, koji upozorava vozača na moguću pojavu divljači na cesti, te da ga obvezuje na postupanje po istom. Slijedom navedenog, a na temelju dostavljene dokumentacije te nedostatka materijalnih dokaza, da se ne može utvrditi da bi u konkretnom slučaju bilo propusta na strani osiguranika drugotuženika. Zaključno, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tužitelj da nije dokazao da je do predmetne štete došlo upravo zbog naleta vozila njegovog osiguranika na divljač, a ne neku drugu životinju, pa da u konkretnom slučaju ne bi postojala odgovornost tuženika ni prema općim propisima odštetnog prava.

3.3. Nadalje, sukladno čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja se eventualno nađe na cesti, da odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, sve i da je vozač brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, da nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, a riječ da je o radnji provođenja lova kao uvjetu postojanja odgovornosti lovoovlaštenika sukladno Zakonu o lovstvu. Budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije iznio činjenicu da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom divljači na to vozilo zbog provođenja lova, to da tužitelj ne može, prema drugotuženiku, postaviti predmetni regresni zahtjev. Navedeno da potvrđuje i Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. Pž-5032/2021 od 5. rujna 2022. u kojoj da je istaknuto kako: „osiguranik tuženika odgovara samo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova“, a kako tužitelj u navedenom slučaju nije potkrijepio nikakvim dokazima, odnosno da nije dokazao da bi bio provođen lov, to drugotuženik smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

3.4. Sukladno svemu navedenom, drugotuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 6-76 spisa), dokumentaciju uz odgovor na tužbu drugotuženika (str. 88-133 spisa), dokumentaciju uz podnesak prvotuženika od 9. rujna 2024. (str. 154-155 spisa), dokumentaciju uz podnesak prvotuženika od 13. rujna 2024. (str. 156 spisa), dokumentaciju PU Istarske, PP Poreč (str. 160 -185 spisa), dokumentaciju uz podnesak prvotuženika od 30. travnja 2025. (str. 223 -225 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Lare Jerman od 14. travnja 2025. (str. 228-232 spisa), dokumentaciju Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 16. srpnja 2025. (str. 246-247 spisa), dokumentaciju Istarske županije od 18. rujna 2025. (str. 249 -261 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ingrid Savić od 27. siječnja 2026. (str. 287-296 spisa), očitovanje vještaka Ingrid Savić od 27. veljače 2026. (str. 302 -315 spisa), dokumentaciju uz podnesak drugotuženika od 13. ožujka 2026. (str. 321 -324 spisa), očitovanje vještaka Ingrid Savić od 18. ožujka 2026. (str. 325-326 spisa), te dopis PP Poreč od 8. travnja 2026. (str. 335 spisa).

5. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu.

6. Između stranaka nije sporno da se 12. travnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao SJ, upravljajući vozilom Volvo S80, registarske oznake [registarska oznaka], da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 03068600005305 i da je tužitelj na ime naknade štete iz kasko osiguranja isplatio iznos od 1.251,19 EUR koji sada potražuje u ovoj parnici, da je šteta na vozilu nastala naletom na divljač, te da postoji uzročna veza između naleta na divljač i oštećenja na vozilu. Nije sporna ni visina štete u iznosu od 1.251,19 EUR. Nije sporno da je drugotuženik Croatia osiguranje d.d. u vrijeme štetnog događaja bio osiguratelj po polici osiguranja od javne odgovornosti broj 078700077174, kojom je bilo osigurano pokriće za štete nastale od divljači u okviru osiguranja odgovornosti lovačkih društava. Sporno je, je li se mjesto štetnog događaja nalazilo unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik, je li prvotuženik odgovoran za štetu kao lovoovlaštenik, je li drugotuženik obvezan isplatiti tužitelju naknadu po polici osiguranja od odgovornosti, s obzirom na istaknuti prigovor iscrpljenosti osigurane svote, te jesu li osnovani prigovori prvotuženika vezani uz prethodno obraćanje lovoovlašteniku i prigovori neurednosti tužbe i preuranjenost zahtjeva.

7. Tužba je u ovom predmetu podnesena 15. travnja 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu (Narodne novine, br. 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: Zakon o lovstvu) koji se primjenjuje u ovom postupku. Stvarna nadležnost ovoga suda proizlazi na temelju čl. 34. b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), budući da se ovdje radi o sporu između pravnih osoba, dok mjesna nadležnost suda proizlazi iz okolnosti da se lovište, u kojem je po navodu tužbe, došlo do nastanka štete i kojim upravlja tuženik, nalazi na području nadležnosti ovoga suda (čl. 46. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZPP-a).

