REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj P-961/2021-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 kojeg zastupa Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, Zagreb, protiv tuženice ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Filip Perić, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 2. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju, na ime regresnog duga iznos od 1.063,80 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama na isti iznos po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, koje na isti iznos teku počev od 22. siječnja 2020. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, i to preko dosuđenog iznosa od 1.063,80 eura pa do zatraženih 1.519,72 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju, parnični trošak u iznosu od 755,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, počev od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana , dok se u preostalom dijelu tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 630,80 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 20. svibnja 2021. navodi da je dana 13. studenoga 2019. godine u [adresa] (kbr. 1b), došlo do oštećenja vozila – osobnog automobila (M1), marke „Ford“, tipa/modela „Mondeo, 2.0 TDCI Trend“, reg. oz. [registarska oznaka], vlasništvo društva Raiffeisen leasing d.o.o., Zagreb (na korištenju kod primatelja leasinga, društva Gea Cee, GmbH za usluge, podružnica Zagreb). Do prethodno naznačenog oštećenja na označenom vozilu da je došlo zbog pada reklamnog panoa (reklame) u vlasništvu tuženice na isto vozilo, a radi se o metalnoj reklami koja označava krojačku radnju tuženice na istoj lokaciji, koja se reklama prethodno njezinom padu i kontaktu s označenim vozilom nalazila postavljena na pročelju zgrade na istoj lokaciji, sve u blizini parkirališnog prostora na kojemu se označeno vozilo nalazilo parkirano. Za slučaj osporavanja prethodno navedenih činjenica po tuženici predlaže provesti određene dokaze. Nadalje da je u prethodno opisanom štetnom događaju za koji odgovara tuženica nastupila imovinska šteta na osobnom automobilu (M1), marke „Ford“, tipa/modela „Mondeo, 2.0 TDCI Trend“, reg. oz. [registarska oznaka], vlasništvo društva Raiffeisen leasing d.o.o., Zagreb. Označeno oštećeno vozilo, na dan predmetnog štetnog događaja da je kod tužitelja kao osiguratelja bilo kasko osigurano o kojemu je ugovoru o kasko osiguranju vozila izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja] od 15. listopada 2019. godine. Nadalje navodi da je vlasniku oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka], temeljem kasko osiguranja oštećenog osiguranog vozila isplatio naknadu za nastalu štetu na vozilu/kasko osigurninu u ukupnom iznosu od 11.450,34 kuna na dan 22. siječnja 2020. godine. Tužitelj da se s regresnim zahtjevom u odnosu na ovdje utuženu regresnu tražbinu prije utuženja obratio tuženici u mirnom postupku u kojem nije došlo do namirenja tužitelja niti djelomično. Tuženik smatra da je odgovornost tuženice za štetu na strani tužiteljeva kasko osiguranika nesporna i to bilo da se ista odgovornost ocjenjuje prema konceptu subjektivne odgovornosti za štetu tuženice, bilo da se ista odgovornost utvrđuje prema pravilima objektivne odgovornosti za štetu (po načelu causae), za što u ovome slučaju da postoji pravnog opravdanja. Iako predmetna stvar-reklamni pano sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar (kao stvar koja bi (sama po sebi) predstavljala povećanu opasnost za okolinu), u konkretnim okolnostima da je ista stvar (zbog svog prostornog smještaja (neposredna blizina prostoru za parkiranje vozila i pješačkoj stazi u stambeno-poslovnoj zoni), načina postavljanja i njezinih karakteristika (težine, veličine), sve u okolnostima nepovoljnih vremenskih uvjeta) zasigurno predstavljala takvu povećanu opasnost za okolinu, što se u krajnjoj liniji i manifestiralo u ovome štetnom događaju jer se rizik takve opasnosti doista i ostvario. Tuženica do trenutka podnošenja ove tužbe da nije ispunila svoju regresnu obvezu, niti je tužitelju uputila obrazloženi i dokumentirani prijedlog sporazumnog razrješenja ovog regresnog odnosa pa stoga tužitelj predlaže naslovnom sudu predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kojim će obvezati tuženicu na isplatu regresnog duga prema tužitelju iznosu od 1.519,72 eura / 11.450,34 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i na snašanje troškova parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 9. lipnja 2021. tuženica je navela da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe kako ista nije odgovorna za nastanak štete kako je to opisano u povjesnici tužbe. Nadalje da tužitelj u povjesnici tužbe navodi kako bi se odgovornost tuženice za nastalu štetu trebalo rasuđivati po načelu objektivne odgovornosti za štetu (načelo cause) jer da bi reklamni pano koji je pao na automobil predstavljao opasnu stvar. Tuženica prvenstveno ističe kako se takva kvalifikacija odgovornosti za štetu ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Naime, da bi neka stvar imala svojstvo opasne stvari sukladno odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, potrebno je da ona po svojim karakteristikama odgovara pojmu opasne stvari. Pojam opasne stvari da se rasuđuje od slučaja do slučaja te je predmet određivanja opasne stvari prepušten sudskoj praksi. Ne bi trebalo biti sporno kako reklamni pano sam po sebi ne bi predstavljao opasnu stvar, što i sam tužitelj potvrđuje u tužbi. Nadalje navodi da također sporno ni kako bi isti mogao predstavljati opasnu stvar u određenim slučajevima. Da bi reklamni pano kao takav predstavljao opasnu stvar, isti bi trebao predstavljati povećanu opasnost od nastanka štete s obzirom na svoje karakteristike i nedostatke koje ima. Ako je isti postavljen na uobičajenom mjestu, ako je pravilno pričvršćen u zid te ako svojim dimenzijama ne prelazi uobičajene karakteristike, onda da ne predstavlja opasnu stvar. S obzirom da je s fotografija priloženih uz tužbu razvidno kako dimenzije reklamnog panoa nisu neuobičajene, da je isti bio pravilno pričvršćen na pročelje zgrade te da je isti smješten na uobičajenom mjestu kao i ostali reklamni panoi na tom prostoru, isti da se u konkretnom slučaju ne može smatrati opasnom stvari. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 49/2017 da navodi: ''Obilježje opasne stvari može dobiti ako je neispravan, oštećen te nenamjenski korišten od strane njegovog imaoca. Dakle, za ocjenu odgovornosti tužene u ovom slučaju potrebno je utvrditi okolnosti zbog kojih je došlo do pada gola na tužitelja u smislu je li do njegovog pada došlo zbog fizičkog oštećenja konstrukcije gola…'' Također da je i netočan navod tužitelja da bi predmetni reklamni pano bio postavljen u neposrednoj blizini prostora za parkiranje vozila. Naime, parkirališna mjesta ispred zgrade na kojoj je bio postavljen predmetni reklamni pano jasno su označena na kolniku te je predmetni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] kritične prigode bio nepropisno parkiran. Dakle, vozač predmetnog osobnog automobila kritične prigode da je svjesno parkirao svoj automobil na mjestu koje nije predviđeno za parkiranje automobila, neposredno uz rub pročelja zgrade, iako je znao ili trebao znati da to samo po sebi predstavlja povećanu opasnost, u smislu odredbe članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, čak i da se uzme da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni načela objektivne odgovornosti za štetu, tuženica da se u konkretnom slučaju oslobađa svoje odgovornosti, s obzirom da je pad predmetnom reklamnog panoa uzrokovan isključivo višom silom, u smislu odredbe članka 1067. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u navedeno vrijeme daje na području grada [adresa] bilo olujno nevrijeme praćeno orkanskim udarima juga te je pad reklamnog panoa uzrokovan isključivo djelovanjem takve sile. Tuženica ističe kako u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni načela objektivne odgovornosti za štetu već se ista treba prosuđivati po načelu krivnje (načelo culpae), u smislu odredbe članka 1049. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno označenom članku Zakona, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Iz okolnosti konkretnog slučaja, da je jasno za zaključiti kako na strani tuženice ne postoje elementi krivnje radi koje bi ista bila odgovorna za nastanak štete. U svakom slučaju, tuženica ističe kako je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari dužan dokazati kumulativno postojanje svih općih pretpostavki odgovornosti za štetu, da bi se uopće moglo raspravljati o odgovornosti za nastalu štetu. S obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu, tuženica ističe kako ista nije odgovorna za nastalu štetu. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te istog obvezati da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo sve dokaze koji su bili predloženi po strankama, odnosno na čijem su izvođenju stranke ustrajale do zaključenja glavne rasprave, pa je tako izvršio uvid i pročitao svu materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu i to izvješće prve policijske postaje [adresa], broj: 511-18-07/68-488/19 od 09. prosinca 2019. godine (list spisa 4), prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska korisnika oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka] od 20. studenoga 2019. (list spisa 3-10), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 15. listopada 2019. (list spisa 11), prometna dozvola za vozilo reg. oz. [registarska oznaka] (list spisa 12-13), pregledao je fotografije mjesta događaja (list spisa 14-18), izvid štete i procjena oštećenja na vozilu reg. oz. [registarska oznaka] (list spisa 19-20), račun popravka oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka], društva Grand auto d.o.o., Zagreb, broj računa: 11467/200/1 od 05.12.2019. godine (list spisa 21), izvadak po transakcijskom računu tužitelja (list spisa 22), regresni zahtjev i opomene upućene tuženici u prethodnom vansudskom postupku (list spisa 23-26), nadalje svu materijalnu dokumentaciju pribavljenu tijekom postupka potvrdu DHMZ-a Klasa: 290-03/22-01/132, Urbroj: 554-05-04-01/02-22-6 od 22. ožujka 2022. (list spisa 57-60), proveo je očevid lica mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila i plovila Luke Anića (list spisa 84-85), proveo je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila i plovila Luki Aniću, te je izvršio uvid i pročitao u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila i plovila Luke Anića od 19. studenoga 2024. (list spisa 89- 97), daljnje dokaze sud nije provodio s obzirom da stranke nisu ustrajale u provođenju istih do zaključenja glavne rasprave, odnosno s obzirom da stranke nisu predlagale druge dokaze niti su drugi dokazi bili od važnosti za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 1.519,72 eura / 11.450,34 kn kojega tužitelj potražuje od tuženika po osnovi regresa u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO). Radi se o iznosu koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku s naslova novčane naknade imovinske štete na njegovom vozilu koje je oštećeno 13. studenoga 2019. u [adresa], u [adresa] (kbr. 1b), padom reklamnog panoa na vozilo osiguranika.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja u smislu padom reklamnog panoa na vozilo osiguranika. Nije sporno da je tužitelj isplatio osiguraniku predmetni iznos na ime naknade štete. Sporna je odgovornost tuženice, te da li se odgovornost tuženice treba procjenjivati prema propisima kojima se uređuje odgovornost s obzirom na krivnju ili prema propisima koji se odnose na objektivnu odgovornost štetnika, dakle bez obzira na krivnju.

