REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1993/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. svibnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika iz Zagreba, dana 2. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 3.841,47 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2018. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj NN s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.492,53 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.09.2018. godine do isplate te za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.841,47 eur za razdoblje od 5.09.2018. do 26.09.2018. godine.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade iznos od 171,64 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.09.2018. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj NN s dijelom tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade u iznosu od 188,76 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.09.2018. godine do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate na iznos od 168,54 eur za razdoblje od 5.09.2018. do 22.09.2020. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj NN sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata preko dosuđenog.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s ročišta od 22. svibnja 2026. godine.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, isplatiti tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.849,55 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. srpnja 2026. godine do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 3. kolovoza 2020. godine navodi da je 1. lipnja 2018. godine, oko 16:45 u [adresa], ispred kbr. 28, došlo do prometne nezgode koju je prouzrokovao GN upravljajući vozilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], na način da prilikom ulaska na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s pravom prednosti prolaska, nije propustio sva vozila koja su se njome kretala, slijedom čega je na prednji dio navedenog vozila u bočnom klizanju naletio motocikl reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, koji je u trenutku prometne nezgode intenzivno kočio u cilju izbjegavanja naleta na vozilo reg. oznake [registarska oznaka]. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo je na dan nezgode obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika, toga je tuženik i pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U navedenoj nezgodi tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je odmah potražio hitnu liječničku pomoć u nadležnoj bolničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelj navodi da je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Sukladno navedenom, tužitelj sukladno čl. 19., 1100. i dr. Zakona o obveznim odnosima traži pravičnu novčanu naknadu na ime nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao i naknadu za nastalu imovinsku štetu i to kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke boli 15.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah 10.000,00 kn,

- za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 10.000,00 kn,

- za naruženje 7.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu 3.000,00 kn, odnosno ukupno 45.000,00 kn, a budući da mu je tuženik prije utuženja isplatio nesporan iznos štete od 16.380,00 kn, potražuje razliku od 28.620,00 kn / 3.798,53 eur. Nadalje, tužitelj potražuje i iznos izgubljene zarade za vrijeme bolovanja zbog umanjenja plaće i to iznos od 6.545,25 kn s osnova izgubljene zarade minus isplaćeni iznos od 3.985,36 kn, odnosno razliku od 3.985,36 kn / 598,95 eur. Slijedom navedenog, tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od ukupno 32.605,36 kn / 4.327,47 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5.09.2018. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20.04.2023. (list 89-92 spisa), potražuje pravičnu novčanu naknadu na ime nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao i naknadu za nastalu imovinsku štetu-tuđu pomoć i njegu od ukupno 5.972,53 eur, a što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos prije utuženja od 2.174,00 eur i umanjeno za nesporno isplaćeni iznos nakon podnošenja tužbe od 464,53 eur iznosi 3.334,00 eur. Isto tako tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade zbog umanjenja plaće za vrijeme bolovanja 868,70 eur, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos prije utuženja od 339,76 eur, te nesporno isplaćeni iznos nakon podnošenja tužbe od 168,54 eur, ukupno iznosi 360,40 eur. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje na ime razlike neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 3.334,00 eur te s osnova izgubljene zarade daljnji iznos od 360,40 eur, odnosno sveukupno 3.694,40 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od slijedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva - od 5.09.2018. godine do isplate te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 663,07 eur za razdoblje od 5.09.2018. godine do 22.09.2020. godine te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, na ročištu dana 22. svibnja 2025. godine tužitelj, kako navodi, zbog povećanja troškova života i inflacije povisuje tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 20.04.2023. godine, tako da u točki 1. petita tužbenog zahtjeva konačno potražuje iznos od ukupno 5.694,40 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 5.09.2018. do isplate (navedenim iznosom potražuje 360,40 eur s osnova izgubljene zarade, dok se preostali iznos odnosi na neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen). Navedenoj preinaci tuženik se protivio, a sud je preinaku dopustio sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a, imajući u vidu da su inflacija i troškovi života drastično nastupili nakon zaključenja prethodnog postupka, pa da nema na strani tužitelja krivnje iz razloga što je tužbu preinačio tek na zadnjem ročištu. Isto tako, preinaka je po mišljenju suda svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 1.06.2018. vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika. Osporava činjenične navode o načinu nastanka štetnog događaja i odgovornosti za isti. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja zbog kretanja nedozvoljenim i neprilagođenom brzinom te upravljanja motociklom prije stjecanja prava na upravljanje takvom vrstom vozila i pod utjecajem alkohola, što je, kako navodi, zasigurno bilo od utjecaja na način vožnje i reagiranje u vrijeme nastanka štetnog događaja. Činjenica da je tužitelj upravljao motociklom prije stjecanja prava na upravljanje tom vrstom vozila i da je upravljao pod utjecajem alkohola razvidna je iz kaznene prijave protiv GN. Tuženik osporava visinu zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete preko nesporno plaćenih i u tužbi priznatih iznosa, jer nemaju potkrjepe u vrsti i težini zadobivenih ozljeda, a posebice imajući u vidu enorman omjer doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja i vlastite štete. Nadalje tuženik navodi da je pored u tužbi navedenih iznosa, platio i daljnje iznose dana 22.09.2020. i to s osnove neimovinske štete daljnji iznos od 3.500,00 kn i s osnova izgubljene zarade daljnji iznos od 1.269,89 kn. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu ovjerene preslike osobnog zdravstvenog kartona.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid zapisnik o očevidu od 1.06.2018. (list 7-11 spisa), u kaznenu prijavu (list 12-13, 47-48), u medicinsku dokumentaciju (list 14-24), u obračun isplaćene plaće (list 25-32) u odštetni zahtjev za neimovinsku štetu od 29.08.2018. godine (list 33 spisa), u odštetni zahtjev za izgubljenu zaradu od 7.09.2018. (list 34 spisa), u dopis tuženika od 6.09.2018. godine (list 35 spisa), u potvrdu o izvršenom plaćanju (list 49 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Nevenu Erešu (list 69-73 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Jakši Filipoviću i dr. ĐN (list 83-84 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 99-101 spisa), saslušan je vještak Neven Ereš (list 112-113), provedeno je sudsko - medicinsko vještačenje po dr. BN, spec. sudske medicine (list 129-131 spisa), saslušan je tužitelj (list 139-140 spisa), te je izvršen uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-449/19.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je odlučio kao u izreci.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija.

7. Sporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

8. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K- 449/19-2 od 27. ožujka 2019. godine osiguranik tuženika - okrivljenik GN proglašen je krivim što je "1. lipnja 2018. oko 16,45 sati, u [adresa], upravljajući osobnim automobilom marke "Volkswagen Golf" registarskih oznaka [registarska oznaka], olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi čl. 45. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u Ulici Bože Huzanića ispred kućnog broja 28 uključivao se u promet sa proširene asfaltne bankine, koja se nalazi uz zapadni rub kolnika, u smjeru sjever, a da nije propustio sva vozila koja se kreću cestom na koju se uključuje, uslijed čega je na prednji dio njegovog vozila naletio u bočnom klizanju motocikl marke "Kawasaki", registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao NN, a koji se kretao desnom stranom kolnika Ulice Bože Huzanića, u smjeru juga te je prije naleta intenzivno kočio, uslijed čega je pao na kolnik, a kojom prilikom je NN zadobio tjelesnu povredu u vidu prijeloma lijeve goljenične kosti, a koja povreda je teže naravi", dakle iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo...

9. Prometni vještak dipl. ing. Neven Ereš, u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj na motociklu tijekom radnje intenzivnog kočenja izgubio ravnotežu i zajedno s motociklom pao na kolnik pri čemu je u nastavku došlo do naleta motocikla tužitelja na prednji lijevi dio vozila osiguranika tuženika. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja motocikla tužitelja, nalazilo se na njegovoj desnoj polovini kolnika udaljeno od kraja traga kočenja motocikla tužitelja oko 6 m. Brzina kretanja motocikla tužitelja u trenutku reagiranja kočenjem iznosila je oko 60,3 km/h dok za utvrđivanje brzine kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije sudara nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja motociklu tužitelja koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika pa je stoga tehnički neoprezna radnja uključivanja u promet vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je prije započinjanja radnje uključivanja u promet na ravnom i preglednom kolniku mogao uočiti nadolazeći motocikl tužitelja koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika udaljen od mjesta sudara oko 32,1 m pa da je odustao od radnje uključivanja u promet i popustio motocikl tužitelja, do štetnog događaja ne bi došlo. Na način kako je reagirao, tužitelj bi na raspoloživom putu od oko 24,6 m intenzivnim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta pada na kolnik i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 48,8 km/h. Brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena je općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h.

10. Saslušan na ročištu dana 10. rujna 2024. godine, povodom prigovora tuženika vještak Ereš navodi, a na pitanje tuženika koja bi bila razlika u intenzitetu sudara da se tužitelj kretao brzinama od 48,8 -50 km/h, da je u konkretnom slučaju u predmetnom štetnom događaju tužitelj na motociklu tijekom radnje intenzivnog kočenja izgubio ravnotežu i u nastavku zajedno sa motociklom pao na kolnik, te u konačnici motocikl tužitelja naletio na prednji lijevi dio vozila osiguranika tuženika. Kod brzina od 48,8-50 km/h tužitelj na motociklu bi također izgubio ravnotežu i zajedno sa motociklom pao na kolnik, ali bi bio izbjegnut kasniji sudar s vozilom osiguranika tuženika, pa bi stoga i kod traženog raspona brzina bilo realno za očekivati manji opseg oštećenja na motociklu tužitelja. U kojoj mjeri bi taj opseg bio manji, ne može sa sigurnošću zaključivati. Što se tiče eventualnih ozljeda koje bi u takvom slučaju zadobio tužitelj, vještak navodi da se ne može očitovati o navedenom, pri čemu ne može niti zaključivati da li su ozljede tužitelja nastale padom, klizanjem po kolniku ili u eventualnom kasnijem sudaru s vozilom osiguranika tuženika. Ako je mehanizam nastanka ozljeda bio pad na kolnik i eventualno klizanje, tada bi u tehničkom smislu takve ozljede mogle nastati i u slučaju kretanja brzinama od 48,8- 50 km/h.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. Nevena Ereša, budući da je isti po mišljenu suda jasan logičan i uvjerljiv. Naime, vještak je svojim usmenim očitovanjem, po mišljenju suda, otklonio prigovore tuženika, a time i kod suda svaku sumnju u svoj nalaz i mišljenje.

12. Iz nalaza i mišljena sudsko medicinskog vještačenja dr. BN, proizlazi da je tužitelj NN (20) stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla koji je, u bočnom klizanju nakon obaranja na bok zbog naglog kočenja, naletio na prednji dio osobnog vozila koje mu je presjeklo putanju. Tijekom procesa obaranja motocikla na lijevi bok, tužitelj je također bio oboren na kolnik, što je bilo praćeno nezgodnim torzijskim pokretom u lijevom koljenu i klizanjem njegova tijela po kolniku do zaustavljanja. Među oštećenjima na osobnom vozilu se ne izdvajaju neka koja bi bila poveziva s kontaktom tijela tužitelja i vozila niti postoje kakvi drugi elementi koji bi govorili u prilog tezi da je do takvog kontakta došlo. Za nastanak cjeline ozljeda u području lijevog koljena (prijelom goljenične kosti, koštani edem bedrene kosti i unutarnja ozljeda koljenskih struktura), koja predstavlja dominantnu ozljedu tužitelja, bio je dakle dostatan pad na kolnik, uz moguće potiskivanje lijeve noge masom oborenog motocikla. Iz očitovanja prometnog vještaka slijedi da bi, u hipotetskom slučaju da se motocikl u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom od 48,8-50 km/h (a ne utvrđenom brzinom od 60,3 km/h), tužitelj na motociklu također izgubio ravnotežu i zajedno s motociklom pao na kolnik. Iz ovog utvrđenja proizlazi da bi i u tom slučaju bili ostvareni biomehanički uvjeti podesni za istovrsno ozljeđivanje. Drugim riječima, tužitelj bi i u slučaju da se u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom od 48,8-50 km/h mogao zadobiti stvarno nastale ozljede u jednakom opsegu. Zaključno, vještak dr. BN navodi da brzina kretanja tužitelja na motociklu, koja je bila iznad dozvoljene, nije bila odlučna za nastup ozljeda na strani tužitelja.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje dr. BN, budući da je isti po mišljenu suda jasan logičan i uvjerljiv, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

14. Slijedom navedenog, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ereša jasno proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika radnjom uključivanja u promet presjeklo put kretanja motociklu tužitelja koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika pa je stoga tehnički neoprezna radnja uključivanja u promet vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Osiguranik tuženika je prije započinjanja radnje uključivanja u promet na ravnom i preglednom kolniku mogao uočiti nadolazeći motocikl tužitelja koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika udaljen od mjesta sudara oko 32,1 m pa da je odustao od radnje uključivanja u promet i popustio motocikl tužitelja, do štetnog događaja ne bi došlo. Na način kako je reagirao, tužitelj bi na raspoloživom putu od oko 24,6 m intenzivnim kočenjem uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta pada na kolnik i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 48,8 km/h. Brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja ograničena je općim načelom u naseljenom mjestu na 50 km/h. Međutim, vještak sudske medicine dr. BN u svom nalazu i mišljenju navodi da bi tužitelj i u slučaju da se u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom od 48,8-50 km/h mogao zadobiti stvarno nastale ozljede u jednakom opsegu, kao i da brzina kretanja tužitelja na motociklu, koja je bila iznad dozvoljene, nije bila odlučna za nastup ozljeda na strani tužitelja.

15. Prema odredbi članka 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 41/05 - dalje ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema st. 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

16. U konkretnom slučaju radi se o vozilima na pogon, pa imajući u vidu činjenična utvrđenja u ovom postupku, posebice prometnog vještačenja dipl. ing. Ereša kao i sadržaj citiranih odredbi, prema shvaćanju ovog suda u ovom konkretnom slučaju radi se o isključivoj krivnji osiguranika tuženika za nastanak i visinu štete, te nema nikakve suodgovornosti niti doprinosa tužitelja nastanku i visini štete. Dakle, vožnja motocikla iznad dopuštene brzine od 50 km/h i alkoholiziranost tužitelja koji nije imao odgovarajuću kategoriju vozačke dozvole za upravljanje predmetnim motociklom nije u uzročnoj vezi s dinamikom nastanka prometne nezgode ni s visinom neimovinske štete i tuđe pomoći i njege tužitelja. Naime, kako navodi vještak BN tužitelj bi i u slučaju da se u trenutku reagiranja kočenjem kretao brzinom od 48,8-50 km/h mogao zadobiti stvarno nastale ozljede u jednakom opsegu, a i brzina kretanja tužitelja na motociklu, koja je bila iznad dozvoljene, nije bila odlučna za nastup ozljeda na strani tužitelja. Isto tako, prometni vještak ni na koji način ne povezuje činjenicu da tužitelj nije imao odgovarajuću kategoriju vozačke dozvole s eventualnim uzrocima prometne nezgode.

17. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Jakši Filipoviću i dr. med. ĐN (list 103-106 spisa), koji u svom nalazu i mišljenju navode da je tužitelj u štetnom događaju zadobio više oguljotina gornjih i donjih ekstremiteta, prijelom unutra zgloba lijeve goljenične kosti, rezna rana u području desne natkoljenice. Navedene ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed redukcije kretnji i ligamentarnog oštećenja lijevog koljena u srednjem stupnju. Liječenje tužitelja je završeno 27.9.2018. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 10% s kirurškog stanovišta. Vještaci navode da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 65 dana kumulativno. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno po 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Zaključno, vještaci navode da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna 4 sata dnevno kroz 35 dana, a zatim 2 sata dnevno kroz 40 dana kumulativno, kao i da naruženje postoji u lakom stupnju povremeno vidljivo.

18. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Jakše Filipovića i dr. med. ON kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, a potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora.

19. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

20. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, koje će tužitelj koji je izrazito mlada osoba (rođen 1998. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, kao i zaostalo naruženje kod tužitelja, pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 5.600,00 EUR.

22. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 220 sati, a koju su mu pretpostavljeno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 EUR, pa bi po ovoj osnovi tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 880,00 eur.

23. Slijedom navedenog, tužiteljici je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev do iznosa od 6.480,00 eur. Međutim, kako je tuženik na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege nesporno isplatio tužitelju prije utuženja iznos od 2.174,00 eur i nakon podnošenja tužbe iznos od 464,53 eur, sud je tužitelju na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege dosudio i daljnji iznos od 3.841,47 eur, dok je po ovoj osnovi odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva od 1.492,53 eur.

24. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

25. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

26. Tužitelj je tuženiku podnio odštetni zahtjev dana 4.09.2018. godine na koji je tuženik odgovorio dopisom od 6.09.2018. godine, a što među strankama i nije sporno i proizlazi iz dopisa tuženika na listu 35 spisa. Međutim, budući da medicinski vještaci ističu da je liječenje tužitelja završeno 27.09.2018. godine, tužitelju je na dosuđeni iznos neimovinske štete i tuđe pomoći i njege od 3.841,47 eur dosuđena zatezna kamata koja teče od 27.09.2018. godine do isplate, dok je odbijen za tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 5.09.2018. do 26.09.2018. godine.

27. Radi utvrđivanja visine izgubljene zarade, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U nalazu i mišljenju vještak je mišljenja da za razdoblje od lipnja 2018. do rujna 2018. izgubljena zarada tužitelja po osnovi radnog odnosa kod Velebit-Promet d.o.o. iznosi ukupno 10.149,33 kn (1.347,05 EUR) bruto, odnosno 5.123,04 kn (679,94 EUR) neto. Pojedini iznosi bruto i neto razlike plaće po mjesecima te dospijeća istih dani su u stupcima 'l' i 'o' Tabele 2 iz nalaza. Uzimajući u obzir plaćanje tuženika od 22. rujna 2020. na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.269,89 kn (168,54 EUR), za razdoblje od lipnja 2018. do rujna 2018. potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade po osnovi radnog odnosa kod Velebit-Promet d.o.o. iznosi 8.879,44 kn (1.178,51 EUR) bruto, odnosno 3.853,15 kn (511,40 EUR) neto. Visina pripadajućih obveznih doprinosa, poreza i prireza porezu na dohodak (iznosi od kojih je sastavljena bruto plaća), u slučaju da sud utvrdi osnovanost isplate istih na teret tuženika, iznosi ukupno 5.026,29 kn (667,10 EUR), i to specificirano kako slijedi: doprinosi iz plaće (stupac 'm' Tabele 2): 3.690,42 kn (489,80 EUR), o porezi i prirez (stupac 'n' Tabele 2): 1.335,87 kn (177,30 EUR).

28. Nalaz i mišljenje vještaka Ručevića sud je u cijelosti prihvatio, jer je izrađen po pravilima struke, objektivno, jasno i obrazloženo. Na vještački nalaz stranke nisu imale prigovora.

29. Međutim, tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade zbog umanjenja plaće za vrijeme bolovanja 868,70 eur, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos prije utuženja od 339,76 eur, te nesporno isplaćeni iznos nakon podnošenja tužbe od 168,54 eur, ukupno iznosi 360,40 eur. Međutim, vještak Ručević je mišljenja da za razdoblje od lipnja 2018. do rujna 2018. izgubljena zarada tužitelja po osnovi radnog odnosa kod Velebit-Promet d.o.o. iznosi ukupno 10.149,33 kn (1.347,05 EUR) bruto, odnosno 5.123,04 kn (679,94 EUR) neto. Kada se od utvrđenog netto iznosa od 679,74 eur oduzmu nesporne isplate od 339,76 eur i od 168,54 eur, dobije se iznos od 171,64 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III. izreke, dok je odbijen s dijelom zahtjeva po toj osnovi od 188,76 eur.

30. Na dosuđeni iznos od 171,64 eur tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od 5. rujna 2018. godine do isplate, kako je i tražio, budući da je sva razlika plaće dospjela do tog datuma. Naime, kod imovinske štete zbog izgubljene zarade tužitelju je šteta nastala kada mu je isplaćena manja plaća, a to je za sveukupni iznos bilo do 5.09.2026. godine, kada je i podnesen odštetni zahtjev.

31. Nadalje, tužitelj traži i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 663,07 eur za razdoblje od 5.09.2018. godine do 22.09.2020. godine. Tužitelju je na iznos od 168,54 eur dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 5.09.2018. do 21.09.2018. godine budući da među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju dana 22.09.2020. daljnji nesporni iznos na ime izgubljene zarade od 168,54 eur. Međutim, za onaj nesporni iznos koji je tuženik platio tuženiku na ime izgubljene zarade prije utuženja od 339,76 eur sud nije mogao utvrditi točan datum isplate, pa je stoga sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na taj iznos tužitelj odbijen.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 32/1 OT), za sastav tužbe od 3.08.2020. godine 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 16.02.2021. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 24.02.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 23.03.2021. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska od 20.04.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 25.04.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 23.10.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 10.09.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 22.05.2026. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 2.07.2026. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 975 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno čini 2.437,50 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 89,72 eur i sudske pristojbe na presudu od 176,94 eur, dobije se iznos od 2.704,16 eur.

33. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio u sporu glede osnova 100%, a glede visine 73,43% (3.841,47 eur + 171,64 eur + 464,53 eur + 168,54 eur = 4.646,18 : 6.327,47 eur (5.694,40 eur + 464,53 + 168,54 eur), odnosno ukupno 86,72%, a tuženik 13,28%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 73,44%, istom je priznat trošak od 1.985,94 eur. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja, prometnog vještačenja i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 863,61 eur, dobije se iznos od 2.849,55 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke rješenja.

34. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14.09.2020. godine, budući da isti temeljem čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navedenim podneskom tužitelj obavještava sud da je uplatio sudsku pristojbu koju je trebao platiti prilikom podnošenja tužbe.

36. Budući da je tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen gore navedeni parnični trošak, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 176,94 eur

2. Tuženiku po punomoćniku