8. Uvidom u Potvrdu Policijske postaje Poreč od 12. travnja 2021., utvrđeno je da je prometna nezgoda evidentirana 12. travnja 2021. oko 16:15 sati na cesti D48, u blizini čvora Baderna, kod km 5 + 410 m. Iz policijske dokumentacije proizlazi da se radilo o naletu vozila na divljač, da je vozilom upravljao SJ i da je na vozilu nastalo oštećenje prednjeg dijela.

9. Uvidom u Policu kasko osiguranja broj 03068600005305 koja je zaključena za razdoblje od 17. listopada 2020. do 17. listopada 2021. i Uvjete kasko osiguranja, na temelju kojih je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu, utvrđeno je da je predmetno vozilo VOLVO S80 D4, reg. oznake. [registarska oznaka], bilo osigurano kod tužitelja, pri čemu je kasko pokriće obuhvaćalo i štete nastale uslijed udara u divljač odnosno oštećenja vozila od divljači.

10. Uvidom u prijavu štete, izvid štete, fotografije vozila, račun popravka, sporazum o izvansudskoj nagodbi i dokaz o isplati, utvrđeno je da je tužitelj proveo postupak obrade štete, utvrdio nastalu štetu i isplatio naknadu u iznosu od 1.251,19 EUR.

11. Uvidom u policu osiguranja od javne odgovornosti broj 078700077174, s trajanjem od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021., zaključenog između Hrvatskog lovačkog saveza i svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je da je drugotuženik bio osiguratelj javne, izvanugovorne odgovornosti za štete koje nastanu od divljači, uključujući štete na motornim vozilima nastale naletom na divljač, u okviru osiguranog rizika i ugovorenih limita.

12. Iz iskaza svjedoka SJ, osiguranika tužitelja vozača predmetnog vozila VOLVO S80 D4, reg. oznake. [registarska oznaka], proizlazi da se prometna nezgoda dogodila 12. travnja 2021. u popodnevnim satima kada se kretao iz smjera Tinjana prema Poreču. Kod km 5 + 410 m iz šikare s njegove desne strane na cestu je istrčala srna. Svjedok je iskazao da je vozio Volvo S80, da je uda rio u srnu u njezinu stražnju nogu, nakon čega je srna nastavila kretanje prema lijevoj strani ceste i odskakutala u šikaru. Prije naleta kretao se brzinom od 60 do 70 km/h, a smatra da je na tom dijelu ceste ograničenje brzine 70 km/h. Naveo je da je kočio neposredno pred sam udar jer je srna iznenada iskočila iz grma koji se nalazio otprilike jedan metar od ceste.

13. Sud iskaz svjedoka SJ ocjenjuje vjerodostojnim, jer je prema ocjeni suda jasan, logičan i životan, a u bitnim dijelovima sukladan policijskoj dokumentaciji i činjenicama koje su stranke učinile nespornima. Svjedok nije iskazivao proturječno, niti je bilo elemenata koji bi upućivali da je iskaz usmjeren na neistinito prikazivanje događaja.

14. Na temelju iskaza svjedoka SJ sud utvrđuje da je srneća divljač iznenada istrčala na cestu iz neposredne blizine kolnika, da vozač nije imao realnu mogućnost izbjeći nalet, da se kretao brzinom u okviru dopuštene brzine , te da nema osnove za zaključak o njegovom doprinosu nastanku štete.

15. Tajnik Lovačkog društvo „Zec" Poreč AJ, je u svoj izjavi naveo da je tajnik tuženika bio i u vrijeme prometne nesreće od 12. travnja 2021., koja se desila na dionici Baderna – Pazin – Čvorište Rogovići. Lovačko društvo da nije u obvezi isplatiti naknadu štete povodom opisane prometne nezgode, jer da ne upravlja niti cestom, jer da cesta ne može biti područje lova, niti da upravlja okolnim područjem. Lovačko društvo da pravo lova ne vrši na jednom jedinstvenom području, već na više odvojenih područja, konkretnije Lovačko društvo da navedeno pravo ne vrši: - u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači, - na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov, - na javnim cestama i drugim javnim površinama, - na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni, - na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, - u pojasu 200 m od granice posebno zaštićenih dijelova i prolaza koji služe za migraciju divljači preko i ispod autocesta, - u pojasu 100 m od granice naselja odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima. Također, javne ceste da su javno dobro u općoj uporabi vlasništva Republike Hrvatske, tako da Lovačko društvo ne može odgovarati za događaje na javnoj cesti. Na javnim cestama da je zabranjeno ustanovljenje lovišta, te da posljedično tomu lovoovlaštenik na javnim cestama ne smije provoditi mjere i radnje propisane Zakonom o lovstvu. Inače, za nezgode u kojima sudjeluje divljač, da je nadležan ili Grad Poreč ili veterinarska služba, a kako to propisuje čl. 102. Zakona o veterinarstvu. Na kraju je istaknuo da je Lovačko društvo bilo predmetom više nadzora nadležne inspekcije, pa tako i tijekom 2021, ali kao prije tako i poslije toga, rezultat svih tih inspekcija da je uvijek bio isti, tj. da Lovačko društvo vrši sve obveze u skladu sa propisima, odnosno da vrši lov, lov do broja divljači koji mu je određen aktom javne vlasti, da vrši prihranu i dohranu divljači, kontrolu migracije divljači i sl., a što da dalje znači da je lovačko društvo aktivno u sprječavanju štete od divljači.

16. Zakonski zastupnik prvotuženika ČJ je u svojoj izjavi naveo da je tu funkciju obavljao i u vrijeme prometne nesreće od 12. travnja 2021., koja se desila na dionici D48 čvorište Baderna-Pazin-Čvorište Rogovići na 5 km + 410 m. Lovačko društvo „Zec" Poreč da nije odgovorno za nastanak predmetne štete, odnosno za nalet divljači na vozilo, jer da ono ne vrši pravo lova na području mjesta prometne nezgode (D48 čvorište Baderna-Pazin-Čvorište Rogovići na 5 km + 410 m). Nadalje, Lovačko društvo „Zec" Poreč da nema u neposrednoj blizini lovno područje u njegovoj nadležnosti, stoga je osporio da je divljač došla sa područja na kojem navedeno društvo vrši pravo lova. U vrijeme predmetnog događaja Lovačko društvo „Zec" Poreč bilo je osigurano za slučajeve kakav je bio predmetni slučaj. Naglasio je da divljač predstavlja opasnu stvar, a da za opasnu stvar odgovara njen vlasnik, a kako je država RH vlasnik divljači, to za štetu od takve divljači može odgovarati samo njen vlasnik, odnosno RH. Lovačko društvo „Zec" Poreč da je poduzelo više mjera i aktivnosti, propisane Zakonom o lovstvu, u cilju osiguravanja sigurnosti osoba i imovine te sprječavanja nastanka štete pa stoga isti ne može biti odgovoran za predmetnu štetu.. Mjere za sprječavanje štete od divljači koje je poduzelo Lovačko društvo „Zec" Poreč, prije i poslije predmetne nezgode, da su: - smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, sukladno propisima; - osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu, sukladno propisima; - čuvanje usjeva i nasada; - izgon divljači s ugroženog zemljišta; - uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstaya, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i os tale uobičajene mjere zaštite za odredeno područje i vrstu divljači. Lovačko društvo „Zec" Poreč da je u cijelosti poduzeo sve gore navedene mjere, a što da je potvrđeno od strane nadležne inspekcije.

17. Sud svoju odluku nije temeljio na dostavljenim izjavama UJ i GJ jer isti nisu bili na sudionici prometne nezgode, niti su pristupili na lice mjesta nakon nje, pa nemaju neposrednih saznanja o istoj.

18. Sud je na pripremnom ročištu održanom 5. veljače 2025., Planom upravljanja odredio provođenje dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke Studio MONAS d.o.o. Valbandon, s ovlaštenim vještakom Sašom Monasom, čiji zadatak je bio utvrditi nastanak odnosno dinamiku nastanka štetnog događaja i uzročno posljedičnu vezu događaja koji se dogodio 12. travnja 2021. oko 16,15 sati na cesti D48 Baderna Poreč na 5 km + 410 m u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oz. [registarska oznaka], Volvo S80, proizvedenog 2016. u kojem je došlo do naleta vozila na divljač, kao i utvrditi visinu štete na predmetnom motornom vozilu. Na ročištu održanom 4. travnja 2025. izmijenjen je Plan upravljanja, te je odlučeno da se neće provesti vještanje po vještaku prometne struke, jer su se tuženici izričito izjasnitli da nije sporna dinamika nastanka prometne nezgode, uzročno posljedične veza, između štetnog događaja i štete, kao niti visina štete, ali je određeno provođenje dokaza mjerničnim vještačenjem po vještaku GEOKLIMAN d.o.o. Poreč, s ovlaštenim vještakom Larom Jerman, čiji zadatak je bio utvrditi nalazi li se mjesto nezgode unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik.

