REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-52/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja KAHLE & MIKULIĆ d.o.o., Trogir, Pantan 1, OIB 02572855960, kojeg zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-470/2021-53 od 17. studenog 2025., 2. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -470/2021-53 od 17. studenog 2025. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude presudio:

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete zbog oštećenja vozila isplati iznos od 16.733,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 04. prosinca 2020. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena i to od presuđenja do isplate. II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.577,96 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. studenog 2025. pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima obračunatoj prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. U obrazloženju je naveo da je sporna aktivna legitimacija tužitelja i odgovornost za predmetnu nesreću. S obzirom na osporenu aktivnu legitimaciju koja predstavlja materijalnopravno ovlaštenje tužitelja na zahtijevanje sudske zaštite, sud je prvenstveno odlučivao o navedenom prigovoru s obzirom da predstavlja pravni temelj za zahtijevanje zaštite koju ovom tužbom tužitelj potražuje. Činjenicu da je OTP LEASING d.d. vlasnik predmetnog automobila tužitelj iznosi u podnesku od 12. srpnja 2022., odnosno nakon pripremnog ročišta od 7. lipnja 2022. Tužitelj se poziva i na primjenu odredbe članka 91. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), uz obrazloženje da je isplatom iznosa po računu za popravak vozila na tužitelja prešlo potraživanje prema tuženiku u visini troškova popravka što proizlazi iz Uvjeta (članci 14.1. i 14.3.), radi čega da je on aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe. O tome nije bilo riječi u tužbi. Radi se, dakle, o novoj činjenici. Uz navedeni podnesak tužitelj prilaže: izjavu-suglasnost OTP LEASING d.d. od 5. ožujka 2021. danu ovdje tužitelju kao primatelju leasinga radi poduzimanja svih radnji u svrhu ostvarivanja isplate od osiguratelja povodom predmetnog štetnog događaja na predmetnom vozilu (list 41. spisa); prometnu dozvolu (list 29. spisa); Opće uvjete ugovora o financijskom leasingu (dalje: Uvjeti - list 33.-40. spisa); e-mail korespondenciju (list 42. -43. spisa). Tuženik se protivi korištenju navedenih isprava kao dokaza o aktivnoj legitimaciji pozivom na odredbu članka 461.a stavka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, to je tužitelj sukladno odredbi članka 461.a stavka 2. ZPP-a, bio dužan još u tužbi navesti činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, pa tako i glede aktivne legitimacije, te dostaviti isprave dostavljene naknadno uz podnesak od 12. srpnja 2022. Na pripremnom ročištu stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u odgovoru na tužbu odnosno tužbi (članak 461.a stavak 6. ZPP-a). Napominje se kako iznošenjem činjenice da je OTP LEASING d.d. vlasnik predmetnog automobila bi se radilo o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, budući je time u smislu odredbe članka 191. ZPP -a preinačena tužba, jer se otad tužbeni zahtjev temelji na bitno drukčijem činjeničnom stanju od onoga koji je prethodno bio tužbena osnova formalno neizmijenjenog tužbenog zahtjeva. Kako pravo na naknadu obične štete ostvaruje osoba protiv koje je upravljena štetna radnja, a to bi u predmetnoj pravnoj stvari bila osoba koja je vlasnik predmetnog vozila, to tužitelj, a budući da nije dokazao tu činjenicu, ne ostvaruje pravo zahtijevati naknadu obične štete, odnosno nije je aktivno legitimiran potraživati.

3. Tužitelj u žalbi navodi da se pobijana presuda temelji na pogrešnom pravnom shvaćanju po pitanju aktivne legitimacije tužitelja te na nepravilnoj primjeni odredaba članka 461.a ZPP-a i članka 91. ZOO-a. Sud neopravdano izvodi aktivnu legitimaciju iz činjenice vlasništva nad vozilom, dok u potpunosti zanemaruje ključne i nesporne činjenice; da je ovdje tužitelj platio trošak popravka predmetnog vozila, da je predmetni račun popravka vozila dostavljen uz tužbu te da je plaćanjem navedenog računa, sukladno članku 91. ZOO-a, na tužitelja zakonski prešla tražbina. S obzirom da je uz tužbu dostavljen račun popravka predmetnog vozila iz kojeg jasno proizlazi da je obvezu ispunio ovdje tužitelj - društvo Kahle & Mikulić d.o.o., time je tužitelj dokazao da je sukladno članku 91. ZOO-a po samom zakonu preuzeta tražbina naknade štete i svoju aktivnu legitimaciju za njezino potraživanje. Posebno sud propušta cijeniti činjenicu da je tužitelj uz tužbu dostavio i službenu potvrdu MUP-a u kojoj se nalaze svi ključni podaci o predmetnoj nezgodi, uključujući i činjenicu vlasništva vozila, a koju je sud kao dokaz morao ocijeniti jer je dostavljena pravovremeno, a ne kako to sud pogrešno navodi u točki 21. obrazloženja presude „činjenicu da je OTP LEASING d.d. vlasnik predmetnog vozila tužitelj iznio u podnesku od 12.07.2022. odnosno nakon pripremnog ročišta pa da se radi o novoj činjenici“. Nadalje, sud pogrešno zaključuje da je iznošenje činjenice da je OTP LEASING d.d. vlasnik vozila odnosno naknadno isticanje vlasništva da bi predstavljalo „preinačenje tužbe“ i „promjenu tužbene osnove“. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 318,66 eura.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žaliteljeve navode i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba članaka 365. i 467. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 2.220,00 eura na ime naknade imovinske štete nastale 26. travnja 2019. oštećenjem vozila marke „Ford Kuga“ [registarska oznaka], uslijed prometne nezgode, a koju je skrivio osiguranik tuženika.

8. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona (članak 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

9. Osnovani su tužiteljevi žalbeni navodi.

10. Naime, iz računa od 4. studenog 2020. koji je priložen uz tužbu i koji je naslovljen na tužitelja, kao i iz tužbenih navoda, vidljivo je da je tužitelj platio utuženi iznos, dok je iz potvrde MUP-a priložene uz tužbu vidljivo da je predmetno vozilo u vlasništvu OTP LEASING d.d. Zato navodi prvostupanjskog suda da je tužitelj zakašnjelo iznio te činjenice proturječe stanju spisa. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Samo usput se navodi da je nepravilno i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je u ovom postupku došlo do preinake tužbe.

11. S obzirom na to da i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u konkretnom slučaju bila sporna i odgovornost za prometnu nesreću te da prvostupanjski sud nije ocijenio osnovanost tog prigovora zbog nepravilnog pravnog shvaćanja o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja, i zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o toj odlučnoj činjenici.

12. Zato je, primjenom članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu i sve prethodno navedeno, najprije pozvati tužitelja da ispravi tužbu na način da utuženi iznos naznači u eurima, zatim će ocijeniti tuženikov prigovor nepostojanja odgovornosti za prometnu nesreću i nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

14. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 2. srpnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka