Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1526/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RI, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 114/22 i 47/23), odlučujući o molbi za povrat u prijašnje stanje i žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 23. prosinca 2024. broj: Pp-2472/2024, na sjednici vijeća 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se molba za povrat u prijašnje stanje okrivljenog RI kao osnovana te se žalba okrivljenika smatra pravodobnom.

p r e s u d i o  j e

II Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RI i potvrđuje se pobijana presuda.

III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni RI je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 € (pedeset eura), u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama broj: Pp-2472/2024 od **.**.2024. RI je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 25 dana, u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 7 dana zatvora, pa mu je preostala kazna zatvora u trajanju 18 dana, a koja se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Istom presudom navedeni okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 50,00 eura.

1. Protiv navedene presude okrivljenik je Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske podnio molbu za povrat u prijašnje stanje i žalbu.

2. U prijedlogu navodi u bitnom, da je otkazao punomoć svojem branitelju, nakon otkazivanja nije uspio naći branitelja koji bi ga zastupao, a njegov raniji odvjetnik ga je trebao zastupati još 30 dana nakon otkaza punomoći, pa kada su se te okolnosti poklopile s narušenim zdravljem, mučninom, tjeskobom i strahom, zakasnio je sa žalbom, te moli da se prihvati njegova molba za povrat i odluči o žalbi.

3. U žalbi koju je podnio uz molbu za povrat, okrivljenik nabraja povrede koje su počinjene tijekom postupka, citirajući glave i odredbe Kaznenog zakona, Prekršajnog zakona i Konvencije za zaštitu prava i temeljnih sloboda te ukazujući da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, vlasništvo, slobodu kretanja, privatni i obiteljski život i da ne bude dva puta suđen u istoj stvari. Nadalje, opisuje svoju životnu i zdravstvenu situaciju, navodeći da je nakon postupka doživio epileptički udar zbog stresa i da mora uzimati lijekove za spavanje zbog tjeskobe uzrokovane postupkom. Njegov odvjetnik nije dobro odradio posao, kažnjava ga se po zakonu koji ne postoji, prilikom uhićenja mu nije izdana obavijest o prekršaju te su mu netočno stavili na teret da je svojim postupcima kojima ukazuje na nepravilnosti nekog uvrijedio. Sutkinja mu je odmah dala kaznu zatvora iako poruke elektronske pošte nisu prekršaj jer djelo mora biti počinjeno na javnom mjestu ili društvenoj mreži, no očito je u interesu da ga se ušutka. Ukazuje da su se svima drugima od kazne zatvora oduzimali dani u zadržavanju, no njemu nije već su se oduzeli tek u uvjetnoj osudi, pa zbog svega predlaže da se žalba prihvati.

2. Molba za povrat u prijašnje stanje je osnovana, a žalba protiv presude nije osnovana.

3. Prema podacima u spisu, okrivljenik je tijekom postupka imao branitelja, presuda mu je uručena 30. prosinca 2024., a branitelju 13. siječnja 2025., te je u međuvremenu prvostupanjskom sudu bio dostavljen podnesak branitelja koji obavješćuje sud da je okrivljeniku otkazao zastupanje. Unutar objektivnog roka okrivljenik je podnio molbu za povrat u prijašnje stanje zajedno sa žalbom, predlažući da se žalba prihvati kao pravodobna i osnovana.

4. S obzirom na sve okolnosti vezane uz zastupanje okrivljenika navedene u molbi za povrat, da činjenica otkaza punomoći branitelja ne smije dovesti do situacije koja bi bila na štetu prava obrane i jamstva pravičnosti postupka u toj mjeri da bi dovela do gubitka prava na pravni lijek, ovaj sud smatra da su razlozi propuštanja roka za pravodobno podnošenje prigovora opravdani.

5. Slijedom navedenog, molba za povrat u prijašnje stanje je osnovana, pa se shodno tome žalba smatra pravodobno podnesenom, kako je to i odlučeno u t. I. ovog rješenja (članak 125. stavak 6. točka 2. Prekršajnog zakona).

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi obrane okrivljenika i provedenih dokaza, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

8. Ističe se da je okrivljenik u svojoj obrani priznao djelo i krivnju, te je i u završnoj riječi branitelj zamolio da se kao olakotno cijeni njegovo priznanje i iskazano žaljenje, kao i sve imovinske i obiteljske okolnosti na strani okrivljenika.

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji, te je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni. Bez obzira na žalbene navode o korumpiranosti sustava koji mu sve „namješta“, nikakve okolnosti vezane uz dokaze koje je priložila policija (ispisi elektroničkih poruka okrivljenika čiju autentičnost on niti ne spori) ne upućuju na neobjektivnost s isključivom svrhom da mu se podmeću dokazi, da ga se lažno tereti i našteti okrivljeniku.

10. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je žalitelju svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu ako želi i u obliku u kojem želi te sudjeluje u postupku, pa ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

11. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na povredu materijalnog prava, ukazuje se da ponašanje žalitelja opisano u izreci pobijane presude, svakako ispunjava zakonska obilježja prekršaja. Naime, navedeni prekršaj se može izvršiti neposredno, ali i preko sredstava za komuniciranje i društvenih mreža, pa bez obzira na stav izražen u žalbi da se ne radi o vrijeđanju i da se radilo o svojevrsnom isprovociranom ponašanju, njegovo ponašanje u potpunosti ispunjava zakonsko biće. Naime, da bi određeno ponašanje (u ovom slučaju iznošenjem određenog misaonog sadržaja putem sredstva elektroničke telekomunikacije) predstavljalo oblik prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima, te su u ovom slučaju ne radi o kršenju uobičajenih pravila pristojnosti i korektnosti u odnosima, već se takav činjenični sklop može podvesti pod zakonski opis djela kojeg vrši počinitelj „koji omalovažava ili vrijeđa državne organa ili službene osobe prilikom vršenja službe“ - članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Što se tiče žalbenih navoda da „…djelo mora biti počinjeno na javnom mjestu ili društvenoj mreži…“, ukazuje se da je isti netočan, jer za postojanje bića prekršaja nije zakonski uvjet da je počinjen na javnom mjestu ili na bilo koji način dostupan javnosti, a ta činjenica eventualno može predstavljati otegotnu okolnost u konkretnoj situaciji.

13. Razmotrivši odluku o uvjetnoj osudi, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je uz novčanu kaznu u rasponu od 700,00 do 4.000,00 eura, propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 90 dana. Primjenjujući prema okrivljeniku mjeru upozorenja - uvjetnu osudu, na način da je izrečena kazna zatvora u duljini trajanja 25 dana, čije se izvršenje odgađa za vrijeme roka kušnje jedne godine, evidentno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika odredivši pritom najblažu moguću vrstu sankcije. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, držeći takvu sankciju primjerenu prirodi i težini prekršaja, svim utvrđenim okolnostima na njegovoj strani i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Žalbeni navodi koji upiru na pogrešno uračunavanje lišenja slobode su neosnovani, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno izvršio uračunavanje vremena za koje je žalitelj bio lišen slobode u policiji i potom zadržan od strane suda, a uračunavanje je izvršeno na propisani način: u prvostupanjskoj presudi u sklopu odluke o sankciji na način da je kazna zatvora koja čini uvjetnu osudu umanjena.

15. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.