19. Vještakinja mjernične struke Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju, a na temelju uvida sa lica mjesta, analizom podataka iz spisa i pregledom granica lovišta utvrdila da se mjesto naleta nalazi unutar granica županijskog lovišta XVIII/119 Poreč. Vještakinja je u nalazu i označila približnu poziciju mjesta naleta na skici lovišta, te je navela da se najbliža obradiva površina nalazi na približnoj udaljenosti od 850 metara u smjeru Baderna – Pazin, prema mjestu Bašići.

20. Nalaz vještakinje ocjenjuje se stručnim, jasnim i relevantnim za utvrđenje odlučne činjenice, a to je pripadnost mjesta događaja lovištu kojim gospodari prvotuženik. Vještakinja je nalaz temeljila na položaju mjesta događaja i granicama lovišta, a ista nije saslušana pred sudom, jer su se stranke izjasnile da ne traže njezino saslušanje. Na temelju provedenog mjerničnog vještačenja zaključak je suda da se mjesto naleta nalazi unutar granica lovišta prvotuženika.

21. Slijedom izvedenih dokaza sud utvrđuje da se štetni događaj dogodio unutar granica lovišta kojim gospodari prvotuženik, da je šteta nastala naletom vozila na srneću divljač, da vozač nije pridonio nastanku štete i da je tužitelj dokazao isplatu naknade iz kasko osiguranja u iznosu koji potražuje.

22. Na tako utvrđeno činjenično stanje valja primijeniti Zakon o obveznim odnosima, Zakon o lovstvu, Zakon o cestama i ugovor o osiguranju od odgovornosti.

23. Prema članku 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine , br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO), isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu i do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

24. Budući da je tužitelj svom osiguraniku, odnosno ovlaštenoj osobi, isplatio naknadu iz kasko osiguranja, tužitelj je aktivno legitimiran tražiti povrat isplaćenog iznosa od osobe odgovorne za štetu, odnosno od njezina osiguratelja.

25. Prema članku 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema općim pravilima odštetne odgovornosti, za naknadu štete potrebno je postojanje štete, štetne radnje ili propusta, uzročne veze i odgovornosti štetnika.

26. Zakon o lovstvu posebno uređuje odgovornost za štetu od divljači. Lovoovlaštenik je osoba koja gospodari lovištem, provodi lovnogospodarsku osnovu i mjere zaštite divljači, te je odgovoran za štete koje divljač počini u lovištu ako su ispunjene zakonske pretpostavke.

27. U konkretnom slučaju šteta je nastala na javnoj cesti, ali unutar granica lovišta kojim gospodari prvotuženik. Cesta D48 na predmetnom dijelu nije autocesta niti ograđena prometnica posebnog režima na kojoj bi se odgovornost prvenstveno promatrala kroz propuštanje koncesionara da spriječi ulazak divljači na ograđeni kolnik. Radi se o javnoj cesti koja prolazi kroz područje lovišta.

28. Člankom 50. Zakona o cestama propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Ta odredba ne isključuje odgovornost lovoovlaštenika kada se utvrdi da je šteta nastala od divljači u lovištu kojim lovoovlaštenik gospodari, osobito kada nije dokazano postojanje doprinosa vozača ili okolnosti koja bi prekidala uzročnu vezu.

29. Sud nalazi da je prvotuženik pasivno legitimiran jer je geodetskim vještačenjem utvrđeno da se mjesto naleta nalazi unutar lovišta XVIII/119 Poreč, kojim gospodari prvotuženik. Time je utvrđena poveznica između prvotuženika kao lovoovlaštenika i štete nastale od divljači na predmetnom mjestu.

