REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-243/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, po prijedlogu sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, zastupanog po punomoćniku BF, zaposleniku tužitelja, protiv tuženika ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Bariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja BF i zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice IF, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2951/2021 od 20. kolovoza 2021. kojim je tuženiku ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, u roku od 8 dana iznos od 25,85 EUR (194,79 HRK) uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:

na iznos od 8, 63 EUR (65,06 HRK) od 5. veljače 2021.,

na iznos od 8,70 EUR (65,48 HRK) od 11. svibnja 2021.,

na iznos od 8,52 EUR (64,25 HRK) od 31. listopada 2020, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, naknaditi tuženiku ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR, roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Radojka Galić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2951/2021 od 20. kolovoza 2021. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 25,85 EUR ( 194,79 HRK) uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to,

na iznos od 8, 63 EUR (65,06 HRK) od 5. veljače 2021.,

na iznos od 8,70 EUR (65,48 HRK) od 11. svibnja 2021.,

na iznos od 8,52 EUR (64,25 HRK) od 31. listopada 2020.,

uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem ističe da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio nikakvu osnovu temeljem koje bi dokazao da postoji pravni odnos između njega i tuženika, odnosno da nije dostavio ni presliku ugovora iz koje bi proizlazilo da je tuženik za nekretninu koja je predmet ovog postupka bio ugovorio opskrbu plinom, a navedeno da niti ne može dostaviti obzirom na to da ga parnične stranke nikada nisu sklopile. Navodi da osim što ne postoji osnova temeljem koje bi se tuženiku naplaćivala isporuka plina, u utuženom razdoblju da tuženik uopće nije ni koristio usluge tužitelja.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-243/2022-2 od 12. svibnja 2022. (list 24- 26 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa], pod šifrom kupca 0122099 sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18). Ističe da sukladno odredbama Zakona o tržištu plina te Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, Gradska plinara Zagreb d.o.o. kao operator distributivnog sustava nakon puštanja plina izdaje poseban zapisnik – priključnicu čime vlasnik/investitor dobiva status krajnjeg kupca i ulazi u evidenciju kupaca. Na izdanim priključnicama naznačeno je ime kupca, broj plinomjera, šifra kupca i ostali bitni podaci, te da je iz dostavljenih priključnica operatora distribucijskog sustava utvrđeno da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na predmetnoj na adresi [adresa] pod šifrom kupca 0122099., te da podaci na priključnicama odgovaraju podacima naznačenim na izdanim računima. Količina potrošenog plina da je utvrđena očitanjem/procjenom plinomjera te je isto stanje naznačeno i na dostavljenim računima, a koji obračun da je napravljen je u skladu s važećim propisima. Nadalje da se utuženo potraživanje odnosi i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno tomu, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. U odnosu na navode tuženika kako ne postoji pisani ugovor između stranaka, ističe da nije sporno da su stranke sukladno odredbama članka 294. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u ugovornom odnosu, pa takav ugovor unatoč nedostatku forme proizvodi pravne učinke za tuženika, pa je uz daljnju primjenu odredbe članku 9. ZOO-a tuženik obvezan isplatiti usluge tužitelja. Tužitelj ističe kako je obzirom na iznesene činjenice i dokaze nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika, te se poziva na odredbe članaka 249. stavka 1., članka 259. stavka 1. ZOO- a. Pored navedenog ističe da nije od odlučnog značaja da li je ugovor sklopljen u pisanoj formi, u skladu s odredbom članka 4. Općih uvjeta. Opći uvjeti su po svojoj prirodi, sukladno odredbi čl. 295. st.1. ZOO-a, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora, pa se stoga radi o određivanju pisanog oblika po volji ugovornih strana. Međutim, iz sadržaja odredbe čl. 4. Općih uvjeta jasno je da pisani oblik nije pretpostavka nastanka i valjanosti predmetnog ugovora, već, prije svega, osiguranje dokaza o istom pa je stoga, sukladno odredbi čl. 289. st.1. i 3. ZOO-a, predmetni ugovor sklopljen kad je između stranaka postignuta suglasnost, a iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da su stranke već postigle takovu suglasnost i da su u obvezno-pravnom odnosu glede isporuke plina. Stoga tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je izdao javni bilježnik.

5. Tuženik dalje tijekom postupka ponovno napominje da parnične stranke za predmetnu nekretninu nikad nisu sklopile ugovor o opskrbi plinom niti ga je tužitelj dostavio tijekom postupka, iz čega jasno proizlazi da ne postoji pravna osnova za potraživanje koje tužitelj ovim postupkom pokušava naplatiti. Nastavno da tužitelj pokušava prikazati da je došlo do „konkludentnog sklapanja ugovora“, pozivajući se na čl. 294. ZOO-a, no da tužitelj zanemaruje bitnu okolnost na koju je tuženik već ukazivao u svom prigovoru podnesenom protiv rješenja o ovrsi, a iz koje jasno proizlazi da stranke nisu ispunile ugovorne obveze, a kamoli u cijelosti ili pretežitom dijelu. Napominje da je tuženik od tužitelja više puta tražio da se ukloni plinomjer zajedno s plinskim cijevima koje se od javnog puta protežu do nekretnine koja je u njegovom vlasništvu, ali da to do dana pisanja ovog podneska još uvijek nije učinjeno. Ističe da su navedena činjenična i pravna utvrđenja potvrđena u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u presudi poslovni broj Povrv-2441/2021 od 13. siječnja 2022., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 381/2022, od 28. srpnja 2022. Ističe da je iz dostavljenih računa vidljivo da je stanje plinskog brojila nepromijenjeno te da se račun odnosi na – naknada TS2 odnosno kako tužitelj navodi da se radi o fiksnoj naknadi. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 10. siječnja 2024. punomoćnik tuženika istaknuo je prigovor presuđene stvari te dostavio u spis predmeta presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-240/2022-9 te rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2950/2021 od 20. kolovoza 2021. Obrazlaže da su predmet ove parnice potraživanja temeljena na računima koji se odnose na obračunsko mjerno mjesto broj 276811, broj plinomjera [broj plinomjera], razdoblje od 30. lipnja 2020. do 31. ožujka 2021. a da je upravo o tom identičnom tužbenom zahtjevu već odlučeno u postupku koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu.

6. U odnosu na iznesene navode tuženika tužitelj se očitovao na način da osporava istaknuti prigovor presuđene stvari. Ističe da je uvidom u dostavljenu presudu vidljivo da se radi o različitim obračunskim mjernim mjestima te različitim obračunima potrošnje odnosno visine potraživanja tužitelja. Tako da je predmet postupka koji se vodio pod posl.br Povrv-240/22 potraživanje na ime potrošnje plina za obračunsko mjerno mjesto koje se vodi pod šifrom kupca 0122089 dok je predmet ovog postupka potraživanje na ime potrošnje plina za obračunsko mjerno mjesto koje se vodi pod šifrom 0122099. Također, iz dostavljene presude vidljivo je da je predmet navedenog postupka ukupno potraživanje tužitelja u visini od 240,28 kn/31,89 eura dok potraživanje tužitelja u ovom postupku iznosi 194,79 kn/25,85 eura.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 21. srpnja 2021. (list 3 spisa), priključnice broj 14081/22 (list 30 spisa), neslužbene kopije povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 31-32, 33-34 spisa), prijepise računa (list 35-37 spisa), presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2441/21-10 od 13. siječnja 2022. (list 45-49 spisa), presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-381/2022-2 od 28. srpnja 2022. (list 50-52 spisa), dopis Gradske plinare Zagreb d.o.o. od 27. studenoga 2023. (list 67 spisa), priključnice broj 27043 (list 68 spisa), priključnice broj 12426/11 (list 69 spisa), priključnice broj 14078/22 (list 70 spisa), priključnice broj 08620/23 (list 71 spisa), zapisnika o ispitivanju plinske instalacije u uporabi (list 72 spisa), zapisnika o obustavi isporuke plina (list 73 spisa), te je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-240/2022.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/2025 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova fiksne naknade Ts2 za stambeni prostor (šifra kupca 0122099) na adresi [adresa] prema računima dospjelima za razdoblje od 1. srpnja 2020. – 30. rujna 2020., 1. listopada 2020. – 31. prosinca 2020., te 1. siječnja 2021. – 31. ožujka 2021.

10. Između stranka u postupku je nesporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, dok se s druge strane spornim ukazuje osnova tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor nepostojanja ugovornog odnosa i promašene pasivne legitimacije, te istaknuti prigovor presuđene stvari (res iudicata), a posljedično tomu i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prvenstveno valja odlučiti o osnovanosti prigovora presuđene stvari, istaknutog po tuženiku, naime prema odredbi članka 333. stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Da bi se radilo o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora. Kod subjektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena na odnos među istim parničnim strankama. Kod objektivnog identiteta spora pravomoćnost je ograničena identičnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je identičan kad se iz iste osnove među strankama postavlja isti zahtjev.

12. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 243/2022 sud je utvrdio da je isti vođen između istih stranaka temeljem prijedloga za ovrhu od 28. srpnja 2021. kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 240,28 HRK (31,90 EUR) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to na iznos od 80,35 HRK (10,67 EUR) od 5. veljače 2021., na iznos od 80,35 HRK (10,67 EUR) od 11. svibnja 2021., te na iznos od 79,58 HRK (10,57 EUR) od 31. listopada 2020. U tom je postupku tužitelj priložio izvadak iz poslovnih knjiga od 21. srpnja 2021. koji glasi na tuženika, pod šifrom 0122089, te račune za razdoblje 1. siječnja 2021. – 31. ožujka 2021., 1. srpnja 2020. – 30. rujna 2020., 1. listopada 2020. – 31. prosinca 2020. Tužbeni zahtjev u tom postupku odbijen je te sud između ostalog utvrdio da iznosi u računima ne odgovaraju izvatku iz poslovnih knjiga. U ovom postupku raspravlja se o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-2951/2021 od 20. kolovoza 2021. o tražbini pobliže označenoj pod točkom I. obrazloženja ove presude. Iz izloženog je vidljivo da postoji subjektivni identitet spora jer su u oba spora sudjelovale iste stranke, međutim ne postoji objektivni identitet spora obzirom na to da tužbeni zahtjev istaknut u te dvije parnice nije sadržajno isti, niti po osnovi niti po visini, imajući u vidu da se postupak pod poslovnim brojem Povrv-243/2022 vodio radi isplate iznosa od 31,90 EUR, a da se ovaj postupak vodi radi isplate iznosa od 25,85 EUR, te da su šifre kupca navedene na izvodima iz poslovnih knjiga različite. Eventualna omaška tužitelja da u postupku Povrv-243/2022 dostavi pogrešne račune ne čini tu parnicu objektivno jednaku ovoj parnici. Stoga je sud utvrdio prigovor presuđene stvari neosnovanim.

13. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 21. srpnja 2021. i prijepisa računa sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja naznačen tuženik pod šifrom kupca 0122099 na adresi [adresa], dok su računi izdani na tuženika prema istovjetnoj šifri kupca, no za adresu obračunskog mjernog mjesta [adresa]., za stambeni prostor te da se utuženo potraživanje odnosi na obračunatu fiksnu naknadu za distribuciju plina (Ts2) prema broju plinomjera [broj plinomjera] (bez očitane potrošnje plina) prema računima dospjelima za razdoblje od 1. srpnja 2020. – 30. rujna 2020., 1. listopada 2020. – 31. prosinca 2020., te 1. siječnja 2021. – 31. ožujka 2021., u ukupnom iznosu od 25,85 EUR.

14. Čitanjem priključnice broj 14081/22 od 4. ožujka 2022. utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], šifra potrošača 0122105. Iz navedenog slijedi da je navedena priključnica izdana nakon utuženog razdoblja, da je tuženik naznačen kao potrošač na adresi [adresa], a koja je adresa različita od adrese navedene na izvatku iz poslovnih knjiga od 21. srpnja 2021., te da je na priključnici navedena šifra potrošača 0122105, a koja je različita od šifre kupca koja se navodi u izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima.

15. Čitanjem priključnice broj 27043 utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], te je kao potrošač naznačen Mestrov Rikard, broj plinomjera [broj plinomjera], šifra potrošača 1220893, te da na istoj nije naveden datum izdavanja. Iz navedenog slijedi da se ista ne može dovesti u vezu sa predmetom spora obzirom na to da ista ne glasi na tuženika, da šifra potrošača ne odgovara šifri potrošača na izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima, te da istoj nedostaje datum izdavanja pa nije moguće odrediti na koje se uopće vremensko razdoblje odnosi, zbog čega iz navedenog nije moguće zaključiti da je tuženik bio korisnik tužitelja u utuženom razdoblju.

16. Čitanjem priključnice broj 12426/11 utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], te da na istoj nije vidljiva šifra potrošača niti ime i prezime potrošača, te da je izdana 31. siječnja 2011.

17. Čitanjem priključnice broj 14078/22 od 4. ožujka 2022. utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], šifra potrošača 0122105. Iz navedenog slijedi da je navedena priključnica također izdana nakon utuženog razdoblja, te da je na priključnici navedena šifra potrošača 0122105, a koja je različita od šifre kupca koja se navodi u izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima, zbog čega iz navedenog nije moguće zaključiti da je tuženik bio korisnik tužitelja u utuženom razdoblju

18. Čitanjem priključnice broj 08620/23 od 8. veljače 2023. utvrđeno je da se priključnica odnosi na obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj plinomjera [broj plinomjera], šifra potrošača 0122105.Iz navedenog slijedi da je navedena priključnica izdana nakon utuženog razdoblja, da je tuženik naznačen kao potrošač na adresi [adresa], te da je na priključnici navedena šifra potrošača 0122105, a koja je različita od šifre kupca koja se navodi u izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima, pa slijedi da niti iz navedene isprave nije moguće zaključiti da je tuženik bio korisnik tužitelja u utuženom razdoblju.

19. Odredbom članka 67. stavka 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" broj 18/18, 23/20; dalje: ZTP) propisano je da se prava i obveze između svakog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok je stavkom 8. istog tog članka propisano da je svaki opskrbljivač plinom obvezan sklopiti ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem u pisanom obliku, a koji ugovor ima točno propisan minimalni sadržaj.

20. Odredbom članka 4. stavka 1. Općih uvjeta opskrbe plinom (Narodne novine 158/13, 50/18, 88/19, 39/20, u nastavku Opći uvjeti) propisano je kako opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora:

- Ugovor o opskrbi plinom,

- Ugovor o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili

- Ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca,

a koji se ugovori sklapaju u pisanom obliku uz propisani minimalni sadržaj navedenih ugovora. Krajnji kupac je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor prenesen u smislu članka 10. i 11. Općih uvjeta.

21. Dakle, iz navedenog proizlazi da se prava i obveze tužitelja i tuženika uređuju ugovorom o opskrbi plinom, a koji ugovor, suprotno navodima tužitelja, mora biti sklopljen u pisanom obliku. Tužitelj tijekom postupka ne dokazuje u smislu članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) da bi s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi plinom sukladno Općim uvjetima, a niti da je eventualno došlo do sklapanja ugovora u smislu članka 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21114/22., 156/22. i 155/23; dalje: ZOO), obzirom na to da nije dokazao da bi stranke ispunile ugovor u cijelosti ili pretežitom dijelu (da je tuženik snosio prethodne račune, koristio usluge tužitelja i sl.). Stoga sud nalazi osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, s posebno napominjući da iz priključnice 14081/22 od 4. ožujka 2022. i priključnice 14078/22 od 4. ožujka 2022., te priključnice broj 08620/23 proizlazi da je na tuženika zaveden priključak tek nakon utuženog razdoblja. Tako i Županijski sud u Šibeniku u odluci poslovni broj Gž-201/2025-2 od 24. travnja 2025., te Županijski sud u Rijeci u odluci poslovni broj Gž -1865/2024-2 od 22. travnja 2025.

22. Pritom valja ukazati na neažurnost i neusklađenost evidencije tužitelja, a koja dodatno ide u prilog neosnovanosti tužbenog zahtjeva, obzirom na to da je izvatku iz poslovnih knjiga naznačena adresa obračunskog mjernog mjesta [adresa], dok je na utuženim računima adresa obračunskog mjernog mjesta [adresa], te da su proturječni i podaci o šifri kupca navedeni na izvatku iz poslovnih knjiga i utuženim računima, te podaci o šifri potrošača navedenim na priključnicama broj 14081/22 od 4. ožujka 2022., broj 14078/22 od 4. ožujka 2022., te priključnice broj 08620/23 od 8. veljače 2023.

23. Tu treba istaknuti da tužitelj svoj zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji isključivo na izvodu iz poslovnih knjiga i ispostavljenim računima, a čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku. Naime, vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi (navedeno predstavljaju i utuženi računi koji su izdani drugu adresu) koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na po tuženiku osporenu osnovu tužbenog zahtjeva.

24. Sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao pasivnu legitimaciju i postojanje obveznog odnosa, odnosno nije u spis dostavio ugovor o zasnivanju poslovnog odnosa sa tuženikom, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik usluga tužitelja u utuženom razdoblju, te ukoliko bi eventualno i bio korisnik tužitelja nije dokazao pod kojim uvjetima je ugovoren obvezni odnos čime nije dokazao osnovu i pasivnu legitimaciju tužbenog zahtjeva, niti da je isporučio svoju uslugu prema tuženiku, te je stoga sud primjenom članka 219. stavka 1. i članka 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

25. Nadalje se napominje da su korisnici usluga tužitelja zaista dužni, uz naknadu za stvarno isporučeni i utrošeni plin (stavka "Ts1" izražena u kn/kWh na utuženom računu), platiti i fiksnu naknadu (stavka "Ts2" na utuženom računu), odnosno naknadu koja je namijenjena pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina (Ts2) na obračunskom mjernom mjestu, sukladno Metodologiji utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina (članak 4. stavak 2. točka 3. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, "Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 36/20, 100/21; dalje). Fiksna naknada predstavlja obvezni sadržaj računa za isporučeni plin u smislu članka 23. stavka 1. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21) u vezi s odredbama Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina ("Narodne novine" broj 141/21). Međutim, s obzirom da tuženik nije korisnik usluga tužitelja, odnosno da s istim nije sklopio ugovor o opskrbi, tužitelj prema stavu ovog suda ne može osnovano tražiti isplatu naknade za isporučeni plin ("Ts1"), a niti fiksne naknade vezane uz to ("Ts2").

26. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju odredbe članka 67. stavka 1. ZTP-a u vezi s člankom 4. stavkom 1. Općih uvjeta, te u smislu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

27. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

28. Tuženiku, koji je u ovoj parnici uspio u cijelosti, temeljem članka 154. stavka 1., članka 155. i 163. ZPP-a, priznati su troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa), i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.) Dakle, tuženik ima pravo na naknadu troškova u iznosu 138,27 EUR.

29. Obzirom na to da je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

- Tuženiku po punomoćniku