Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: Pn-75/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po zakonskoj zastupnici i majci VL iz [adresa], zastupani po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonske zastupnice i majke tuženika, zamjenice ODO u Osijeku, Stalna služba u Našicama CL, na ročištu za objavu presude održane dana 2. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, isplatiti tužitelju mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po z.z. majci VL, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.040,00 EUR sa zateznom kamatom od 1. rujna 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, za iznos od 2.660,00 EUR, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, isplatiti tužitelju mlt. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po z.z. majci VL, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 733,43 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 2. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj 10. prosinca 2025. podnosi tužbu u kojoj navodi da se tužitelj dana 1. rujna 2025. godine obratio Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske zahtjevom za mirno rješenje spora - nagodbenim prijedlogom radi naknade štete zbog neutemeljenog određenog istražnog zatvora, sa zahtjevom za isplatom iznosa od 5.700,00 EUR na ime pravične novčane naknade imovinske i neimovinske štete. Tužitelj je navedeni nagodbeni prijedlog dostavio i na znanje ODO Osijek, građanski odjel. U odnosu na navedeni zahtjev nije zaprimljen nikakav odgovor. Tužitelju je Rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Osijeku br. Kim- 5/2025 od 3. travnja 2025. godine, određen je istražni zatvor u Zatvoru u Osijeku, zbog osnovane sumnje da je isti počinio više kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda i to kazneno djelo protiv spolne slobode – pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11, te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st.2. u vezi čl. 230. st. 1. KZ/11. Tužitelj je lišen slobode, odnosno uhićen je 2. travnja 2025. godine, a istražni zatvor je prvotno produljen, a onda je ukinut rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kir-190/2025 od 9. svibnja 2025. godine. Nakon svega navedenog Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku obustavilo je istragu rješenjem Kis-Do-7/25 od 20. svibnja 2025. godine. Cijeneći prethodno navedene činjenice, odnosno da je protiv tužitelja, mlt. ČL, pravomoćno obustavljena istraga, a da je tijekom navedenog postupka isti bio neosnovano lišen slobode, a kako to proizlazi iz rješenja o ukidanju istražnog zatvora: - Od 2. travnja 2025. godine do 9. svibnja 2025. godine

– 38 dana to je očigledno da mu pripada naknada štete budući da mu je neosnovanim lišenjem slobode povrijeđeno jedno od temeljnih ljudskih prava i to pravo na slobodu, zajamčeno odredbama čl. 14. i 16. Ustava Republike Hrvatske. Stoga, budući da je tužitelj bio lišen slobode čak 38 dana, a da mu za svaki dan neosnovanog lišenja slobode pripada pravična novčana naknada u iznosu od 150,00 EUR, to smatra da mu po tom osnovu pripada sveukupan iznos od 5,700,00 EUR. Navodi da se ovdje radi o specifičnom predmetu gdje zbog posebnih okolnosti potrebno je priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 150,00 EUR jer se radilo o predmetu gdje se okrivljeniku na teret stavljalo nešto s čime uopće nema veze, a i pred policijom i ODO Osijek dao je iskaz kako nema nikakve veze s predmetnim kaznenim djelom, zbog čega je pretrpio nemjerljivu štetu i tešku sramotu. Naime, neosnovano lišenje slobode i boravak u istražnom zatvoru ima posebno otegotno djelovanje i utječe na osobnost svakog čovjeka čime je tužitelju povrijeđena čast i ugled te je isti trpio duševne boli i strah kao poseban oblik neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode, posebice kada se uzme u obzir duljina razdoblja kojeg je tužitelj neosnovano proveo lišen slobode te težina kaznenog djela koje mu je stavljano na teret. Čak i nakon ukidanja istražnog zatvora i pravomoćno obustavljene istrage tužitelj se suočava sa teškom sramotom zbog takvog kaznenog postupka. Sve ovo postupanje prema tužitelju ima znatno veću težinu zbog činjenice da se radi o maloljetniku.

2. Tuženik je 12. siječnja 2026. podnio odgovor na tužbu u kojemu navodi da tužena ističe da je traženje tužitelja na ime neimovinske štete osnovano, ali da je isto previsoko postavljeno. Tužena ističe da s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i s obzirom na ostale okolnosti slučaja, osobito imajući u vidu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužena smatra da je tužiteljev zahtjev neosnovan za navedeni iznos od 5.700,00 EUR-a. Sve kada bi tužbeni zahtjev i bio osnovan, nije jasno zašto tužitelj potražuje zatezne kamate od 01. rujna 2025. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti pravična naknada zbog povrede prava osobnosti, a prema ustaljenoj praksi sudova u ovakvim slučajevima može iznositi oko 26,54 EUR- a od 37,16 EUR-a po danu pritvora. O navedenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište u većem broju odluka u relativno usporedivim slučajevima među kojima se navodi i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 422/2013 od 05. ožujka 2014. u kojoj se navodi da je naknada od 37,16 EUR-a (280,00 kn) po danu neosnovanog pritvora tužitelja primjerena i sukladna odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužena ostaje kod toga da osnova nije sporna, već samo visina postavljenog zahtjeva tužitelja. Tužena smatra da bi pravična naknada štete bila u iznosu od 1.523,56 EUR-a.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao Rješenje Županijskog suda u Osijeku od 30. travnja 2025. (list 4-15 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku od dana 12. svibnja 2025. (list 16-20 spisa), Nagodbeni prijedlog radi naknade štete (list 21-23 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku od dana 3. travnja 2026. (list 14-32 spisa), Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od dana 20. svibnja 2025. (list 33-38 spisa), saslušan je svjedok VL (list 73 spisa) te je saslušan tužitelj ČL (list 72-73 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog pribave spisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku jer su se odlučne činjenice mogle utvrditi materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelju zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela, rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku određen istražni zatvor, a u kojem istražnom zatvoru je tužitelj proveo 38 dana. Također, nije sporno da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od obustavljena istraga protiv tužitelja. Također, među parničnim strankama nije sporno da tužitelju u odnosu na navedeno pripada pravo na odštetu zbog nezakonitog lišenja slobode, već je sporna visina iznosa na koju tužitelj ima pravo.

7. Među strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva.

8. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu tužitelj ističe da je tijekom 2025. nezakonito uhićen radi čega je proveo 38 dana u istražnom zatvoru. Prilikom uhićenja policijski službenici prema njemu su se odnosili neprofesionalno iz razloga što su ga prisiljavali na priznanje djela za koje nije kriv. Navodi da je završio osnovnu školu, nije nastavio srednjoškolsko obrazovanje, nigdje ne radi a nije ni radio u vrijeme uhićenja. Prije ovoga događaja nikada nije bio uhićen niti boravio u zatvoru, niti nakon ovog događaja. Boravak u zatvoru je za njega bio otežavajući, naime boravio je u zatvoru u prostoriji koja nije primjerena boravku u istoj gdje je bilo smješteno 6-7 osoba. Pravosudni policajci i čuvari su se po njegovom mišljenju odnosili prema njemu neprofesionalno, odnosno bili su agresivni. Prilikom dolaska morao je spavati na podu jer mu ostali zatvorenici nisu dozvolili da legne na slobodan krevet. Navedeno su vidjeli i policajci no po tome ništa nisu poduzeli. Ostali zatvorenici su bili punoljetni nije bilo maloljetnih osoba osim njega. Policajci su ga prilikom ispitivanja optuživali da je počinio kazneno djelo silovanja i prijetili su mu boravkom u zatvoru najmanje 5 godine. Navodi da još uvijek osjeća posljedice boravka u zatvoru te osjeća strah te cijeli događaj čini stresnim iskustvom.

9. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu svjedok VL navodi da za vrijeme boravka njezinog sina u istražnom zatvoru nije mogla posjetiti ga jer joj nisu dopustili niti je mogla doći do informacija o sinu i da li mu je bilo nešto potrebno. Navodi da za vrijeme boravka u PP Našice su se prema njenom sinu odnosili neprofesionalno jer mu nisu omogućili za to vrijeme od dva dana primjereno mjesto za odmor jer je ta dva dana jedino mogao sjediti na stolici, čelije su po navodima policajaca bile pune. Prilikom ispitivanja njenog sina policajci su na njega vikali te tražili priznanje djela koje mu se stavljalo na teret. Tom prilikom njen sin je zaplakao i vikao je da nije kriv. Kada je sin izašao iz istražnog zatvora pola glave mu je bilo ošišano na nulu a druga polovica je bila normalna jer ga je druga osoba koja je s njim boravila u čeliji odlučila tako ošišati. Sina vodi kod liječnika primarne medicine te joj je poznato da sin uzima tablete za živce zbog boravka u istražnom zatvoru, te iste uzima od samog izlaska.

10. Uvidom u Nagodbeni prijedlog radi naknade štete (list 21-23 spisa) utvrđeno je da se tužitelj putem punomoćnika obratio Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku i to dana 1. rujna 2025. radi isplate pravične novčane naknade.

11. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kir-132/2025- 3 od dana 3. travnja 2026. (list 24-32 spisa) utvrđeno je da je protiv RL istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, stoga s obzirom da se radi o drugoj osobi, a ne tužitelju ČL isto nije kao dokaz cijenjen.

12. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kir-190/2025- 2 od dana 12. svibnja 2025. (list 16-20 spisa) utvrđeno je da je ukinut istražni zatvor protiv tužitelja ČL. Čitanjem obrazloženja rješenja utvrđeno je da rješenjem suca za mladež Županijskog suda u Osijeku br. Kim-5/2025 od 3. travnja 2025. određen je istražni zatvor protiv tužitelja ČL iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 2., 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11 te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 230. st. 1. KZ/11 a sve uz primjenu čl. 36. st. 2. i čl. 51. st. 1. KZ/11. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Osijeku br. Kvm-5/2025-3 od 9. travnja 2025. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kir-171/2025-7 od 30. travnja 2025. (list 4- 15 spisa) utvrđeno je da je tužitelju ČL produljen istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku a koji može trajati do 2. lipnja 2025.

13. Uvidom u Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj Kis-DO-7/2025 od dana 20. svibnja 2025. (list 33-38 spisa) utvrđeno je da se obustavlja istraga među ostalom i protiv II. -mlt. ČL, ovdje tužitelja. Čitanjem obrazloženja navedenog rješenja utvrđeno je da je državno odvjetništvo analizom dokaza prikupljenih tijekom istrage utvrdilo da okrivljeni, a među ostalima i ovdje tužitelj ČL nisu počinili kaznena djela pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 2., 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11 te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 230. st. 1. KZ/11 a sve uz primjenu čl. 36. st. 2. i čl. 51. st. 1. KZ/11. Naime, utvrđeno je da je podnositeljica kaznene prijave podnijela neistinitu kaznenu prijavu jer je htjela zaštitit svojega supruga od kaznenog progona.

14. S obzirom da materijalna dokumentacija među strankama nije sporna, sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu.

15. Odredbom čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

16. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.

17. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Također, st. 2. istoga članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda a na temelju činjenica utvrđenih u ovome postupku, sud utvrđuje da težina utvrđenih povreda prava osobnosti tužitelja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade i to u iznosu od 80,00 EUR za svaki dan koji je tužitelj bio neopravdano lišen slobode, odnosno ukupan iznos od 3.040,00 EUR za 38 dana boravka u istražnom zatvoru. Valja istaknuti da se sud prilikom ocjene ovakvog iznosa vodio činjenicom da je tužitelj bio neopravdano osumnjičen za počinjenje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela protiv imovine

– razbojništva za koje je propisana kazna zatvora, za koje se teretilo više okrivljenika koja kaznena djela su bila navodno počinjena prema istoj osobi. Sud se prilikom određivanja visine rukovodio činjeničnim utvrđenjima da je tužitelj za vrijeme boravka u istražnom zatvoru i za vrijeme uhićenja bio maloljetna osoba, osoba koja to tada nije bila nikada uhićivana niti pritvarana, te se rukovodio s činjenicom da je tužitelj bio optužen za teže kazneno djelo za koje je predviđena kazna zatvora. Nadalje, vezano za okolnosti agresivnog i nasilnog ponašanja prema tužitelju od strane djelatnika zatvora i policije kao i ostalih osoba s kojima je dijelio sobu u istražnom zatvoru kao i za njegovo psihičko stanje za vrijeme boravka i izlaska iz istražnog zatvora, sud ne nalazi utvrđenje tih okolnosti na temelju izvedenih dokaza. Sud smatra da pretrpljeni strah ne prelazi granice uobičajenog straha koji se može očekivati od maloljetne osobe koja nikada prije nije bila boravila u istražnom zatvoru, koja je bila optužena za počinjenje teškog kaznenog djela od drugih takvih osoba istih karakteristika, odnosno tužitelj na temelju predloženih i prihvaćenih dokaza nije dokazao veću težinu od one uobičajene koja bi se mogla realno očekivati. Sijedom svega naprijed navedenog, sud je ocijenio da je tužitelj u konkretnom slučaju trpio uobičajene duševne boli koje redovito prate svako lišenje slobode, te da nije dokazao postojanje osobito teških ili trajnih posljedica koje bio opravdavale dosuđivanje naknade u većem iznosu, te stoga sud smatra da iznos od 3.040,00 EUR predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude, dok je sa preostalim zahtjevom u iznosu od 2.660,00 EUR tužitelj odbijen kao u točki II. izreke.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U ovome predmetu utvrđeno je da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave podnio 1. rujna 2025. s prijedlogom radi sklapanja nagodbe, stoga na dosuđeni iznos naknade štete mu je priznata i zatezna kamata od navedenog datuma kao dana podnošenja zahtjeva.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos naknade neimovinske štete od 5.700,00 EUR. Stoga, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100%. dok u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 53,33%, što ukupno iznosi 153,33%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 76,67%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 46,67%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) ukupno iznosi 23,33% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 76,67% oduzeti postotak tuženika tj. 23,33%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 53,34%.

21. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku te je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 26. ožujka 2026. i 19. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište OT te kao i troška pristupa ročištu za objavu presude – u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3 OT). Nadalje, priznat je trošak sastavljanja podneska od 2. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za navedeni podnesak. Tužitelju je nadalje priznat PDV po stopi od 25%. Troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.375,00 EUR s uključenim PDV-om odnosno ukupno priznati troškovi razmjerno uspjehu u sporu od 53,34% iznose 733,43 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

22. Tužitelj je zatražio trošak za pristojbu na tužbu i presudu, no kako je sud utvrdio da tužitelj nije izvršio plaćanje sudske pristojbe na tužbu, pa stoga nema pravo potraživati navedeni trošak, a vezano uz sudsku pristojbu na presudu sud je utvrdio da niti navedena pristojba nije plaćena, pa stoga tužitelju nisu priznati navedeni troškovi.

23. Na temelju svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

Našice, 2. srpnja 2026.

SUDAC

Dario Ručević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po ODO u Osijeku, SS Našice