30. Prvotuženik nije dokazao da je šteta nastala isključivom krivnjom vozača, radnjom treće osobe, višom silom ili okolnošću koja bi ga oslobađala odgovornosti. Naprotiv, iz iskaza svjedoka SJ proizlazi da je srna iznenada istrčala iz neposredne blizine ceste, da se vozač kretao dopuštenom brzinom i da je odmah reagirao kočenjem.

31. Sud stoga nalazi da nema osnove za primjenu pravila o doprinosu oštećenika nastanku štete. Vozač je postupao kao prosječno pažljiv sudionik u prometu. Od vozača se ne može zahtijevati da izbjegne iznenadno istrčavanje srne iz grma koji se nalazi neposredno uz cestu, ako se kreće dopuštenom brzinom i ako reagira kočenjem čim uoči opasnost.

32. Neosnovan je prigovor prvotuženika da bi tužbu trebalo odbaciti zbog navodnog nepostupanja po članku 82. Zakona o lovstvu. Navedena odredba uređuje prethodni postupak mirnog rješavanja zahtjeva i ima svrhu omogućiti lovoovlašteniku pravodobno saznanje o šteti, pregled mjesta događaja i mogućnost mirnog rješenja.

33. U ovom predmetu prvotuženik je imao saznanje o štetnom događaju. Na mjesto događaja pozvan je lovnik prvotuženika, a tužitelj se prije pokretanja postupka obratio tuženicima s odštetnim zahtjevom. Svrha prethodnog obraćanja time je ostvarena, a prvotuženik nije dokazao da bi zbog načina ili vremena obraćanja bio onemogućen u utvrđivanju činjenica ili obrani od zahtjeva.

34. Nadalje, u pogledu protupravnosti, ista se u okolnostima ovog predmeta ogleda u nastanku štete od divljači unutar lovišta kojim gospodari prvotuženik, uz izostanak dokaza da je prvotuženik poduzeo takve konkretne mjere kojima bi spriječio nastanak štete ili da je šteta nastala bez njegove odgovornosti. Prvotuženik je kao lovoovlaštenik dužan gospodariti lovištem na način koji uključuje mjere zaštite i sprječavanja štete od divljači. Ako se divljač iz lovišta pojavi na javnoj cesti i prouzroči štetu, a lovoovlaštenik ne dokaže oslobađajuće okolnosti, odgovoran je za nastalu štetu. Ovakvo shvaćanje sukladno je pravnim shvaćanjima izraženima u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske o odgovornosti osoba koje gospodare lovištem za štete nastale naletom vozila na divljač, uz primjenu važećeg zakonskog okvira i ocjenu konkretnih okolnosti svakog slučaja. Sud je pri tome imao u vidu i pravno shvaćanje da se odgovornost za nalet na divljač ne može odbiti samo zato što nije utvrđena točna putanja kretanja pojedine životinje, ako je dokazano da se štetni događaj dogodio na području lovišta i da nema doprinosa vozača.

35. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan prema prvotuženiku Lovačkom društvu „Zec” Poreč.

36. U predmetu je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Ingrid Savić na okolnost iscrpljenosti osigurane svote po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], s obzirom na prigovor drugotuženika.

37. U svom nalazu i mišljenju, vještakinja Ingrid Savić, je Tablici 1. u Prilogu vještačenja prikazala podatke o isplatama koje je drugotuženik Croatia osiguranje priložio u spis, koje isplate je prikazala kronološki, počevši od najstarijih prema najnovijima. Obzirom da su isplate vršene u kunama, tokom 2021. i manjim dijelom (7 isplata) tokom 2022., izvršila je konverziju kunskih iznosa primjenom fiksnog konverzijskog tečaja od 7,53450 Kuna za 1 Euro, sve u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022. i 88/2022.). Navela je da je Polica osiguranja ugovorena do iznosa pokrića od 4.500.000,00 kuna ili 597.252,64 eura. Dana 25. studenog 2021. iznos police osiguranja br. [broj police osiguranja] da je iscrpljen i premašen, i to isplatom oznake IMOD41122021 u iznosu od 39.430,69 kuna ili 5.233,35 eura. Ukupan novčani iznos isplaćen po predmetnoj polici raznim oštećenicima, prema podacima drugotuženika da iznosi 4.687.752,80 kuna ili 622.171,73 eura. Obzirom na limit pokrića predmetne police u iznosu od 4.500.000,00 eur ili 5.233,35 Eura, ukupno prekoračenje police da iznosi 187.752,80 kuna ili 24.919,10 eura. Kao odgovor na postavljeni zadatak vještačenja: utvrditi je li iscrpljena osigurana svota po polici osiguranja 078700077174 drugotuženika zaključila je da je osigurana svota po predmetnoj polici osiguranja iscrpljena 25. studenog 2021., te da je ostvareno prekoračenje u isplatama po istoj u iznosu od 187.752,80 kuna ili 24.919,10 eura.

38. Na dostavljeni nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke, tužitelj se očitovao navodeći kako predlaže da se vještakinja očituje, je li osigurana svota bila iscrpljena i na dan 19. travnja 2021. kada je oštećenik, kojemu je tužitelj temeljem police kasko osiguranja, nadoknadio štetu, podnio drugotuženiku odštetni zahtjev.

39. Vještakinja se u pogledu toga očitovala navodeći da na dan 19. travnja 2021. sredstva po polici nisu bila iscrpljena, odnosno da je na taj datum polica imala saldo od neiskorištenih sredstava po polici od 4.415.332,98 HRK ili 586.015,39 eur. Također je potvrdila da su isplate po predmetnoj polici vršene nakon datuma saznanja za štetni događaj koji je predmet rasprave u ovom sporu, te da su po predmetnoj polici vršene isplate za štete prijavljene nakon datuma 19. travnja 2021., odnosno da postoje isplate po štetama koje su prijavljene u svibnju, lipnju, kolovozu, rujnu 2021.

40. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza vještakinja Ingrid Savić je navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2026., kao i kod očitovanja od 27. veljače 2026. i 18. ožujka 2026. U podnesku od 27. veljače 2026. da navodi kako su isplate vršene u korist lovačkih društava, a koji navod da je ispravila u podnesku od 18. ožujka 2026. U tablici korištenja police osiguranja da se navodi samo tko je štetnik, a ne i tko je korisnik likvidacije. Na upit tužitelja da li je u dokumentaciji vidljivo na koje račune su plaćani iznosi šteta, navela je kako iz tablice isplata šteta nisu vidljivi računi, ali da su iz naknadno dostavljene dokumentacije vidljivi računi za određene isplate.

41. Iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je drugotuženik po polici broj [broj police] imao ugovorenu osiguranu svotu odnosno godišnji limit, te da je taj limit prema kasnijim isplatama iscrpljen i prekoračen 25. studenoga 2021. Međutim, iz dopune nalaza proizlazi, da na dan kada je drugotuženik imao saznanje o predmetnom odštetnom zahtjevu, odnosno prije iscrpljenja police, osigurana svota nije bila iscrpljena. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, s dopunama i usmenim obrazlaganjem nalaza u cijelosti, budući je nalaz dan objektivno, i u skladu s pravilima struke. Na temelju navedenog nalaza, utvrđeno je da predmetna osigurana svota nije bila iscrpljena u vrijeme kada je drugotuženik imao mogućnost odlučiti o predmetnom odštetnom zahtjevu, te da su nakon toga po istoj polici vršene isplate po drugim štetama.

42. Prigovor drugotuženika da su pojedine isplate izvršene oštećenicima, a ne lovačkim društvima, ne dovodi u pitanje utvrđenje financijskog vještačenja , jer je za ovaj predmet odlučno kada je tužiteljev zahtjev bio poznat drugotuženiku i koja osigurana svota je o tom trenutku bila raspoloživa. S obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je na dan 19. travnja 2021. kada je šteta prijavljena drugotuženiku sredstva po polici nisu bila iscrpljena, odnosno da je na taj datum polica imala saldo od neiskorištenih sredstava po polici od 4.415.332,98 HRK ili 586.015,39 eur , ocjena je suda da osigurana svota nije bila iscrpljena.

43. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan i prema drugotuženiku Croatia osiguranje d.d. Drugotuženik je osiguratelj odgovornosti po polici broj [broj police]. Osiguranje odgovornosti ima svrhu zaštititi osiguranika od posljedica njegove odgovornosti prema trećim osobama, ali i omogućiti oštećeniku da svoju tražbinu ostvari neposredno od osiguratelja u granicama osigurateljnog pokrića. Prema članku 965. ZOO-a, u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Tužitelj je, kao osiguratelj koji je isplatom naknade stupio u prava oštećenika, ovlašten ostvarivati takav zahtjev prema osiguratelju odgovornosti.

44. Budući je sud utvrdio odgovornost prvotuženika kao osiguranika, ispunjena je temeljna pretpostavka obveze drugotuženika kao osiguratelja odgovornosti.

45. Prigovor drugotuženika da je osigurana svota iscrpljena nije osnovan , jer, kako je to ranije obrazloženo, na temelju provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je osigurana svota po predmetnoj polici kasnije iscrpljena, ali da u trenutku kada je drugotuženik imao saznanje o predmetnom zahtjevu osigurana svota nije bila iscrpljena.

46. Osiguratelj koji zaprimi osnovan odštetni zahtjev u vrijeme dok osigurana svota nije iscrpljena ne može se osloboditi obveze prema tom zahtjevu pozivanjem na činjenicu da je nakon toga vlastitim raspolaganjem sredstvima osigurane svote isplatio druge zahtjeve i time naknadno iscrpio limit. Suprotno shvaćanje omogućilo bi osiguratelju da redoslijedom obrade i isplate zahtjeva sam utječe na postojanje ili nepostojanje svoje obveze prema ranije prijavljenom zahtjevu. Sud prihvaća da osigurana svota predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja. Međutim, ako osiguratelj ističe da je osigurana svota iscrpljena, dužan je dokazati da je ona bila iscrpljena prije nastanka ili barem prije urednog zaprimanja i mogućnosti obrade predmetnog zahtjeva, odnosno da su isplate kojima se poziva na iscrpljenje imale prednost pred predmetnim zahtjevom. S obzirom da takav dokaz drugotuženik nije dao, njegov prigovor nije prihvaćen. Iz nalaza financijske vještakinje proizlazi da je osigurana svota bila raspoloživa u relevantnom trenutku. Stoga kasnija činjenica iscrpljenja police ne može ići na teret tužitelja.

47. Sud stoga utvrđuje da drugotuženik odgovara tužitelju kao osiguratelj odgovornosti prvotuženika, do granica osigurateljnog pokrića. Budući da iznos tužbenog zahtjeva od 1.251,19 EUR nije izvan ugovorenog pokrića i budući da prigovor iscrpljenosti police nije osnovan, tužbeni zahtjev osnovan je i prema drugotuženiku.

48. Sud nije provodio dokaz vještačenjem dlake divljači jer dlaka divljači nije izuzeta, ali je ocjena suda da se radi o srnećoj divljači, budući isto proizlazi iz dokumentacije PP Poreč od 12. travnja 2021., kao i iz iskaza svjedoka SJ.

49. Tužitelj je dokazao visinu tražbine u iznosu od 1.251,19 EUR. Visina štete tijekom postupka nije bila sporna, a potvrđena je ispravama o obradi štete, računom popravka, sporazumom o izvansudskoj nagodbi i dokazom o isplati.

50. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. ZOO-a. Tužitelj je zatražio kamatu od 31. kolovoza 2022., pa je sud, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, dosudio zateznu kamatu od tog dana do isplate.

51. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u točki I. izreke.

52. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.

53. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

54. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa mu je s obzirom na to, priznato pravo na naknadu troškova s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.251,19 EUR.

55. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, za sastav podnesaka od 3. rujna 2024. i 1. svibnja 2026. u iznosu od po 150,00 EUR, za pristup ročištima 5. veljače 2025., 8. travnja 2025., 24. lipnja 2025., 25. ožujka 2026. i 28. svibnja 2026. u iznosu od po 150,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 300,00 EUR, na temelju Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa).

56. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 758,48 EUR. Stoga, opravdani trošak tužitelja iznosi 2.285,03 EUR.

57. Razlika zatraženog iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,81 EUR, tužitelju nije priznata jer je tužitelj imao mogućnost na temelju čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018) platiti polovicu iznosa prilikom podnošenja tužbe, što nije učinio, pa mu je sud naplatio puni iznos pristojbe i dodatnu pristojbu na izdavanje rješenja o naplati sudske pristojbe (53,09 EUR + 13,27 EUR), te tuženik nije dužan snositi povećani trošak sudske pristojbe. Ukupan neopravdani trošak tužitelja iznosi 39,81 EUR.

58. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a propisano je da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući je tužitelj postavio takav zahtjev, to mu je na priznati trošak postupka dosuđena i zatezna kamata od dana presuđenja do isplate, kako je to odlučeno u t. II. izreke presude. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022).

59. Na temelju svega izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Pazinu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Pun. prvotuženika,

- Pun. drugotuženika.