Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: Pn-74/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sucu Dariu Ručeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mislavu Srbu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te zamjenice ODO u Osijeku, Stalna služba u Našicama NL, na ročištu za objavu presude održane dana 2. srpnja 2026. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, isplatiti tužitelju ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.090,00 EUR sa zateznom kamatom od 1. rujna 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu, za iznos od 1.710,00 EUR tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, isplatiti tužitelju ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 756,25 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 2. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj 9. prosinca 2025. podnosi tužbu u kojoj navodi da se dana 1. rujna 2025. godine obratio Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske zahtjevom za mirno rješenje spora - nagodbenim prijedlogom radi naknade štete zbog neutemeljenog određenog istražnog zatvora, sa zahtjevom za isplatom iznosa od 3.800,00 EUR na ime pravične novčane naknade - neimovinske štete. Tužitelj je navedeni nagodbeni prijedlog dostavio i na znanje ODO Osijek, građanski odjel. Tužitelju je rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kir-132/2025 od 3. travnja 2025. godine, određen je istražni zatvor u Zatvoru u Osijeku, zbog osnovane sumnje da je isti počinio više kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda i to kazneno djelo protiv spolne slobode – pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11, te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st.2. u vezi čl. 230. st. 1. KZ/11. Tužitelj je lišen slobode, odnosno uhićen je 2. travnja 2025. godine u 02,25 sati, a istražni zatvor je prvotno produljen rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kir-171/2025 od 30. travnja 2025. godine, a ukinut je rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kir-190/2025 od 9. svibnja 2025. godine. Nakon svega navedenog Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku obustavilo je istragu rješenjem Kis-Do-7/25 od 20. svibnja 2025. godine. Cijeneći prethodno navedene činjenice, odnosno da je protiv tužitelja ČL, pravomoćno obustavljena istraga, a da je tijekom navedenog postupka isti bio neosnovano lišen slobode, a kako to proizlazi iz rješenja o ukidanju istražnog zatvora: Od 2. travnja 2025. godine do 9. svibnja 2025. godine – 38 dana to je očigledno da mu pripada naknada štete budući da mu je neosnovanim lišenjem slobode povrijeđeno jedno od temeljnih ljudskih prava i to pravo na slobodu, zajamčeno odredbama čl. 14. i 16. Ustava Republike Hrvatske. Stoga, budući da je tužitelj bio lišen slobode čak 38 dana, a da mu za svaki dan neosnovanog lišenja slobode pripada pravična novčana naknada u iznosu od 100,00 EUR, to smatra da mu po tom osnovu pripada sveukupan iznos od 3.800,00 EUR. U konkretnom slučaju radi se o specifičnom predmetu gdje zbog posebnih okolnosti potrebno je priznati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 100,00 EUR jer se radilo o predmetu gdje se okrivljeniku na teret stavljalo nešto s čime uopće nema veze, a i pred policijom i ODO Osijek dao je iskaz kako nema nikakve veze s predmetnim kaznenim djelom, zbog čega je pretrpio nemjerljivu štetu i tešku sramotu. Naime, neosnovano lišenje slobode i boravak u istražnom zatvoru ima posebno otegotno djelovanje i utječe na osobnost svakog čovjeka čime je tužitelju povrijeđena čast i ugled te je isti trpio duševne boli i strah kao poseban oblik neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode, posebice kada se uzme u obzir duljina razdoblja kojeg je tužitelj neosnovano proveo lišen slobode te težina kaznenog djela koje mu je stavljano na teret. Čak i nakon ukidanja istražnog zatvora i pravomoćno obustavljene istrage tužitelj se suočava sa teškom sramotom zbog takvog kaznenog postupka.

2. Tuženik je 8. siječnja 2026. podnio odgovor na tužbu u kojemu navodi da je traženje tužitelja na ime neimovinske štete osnovano, ali da je isto previsoko postavljeno. Tužena ističe da s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i s obzirom na ostale okolnosti slučaja, osobito imajući u vidu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužena smatra da je tužiteljev zahtjev neosnovan za navedeni iznos od 3.800,00 EUR-a. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti pravična naknada zbog povrede prava osobnosti, a prema ustaljenoj praksi sudova u ovakvim slučajevima može iznositi oko 26,54 EUR-a od 37,16 EUR-a po danu pritvora. O navedenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište u većem broju odluka u relativno usporedivim slučajevima među kojima se navodi i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-422/2013 od 05. ožujka 2014. u kojoj se navodi da naknada od 37,16 EUR-a (280,00 kn) po danu neosnovanog pritvora tužitelja primjerena i sukladna odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužena ostaje kod toga da osnova nije sporna, već samo visina postavljenog zahtjeva tužitelja.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao Rješenje Županijskog suda u Osijeku od 3. travnja 2025. (list 4-12 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku od dana 30. travnja 2025. (list 13-24 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku od dana 12. svibnja 2025. (list 29-33 spisa), Nagodbeni prijedlog radi naknade štete (list 34-36 spisa), Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od dana 20. svibnja 2025. (list 38-41 spisa), te je saslušan tužitelj ČL (list 71-72 spisa).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog pribave spisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Županijskog suda u Osijeku jer su se odlučne činjenice mogle utvrditi materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelju zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku određen istražni zatvor, a u kojem istražnom zatvoru je tužitelj proveo 38 dana. Također, nije sporno da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od obustavljena istraga protiv tužitelja. Također, među parničnim strankama nije sporno da tužitelju u odnosu na navedeno pripada pravo na odštetu zbog nezakonitog lišenja slobode, već je sporna visina iznosa na koju tužitelj ima pravo.

7. Među strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva.

8. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu tužitelj ističe da je u istražnom zatvoru proveo 38 dana gdje je boravio u njemu neprihvatljivim uvjetima jer je soba gdje je bio smješten bila veličine 20-tak kvadrata a istoj sobi je boravilo 16-17 osoba. Tada je on bio ta 17. osoba jer su svi kreveti bili zauzeti a on je morao sa madracem spavati na podu. Tijekom dana madrac se iznosio iz sobe te je za vrijeme odmora on je jedino mogao biti na stolici. Prema njemu ostali zatvorenici su bili nasilni što su vidjeli i čuvari, žalio se upravitelju zatvora no nitko niša nije poduzimao jer je bio stigmatiziran za djelo a koje zapravo nije počinio. Čuvari su se prama njemu odnosili neprofesionalno jer su ga znali vrijeđati i ponekada fizički zlostavljati. Navodi da je nakon 10 dana od dolaska u zatvor je počeo piti psihijatrijsku terapiju koju je pio do mjesec dana nakon izlaska iz zatvora. Sječa se da su to bili lijekovi pregabalin, velbutrin, tramal i normabel. Navodi da je prije štetnog događaja radio na moru ali bez prijave na rad. Za vrijeme boravka u PP Našice policijski službenici su bili neprofesionalni jer su od njega zahtijevali priznanje djela a za koje on nije kriv. Navodi da su mu prijetili kaznom zatvora od najmanje 5 godina. Navodi da sada ima troje djece, u vrijeme toga događaja imao je njih dvoje za koje je skrbio. Navodi da od boravka u zatvoru trpi i dan danas posljedice jer još uvijek osjeća strah. Navodi da su mu u posjete srijedom dolazile majka i supruga. Navodi da mu je terapiju uveo zatvorski liječnik – psihijatar te prema njegovom nalazu je propisana terapija. Navodi da su i njegovom bratu dolazila u posjet majka.

9. Uvidom u Nagodbeni prijedlog radi naknade štete (list 21-23 spisa) utvrđeno je da se tužitelj putem punomoćnika obratio Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku i to dana 1. rujna 2025. radi isplate pravične novčane naknade.

10. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kir-132/2025- 3 od 3. travnja 2025. (list 4-12 spisa) utvrđeno je da je protiv tužitelja ČL određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana iz zakonskih razloga predviđenih odrednom čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – pokušaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11, te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st.2. u vezi čl. 230. st. 1. KZ/11. Utvrđeno je da je uhićen 2. travnja 2025. u 2,25 te da po ovome rješenju istražni zatvor može trajati do 2. svibnja 2025. do 2,25 sati. Nadalje, uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kir-171/2025-7 od dana 30. travnja 2025. (list 13-24 spisa) utvrđeno je da utvrđeno je da je tužitelju ČL produljen istražni zatvor iz zakonskih razloga predviđenih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

11. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kir-190/2025- 2 od dana 12. svibnja 2025. (list 29-33 spisa) utvrđeno je da se ukida istražni zatvor protiv ČL, u ovome predmetu tužitelja te da se ima odmah pustiti na slobodu.

12. Uvidom u Rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj Kis-DO-7/2025 od dana 20. svibnja 2025. (list 38-41 spisa), utvrđeno je da se obustavlja istraga među ostalom i protiv I.-okr. ČL, ovdje tužitelja. Čitanjem obrazloženja navedenog rješenja utvrđeno je da je državno odvjetništvo analizom dokaza prikupljenih tijekom istrage utvrdilo da okrivljeni, a među ostalima i ovdje tužitelj nisu počinili kaznena djela pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 2., 5. i 6. u vezi s čl. 153. st. 2. i u vezi s čl. 34. KZ/11 te kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 230. st. 1. KZ/11 a sve uz primjenu čl. 36. st. 2. i čl. 51. st. 1. KZ/11. Naime, utvrđeno je da je podnositeljica kaznene prijave podnijela neistinitu kaznenu prijavu jer je htjela zaštitit svojega supruga od kaznenog progona.

13. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da ista među strankama niti nije bila sporna.

14. Odredbom čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) je propisano da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.

15. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.

16. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Također, st. 2. istoga članka je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda a na temelju činjenica utvrđenih u ovome postupku, sud utvrđuje da težina utvrđenih povreda prava osobnosti tužitelja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade i to u iznosu od 55,00 EUR za svaki dan koji je tužitelj bio neopravdano lišen slobode, odnosno ukupan iznos od 2.090,00 EUR za 38 dana boravka u istražnom zatvoru. Valja istaknuti da se sud prilikom ocjene ovakvog iznosa vodio činjenicom da je tužitelj bio neopravdano osumnjičen za počinjenje teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela protiv imovine

– razbojništva za koje je propisana kazna zatvora, za koje se teretilo više okrivljenika koja kaznena djela su bila navodno počinjena prema istoj osobi. Navedeno osumnjičenje tužitelja obilježava tužitelja na duže vrijeme i dovodi do neizbježne osude okoline bez obzira što je isti bio neopravdano osumnjičen. Sud je ocijenio da je tužitelj u konkretnom slučaju trpio uobičajene duševne boli koje redovito prate svako lišenje slobode, te da nije dokazao postojanje osobito teških ili trajnih posljedica koje bio opravdavale dosuđivanje naknade u većem iznosu. S obzirom na sve navedeno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelju je opravdano dosuditi iznos od 2.090,00 EUR, dok se zahtjev tužitelja radi isplate preostalog iznosa od 1.710,00 EUR odbija kao neosnovan budući da tužitelj nije dokazao da su mu zbog neopravdanog lišenja slobode nastale povrede osobnosti, ugleda i časti u većem stupnju i s težim posljedicama koji bi eventualno opravdavali iznos veći od dosuđenog te je stoga odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U ovome predmetu utvrđeno je da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa i uprave podnio 1. rujna 2025. s prijedlogom radi sklapanja nagodbe, stoga na dosuđeni iznos naknade štete mu je priznata i zatezna kamata od navedenog datuma kao dana podnošenja zahtjeva.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika iznos naknade neimovinske štete od 3.800,00 EUR. Stoga, sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100%. dok u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 55%, što ukupno iznosi 155,00%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 77,50%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 45%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) ukupno iznosi 22,50% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 77,50% oduzeti postotak tuženika tj. 22,50%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 55,00%.

20. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku te je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanim 26. ožujka 2026. i 19. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište OT te kao i troška pristupa ročištu za objavu presude – u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.3 OT). Nadalje, priznat je trošak sastavljanja podneska od 2. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za navedeni podnesak. Tužitelju je nadalje priznat PDV po stopi od 25%. Troškovi tužitelja s osnova poduzetih radnji po punomoćniku iznose 1.375,00 EUR s uključenim PDV-om odnosno ukupno priznati troškovi razmjerno uspjehu u sporu od 55,00% iznose 756,25 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

21. Tužitelj je zatražio trošak za pristojbu na tužbu i presudu, no kako je sud utvrdio da tužitelj nije izvršio plaćanje sudske pristojbe na tužbu, pa stoga nema pravo potraživati navedeni trošak, a vezano uz sudsku pristojbu na presudu sud je utvrdio da niti navedena pristojba nije plaćena, pa stoga tužitelju nisu priznati navedeni troškovi.

22. Na temelju svega izloženog, sud je presudio kao u izreci presude.

Našice, 2. srpnja 2026.

SUDAC

Dario Ručević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po ODO u Osijeku, SS Našice