Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-25/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Irene Lenić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene MPH, zbog kaznenog djela iz članka 157. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22,114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-408/2024 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene MPH, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: K-408/2024. od 19. prosinca 2024., okrivljena NPH, proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, prostitucijom iz članka 157. stavka 1. KZ/11 , te osuđena na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenoj SPH je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 11. listopada 2024. godine, kada je lišena slobode po djelatnicima policije, pa nadalje.
1.2. Utvrđeno je da novčani iznos od 700,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljena NPH ostvarila kaznenim djelom iz članka 157. stavka 1. KZ/11.
1.3. Utvrđuje se da je novčani iznos od 700,00 eura, koji je oduzet od okrivljene MPH i uplaćen na račun Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, imovina Republike Hrvatske.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1., u svezi člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), sud je obvezao okrivljenu da plati paušalni trošak od 100,00 eura, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podn ijela okrivljena, po branitelju Ivi Franjiću odvjetniku iz Zagreba, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da žalbeni sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da umanji izrečenu kaznu na propisani zakonski minimum, te oslobodi okrivljenu od paušalnog iznosa plaćanja naknade ovog kaznenog postupka, zbog lošeg imovinskog stanja.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i predložilo da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.
5. Žalba okrivljene, nije osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene olakotne okolnosti na strani okrivljene, zbog čega smatra da se i s blažom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.
7. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenoj kao olakotno cijenio činjenicu da je iskreno priznala počinjenje predmetnog kaznenog djela, čime je znatno ubrzala kazneni postupak i tako pridonijela ekonomičnosti postupka, da je izrazila kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, činjenicu lošeg materijalnog stanja, kao i raniju neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti sud uzeo u obzir pokazanu ustrajnost i upornost u činjenju kaznenog djela, a što proizlazi iz dužine vremenskog perioda u kojem je počinila kazneno djelo i broja klijenata .
8. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovih kaznenih djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani okrivljene, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, a posebno da je okrivljena svojim priznanjem izrazila svijest o štetnosti svog ponašanja, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci, u cijelosti primjerena, te će se njome odgojno djelovati na okrivljenu i spriječiti je da ubuduće čini kaznena djela, te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to propisano u članku 41. KZ/11.
9. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljene, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski