Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-234/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JP, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-204/2026 od 21. svibnja 2026., u sjednici održanoj 2. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog JP kao neosnovana

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika JP, Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu , za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza i to zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija kojim se koristi okrivljenik JP, u [adresa] u [adresa], sačinjen od strane policijskih službenika Postaje granične policije Imotski 7. siječnja 2026. s pripadajućim izvješćem policije o obavljenoj pretrazi (listovi 11-12 i 70 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broja 350001 od 7. siječnja 2026. (list 13 spisa), izvješća više policijskih službenika Postaje granične policije Imotski od 7. siječnja 2026. i to ŠP, ĐP, BP i LP sačinjen ih na temelju vlastitog opažanja (list 15 spisa) i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broja 1072583780 od 7. siječnja 2026. s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta (list 16-18 spisa).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik osobno i po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, no kako se te žalbe međusobno nadopunjuju ocijenjene su kao jedinstvena žalba okrivljenika. Okrivljeni JP pobija rješenje iz svih žalbenih osnova iz članka 467. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 75/25, 13/26- dalje u tekstu: ZKP/08) iako iz sadržaja žalbe proizlazi kako se rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi i to oni koji su predloženi u odgovoru na optužnicu ili da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Žalba okrivljenog JP nije osnovana.

5. Okrivljeni u žalbi navodi kako prvostupanjsko rješenje „predstavlja paušalno obrazloženje“, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da nisu dati razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je sasvim dostatne, jasne i neproturječne razloge, osim toga izreka rješenja je jasna i u skladu sa svojim razlozima te ne postoji znatno proturječje o odlučnim činjenicama o onome što se navodi o sadržaju isprava i iskaza danim u postupku i samih tih iskaza i isprava pa se rješenje može ispitati. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nisu utvrđene ni ostale povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Također okrivljenik u žalbi dovodi u pitanje zakonitost obavljene pretrage jer da nije bila razmjerna i da sud koji je izdao naredbu (nalog) za pretragu njegovog doma nije vodio računa može li se ista svrha postići blažim mjerama.

6.1. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je pobijano rješenje nezakonito jer prvostupanjski sud nije proveo stvarnu kontrolu zakonitosti pretrage, da je nalog za pretragu bio formalan i nedovoljno obrazložen, da nisu postojale zakonske pretpostavke za njegovo izdavanje te da su slijedom toga zapisnik o pretrazi i svi dokazi pribavljeni tom pretragom nezakoniti u smislu članka 10. ZKP/08.

6.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza navedenih u izreci pobijanog rješenja. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je pretraga stana i drugih prostorija provedena na temelju prethodno izdane pisane i obrazložene naredbe nadležnog suca Prekršajnog suda u Splitu, sukladno odredbama ZKP/08. Pretraga je provedena uz nazočnost dvaju punoljetnih građana kao svjedoka, o njezinu je tijeku sastavljen zapisnik koji je uredno potpisan bez primjedbi, dok su potvrde o privremenom oduzimanju predmeta također uredno sačinjene. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na nezakonitost provedene dokazne radnje.

6.3. Okrivljenik osporava sadržaj i dostatnost obrazloženja sudske naredbe za pretragu, smatrajući da nisu postojale konkretne činjenice koje bi opravdavale postojanje osnova sumnje te da sud prilikom izdavanja naredbe (naloga) nije proveo test razmjernosti. Međutim, zakonitost naloga za pretragu ocjenjuje se prema odredbama ZKP/08, koje propisuju pretpostavke za određivanje i provođenje pretrage. ZKP/08 ne propisuje obvezu da nalog za pretragu mora sadržavati posebno i izdvojeno obrazloženje tzv. testa razmjernosti niti je izostanak takvog izdvojenog obrazloženja sam po sebi razlog nezakonitosti naloga ili dokazne radnje provedene na njegovoj osnovi. Dostatno je da iz sadržaja naloga proizlaze zakonom propisane pretpostavke za njegovo izdavanje te razlozi zbog kojih je sud zaključio da postoje osnove sumnje i zakonski uvjeti za provođenje pretrage, što je u konkretnom slučaju ostvareno. Stoga nije osnovana tvrdnja žalitelja da je naredba za pretragu doma nezakonita isključivo zato što ne sadrži posebno razmatranje mogućnosti primjene blažih mjera, budući da takav zahtjev ne predstavlja zakonsku pretpostavku zakonitosti naloga za pretragu.

7. Neosnovano se žalitelj poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava. Naime, u predmetu Dragojević protiv Hrvatske, na koju se okrivljenik poziva u žalbi, Europski sud za ljudska prava nije razmatrao zakonitost naloga za pretragu doma, već pitanje dostatnosti obrazloženja sudskih naloga kojima su bile određene posebne dokazne radnje tajnog nadzora komunikacija. Budući da se radi o drukčijoj vrsti dokaznih radnji, različitom zakonskom uređenju i bitno drukčijim procesnim pretpostavkama, pravna stajališta izražena u toj presudi nisu primjenjiva na ocjenu zakonitosti sudskog naloga za pretragu doma u ovom kaznenom predmetu.

7.1. Jednako tako, neosnovano se žalitelj poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Smirnov protiv Rusije (zahtjev broj 71362/01, presuda od 7. lipnja 2007.), smatrajući da je nalog za pretragu nezakonit jer ne sadrži posebno obrazloženje testa razmjernosti. Naime, pravna stajališta izražena u navedenoj presudi nisu primjenjiva na okolnosti konkretnog slučaja. Europski sud za ljudska prava u tom je predmetu utvrdio povredu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je nalog za pretragu bio vrlo široko formuliran, nije dovoljno određivao predmet i svrhu pretrage te je istražnim tijelima ostavljao praktično neograničenu slobodu u odlučivanju koje će predmete pretražiti i oduzeti, uslijed čega je provedena pretraga poprimila obilježja općenitog traganja za dokazima, a opseg oduzimanja predmeta nije bio ograničen niti odgovarajuće obrazložen. Međutim, takve okolnosti u ovom predmetu nisu utvrđene.

7.2. Iz sadržaja naredbe za pretragu proizlazi zbog kojeg se djela pretraga provodi, na koje se prostorije odnosi te svrha njezina provođenja, dok su tijekom pretrage oduzeti isključivo predmeti za koje je postojala osnovana sumnja da su povezani s kaznenim djelom koje je predmet ovog kaznenog postupka. Stoga iz sadržaja naloga i načina provedbe pretrage ne proizlazi da bi policijskim službenicima bila dana neograničena ili proizvoljna ovlast u određivanju opsega pretrage ili predmeta koji će biti oduzeti.

7.3. Slijedom navedenoga, iz presude Smirnov protiv Rusije ne proizlazi obveza nacionalnog suda da u nalogu za pretragu posebno i izričito obrazlaže tzv. test razmjernosti niti da koristi takvu terminologiju. Bit stajališta Europskog suda za ljudska prava jest da iz sadržaja naloga i okolnosti konkretnog slučaja mora proizlaziti da je pretraga određena radi ostvarenja legitimnog cilja, da je usmjerena na konkretne dokaze povezane s predmetom izvida te da njezin opseg nije proizvoljan niti nerazmjerno širok. Budući da su navedeni zahtjevi u konkretnom slučaju ispunjeni, žalbeni navodi kojima se pozivanjem na navedenu presudu osporava zakonitost naloga za pretragu nisu osnovani.

8. Nadalje, žalitelj bez uspjeha ističe da su građani koji su bili nazočni pretrazi kasnije ispitani kao svjedoci u kaznenom postupku. Sama okolnost da je osoba koja je bila prisutna pretrazi, kao svjedok pretrage, naknadno ispitana kao svjedok o okolnostima kaznenog djela ne predstavlja razlog zbog kojeg bi pretraga bila nezakonita niti dovodi do nezakonitosti zapisnika o pretrazi, budući da ZKP/08 ne sadrži zabranu da građanin koji je prisustvovao pretrazi kasnije bude ispitan kao svjedok u postupku.

9. Jednako tako, bez utjecaja su žalbeni navodi da građani svjedoci nisu neposredno vidjeli pronalazak pojedinih predmeta. Iz zapisnika o pretrazi ne proizlazi da bi dokazna radnja bila provedena protivno zakonskim pravilima, niti žalitelj navodi konkretne okolnosti koje bi upućivale na neistinitost sadržaja zapisnika ili nepravilnosti tijekom provođenja pretrage, već iznosi vlastite pretpostavke i ocjene koje nisu potkrijepljene sadržajem spisa.

10. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pretraga nije provedena protivno odredbama ZKP/08 pa nije bilo zakonske osnove za izdvajanje zapisnika o pretrazi, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta niti drugih dokaza pribavljenih tom dokaznom radnjom. Budući da pretraga nije nezakonita, neosnovano žalitelj ističe da bi primjenom doktrine tzv. „plodova otrovne voćke“ trebalo izdvojiti i sve kasnije pribavljene dokaze.

11. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Split, 2. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Romac