7. Iz prijava štete iz osiguranja automobilskog kaska korisnika oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka] od 20. studenoga 2019. (list spisa 3-10), proizlazi da je osiguranik tužitelja prijavio štetu proizašlu iz štetnog događaja koji se dogodio u periodu 12. studenoga 2019. do 13. studenoga 2019.

8. Iz policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 15. listopada 2019. (list spisa 11), proizlazi da je osobni automobil reg. Oz. [registarska oznaka] bio osiguran kod tužitelja za razdoblje 10. listopada 2019. do 10. listopada 2020.

9. Iz pregledanih fotografija (list spisa 14-18), proizlazi da je automobil reg. Oz. [registarska oznaka] predmetnog događaja bio parkiran ispod mjesta gdje se ranije nalazio reklamni pano te da su na istom nastala oštećenja.

10. Iz račun popravka oštećenog vozila reg. oz. [registarska oznaka], društva Grand auto d.o.o., Zagreb, broj računa: 11467/200/1 od 05.12.2019. godine (list spisa 21) , proizlazi da je vrijednost radova izvedenih radi popravka navedenog automobila iznosila 1.519,72 eura / 11.450,34 kn.

11. Iz izvadak po transakcijskom računu tužitelja (list spisa 22),proizlazi da je tužitelj isplatio osiguraniku iznos 1.519,72 eura / 11.450,34 kn.

12. Iz regresnog zahtjeva i opomena upućenih tuženici u prethodnom vansudskom postupku (list spisa 23-26), proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici s regresnim zahtjevom radi isplate prethodno navedenog iznosa.

13. Prethodno navedeni dokazi potvrđuju nesporne činjenice.

14.Glede utvrđivanja odgovornosti za nastanak štete i visine štete izvršen je uvid i čitanje potvrde DHMZ-a Klasa: 290-03/22-01/132, Urbroj: 554-05-04-01/02-22-6 od 22. ožujka 2022. (list spisa 57-60), nadalje očevid lica mjesta uz sudjelovanje vještaka te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Luki Aniću (list spisa 89-97) i saslušan je svjedok RB (list spisa 119-120).

15. Iz potvrde DHMZ-a Klasa: 290-03/22-01/132, Urbroj: 554-05-04-01/02-22-6 od 22. ožujka 2022. (list spisa 57-60), proizlazi da je da je na području grada [adresa] u popodnevnim, kasno večernjim i noćnim satima puhao jaki odnosno olujni vjetar.

16. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mag. ing. Luke Anića od 19. studenoga 2024. (list spisa 89-97), proizlazi da šteta s obzirom na vidljiva oštećenja na vjetrobranskom staklu, poklopcu motora i gornjem dijelu pvc obloge branika iznosi 1.574,11 eura bez PDV-a, odnosno 1.967,64 eura s uključenim PDV-om. Nadalje da su prilikom izlaska na lice mjesta nastanka štetnog događaja na adresi [adresa] zatečene četiri rupe u fasadi zgrade u betonu balkona geje je bila montirana konstrukcija neonske reklame prije njenog pada na vozilo. Ta oštećenja da se nalaze na rubu balkona vertikalno iznad cca 1m od ruba pločnika/početka parkinga. Vozila koja su zatečena prilikom uviđaja na mjestu nastanka događaja da su bila parkirana koso pod kutom 45 stupnjeva, a ne uzdužno kako su označena parkirna mjesta. Usporedbom tadašnjeg stanja na mjestu nezgode i oštećenja nastalih na vozilu te poznavajući navike stanara/vozača kod parkiranja u tom dijelu ulice da se može pretpostaviti da vozač Ford Mondea nije bio propisno parkiran prema ocrtanom parkirnom mjestu uzdužno već da je bio prisiljen parkirati pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na zgradu i jednim dijelom preko pločnika. Procjena štete na vozilu da je napravljena po pravilima struke i iznos računa popravka po ovlaštenom servisu da prati cijene radnog sata, normative i cijene originalnih dijelova kod tog tipa i marke vozila. S obzirom na navedeno da je mišljenja da je vozilo Ford Mondeo reg. Oznaka [registarska oznaka] bilo parkirano na ispravan način unutar označenog uzdužnog parkirnog mjesta oštećenja na predmetnom vozilu ne bi se dogodila, odnosno ne bi se dogodila na navedeni način i u navedenom obujmu. Stranke su se podnescima očitovale na nalaz i mišljenje vještaka navodeći da su neki dijelovi istoga kontradiktorni, međutim nisu iznijele prigovore niti su predložile da se vještak sasluša usmenim putem pred sudom.

17. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju vještaka, a sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

18. Iz iskaza svjedoka RB (list spisa 119-120) proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio kada je na njegovo službeno vozilo, koje je bilo parkirano u blizini reklamnog panoa, pala reklama uslijed jakog juga koje je puhalo tijekom prethodne noći. Svjedok iskazuje da je sljedećeg jutra na vozilu uočio razbijeno vjetrobransko staklo te oštećenje lima, za koje smatra da se odnosilo na haubu, pri čemu zbog proteka vremena nije mogao sa sigurnošću navesti sve pojedinosti nastalih oštećenja. Nadalje proizlazi da je nakon utvrđenja oštećenja pozvao policiju, koja je nakon dolaska sastavila zapisnik o događaju, nakon čega je štetu prijavio svom osiguratelju te, po izvršenom izvidu štete, pristupio popravku vozila. Svjedok je također potvrdio da je obrazac prijave štete osiguratelju ispunio vlastoručno. Na posebno pitanje iskazao je da su sva vozila, uključujući i njegovo, bila uredno parkirana jedno pored drugoga, dok se nije mogao sa sigurnošću očitovati o tome jesu li parkirna mjesta bila propisno iscrtana, navodeći da je vozilo parkirao među posljednjim slobodnim parkirnim mjestima. Sud navedeni iskaz cijeni vjerodostojnim u dijelu koji se odnosi na okolnosti nastanka štetnog događaja i postupanje svjedoka nakon njegova nastanka, budući da je isti logičan, međusobno dosljedan te potkrijepljen prijavom štete koju je svjedok prepoznao kao vlastoručno ispunjenu. Okolnost da se svjedok zbog proteka vremena nije mogao sa sigurnošću prisjetiti pojedinih detalja, poput točnog mjesta oštećenja na vozilu ili izgleda parkirnih oznaka, sama za sebe ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza jer se ne odnosi na odlučne činjenice za utvrđenje načina nastanka predmetnog štetnog događaja.

19. Ocjenom svih dokaza predloženih i provedenih u postupku, i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve temeljem odredbe čl. 8. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost stranaka za nastanak predmetnog štetnog događaja. Sud nalazi da je primarni uzrok nastanka predmetnog štetnog događaja pad reklamnog panoa (reklame) u vlasništvu tuženice uzrokovan popuštanjem vijčane veze kojom je bila učvršćena na fasadu zgrade. Doprinos tužitelja nastanku štete sud nalazi u činjenici da je osiguranik tužitelja prilikom parkiranja vozila, vozilo parkirao pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na zgradu i jednim dijelom vozila preko pločnika, a ne uzdužno kako su označena parkirna mjesta na tom dijelu.

20. Prije svega, a vezano za kriterij odštetne odgovornosti, vodeći pri tome računa o činjeničnoj osnovi tužbe, prema ocjeni ovog suda tuženica odgovara po objektivnom kriteriju (causa) odnosno primjenom pravila o odgovornosti za štetu od opasne stvari u smislu odredbe članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima. Naime, iako reklamni pano sam po sebi, u redovitim okolnostima, ne predstavlja opasnu stvar, u konkretnom slučaju isti, s obzirom na način njegova učvršćenja, položaj na pročelju zgrade, visinu postavljanja te činjenicu da je bio konzolno izložen vanjskim utjecajima neposredno iznad zone kretanja i parkiranja vozila i pješaka, predstavlja stvar koja po svom položaju i načinu uporabe stvara povećanu opasnost za okolinu te se kao takva ima smatrati opasnom stvari u smislu citiranih odredbi. Posebno je za istaknuti da je do štetnog događaja došlo u uvjetima jakog, odnosno olujnog vjetra na području grada [adresa], što proizlazi iz potvrde DHMZ-a, međutim takvi vremenski uvjeti sami po sebi ne predstavljaju izvanrednu i nepredvidivu pojavu, već su uobičajena meteorološka pojava za područje grada [adresa], koji je poznat po razdobljima pojačanog juga i bure. Stoga se ne radi o okolnosti koja bi isključivala odgovornost imatelja opasne stvari, već o riziku koji je upravo svojstven takvoj stvari izloženoj vanjskim utjecajima. Polazeći od navedenog, sud zaključuje da je predmetni reklamni pano, u konkretnim okolnostima njegova postavljanja i izloženosti, predstavljao opasnu stvar, zbog čega se odgovornost tuženice prosuđuje po pravilima objektivne odgovornosti.

21. Iz fotografija dostavljenih u spis, pisane dokumentacije, iskaza svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se predmetni reklamni pano nalazio u neposrednoj blizini označenog parkirnog mjesta, na pročelju zgrade, u zoni koja je neposredno izložena kretanju vozila i pješaka. Takav položaj, uz činjenicu da se radi o konstrukciji koja je trajno izložena vanjskim utjecajima, uključujući vjetar i druge atmosferske prilike, nameće vlasniku pojačanu obvezu redovitog nadzora, održavanja i kontrole tehničke ispravnosti i učvršćenja konstrukcije. Nesporno je da je do štetnog događaja došlo uslijed pada reklamnog panoa koji je bio učvršćen na pročelju zgrade, pri čemu je do njegovog odvajanja došlo zbog popuštanja vijčane veze, što upućuje na nedostatak u održavanju i sigurnosti same konstrukcije. Slijedom navedenog, tuženica kao imatelj opasne stvari odgovara za nastalu štetu, budući da nije dokazano da je šteta nastala isključivo djelovanjem okolnosti koje bi isključile njezinu odgovornost.

22. Međutim, iako tuženica odgovara po pravilima objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, osnovano se ukazuje na to da je osiguranik tužitelja svojim ponašanjem djelomično pridonio nastanku štetnog događaja. Iz fotografija priloženih spisu, iskaza svjedoka RB te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vozilo bilo parkirano na način koji odstupa od uobičajenog i dopuštenog načina parkiranja, pri čemu se jednim dijelom nalazilo izvan označenog parkirnog mjesta, odnosno djelomično na kolniku, a drugim dijelom u zoni neposredno ispod konstrukcije pročelja zgrade na kojoj je bio postavljen reklamni pano. Takav način parkiranja povećava izloženost vozila rizicima koji proizlaze iz neposredne blizine građevinskih elemenata i predmeta postavljenih na pročelju zgrade, te predstavlja okolnost koja je u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja. Osiguranik tužitelja bio je dužan postupati s dužnom pažnjom te parkirati vozilo isključivo unutar označenih parkirnih mjesta, sukladno pravilima prometnih propisa, osobito odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojima je propisano da se vozilo mora parkirati isključivo na za to predviđenim površinama. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je osiguranik tužitelja svojim postupanjem pridonio nastanku štete, što se uzima u obzir pri ocjeni razmjera odgovornosti.

23. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, sud ocjenjuje da je osiguranik tužitelja svojim postupanjem pridonio nastanku štete, te se njegov doprinos nastanku štetnog događaja utvrđuje u omjeru od 30 %.

24. Glede visine štete sud je proveo dokaz izradom pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Luke Anića (list spisa 89-97) kojeg kao stručnog u cijelosti prihvaća ovaj sud, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbi na isto.

25. Vještak je procijenio visinu štete od 1.967,64 eura u bruto iznosu, odnosno 1.574,11 eura u neto iznosu, međutim kako tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.519,72 eura sud je vezan odlučivati u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

27. Kako je tužitelj doprinio nastanku štete od 30 % to mu od navedenog iznosa od 1.519,72 eura pripada 1.063,80 eura, dok je za više traženih 455,92 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

28. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelju su kamate priznate prema zatraženom budući je šteta prema izvatku po transakcijskom računu tužitelja (list spisa 22), podmirena dana 22. siječnja 2020, stoga je odlučeno kao u izreci.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP-a, kojom je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. „Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2)“ (Rev-1073/2024-2). Obzirom da je tuženica osporavala osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj je u tom djelu uspio 100 %, tuženica sa 0 %, dok u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 1.519,72 eura, tužitelju je dosuđeno 1.063,80 eura, dakle uspio je sa 70 %, a tuženica je u pogledu visine uspjela sa 30 %, dakle ukupno gledajući tužitelj je u sporu uspio s 85 %, a tuženica je uspjela s 15 %. Slijedom navedenog tužitelju pripada 70 % opravdanih troškova. Po zahtjevu tužitelja za naknadu troškova i vrijednosti predmeta spora od 1.519,72 eura i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje Tarifa), tužitelju je priznat trošak: - za pristup ročištu od 11. travnja 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1.), - za pristup ročištu od 28. listopada 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1.), - za sastav 1. obrazloženog podneska od 9. listopada 2025. u iznos od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1.), - za pristup ročištu od 8. lipnja 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1.), što uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46.) iznosi 1.000,00 eura, a što uvećano za troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sveukupno iznosi 1.079,63 eura.

30. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku sa dijelom tužbenog zahtjeva od 70 % to mu sud priznaje trošak od ukupnog trošak od 1.079,63 eura za dio od 755,74 eura.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 755,74 eura, kako je to i riješeno u točki III. izreke, dok je za ostali dio zahtjev za naknadu troška u iznosu od 630,80 eura odbijen sa pripadajućim kamatama kao neosnovan, budući dio troškova za koje je odbijen nije bio nužan za vođenje postupka, te je odbijen sa zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 56,91 eura s obzirom da se u odnosu na označenu vrijednost premata spora sudska pristojba plaća u gore navedenom iznosu.

U Zadru, 2. srpnja 2026.

Sudski savjetnik

Sudac

Matej Zurak

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koja se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika