Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-127/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vesna Šnur, odvjetnica u Vinkovcima, protiv ovršenika LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Gelo, odvjetnik u Vinkovcima, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-15/2022-19 od 11. srpnja 2025., 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-15/2022-19 od 11. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke osim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, pod toč. II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I Na temelju presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P -1064/11-37 od 28. studenog 2012., djelomično potvrđene rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž 366/13-3 od 10. studenog 2016., i presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P Ob 12/2019-127 od 19. ožujka 2021., potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ob 1/2021 -3 od 27. svibnja 2021., radi naplate tražbine ovrhovoditelja prema ŽĆ i to:

- iznosa od 3.237,70 EUR sa zateznim kamatama od 28. studenog 2012. do isplate

- iznosa od 1.586,04 EUR sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2011. do isplate

- iznosa od 1.295,99 EUR sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2011. do isplate

- iznosa od 3.156,55 EUR sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2021. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za 3% poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

određuje se ovrha

na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ¼ dijela kčbr. [katastarska čestica] KUĆA I DVORIŠTE U MJESTU sa 530 m2 i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

II Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan.

III Nalaže se ovršeniku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da ovrhovoditelju UĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 165,90 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenik u cijelosti, no sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u postupku, odnosno u dijelu u kojem je pod toč. I. određena ovrha na njegovoj nekretnini, pod toč. II. kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke. Ovršenik rješenje pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 5. i 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, da se ukinu sve provedene ovršne radnje uz naknadu troška postupka ovršeniku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ. 5. Ispitujući pobijano rješenje pod toč. I., II. i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovršenika, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.

6. Ovrhovoditeljica tražbinu temelji na valjanim ovršnim ispravama kojima je utvrđena novčana tražbina ovrhovoditelja prema ŽĆ, prethodnom vlasniku nekretnine sada u vlasništvu ovršenika, i to presudi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1064/11-37 od 28. studenog 2012., djelomično potvrđenoj rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-366/13-3 od 10. studenog 2016. i presudi Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P Ob-12/2019-127 od 19. ožujka 2021. potvrđenoj presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ob 1/2021-3 od 27. svibnja 2021. Navedene presude nisu ukinute, poništene, preinačene niti na drugi način stavljene izvan snage, u konkretnom slučaju nije propisan rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha niti je ovrha određena na stvarima i pravima iz čl. 4. st. 4. i st. 5. OZ, tako da nisu ostvareni niti žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 50. st. 5. OZ.

7. Točno je da se ovrha može odrediti samo prema nalogu iz ovršne isprave, na što je ovaj sud i ukazao rješenjem Gž Ovr-564/2024-2 od 4. veljače 2025. U konkretnom je slučaju navedeno ukazano u kontekstu dokaza visine tražbine koja se ostvaruje, jer prethodno nisu spisu bile priložene ovršne isprave na temelju kojih je ovrha određena, pa neosnovano ovršenik smatra da je zapreka određivanju ovrhe činjenica da ovršne isprave glase na drugu osobu, a ne na ovršenika, obzirom je u trenutku stjecanja vlasništva nekretnine od strane ovršenika na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] bila upisana zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na 1/4 dijela ranije u vlasništvu dužnika iz ovršne isprave.

8. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu koja je predmet ovrhe utvrđeno je, a što i sam ovršenik ističe u žalbi, da je nekretninu stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji od 24. listopada 2017. sklopljenog s tadašnjom vlasnicom nekretnine RĆ. No, daljnjim uvidom u zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je ŽĆ, raniji suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/4 (3/12) dijela i dužnik iz ovršne isprave, svoj suvlasnički dio Ugovorom o darovanju od 16. svibnja 2016. prenio na RĆ (Z-2901/2017).

9. Nadalje, na istoj nekretnini, kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je pod brojem Z-4430/11 (zaprimljeno 25.07.2011.) na temelju rješenja broj P-1064/11 od 22. srpnja 2011. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja dijela nekretnina ŽĆ (Antun), i to na 1/4 dijela. Navedena je zabrana otuđenja bila upisana u zemljišnu knjigu i u trenutku stjecanja nekretnine od strane ovršenika. Privremena mjera je određena u postupku u kojem su donesene ovršne isprave koje su temelj određivanja konkretne ovrhe.

10. Prema odredbi čl. 345. st. 5. OZ učinak zabilježbe zabrane iz st. 1. toč. 3. te odredbe (zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu) je u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

11. Slijedom prethodno navedenog, kako je ovršenik stekao suvlasnički dio nekretnine ŽĆ nakon upisane zabrane otuđenja i opterećenja i u vrijeme kada je zabilježba bila upisana u zemljišnoj knjizi, pravilno je prvostupanjski sud odredio ovrhu radi namirenja tražbine radi osiguranja koje je zabrana zabilježena.

11.1. Navedeno pravno shvaćanje proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-35/2023-2 od 17. siječnja 2024.

12. Pri tome se ne mogu prihvatiti navodi ovršenika da mu ne se ne može zamjeriti što nije istraživao zemljišnoknjižno stanje nekretnine, jer je učinak upisane zabilježbe upravo postignut upisom u zemljišnu knjigu. Prema čl. 44. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24; dalje: ZZK) zemljišnoknjižne zabilježbe upisuju se kako bi učinile vidljivim osobne odnose, osobito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i druge odnose i činjenice određene zakonom, s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati i kako bi se ostvarili pravni učinci koje zabilježba proizvodi prema odredbama tog ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene prema pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.).

13. Slijedom prethodno navedenog, neodlučni su žalbeni navodi ovršenika o učincima zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u odnosu na zabilježbu ovrhe.

14. U odnosu na učinke prethodno upisane privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja valja odgovoriti da je u konkretnom slučaju trajanje privremene mjere određeno na način da ista ostaje na snazi do pravomoćnosti okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Vinkovcima vodio pod brojem P-1064/11. Navedeni je postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ob-1/2021-3 od 27. svibnja 2021., dakle, nakon što je ovršenik stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnu knjigu.

15. Slijedom navedenog, za razdoblje u kojem je privremena mjera bila na snazi i proizvodila pravne učinke i u kojem je razdoblju ovršenik stekao suvlasnički dio nekretnine na kojoj je bila zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine ovrhovoditelj se može s uspjehom pozivati na učinke zabilježbe iz čl. 354. st. 5. OZ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1378/2017-2 od 24. rujna 2019. i Rev- 35/23-2 od 17. siječnja 2024. na koje se i sam ovršenik poziva).

16. Neodlučna je okolnost po kojoj se prema navodima žalbe osoba koja je ovršeniku prodala nekretninu obvezala izbrisati sve terete na nekretnini, a isto samo ukazuje da je ovršenik bio upoznat s upisanim opterećenjima. Kako očito prodavateljica nekretnine ovršeniku nije tako postupila, povrijedila je ugovornu obvezu, no to ne utječe na pravo ovrhovoditeljice da traži namirenje svoje tražbine iz imovine svog dužnika, koju je osigurala zabilježbom zabrane otuđenja i opterećenja.

17. Slijedom navedenog, neovisno o tome što je privremena mjera nakon podnošenja prijedloga za ovrhu ukinuta i zabilježba brisana, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 345. st. 3. i 5. OZ u vezi s čl. 41. OZ kada je prijedlog za ovrhu cijenio osnovanim i odredio predloženu ovrhu na dijelu nekretnine koja je prethodno bila suvlasništvo dužnika iz ovršne isprave u 1/4 dijela , radi čega je prvostupanjsko rješenje pod toč. I. izreke potvrđeno, osim u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ o kojem žalbenom razlogu odlučuje prvostupanjski sud (čl. 52. st. 3. OZ).

18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud po toč. II. izreke odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe na temelju čl. 65. OZ, jer i prema stavu ovog suda nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe.

19. U odnosu na žalbene navode da ovršenik već vodi postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i da bi nastavkom ovrhe na njegovoj nekretnini istom nastala šteta, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći sve iznesene navode ovršenika odbio prijedlog za odgodu. Uz to, ovrha je određena na 1/4 dijela nekretnine ovršenika, pa i u slučaju nastavka ovrhe, ovršenik ostaje vlasnik 3/4 dijela nekretnine. Osnovni razlog za određivanje odgode ovršenik temelji na navodima da je nekretninu stekao u dobroj vjeri, što samo za sebe ne čini vjerojatnom opasnost da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu, niti teško nadoknadivu štetu. Uz to, u prijedlogu za odgodu nije dokazao da tu nekretninu koristi za stanovanje.

20. Stoga, žalbenim navodima ovršenik nije doveo u pitanje niti zaključke prvostupanjskog suda u dijelu kojem je odbijen njegov prijedlog za odgodu ovrhe, pa kako prvostupanjski sud niti u tom dijelu nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. OZ i kako je pravilno primijenio odredbu čl. 65. OZ, ovršenikova je žalba i u tom dijelu cijenjena neosnovanom i potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod toč. II.

21. U konačnici, i odluka u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke je pravilna i zakonita i valjano utemeljena na odredbi čl. 14. st. 4. OZ i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa) a u dijelu odluke o trošku ovršenik ni ne konkretizira žalbene navode.

22. U nepobijanom, odbijajućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

23. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. OZ odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković