REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-135/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 , protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju, s danom objave 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik dužan je platiti tužitelju svotu od 1.093,63 eura od 26. ožujka 2017. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 876,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 394,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. svibnja 2017. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je njegov osiguranik VL smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 12. listopada 2007., uslijed čega je djetetu osiguranika AL priznato pravo na obiteljsku mirovinu, isplatom koje tužitelj trpi štetu. Naveo je da je odštetnim zahtjevom od 6. ožujka 2017. od tuženika zatražio isplatu punog iznosa na ime naknade štete za isplaćene mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 28. veljače 2017. u iznosu od 20.966,79 kuna sukladno odredbi članka 161. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, a da mu je tuženik na ime predmetne štete podmirio iznos od 12.726,84 kuna koji predstavlja razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju, dok je preostali iznos od 8.239,95 kuna ostao nepodmiren. S obzirom da mu potraživanje nije namireno u cijelosti, tužitelj je predložio sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.093,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 18. travnja 2018. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, no osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je isplatom nespornog iznosa štete u mirnom postupku tužitelju u cijelosti nadoknadio nastalu štetu, pri čemu taj nesporni iznos predstavlja razmjeni iznos mirovine prema odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U ovom predmetu prethodno je donesena presuda, poslovni broj P- 1188/2017 od 23. rujna 2020., kojom je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 8.239,95 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4637/2020- 5 od 15. studenoga 2023., ukinuta je prvostupanjska presuda ovog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava te promjene dosadašnjeg pravnog stajališta drugostupanjskog suda radi usklađivanja s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je predmet vraćen na ponovno suđenje (točka I. izreke) te je odlučeno da će o troškovima žalbenog postupka odlučiti sud u konačnoj odluci (točka II. izreke).

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 3.-4. spisa), rješenje tužitelja broj 64547 od 25. kolovoza 2009. (list 5. -8. spisa), odštetni zahtjev od 6. ožujka 2017. (list 13. -14. spisa), izjavu o namirenju (list 15. -16. spisa) te obračun isplata obiteljske mirovine (list 17. spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. ; dalje: ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na ime naknade štete u iznosu od 1.093,63 eura koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 28. veljače 2017. osiguranici AL, zbog ozljede izvan rada svog osiguranika VL, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 12. listopada 2007.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tuženika VL smrtno stradao u prometnoj nezgodi od 12. listopada 2007. Također, između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, kao niti odgovornost štetnika - vozača vozila inozemne registracije za nastanak štete.

8. Nije niti sporno da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe tužitelju isplatio iznos od 12.726,84 kuna (odnos, iznos od 1.689,14 eura prema fiksnom tečaju konverzije, koji iznosi 7,53450 kuna za 1,00 euro) na ime razmjernog iznosa isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje.

9. Međutim, između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, imajući u vidu prigovor tuženika da je isplatom razmjernog iznosa štete u mirnom postupku tužitelju u cijelosti nadoknadio nastalu štetu.

10. Prvenstveno, u odnosu na primjenu materijalnog prava, za istaknuti je da se u ovoj pravnoj stvari, suprotno navodima tužitelja, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine (dakle, u vrijeme nastanka štete za tužitelja). Navedeno je u skladu s izmijenjenim pravnim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 9. lipnja 2022. prema kojem se u sporu ovdje tužitelja protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

11. Šteta za tužitelja nastaje sukcesivno, odnosno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, stoga svaka isplata za tužitelja predstavlja novu štetu pa se visina naknade utvrđuje na temelju zakona koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka.

12. S obzirom da tužitelj potražuje isplatu obiteljske mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 28. veljače 2017., proizlazi da se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP).

13. Uvidom u pravomoćno rješenje tužitelja, Klasa: UP/I-140-03/09- 01/03295937682 od 25. kolovoza 2009. (list 5. -8. spisa), sud je utvrdio da je AL, djetetu umrlog osiguranika VL, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 1. lipnja 2008., i to uslijed smrti osiguranika tuženika VL zbog ozljede izvan rade.

14. Iz uvida u obračun za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 28. veljače 2017. proizlazi da je tužitelj izradio obračun isplate obiteljske mirovine koji u navedenom razdoblju ukupno iznosi 20.966,79 kuna (tj. iznos od 2,782,77 eura).

15. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Na temelju odredbe članka 27. stavak 2. ZOOP-a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema članku 27. stavak 3. ZOOP-a, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Povezujući sadržaj prethodno citiranih zakonskih odredbi s pravomoćnim rješenjem tužitelja od 25. kolovoza 2009. kojim je osiguranici tužitelja AL, djetetu umrlog osiguranika VL, priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, proizlazi da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koja visina se utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem ovdje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Međutim, s obzirom da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u ovoj parnici nije predlagao adekvatne dokaze na okolnost izračuna razmjernog iznosa mirovine prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a, kao primjerice, provođenjem financijskog vještačenja, proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu štete, odnosno da mu je nastala šteta u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Dakle, budući da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja ove sporne činjenice, istu nije dokazao, to je ovaj sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke presude.

19. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a prema kojima je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka . Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa).

20. Tuženiku su, prema njegovom zahtjevu iz podneska od 28. siječnja 2025. (list 112.-113. spisa) te s ročišta za glavnu raspravu od 30. rujna 2025. (list 237. spisa) , kao potrebni priznati troškovi zastupanja za sastav odgovora na tužbu od 21. svibnja 2018. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav žalbe protiv presude od 30. rujna 2020. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 10.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima od 30. siječnja 2025. i 30. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife), što ukupno iznosi 637,50 eura, odnosno uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) sveukupno 796,88 eura.

21. Osim toga, tuženik ima pravo i na naknadu troškova na ime sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 79,63 eura, sukladno Tar. br. 3. st. 1. ranije važeće Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., 50/26.).

22. Tuženiku su stoga priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 876,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 2. srpnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

23. S druge strane, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2020. u iznosu od 150,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, jer nije određeno zatražio naknadu tih troškova. Naime, niti u podnesku od 28. siječnja 2023., niti naknadno tijekom postupka, tuženik nije određeno zatražio naknadu tih troškova po visini, već samo po osnovi. Naime, prema odredbi članka 164. stavak 2. ZPP-a, stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, kako po osnovi, tako i po visini, dok je tuženik to propustio učiniti.

24. Osim toga, tuženik nema pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 31. siječnja 2024. u iznosu od 150,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25%, iz razloga što navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

25. Zaključno, tuženik nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 eura iz razloga jer obveza plaćanja sudske pristojbe, na temelju odredbe članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.), nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a ovaj postupak još nije pravomoćno dovršen.

26. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).