Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-2158/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, uz sudjelovanje zapisničarke Jane Puškarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZM, zbog djela prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, Broj: 211-07/26-2/21940 od 22. svibnja 2026., na temelju članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenika te se preinačava obavezni prekršajni nalog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, Broj: 211-07/26-2/21940 od 22. svibnja 2026. u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku JM, rođenom **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je obaveznim prekršajnim nalogom proglašen krivim, izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

Na temelju članka 58. stavka 4. i članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, vrijeme trajanja mjere opreza zabrane upravljanja motornim vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje, koja je okrivljeniku bila naređena naredbom serijski broj [serijski broj] od 22. svibnja 2026., uračunava se u vrijeme trajanja primijenjene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

II. U dijelu koji se odnosi na izrečenu novčanu kaznu, prigovor okrivljenika EM se odbija kao neosnovan, te se prekršajni nalog u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. U nepobijanom i nepreinačenom dijelu koji se odnosi na trošak izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, obavezni prekršajni nalog ostaje na snazi.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.b Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan nadoknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Obaveznim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, Broj: 211-07/26-2/21940 od 22. svibnja 2026., okrivljenik EM je proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u trajanju od 2 mjeseca te je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

1. Okrivljenik je protiv obaveznog prekršajnog naloga podnio pravovremeni i dopušteni prigovor na temelju članka 242. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere.

2. U prigovoru okrivljenik priznaje počinjenje terećenog prekršaja, navodi da je svjestan ozbiljnosti svojeg postupka zbog kojeg izražava iskreno žaljenje i kajanje. Navodi da mu ovaj postupak predstavlja veliko upozorenje, da je siguran da se takva situacija više neće ponoviti. Ističe da mu je vozačka dozvola neophodna za odlazak na posao i svakodnevno funkcioniranje te da bi mu zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom predstavljala velike poteškoće. Moli da mu sud ublaži novčanu kaznu i zaštitnu mjeru, odnosno da mu zabranu skrati na što kraće trajanje.

3. Uvidom u podatke iz prekršajne evidencije utvrđeno je da okrivljenik u posljednje tri godine nema evidentiranih pravomoćnih sankcija za prekršaje.

4. Za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji čini kao vozač ako upravlja vozilom na cesti, a u krvi je ima alkohola iznad 1,00 g/kg do 1,50 g/kg, propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura.

5. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, povodom prigovora okrivljenika, sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela te ostalim okolnostima mjerodavnim za vrstu i visinu kazne.

2. Naime, okrivljeniku je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna u visini zakonskog minimuma propisanog za taj prekršaj, a sud nije našao takve naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano primijeniti institut ublažavanja kazne. Naime, sud je olakotnom ocijenio okolnost da je okrivljenik priznao počinjenje prekršaja, čime je pridonio ekonomičnijem okončanju postupka, da nije pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, a niti drugih prekršaja, što ukazuje da se radi o izoliranom incidentu u ponašanju okrivljenika te okolnost da počinjenim prekršajem nisu prouzročene štetne posljedice u materijalnom smislu. Međutim, imajući u vidu pogibeljnost počinjenog prekršaja, sud je ocijenio da novčana kazna koja je okrivljeniku izrečena u minimalnom zakonom propisanom iznosu z to djelo nije prestroga, slijedom čega je visina novčane kazne izrečene obaveznim prekršajnim nalogom potvrđena.

3. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom za plaćanje kazne, računajući od dostave ove presude, čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

6. Nadalje, u pogledu izrečene zaštitne mjere, za navesti je da je u članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona propisano da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Svrha izricanja zaštitnih mjera općenito, prema članku 51. Prekršajnog zakona, je da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, a prema načelu razmjernosti iz članka 51.a Prekršajnog zakona, zaštitna mjera se ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

4. S obzirom na sve navedeno, te imajući u vidu pogibeljnost djela, da je okrivljenik upravljao motornim vozilom na cesti dok je imao koncentraciju od 1,21 g/kg alkohola u organizmu, čime je dovodio u opasnost sve sudionike u prometu, te da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja jedan od težih prekršaja propisanim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, upućuje da je izricanje predmetne zaštitne mjere nužno radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju daljnje činjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i radi dodatnog preventivnog djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika.

5. Međutim, Sud smatra da je okrivljeniku potrebno izreći zaštitnu mjeru u kraćem trajanju, konkretno od 1 mjeseca, dakle u najkraćem trajanju koje se prema Zakonu može izreći, a koje vrijeme Sud smatra dovoljnim da se kod okrivljenika stvori svijest o mogućim posljedicama svojeg postupanja, odnosno na njega poticajno djeluje na način da ne čini nove prekršaje te da je takva zaštitna mjera u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, kao i sa stupnjem opasnosti koja prijeti od okrivljenika, uzevši pri tome u obzir i okolnost da je upravljanje motornim vozilima okrivljeniku potrebno za putovanje na posao.

6. Dakle, navodi iz prigovora okrivljenika o njegovoj potrebi za upravljanje motornim vozilima nemaju takav značaj da bi došlo do ukidanja izrečene zaštitne mjere, ali ih je Sud uzeo u obzir odlučujući o trajanju te mjere pa je ista okrivljeniku izrečena u najkraćem mogućem trajanju.

7. Zbog toga je prihvaćanjem prigovora okrivljenika pobijani obavezni prekršajni nalog valjalo preinačiti u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ista izriče u trajanju od jednog mjeseca.

8. U izrečenu zaštitnu mjeru se primjenom odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme trajanja mjere opreza određene Naredbom Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, serijski broj [serijski broj] od 22. svibnja 2026.

7. U dijelu koji nije pobijan, a koji se odnosi na odluku o troškovima prekršajnog postupka, obavezni prekršajni nalog ostaje na snazi.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka koji se odnosi na trošak ovoga Suda koji odlučuje prema članku 244. stavka 2. Prekršajnog zakona, donesena je na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.b Prekršajnog zakona, primjereno složenosti i dužini trajanja postupka te pretpostavljenom imovinskom stanju okrivljenika.

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 2. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Jana Puškarić, v. r.

Josipa Jambrešić-Mattel, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 244. stavak 3. Prekršajnog zakona).

Presuda se dostavlja ovlaštenom tužitelju u 3 pisana otpravka: za spis i za stranke.