REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-989/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa službena osoba GM, radi obiteljske mirovine, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja, podredno oglašavanja ništavim, rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II- 140-03/25-01/03296366097, URBROJ: 341-99-05/3-25-191 od 8. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-03/24-01/03296366097, URBROJ: 341-25-05/3-24- 97474, broj: 980406 od 10. prosinca 2024., ispravljenim rješenjem toga tijela KLASA:

UP/I-140-03/25-01/03296366097, URBROJ: 341-25-05/3-258-92183 od 14. svibnja 2025., tužiteljici je kao izvanbračnoj supruzi umrlog korisnika NM, priznato počev od 1. listopada 2023. pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 780,20 EUR mjesečno, pri čemu je utvrđeno da od 1. siječnja 2024. obiteljska mirovina iznosi 812,68 EUR mjesečno, a od 1. srpnja 2024. iznosi 873,00 EUR. Ujedno je utvrđeno da se mirovina neće isplaćivati, budući da tužiteljica nije dostavila ovlaštenje/suglasnost banke za isplatu mirovine na tekući račun, te da žalba ne odgađa izvršenje.

2. Tuženik je osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-140-03/25-01/03296366097, URBROJ: 341-99-05/3-25-191 od 8. svibnja 2025. odbio tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica navodi da je netočna tvrdnja tuženika da se obratila upravnom tijelu tek 13. ožujka 2024., budući da se sa zahtjevom za priznanje obiteljske mirovine istome obratila još krajem svibnja 2021., te potom putem opunomoćenika 13. listopada 2022. Također navodi da dugi niz godina nema otvoren bankovni račun u Republici Hrvatskoj, niti ga treba imati, te da je podatak o računu za isplatu mirovine dostavila tuženiku. Smatra da joj je pravo na obiteljsku mirovinu trebalo biti priznato od trenutka smrti pokojnog izvanbračnog supruga (od svibnja 2021.), a ne tek od 1. listopada 2023. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi podredno oglasi ništavim rješenje tuženika, te dio prvostupanjskog rješenja kojim se početak prava na obiteljsku mirovinu određuje s danom 1. listopada 2023. te cjelokupni četvrti stavak izreke tog rješenja.

4. Predmetni upravni spor ustupljen je ovome sudu na nadležno postupanje rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: 31 Su- 369/2025-15 od 6. lipnja 2025.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je postupak pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice podnesenog 13. ožujka 2024., te da je stoga tužiteljici sukladno čl. 72. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju pravilno pravo na obiteljsku mirovinu priznato počevši od 1. listopada 2023. Također ističe da je odredbom čl. 96. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja koja su ostvarena i isplaćuju se od 1. siječnja 2014., isplaćuju u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu putem banaka, te da se stoga tužiteljici mirovina može početi isplaćivati tek kada dostavi ovlaštenje odnosno suglasnost banke za isplatu mirovine na tekući račun. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima održanima 14. svibnja 2026. i 18. lipnja 2026., čime se smatra da je u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS), strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

7. Prvotno ročište održano 14. svibnja 2026. odgođeno je kako bi se strankama omogućilo da dostave dokaze o svojim navodima, vezano uz što su stranke dostavile očitovanja 22. svibnja 2026. (tuženik), odnosno 17. lipnja 2026. (tužiteljica).

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama ovoga spora nije sporno da tužiteljici pripada pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog izvanbračnog supruga kao ranijeg korisnika, niti visina te mirovine. Sporno je od kojeg trenutka tužiteljici pripada pravo na istu (tužiteljica tvrdi da se tuženiku obratila još krajem svibnja 2021., te potom putem opunomoćenika 13. listopada 2022., te smatra da joj je pravo na mirovinu trebalo biti priznato od trenutka smrti pokojnog izvanbračnog supruga, odnosno od 28. svibnja 2021.), te je li zakonita odluka tuženika da se do dostave podataka o računu mirovina neće isplaćivati.

11. Odredbom čl. 72. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZOMO), važećeg u vrijeme vođenja postupka, propisano je da član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

12. Sukladno čl. 96. ZOMO-a, mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja koja su ostvarena i isplaćivana do 31. prosinca 2013. isplaćuju se u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvo putem banaka, odnosno putem pošte na adresu korisnika u Republici Hrvatskoj (st. 1.). Za mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja koja su ostvarena i isplaćivana do 31. prosinca 2013. putem pošte na adresu korisnika u Republici Hrvatskoj i nakon 1. siječnja 2014., troškovi isplate terete sredstva državnog proračuna (st. 2.). Mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja koja su ostvarena i isplaćuju se od 1. siječnja 2014. isplaćuju se u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvo putem banaka (st. 3.). Isplata mirovina i drugih primanja iz mirovinskog osiguranja u inozemstvo obavlja se primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodnog ugovora o socijalnom osiguranju ili primjenom uzajamnosti, odnosno na temelju rješenja Zavoda o odobravanju isplate u državu s kojom nije sklopljen ugovor ili nema uzajamnosti (st. 4.).

13. Sukladno čl. 101. ZOMO-a, korisnik mirovine može ovlastiti opunomoćenika da u njegovo ime prima mirovinu, odnosno naknadu zbog tjelesnog oštećenja (st. 1.). Punomoć iz stavka 1. ovoga članka koja je dostavljena Zavodu vrijedi jednu godinu (st. 2.).

14. Iz dostavljenog spisa upravnog postupka, kao i dokumentacije dostavljene od stranaka tijekom spora, nedvojbeno proizlazi da je predmetni postupak pokrenut zahtjevom tužiteljice podnesenim 13. ožujka 2024. Navedenim podneskom tužiteljica je Zavodu dostavila rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob- 1136/2022-32 od 13. ožujka 2024. kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i preminulog korisnika NM (preminulog **.**.2021.), te zatražila donošenje rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu iza izvanbračnog supruga počev od 28. svibnja 2021., isplatu do tada dospjelih obroka mirovine na račun punomoćnika, te isplatu procesnog troška dosuđenog citiranim rješenjem nadležnog suda.

15. Budući da tužiteljica pravo na obiteljsku mirovinu stječe po osnovi smrti ranijeg korisnika – njezinog izvanbračnog supruga, proizlazi da bi istoj pripadalo pravo na obiteljsku mirovinu od dana njegove smrti pod uvjetom da je zahtjev podnijela u roku od 6 mjeseci od ispunjenja uvjeta. Budući je raniji korisnik preminuo **.**.2021., a tužiteljica zahtjev podnijela 13. ožujka 2024., proizlazi da sukladno čl. 72. st. 1. ZOMO-a istoj ne pripada pravo od dana ispunjenja uvjeta, kako to ista smatra, već od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag, kako je to istoj pravilno i priznato prvostupanjskim rješenjem.

16. Vezano uz tužiteljičine navode da se tuženiku obraćala i prije 15. ožujka 2024. (krajem svibnja 2021. te zahtjevom od 13. listopada 2022.), ističe se da tužiteljica ni uz tužbu, a ni kasnije po pozivu suda, nije o svojim navodima dostavila dokaz, a niti takva dokumentacija prileži spisu upravnog postupka. Naime, dostavljenoj dokumentaciji ne prileži nikakav zahtjev datiran sa svibnjem 2021., dok zahtjevom od 13. listopada 2022. (dostavljen uz žalbu tužiteljice) nije zatraženo priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, već isplata dospjele a neisplaćene mirovine pok. IM, te preplaćenog dopunskog osiguranja.

17. Nastavno, pravilno je i zakonito tuženik utvrdio da za sada nije moguća isplata ostvarene mirovine tužiteljici, budući da ista nije dostavila podatke o bankovnom računu nužne za isplatu iste, niti specijalnu punomoć kojom opunomoćenika ovlašćuje da istu primi u njezino ime. Naime, sukladno citiranoj odredbi čl. 96. st. 3. ZOMO-a, predmetna mirovina, koja je ostvarena nakon 1. siječnja 2014., isplaćuje se u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvo putem banaka, pri čemu sukladno čl. 101. st. 1. ZOMO-a korisnik mirovine može ovlastiti opunomoćenika da u njegovo ime prima mirovinu, a koja punomoć mora biti dostavljena Zavodu i vrijedi jednu godinu.

18. Tužiteljica niti ne osporava da tuženiku nije dostavila podatke o svojem bankovnom računu, no tvrdi da je za primanje ovlastila opunomoćenika, a koja tvrdnja nema podloge u dokumentaciji koja prileži spisu. Naime, spisu postupka uopće ne prileži punomoć izdana od tužiteljice opunomoćeniku, a u podnesenom zahtjevu od 13. ožujka 2024. niti se ne predlaže buduće obroke mirovine isplaćivati opunomoćeniku, već samo dospjele obroke (a kojih do tog datuma i nije bilo). Osim toga, iako je tuženik u svojem očitovanju tijekom spora od 22. svibnja 2026. naveo da nije pisano pozvao tužiteljicu da u tom smislu dopuni zahtjev, odnosno da dostavi nedostajuće podatke, iz dokumentacije dostavljene od same tužiteljice uz očitovanje od 17. lipnja 2026. proizlazi da je tuženik ipak opunomoćenika tužiteljice elektroničkom poštom od 10. svibnja 2024. pozvao na dostavu ovlaštenja/suglasnosti banke, odnosno podataka o računu. Nastavno, opunomoćenik tužitelja je potom 29. svibnja 2024. dostavio podnesak uz koji je priložena „punomoć“, međutim nije riječ o specijalnoj punomoći za primanje mirovine, već o punomoći koja se odnosi na zastupanje u pogledu šutnje uprave i ostvarivanja prava (preostalo nečitko). Tužiteljica je uz navedeni podnesak u tijeku spora dostavila i ugovor o ustupu tražbine (od 30. ožujka 2026.) te zahtjev opunomoćenika upućen tuženiku 9. travnja 2026., međutim riječ je o dokumentaciji sačinjenoj nakon donošenja pobijanog rješenja te stoga ista nije od utjecaja na zakonitost istoga.

19. Zaključno, nisu relevantni navodi tužiteljice glede toga da ista nema otvoreni bankovni račun, budući je riječ o zakonom propisanom obveznom načinu primanja mirovine; a ista sukladno čl. 101. st.1. ZOMO-a može za primanje mirovine ovlastiti i opunomoćenika, no u tom slučaju Zavodu svake godine mora dostavljati odgovarajuću specijalnu punomoć.

20. Slijedom navedenog, pravilno je upravno tijelo tužiteljici priznalo pravo na mirovinu počev od 1. listopada 2023., te utvrdilo da trenutno nije moguće istu isplatiti zbog nedostave traženih podataka od tužiteljice; a kada ista dostavi podatke nužne za isplatu, istoj će mirovina biti isplaćena.

21. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je isti na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbijen kao neosnovan. Pritom valja navesti da ocjenom zakonitosti pobijanog rješenja nije utvrđeno da bi isto bilo opterećeno kojim od odredbom čl. 128. st. 1. ZUP-a taksativno navedenih razloga ništavosti, a niti tužiteljica ističe takve navode, pa je i u tom pogledu tužbeni zahtjev neosnovan.

22. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužiteljici, koja je u cijelosti izgubila predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska 18/II

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3