Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Kž-83/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TM, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2025. pod brojem K-631/2023-12, u sjednici vijeća održanoj dana 02. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TM kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-631/2023-12, od 17. prosinca 2025., optuženi TM proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženiku da oštećenom FM isplati iznos od 862,70 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti te odluke, dok je oštećenik s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

3. Sukladno članku 148. stavak 1. ZKP optuženik je u cijelosti oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka.

4. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi TM i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u dijelu odluke o zatvorskoj kazni te izrekne uvjetnu osudu ili rad za opće dobro, odnosno da znatno ublaži izrečenu kaznu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u žalbi ističe da je izrečena kazna zatvora neprimjerena svrsi kažnjavanja. Naime, da je izdržao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci, što je utjecalo na njega da shvati posljedice svoga protupravnog ponašanja. U tom pravcu je pronašao stalni posao i stan te izvršava rad za opće dobro u bolnici Rebro.

9. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne, pravilno je prvostupanjski sud optuženiku od olakotnih okolnosti uzeo u obzir priznanje počinjenja djela što je doprinijelo bržem završetku toga postupka, a čime je optuženik manifestirao preuzimanje odgovornosti za svoje radnje i svijest o nedopuštenosti svog postupanja, kao i da je otac troje malodobne djece. Od otegotnih okolnosti optuženiku je cijenio okolnost ranije višestruke osuđivanosti i to zbog kaznenih djela teške krađe, a što da upućuje na sklonost kršenju zakona te da ranija osuđivanost nije utjecala na optuženika da se kloni takvog postupanja, osim toga je i višestruko prekršajno kažnjavana osoba. Stoga je i po stajalištu ovoga suda, pravilnom ocjenom i vrednovanjem tako utvrđenih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti, osnovano optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

10. Naime, kraj činjenice da se radi o osobi optuženika koji je u devet navrata prethodno već osuđivan za kaznena djela protiv imovine, krađe, teške krađe i pronevjere, te se kao počinitelj kaznenih djela javlja još od 2010. od kada kontinuirano čini kaznena djela, tako da je zadnjom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K-1918/2023 od 03. lipnja 2024., koja je pravomoćna 22. kolovoza 2024. zbog počinjenja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano optuženik predlaže izricanje blaže kazne zatvora, uvjetne osude ili rada za opće dobro. Žalitelju se ujedno skreće pozornost da se, sukladno članku 55. stavku 2. KZ/11, rad za opće dobro ne može izreći već osuđivanim osobama na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

11. Prema tomu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. U konkretnom slučaju radi se o donjem minimumu propisane kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11, koja kazna zatvora u konkretnom slučaju se doista ukazuje u svemu primjerenom kako osobi optuženika tako i svim okolnostima djela, zbog čega je neosnovano žalba optuženika u kojoj predlaže izricanje blaže kazne pogrešno smatrajući da je kazna zatvora odmjerena od strane prvostupanjskog suda, prestroga i neprimjerena svrsi kažnjavanja.

12. Stoga, kako žalba optuženika izjavljena zbog odluke o kazni nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije utvrdio da bi bile utvrđene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, sukladno članku 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 02. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić