Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-1689/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, protiv I. tuženika RK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika MK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje oboje zastupa Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbe stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8122/21-28 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 02. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8122/21-28 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi.

Utvrđuje se da je sprama tužiteljice, bez pravnog učinka Bjanko zadužnica od 11. ožujka 2020., solemnizirana od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića, u Zagrebu, 11. ožujka 2020. pod posl. br. OV-2113/2020, izdana od strane I. tuženika, u korist II. tuženika, radi naplate tražbine u iznosu od 487.500,00 kn / 64.702,37 eur i koja je u Očevidniku redoslijed osnova za plaćanje ovršenika RK, koji se vodi kod Financijske agencije, i to u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljeve tražbine

spram I. tuženika od 204.556,50 kn / 27.149,31 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećano za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koja kamata na dio iznosa od 26.216,11 EUR (197.525,25 kn) teče od 1. rujna 2010.g., a na dio iznos od 933,21 EUR (7.031,25 kn) teče od 18. ožujka 2019.g. pa sve do konačne isplate.

II Dužni su tuženici dopustiti da tužiteljica svoju tražbinu iz točke I. ove presude naplati

ovrhom na novčanim sredstvima II. tuženika ustegnutim bjanko zadužnicom iz točke I ove presude.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom II. „u prednosnom redu i u redoslijedu plaćanja kod Financijske agencije.“

IV Odbija se tužbeni zahtjev:

„III. Dužan je II. tuženik trpjeti da tužiteljica ovrhom na njegovoj imovini namiri svoje potraživanje spram I. tuženika i to u iznosu od 20.307,37 EUR-a zajedno sa zakonskom

zateznom kamatom za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj

po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje

prethodi tekućem razdoblju uvećano za 3 (tri) postotna poena, a od a 1.1.2023.g. pa nadalje po kamatnoj stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja kamata teče:

- na iznos od 1.745,12 EUR od 10.11.2022.

- na iznos od 2.437,94 EUR od 12.12.2022.

- na iznos od 2.231,20 EUR od 10.01.2023.

- na iznos od 442,64 EUR od 10.02.2023.

- na iznos od 224,90 EUR od 10.03.2023.

- na iznos od 575,29 EUR od 11.04.2023.

- na iznos od 708,90 EUR od 03.05.2023.

- na iznos od 575,29 EUR od 10.05.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 12.06.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 11.07.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 11.08.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 11.09.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 10.10.2023.

- na iznos od 575,31 EUR od 10.11.2023.

- na iznos od 7.932,23 EUR od 11.11.2023.;

pa se nalaže II. tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isti novčani iznos isplatiti tužiteljici.“

V Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom IV izreke i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima , podredno da se ista u tom dijelu ukine i predmet vati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice , tuženici su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Prema odredbi članak 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski i sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14 ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tuženici u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odučim činjenicama koji nisu nejasni ne nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Neosnovano stranke ističu i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stanke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pobijanje dužnikove pravne radnje i to Bijanko zadužnice solemnizirane od vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivana Jurića u Zagrebu, 11. ožujka 2020. pod poslovnim brojem OV-2113/2020, a koja je ispunjena na iznos od 487.500,00 kn/ 64.702,37 eur te 12. ožujka 2020. predana na naplatu Financijskoj agenciji koji zahtjev je utemeljen na činjenicama da tužiteljica ima dospjelu tražbinu prema I. tuženiku koji je izdao navedenu zadužnicu II. tuženiku iako je znao odnosno mogao znati da poduzetnom radnom nanosi štetu tužiteljici budući da nema druge imovine iz koje bi se njegova dospjela tražbina utvrđena ovršnom ispravom mogla namiriti.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio je:

- da tužiteljica ima potraživanje prema I. tuženiku u iznosu od 197.525,25 kn/ 26.216,11 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. rujna 2010., te iznos od 7.031,25 kn/ 933,21 eur s osnova troškova parničkog postupka,

- da je navedeno utvrđeno ovršnom ispravom i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-388/2019 od 18. ožujka 2019 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-3599/19 od 14. siječnja 2019.,

- da je I. tuženik sin II. tuženika, i da mu je izdao navedenu zadužnicu 11. ožujka 2020. koja je predana na naplatu FINA-i 12. ožujka 2020.,

- da je do 15. prosinca 2023. temeljem iste s računa I. tuženika ustegnut na račun II. tuženika iznos od 20.307,37 eur,

- da je potraživanje tužiteljice prema I. tuženiku nastalo 01. rujna 2010. što je pravomoćno utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 388/2019 od 18. ožujka 2019., a koja je postala pravomoćna prije dospijeća obveze iz Ugovora o zajmu koji je posljednjim aneksom prolongirana do 15. ožujka 2020.,

- da je tužiteljica dokazala da je I. tuženik insolventan saslušanjem tuženika.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da su ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje te je prihvatio tužbeni zahtjev da je u odnosu na tužiteljicu bez pravnog učinka Bijnako zadužnica od 11. ožujka 2020., radi naplate tražbine u iznosu od 64. 700,37 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te da su tuženici dužni dopustiti tužiteljici svoju tražbinu naplatiti ovrhom na novčanom sredstvima II. tuženika ustegnutom Bijanko zadužnicom, dok je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice da je II. tuženik dužan trpjeti da tužiteljica ovrhom na njegovoj imovini namiri svoje potraživanje spram I. tuženika u iznosu od 20. 307,37 eur zbog zastare.

12. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja su pravilni, a stranke ih žalbenim navodima nisu odveli u sumnju.

13. Zadužnica po svojoj pravnoj prirodi predstavlja obligacijski vrijednosni papir kojim se njezin izdavatelj obvezuje ispunit obvezu upisanu na toj ispravi njezinom zakonskom imatelju sukladno odredbi čl. 1135. stavak 5. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

14. Bijanko zadužnica u kojoj je javno ovjeren potpis dužnika ima isto svojstvo ovršne isprave , zbog toga ovrhovoditelj na temelju zadužnice može pokrenuti ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju ovrše isprave. Dakle, zadužnica je sredstvo osiguranja ali u konkretnom slučaju kako se ista upotrijebila postala je sredstvo naplate odnosno osnova za prisilnu naplatu sukladno odredbama članka 214. do 216. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 12/12, 70/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ).

15. U smislu odredbe čl. 66 - 71 ZOO-a da bi vjerovnik s uspjehom mogao pobijati pravne radnje svog dužnika, moraju biti ispunjene opće pretpostavke, a to su dospjelost tražbine, pravna radnja, insolventnost dužnika , oštećenje vjerovnika, s tim da pobijanje omogućava vjerovnikovo namirenje te posebna pretpostavka da je dužnik znao ili mogao znati da poduzetnim raspolaganjima nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema odredbi čl. 66. stavak 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

16. Prema odredbi čl. 67. stavka 3. ZOO-a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

17. Ovo znači da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenim pravnim radnjama , neoborivo pretpostavlja da je dužnik znao i morao znati, a isto tako je i onaj u čiju korist je raspolaganje učinjeno, da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovnicima. Time otpada potreba dokazivanja od strane vjerovnika da je u vrijeme besplatnoga raspolaganja kod dužnika i tuženika kao besplatnog korisnika postojalo svjesno znanje odnosno skrivljeno neznanje da se poduzetim besplatnim raspolaganjem vjerovniku nanosi šteta.

18. Bitno je da je tražbina vjerovnika dospjela u trenutku podnošenja tužbe, a ne je li nastala prije ili poslije besplatnoga raspolaganja dužnika. U vrijeme podnošenja tužbe (14. listopada 2021.) tužiteljičina tražbina prema I tuženiku je dospjela za isplatu (01. rujna 2010.).

19. S obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjene opće pretpostavke za pobijanje zadužnice zaključene između tuženika jer je tužiteljičina tražbina je dospjela do podnošenja tužbe , I. tuženikovo raspolaganje je bilo besplatno, I. tuženik je insolventan, tužiteljica je oštećena jer ne može namiriti svoju tražbinu te će pobijanje zadužnice omogućiti namirenje te tražbine, te da je jedan tuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, odnosno znao je da se ovaj neće moći naplatiti jer će naplata njezinog potraživanja biti otežana, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude .

20. Tužba za pobijane može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (članak 71. stavak 1. ZOO-a). Dakle, rok se računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju (članak 71. stavak 2. ZOO-a).

21. U konkretnom slučaju tužiteljica je podesnom od 29. rujna 2023. izvršila preinaku tužbe isticanjem još jednog zahtjeva, te kako je od predaje zadužnice na naplatu 12. ožujka 2020. do preinake tužbe 29. rujna 2023. proteklo više od tri godine , to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kao što je navedeno pod točkom IV. izreke pobijane prvostupanjske presude.

22. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno je sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a cijeneći pri tom uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 02. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović