Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp 718/2025-14

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Hani Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IP, branjenog po Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine” 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022., 47/2023.), povodom prigovora okrivljenika na izdani prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin Klasa: 211-07/25-3/3982, Urbroj: 511-14-05-25-1 od 17. ožujka 2025., na temelju članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), nakon provedene glavne rasprave 1. srpnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i zamjenice branitelja okrivljenika Marcele Šprem Veljavečki i obavljene presude 2. srpnja 2026. u prisutnosti okrivljenika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1967. u [adresa], sin I, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

I. OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi: "dana 05.01.2025. godine u 19,00 sati u mjestu Varaždinu, ulica Stanka Vraza kućni broj 8, na javnom mjestu, na ulici kod stambene zgrade remetio javni red i mir građana tako što se poradi nesuglasica oko parkiranja svađao i međusobno tukao s MP pri čemu su se međusobno naguravali i udarali rukama po glavi i tijelu, a kada je okrivljeni pao na pod nastavili su se međusobno udarati rukama po tijelu. Prilikom fizičkog sukoba IP zadobio je površinske ozljede nosa, glave i prsnog koša, dok je ĆP zadobio ozljedu u vidu crvenila (masnice) lijeve natkoljenice“,

II. čime bi postupio protivno članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i počinio prekršaj iz članka 13. istog Zakona.

III. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska izdala je prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenik je pravodobno izjavio prigovor protiv prekršajnog naloga koji je stavljen izvan snage te je proveden žurni postupak.

2. Očitujući se o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Medicinsku dokumentaciju OB Varaždin za okrivljenika (list 16-22 spisa), Prijavu ozljeda OB Varaždin od 5. siječnja 2025. (list 23 spisa), Medicinsku dokumentacija okrivljenika dostavljenu uz pisanu obranu (list 38-74 spisa) i Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 1. srpnja 2026. te je ispitao svjedoka MP, dok je okrivljenik svoju obranu iznio pisanim putem.

4. Iznoseći svoju obranu okrivljenik je naveo da u cijelosti negira da bi 5. siječnja 2025. oko 19,00 sati u Varaždinu u Ulici Stanka Vraza 8a remetio javni red i mir svađom, vikom ili tučnjavom, kako mu se to stavlja na teret, već ističe da je u konkretnom događaju bio isključivo žrtva iznenadnog, ničim izazvanog i intenzivnog fizičkog napada od strane MP, dok je sam postupao isključivo obrambeno, u stanju straha, šoka i nužde, bez ikakve namjere narušavanja javnog reda i mira. Kritične zgode obavljao je svoj redovni posao dostavljača hrane — dostavljač WOLT-a. Vozilo je privremeno parkirao u blizini stambene zgrade radi kratkotrajnog obavljanja dostave, svjestan da se ne radi o mjestu predviđenom za parkiranje te da je takvo parkiranje moglo smetati stanarima, no s jasnom namjerom da se ondje zadrži tek onoliko koliko je bilo nužno za obavljanje posla. Dostavu je odmah obavio i vratio se u vozilo kako bi nastavio s radnim zadatkom, bez ikakve komunikacije ili sukoba s trećim osobama. Nakon što je sjeo u vozilo, upalio motor i započeo s odlaskom, prema njemu dolazi ĆP, koji je u tom trenutku bio u društvu članova svoje obitelji — žena i mldb. dijete. MP se obraćao smireno i jasno mu dao do znanja da odlazi te da nema namjeru zadržavanja niti daljnjeg parkiranja. Unatoč tome, ĆP reagirao je izrazito agresivno, očito vođen bijesom zbog načina parkiranja, te bez ikakvog pokušaja mirnog rješavanja situacije otvorio vrata vozila od okrivljenika, nasilno ih čupao i započeo verbalni napad, upućujući mu teške psovke i prijetnje, među ostalim riječima: „Jebem ti M mater, ubit ću te sad, više tu nikad nećeš parkirati.” Istovremeno s verbalnim napadom ĆP fizički nasrće na njega, nasilno ga pokušava izvući iz vozila, pri čemu ga čupanjem izvlači iz sjedećeg položaja, te ga potom dvaput snažno udara šakom u predjelu glave iznad oka, punom silinom. Tom prilikom mu razbija naočale za vid, uzrokujući mu snažnu bol. Tim napadom je bio potpuno zatečen, ošamućen i doveden u stanje dezorijentacije, pri čemu treba imati u vidu njegovo izuzetno teško zdravstveno stanje. Naime, višestruko je operiran zbog tumora na mozgu, pri čemu je bolest nakon dugotrajnog liječenja konačno bila u fazi mirovanja, a svaki udarac u glavu, snažniji stres ili fizički napor za njega je predstavljao ozbiljan rizik po zdravlje i život — te potencijalno vraćanje tumora. Upravo zbog te spoznaje je tijekom godina izbjegavao svaku konfliktu situaciju, što dodatno potvrđuje da nije imao ni motiv ni namjeru prvi započeti fizički sukob. Uslijed napada izvučen je iz vozila i odbačen nekoliko metara od automobila, pri čemu je pao na tlo. U tom položaju ĆP nastavlja s napadom, baca se na njega, koljenom ga pritišće uz leđa i nastavlja ga udarati po glavi i tijelu. U tom trenutku se nalazi u stanju stvarne i neposredne životne opasnosti, fizički slabiji, dezorijentiran i svjestan da bi daljnji udarci, osobito u predjelu glave, mogli trajne ili fatalne posljedice. Svaki pokret koji je tada poduzeo bio je isključivo refleksna i instinktivna reakcija s ciljem odbijanja daljnjeg napada i zaštite vlastitog života i tjelesnog integriteta. Takvo postupanje u potpunosti odgovara obilježjima nužne obrane, jer je napad bio protupravan, izravan i u tijeku, dok je obrana bila razmjerna, nužna i ograničena isključivo na pokušaj da se napad prekine i da se oslobodi pritiska i udaraca. Nije imao stvarnu mogućnost bijega, smirivanja situacije niti pozivanja pomoći, budući da je bio fizički nadjačan i zadržavan silom na tlu. Da se nije radilo o međusobnoj tučnjavi, već o jednostranom napadu, proizlazi i iz samog činjeničnog opisa ozljeda. Dok je on zadobio višestruke ozljede glave,' nosa, prsnog koša i rebara, uključujući i prijelom jednog rebra, ĆP zadobio je tek minimalnu ozljedu u vidu crvenila na lijevoj natkoljenici, upravo onoj nozi kojom je u jednom trenutku pritiskao okrivljenika uz tlo. Takva ozljeda logična je posljedica obrambenog pomicanja osobe koja se nalazi na tlu i pokušava se osloboditi pritiska, a nikako dokaz sudjelovanja u tučnjavi. Nakon prestanka napada ĆP se udaljava, dok okrivljenik, vidno potresen, ozlijeđen i u stanju šoka, napušta mjesto događaja isključivo iz straha i potrebe da se makne s mjesta na kojem je upravo bio fizički napadnut. Pokušao je zabilježiti registarsku oznaku vozila napadača, no zbog stanja u kojem se nalazio to nije uspio učiniti. Do sada je nekažnjavana osoba, bez ikakvih ranijih sukoba sa zakonom, normalnog načina života, koja se u kritično vrijeme isključivo bavila svojim poslom. Njegovo ponašanje ne pokazuje nikakve elemente agresije, svađe ili narušavanja javnog reda i mira. Nakon inkriminiranog događaja zdravstveno stanje okrivljenika se znatno pogoršalo te je došlo do ponovne aktivacije bolesti — tumora, koji je prethodno bio u fazi mirovanja, što dodatno potvrđuje intenzitet fizičkog i psihičkog stresa kojem je bio izložen. Slijedom svega navedenog, jasno je da u konkretnom slučaju nisu ostvarena zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da okrivljenik nije remetio javni red i mir, nije se tukao niti svađao, već je bio žrtva protupravnog napada i postupao u nužnoj obrani. Nadalje, iz činjeničnog opisa koji se okrivljeniku stavlja na teret proizlazi da mu se na teret stavlja ponašanje koje zakon kvalificira kao svađanje i međusobna tučnjava na javnom mjestu, pri čemu se navodi da su se okrivljenik i ĆP međusobno naguravali i udarali rukama po glavi i tijelu, pa čak i nakon što je okrivljenik pao na tlo. Međutim, kada se takav opis dovede u korelaciju s odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jasno proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ostvarena zakonska obilježja tog prekršaja, ni u objektivnom, ni u subjektivnom smislu. Naime, objektivna obilježja prekršaja iz članka 13. stavka 1. ZPJRM-a pretpostavljaju aktivno ponašanje počinitelja koje se sastoji u tučnjavi, svađi, vici ili drugom protupravnom postupanju kojim se narušava javni red i mir, pri čemu je ključno da se radi o svjesnom i voljnom sudjelovanju u takvom ponašanju. Iz stvarnog tijeka događaja, međutim, ne proizlazi da bi okrivljenik svjesno i aktivno sudjelovao u tučnjavi, već da je bio napadnut, izvučen iz vozila, oboren na tlo i fizički nadjačan. Posebno je važno naglasiti da sam činjenični opis, kada se sagleda kroz prizmu posljedica, zapravo ide u prilog obrani okrivljenika. Naime, dok okrivljenik zadobiva višestruke ozljede glave, nosa, prsnog koša i rebara, druga osoba zadobiva tek minimalnu ozljedu u vidu crvenila na lijevoj natkoljenici. Takav nesrazmjer u vrsti, intenzitetu i lokalizaciji ozljeda nije u skladu s tvrdnjom o međusobnoj tučnjavi, već objektivno upućuje na situaciju u kojoj jedna osoba napada, a druga se pokušava zaštititi. Ozljeda u vidu crvenila na nozi, i to upravo na onoj kojom je napadač držao okrivljenika pritisnutog uz tlo, logična je posljedica obrambenog trzaja osobe koja se nalazi u podređenom i ugroženom položaju, a ne dokaz ravnopravnog fizičkog sukoba. Jednako tako, objektivni element narušavanja javnog reda i mira u ovom slučaju izostaje, jer okrivljenik nije inicirao nikakvo ponašanje koje bi bilo usmjereno prema javnosti, niti je njegovo postupanje imalo za cilj izazivanje nereda, sablazni ili uznemirenja građana. Događaj je bio iznenadan, kratak i izazvan isključivo agresivnim ponašanjem druge osobe, a ne voljom okrivljenika da se upušta u sukob na javnom mjestu. Kada je riječ o subjektivnim obilježjima prekršaja, za postojanje odgovornosti nužno je postojanje krivnje, odnosno svijesti i volje da se ponašanjem remeti javni red i mir, bilo u obliku namjere ili barem nehaja. U konkretnom slučaju takva svijest i volja kod okrivljenika očigledno ne postoje. Okrivljenik nije imao namjeru svađati se, vikati niti se tući, već je, naprotiv, nastojao napustiti mjesto događaja i izbjeći bilo kakav sukob. Njegovo postupanje bilo je uvjetovano izravnim, protupravnim i trenutačnim napadom, pri čemu je reagirao instinktivno, u stanju straha i šoka, s ciljem zaštite vlastitog života i integriteta. Takvo ponašanje isključuje postojanje krivnje, jer se radi o postupanju u nužnoj obrani, odnosno o situaciji u kojoj okrivljenik nije mogao slobodno odlučivati o svom ponašanju niti je mogao postupati drukčije, a da pritom ne ugrozi vlastitu sigurnost. U takvim okolnostima ne može se govoriti ni o namjeri, ni o nehaju u odnosu na narušavanje javnog reda i mira. Slijedom svega navedenog, proizlazi da činjenični opis, kada se pravilno i logično vrednuje, ne ispunjava zakonska obilježja prekršaja iz Članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer kod okrivljenika izostaju i objektivni i subjektivni elementi odgovornosti. Umjesto o tučnjavi i svađi, radi se o situaciji u kojoj je okrivljenik bio žrtva protupravnog napada te je postupao u granicama nužne obrane, zbog čega mu se ne može pripisati prekršajna odgovornost. Zbog svega navedenoga okrivljenik predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, i to iz razloga propisanog odredbom čl. 182. Prekršajnog zakona. Ukoliko pak naslovni sud odluči da je okrivljenik kriv za počinjenje prekršaja, isti predlaže da se prilikom odmjeravanja kazne primjeni odredba članka. 38. stavak 2. Prekršajnog zakona. Naime, navedeni prekršajni postupak okrivljenika u tolikoj mjeri pogađa da nema uopće govora da će u budućnosti počiniti takav prekršaj jer je sada na „vlastitoj koži” osjetio težinu prekršaja. Također smatra kako bi takvim postupanjem suda bila i zadovoljena svrha generalne prevencije jer društvo u cjelini njegovim postupanjem ni na koji način nije oštećeno, niti pak je on svojim postupanjem poticao druge da remete javni red i mir. U slučaju da sud, unatoč svemu navedenom, ocijeni da su u ponašanju okrivljenika ostvarena obilježja prekršaja, okrivljenik predlaže da sud pri odmjeravanju sankcije uvaži sve izrazite olakotne okolnosti koje postoje na njegovoj strani, a koje su brojne, trajne i životno izuzetno teške. Okrivljenik je osoba starije životne dobi, formalno umirovljenik, koji unatoč mirovini ne može osigurati osnovnu egzistenciju, već je prisiljen dodatno raditi kao dostavljač putem platforme Wolt, isključivo kako bi osigurao sredstva za život svoje obitelji. Njegovi mjesečni prihodi izuzetno su skromni i nestabilni, budući da ovise o broju dostava i fizičkoj sposobnosti, koja je zbog zdravstvenog stanja ozbiljno narušena. Ukupni mjesečni prihodi okrivljenika sastoje se od približno 200,00 eura mirovine te oko 700,00 eura prihoda ostvarenih radom dostavljača, što nije dostatno za podmirenje osnovnih životnih troškova i postojećih obveza. Zdravstveno stanje okrivljenika izrazito je teško i dugotrajno. Riječ je o osobi koja je tri puta operirana zbog tumora na mozgu, pri čemu jedna operacija nije bila uspješna, a bolest se nakon duljeg razdoblja mirovanja ponovno aktivirala — upravo nakon što je zadobio ozljede od MP. Uz to, boluje od bolesti srca, ima povišeni krvni tlak te problema s bubrezima u vidu bubrežnih kamenaca, zbog čega se nalazi pod stalnim liječničkim nadzorom. Svakodnevno funkcioniranje za okrivljenika predstavlja ozbiljan napor, a fizički rad koji obavlja n stvar izbora, već nužde. Obiteljska situacija okrivljenika dodatno je otežana. Njegova supruga zaposlena je u industriji s relativno skromnim primanjima, a obitelj je opterećena s više kreditnih obveza, uključujući namjenski kredit za uređenje obiteljske kuće te druge kredite. Unatoč tim obvezama, obitelj se brine i za majku i brata okrivljenikove supruge, koji su invalidi i u velikoj mjeri ovise o njihovoj pomoći, kako financijskoj, tako i organizacijskoj. Sin okrivljenika tek je nedavno započeo s radom te u ovom trenutku još uvijek ne predstavlja stabilan izvor prihoda za obitelj, zbog čega teret uzdržavanja i dalje najvećim dijelom pada na okrivljenika i njegovu suprugu. Posebno se ističe da je okrivljenik do sada u potpunosti nekažnjavana osoba, bez ikakvih prethodnih prekršaja ili kaznenih djela, koja je cijeli život živjela uredno, radno i zakonito. Inkriminirani događaj predstavlja izolirani, izvanredni i stresni životni trenutak, a ne obrazac ponašanja, te se ne može smatrati odrazom njegove osobnosti ili sklonosti sukobima. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, okrivljenik smatra da bi mu izricanje novčane kazne u propisanom iznosu predstavljalo nerazmjerno težak teret, koji bi ugrozio njegovu osnovnu egzistenciju i zdravstveno stanje. Slijedom svega navedenog, a budući da bi posljedice kažnjavanja okrivljenika još dodatno otežale njegov položaj, okrivljenik smatra kako se opća svrha propisivanja i primjene svih prekršajnopravnih sankcija i opća svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i bez njegovog kažnjavanja na način predložen prekršajnim nalogom.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Naime, okrivljenik se tereti da bi se: „svađao i međusobno tukao s MP pri čemu su se međusobno naguravali i udarili rukama po glavi i tijelu, a kada je okrivljeni pao na pod nastavili su se međusobno udarati rukama po tijelu.“, čime bi počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U postupku je ispitan svjedok ĆP koji je u svojem iskazu u bitnome iskazao da je 5. siječnja 2025. išao mami i tati u Varaždin, u Ulicu Stanka Vraza i kako nije bilo mjesta za parkiranje zaparkirao je jedan auto. Upalio je sva četiri žmigavca i kada se vratio na parking vidio je da jedan čovjek sjedi u vozilu te je trubio da se makne. Nadalje je izjavio da se htio ispričati tom čovjeku kojeg je zaparkirao, no da ga je taj čovjek odmah napao i agresivno je rukama krenuo prema njemu, vičući zašto ga je zaparkirao, da bi ga zatim uhvatio i držao za prsa odnosno za jaknu ili majicu, što je već imao na sebi. Iskazao je da ga je nakon toga taj čovjek dalje napadao nogama i kako se popleo pao je na pod te ga je zatim odmah primio za nogu. Kako je tog čovjeka odgurivao onda ga je on udario u nogu i zatim je on tog čovjeka dva puta udario da se oslobodi od njega jer ga je taj čovjek htio srušiti na pod. Na pitanje je obrane imenovani svjedok pojašnjavao da ga je okrivljenik lijevom rukom držao za prsa, a desnom ga je udario u glavu, u desni dio njegove glave. Pojasnio je da je u trenutku kada se išao ispričati okrivljeniku da je okrivljenik bio u autu, da je on došao do auta, da je imao zatvorena vrata i malo otvoreni prozor te da je zatim okrivljenik otvorio vrata nakon čega ga je napao. Zatim je imenovani svjedok opisivao da ga je okrivljenik napao tako da je izašao van i da ga je odmah napao, a da se on udaljavao od okrivljenika i rekao mu da ga ne dira, a napao ga je rukom. Opisao je da se morao braniti od okrivljenika tako da je morao uzmicati, a kasnije se braniti te da se branio tako da ga je odgurivao od sebe, a da je okrivljenik mahao rukom. Na daljnja je pitanja obrane odgovarao da ne zna je li tom prilikom kad se branio udario okrivljenika, da je okrivljenik pao tako da je zamahnuo desnom nogom prema njemu, ali ne zna u koji dio tijela. Potom se dogodilo to, kako je to nadalje opisivao svjedok, da se pokušao braniti od okrivljenika odguravanjem, ali kad je već okrivljenik bio na podu i kad ga je pokušavao srušiti rukama. Izjavio je da ga je okrivljenik držao na nogu desnom rukom, a sve je trajalo kratko. Nadalje je opisao da je okolo bilo ljudi, ali da nitko nije reagirao, osim njegove supruge koja je okrivljeniku govorila da se smiri.

6. Takav iskaz svjedoka MP nije prihvaćen kao vjerodostojan. Naime, svjedok je u slobodnom iskazivanju o inkriminiranom događaju izjavio kako ga je okrivljenik napao i da je agresivno krenuo rukama prema njemu, vičući mu zašto ga je zaparkirao, da bi ga zatim okrivljenik uhvatio i držao za prsa odnosno za jaknu ili majicu, a da ga je nakon toga dalje napadao nogama i kako se popleo pao je na pod. Nadalje je opisao da ga je okrivljenik primio odmah za nogu i kad je okrivljenika odguravao, da ga je okrivljenik udario u nogu i da je zatim on okrivljenika dva puta udario da se oslobodi od njega jer ga je okrivljenik htio srušiti na pod. Svjedok u svojem iskazu više puta spominje da ga je okrivljenik napao, dok su u njegovom slobodnom izlaganju izostali bilo kakvi detalji glede same navodne tuče koja se zbila inkriminirane zgode, tko je koga prvi napao i na koji način pa je stoga njegov iskaz po ocjeni ovog suda paušalan i neuvjerljiv. Tek je na posebna pitanja obrane svjedok naveo da ga je okrivljenik držao za prsa lijevom rukom i da ga je desnom udario u desni dio njegove glave. Međutim, nije životno ni logično da bi svjedoka okrivljenik udario desnom rukom u desni dio njegove glave kada ga je držao za prsa lijevom rukom s obzirom da zamah desnom rukom ide prema lijevoj strani lica, a ne desnoj. Pojašnjavajući slijed događaja, a na posebna pitanja obrane svjedok je izjavio da je okrivljenik pao i da ga je zatim primio za nogu desnom rukom, a da ga je lijevom udario te da se branio od okrivljenika tako da ga je odguravao od sebe iako je okrivljenik u tom trenutku bio na podu. Imajući u vidu činjenični opis djela za koji se tereti okrivljenik odnosno da se svađao i međusobno tukao s MP pri čemu su se međusobno naguravali i udarali rukama po glavi i tijelu, a kad je okrivljenik pao na pod nastavili su se međusobno udarati rukama po tijelu, svjedok ĆP nije dovoljno uvjerljivo, detaljno i konzistentno po ocjeni ovog suda opisao inkriminirani događaj, a da bi sud izvan svake sumnje utvrdio da bi okrivljenik počinio djelo za koje se tereti. Shodno tome, budući da svjedok ĆP nije potvrdio da se inkriminirani događaj zbio na način kako to ovlašteni tužitelj tereti okrivljenika, kao i u nedostatku drugih dokaza uz primjenu načela „In dubio pro reo“, sud je okrivljenika oslobodio optužbe.

7. Troškovi postupka na temelju članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda jer je okrivljenik oslobođen optužbe.

U Varaždinu 2. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Valentina Bunić, v.r.

Hana Strnišćak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude na temelju članka 244. stavak 3. Prekršajnog zakona žalba nije dopuštena, pa je ova presuda pravomoćna danom donošenja.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

- okrivljeniku, IP, [adresa]

- branitelju, Bojan Bacinger, Čakovec, Ulica Kalmana Mesarića 1

- tužitelju, PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti