Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž R 250/2025-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelju, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1605/2020 od 22. srpnja 2025., 2. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja OM, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 1605/2020 od 22. srpnja 2025., u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 140,63 eur.
II.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, preinačava se citirana prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 140,62 eur, te se nalaže tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa da naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 140,62 eur u roku od 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 117,18 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 117,19 eur odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkama I. i II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju ukupni iznos od 1.024,80 eur bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od 15. do 16. u idućem mjesecu za prethodni mjesec, točkom III. izreke je naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.173,75 eur, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana točkom IV. izreke odbijen je tužitelj s zahtjevom za naknadu parničnog troška preko iznosa dosuđenog točkom III. izreke, te je točkom V. izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
2.Protiv citirane presude, odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 281,25 eur, žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, budući je prema prosudbi ovog suda, odluka suda prvog stupnja u potpunosti jasna, razumljiva, te ista ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako da obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP -a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.Djelomično su osnovano navodi tužitelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki IV. izreke iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.1.Naime, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja, utvrđuje da je isti državni službenik u Odjelu osiguranja Zatvora u Zagrebu, da je njegov rad bio organiziran u turnusima, a povremeno i kroz pet radnih dana od ponedjeljka do petka, da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora, da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada i s naslova manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nastavno tome, prvostupanjski sud uvažavajući sadržaj čl. 8., 41. (kasnije čl. 35.), čl. 44. (kasnije čl. 38.) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika („Narodne novine“ broj 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, dalje: KU/13), kao i rezultate financijskog vještačenja provedenog u odnosu na prekovremeni rad, sud utvrđuje da naknada po osnovi prekovremenog rada iznosi 853,58 eur, te naknada plaće za godišnji odmor da iznosi 171,22 eur, odnosno ukupno 1.024,80 eur.
7.2.Ne prihvaća tuženikov prigovor zastare, primjenom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023, 64/2023, dalje: ZR-a), te smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu prednje navedenog iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a). Odlučujući o troškovima postupka, sud prvog stupnja priznaje tužitelju nagradu za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, tužbe, podneska od 3. svibnja 2023., 1. srpnja 2024., 5. ožujka 2025., te pristupa na ročište od 4. travnja 2023. (greškom u presudi – 4. travnja 2025.), te 4. lipnja 2025., dok odbija preostali dio ovog zahtjeva tužitelja smatrajući da ostali troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a.
8.1.No osnovano tužitelj pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke kojom mu između ostalog nije priznata nagrada za sastav podneska od 27. travnja 2021. (pogrešno u žalbi – 27. travnja 2025.).
Ovo iz razloga jer je iz stanja u spisu razvidno da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu, tvrdeći da ne raspolaže sa svom potrebnom dokumentacijom koja mu je potrebna za sastav žalbe, slijedom čega je predložio donošenje rješenja u smislu čl. 186.b. ZPP-a; da je tuženik uz podnesak od 30. lipnja 2020. dostavio dodatnu dokumentaciju; da je tužitelj u spornom podnesku ustvrdio da tuženi još uvijek nije dostavio svu dokumentaciju koja mu je potrebna za sastav tužbe; da je nakon toga po nalogu suda od 21. travnja 2022., u privitku podneska od 29. travnja 2022., ispravio tužbu.
8.2.Obzirom na prednje izneseno, ocjena je ovog suda, da je u konkretnim okolnostima, predmetni podnesak tužitelja kojim je ispravio prvotno podnesenu tužbu bio neophodan, budući da tuženik nije pravovremeno dostavio tužitelju svu potrebnu dokumentaciju, zbog čega prvotno podnesena tužba nije mogla biti potpuna. Stoga, je valjalo dosuditi nagradu za sastav tog podneska ali ne sukladno Tbr. 8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012 i dr., dalje: Tarife) u punom iznosu odnosno 100 bodova, već pozivom na Tbr. 8. t.3. Tarife, nagradu od 37,50 eur, što uz uvećanje za PDV iznosi 46,87 eur. Nastavno tome, neosnovanim se ukazuje preostali dio zahtjeva za naknadu troška za sastav ovog podneska u iznosu od 140,63 eur.
8.3.Isto tako, u pravu je tužitelj kada smatra da mu za pristup na ročište od 4. travnja 2023., pripada puna nagrada u iznosu od 150,00 eur, uz uvećanje za PDV, a ne 50% nagrade, koliko mu je priznato od strane prvostupanjskog suda. To stoga, što je iz raspravnog zapisnika, vidljivo da su na tom pripremnom ročištu obje stranke ustrajale kod navoda tužbe odnosno odgovora na tužbu, svih dosadašnjih navoda, prigovora, dokaznih prijedloga.
Kako se prema uvjerenju ovog suda, tužitelj na taj način upustio u raspravljanje, to istome za pristup na navedeno ročište pripada puna nagrada, slijedom čega je istome valjalo dosuditi preostali iznos odnosno 75,00 eur uz uvećanje za PDV, dakle 93,75 eur.
9.Slijedom prethodno rečenog, valjalo je obvezati tuženika da naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 140,62 eur, dok se preostali dio zahtjeva u iznosu od 140,63 eur ukazuje neosnovan.
10.Kako je u konkretnom slučaju, tužitelj uspio s izjavljenom žalbom u cijelosti, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tužitelja, uz primjenu čl. 154. st.2. ZPP-a, srazmjerno uspjehu s žalbom. Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 93,75 eur uz uvećanje za PDV odnosno 117,18 eur, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka ukazuje neosnovanim.
11.Zbog svega do sada izloženog, valjalo je potvrditi odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu za iznos od 140,63 eur primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a, te djelomičnim uvažavanjem žalbe, preinačiti pobijanu odluku u preostalom odbijajućem dijelu za iznos od 140,62 eur, primjenom čl. 380. t.3. ZPP -a, na način pobliže naveden u točki II. izreke rješenja.
12.Presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., III. i V. izreke kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 2. srpnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
