1              Poslovni broj Pn-77/2023-23

 

 

 

 

 

 

 

 

                             Poslovni broj Pn-77/2023-23

 

   U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

    P R E S U D A

 

   Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jadranki Potočnjak, a na prijedlog sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o., OIB:, iz Z., A.M. 3, P. s. u V., K. 20c, protiv tuženika H. u. za o., Z., M. 71, OIB: , zastupan po punomoćnicima iz OD M. i L. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja N. I. K., te punomoćnika tuženika, G. G., odvjetniku u OD M. i L. iz Z., P. u V., 19. siječnja 2024. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku H. u. za o., OIB:, M. u. 71, 10 000 Z., isplatiti tužitelju H. z. za m. o., Z., A. M. 3, OIB: iznos od 7.246,45 eura/ 54.598,35 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana" kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.619,45 eura/ 12.201,75 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 14. srpnja 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je 06.03.1992. osiguranik tužitelja J. L. stradao u prometnoj nesreći koju je skrivilo nepoznato motorno vozilo. Prometna nezgoda se dogodila u mjestu C. N. prilikom koje je osiguranik tužitelja J. L. zadobio teške tjelesne povrede. Rješenjem tužitelja broj IN 40682 od 08.01.1994. osiguraniku tužitelja J. L. priznato je pravo na invalidsku mirovinu s osnova ozljede izvan rada, a rješenjem tužitelja broj IN 40682 od 15.07.1994. priznato je pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Predmetna prometna nezgoda (ozljeda izvan rada) je 60% uzrok invalidnosti, a 40% nastanka tjelesnog oštećenja osiguranika tužitelja J. L. Isplatama invalidske mirovine i novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi nastaje šteta tužitelju za koju odgovara tuženik jer je šteta nastala uporabom nepoznatog motornog vozila temeljem odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tužitelj je u razdoblju od 01.07.2019. do 30.06.2022. isplatio svom osiguraniku J. L. invalidsku mirovinu u iznosu od 82.958,34 kn, a 60% invalidske mirovine zbog ozljede uzrokovane prometnom nezgodom iznosi 49.775,01 kn, te novčanu naknadu zbog tjelesnog oštećenja u iznosu od 4.823,34 kn, što ukupno iznosi 54.598,35 kn. Tužitelj potražuje od tuženika stvarnu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine u 60% iznosu i naknade zbog tjelesnog oštećenja u punom iznosu sukladno odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik stavlja prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti ovog suda. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom na dan nastanka nesreće 6. 3. 1992., za štete nastale od nepoznatih vozila, a kako se to tvrdi tužbom, i ukoliko se isto dokaže, nije odgovarao ovdje tuženik H. u. za o., već se naknada štete mogla potraživati od bilo kojeg društva za osiguranje. Osporava pasivnu legitimaciju tuženika jer ne postoji niti jedan dokaz da je predmetnu nesreću uzrokovalo nepoznato vozilo. Osporava tvrdnju navedenu u tužbi da je „nesreću skrivio nepoznati vozač“, te odgovornost za predmetnu nesreću i posljedice, kao i uzročnoposljedičnu vezu kao pretpostavka odgovornosti za štetu. Kako nema dokaza o postojanju nepoznatog vozila, kao niti o odgovornosti bilo kakvog nepoznatog vozila, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je u navedenoj pravnoj stvari, a kod utvrđenja osnova i visine, mjerodavan propis koji regulira materiju osiguranja, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik ističe i prigovor aktivne legitimacije tužitelja te se poziva na čl. 44. st. 1. t. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano kako je Garancijski fond imovina H. u. za o. namijenjena izvršenju obveza po osnovi, između ostaloga, šteta nastalih na teritoriju R. H. od neosiguranog prijevoznog sredstva, dok je u st. 5. istoga članka propisano kako zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu izričito isključuje pravo tužitelja na naknadu štete uzrokovane uporabom nepoznatog vozila. Garancijski fond tuženika, osnovan je u nastojanju zaštite žrtava prometnih nesreća, uzrokovanih neosiguranim i nepoznatim motornim vozilima. U slučaju prometne nesreće nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev H. u. za o. ili jednom od društava za osiguranje , koje će odštetni zahtjev zaprimiti i proslijediti na rješavanje H. u. za o., odnosno riješiti odštetni zahtjev samostalno, uz prethodno dobivenu suglasnost Hrvatskog ureda za osiguranje. Ujedno tuženik ističe prigovor zastare. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

 

3. Sud prigovor stvarne i  mjesne nenadležnosti tuženika smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kojom regresno potražuje štetu nastalu isplatama invalidske mirovine. Sukladno čl. 52. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022, 114/22, dalje: Zakon o parničnom postupku) za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem području je štetna posljedica nastupila. Sukladno st.2. ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište. Sukladno st.3. istog članka, odredbe st.1. i 2. primjenjivat će se i u sporovima protiv društava osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društava osiguranja, a odredba st.1 i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika. Stoga je sukladno čl.52.st.3. nadležan sud na području kojeg je štetna radnja počinjena, odnosno štena posljedica nastupila. U konkretnom slučaju radi se o području mjesno nadležnog suda u Varaždinu, te valja napomenuti kako je odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. predmet ustupljen ovome sudu kao mjesno nadležnom za daljnje postupanje. Također je neosnovan i prigovor stvarne nenadležnosti jer je čl. 34.st.1.toč.9. Zakona o parničnom postupku propisano kako općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima o regresnim zahtjevima iz zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja, što je upravo slučaj u ovom predmetu.

 

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, uključujući i sudsku praksu predanu od strane tužitelja na ročištu 20. prosinca 2023., osim one koja datira prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, i to u potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima na listovima 4-5 spisa, u dopis s lista 22-23 spisa, u dopis HZMO od 11.7.2022. s lista 26 spisa, u zapisnik o uviđaju od 6.3.1992. s listova 28-31 spisa,  u krivičnu prijavu od 11.3.1992. na listu 32 spisa, u kaznenu prijavu od 17.11.1992. na listu 33 spisa, u službenu zabilješku od 6.3.1992. na listu 34 spisa, u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske s lista 35-36 35-36 spisa, u rješenje od 3.1.1994. na listovima 37-38 spisa, u nalaz i mišljenje Invalidske komisije u Varaždinu od 25.9.1993. na listovima 39-42 spisa, u nalaz i mišljenje Invalidske komisije u Varaždinu od 18.5.1993. na listovima 43-50 spisa, u nalaz i mišljenje od 25.9.1993. na listu 51-52 spisa, u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 9.9.1993. s listova 132-133 spisa, u dopis od 13.2.1997. s lista 134-136 spisa, u plan isplate Ministarstva financija za kolovoz 2019. s lista 139 spisa, u dopis od 30.11.2018. s listova 140-145 spisa, u mirovinski predmet osiguranika J. L. s listova 217-263 spisa, u dokumentaciju P p I. s listova 267-275 spisa, u dopis s lista 276 spisa, u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-483/23 od 5.10.2023., te u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-786/22 od 17.8.23.

5. Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku  odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem prometno-tehničkog vještačenja, medicinskog vještačenja,  financijskog vještačenja, te saslušanja svjedoka J. L.

 

6. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

7. Nesporan je nastanak štetnog događaja, te je nesporno da je osiguraniku tužitelja J. L. radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnova ozljede izvan rada, te na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Prometna nezgoda je 60% invalidnosti, a 40% nastanka tjelesnog oštećenja.

 

8. Između stranaka ovog postupka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je i primjena propisa prema kojem tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete, te da li je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 7.246,45 eura/ 54.598,35 kuna.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenja osiguraniku tužitelja J.L.

 

10. Vezano za primjenu materijalnog prava sud smatra kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

 

11. Isto proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

 

12. Člankom 44. st. 1. t. 4. ZOOP-a propisano je da je Garancijski fond imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi, između ostaloga, šteta nastalih na teritoriju R H. od neosiguranog prijevoznog sredstva, ali u st. 5. istoga članka propisano je da zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda. Odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a izričito je propisano tko je isključen od prava da od H. u. za o. zahtijeva ispunjenje obveze po osnovi štete nastale od nepoznatog vozila na teritoriju R. H., pa se navedeno isključenje odnosi i na tužitelja.

 

13. Čl. 30. st. 1. ZOOP-a propisano je da je Garancijski fond imovina H. u. za o., namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta nastalih na teritoriju R. H. od nepoznatih prijevoznih sredstava. Odgovornost tuženika da naknadi tužitelju iznose isplaćenih mirovina, a koje je tužitelj isplatio svome osiguraniku, isključena je odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a, prema kojoj zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda, budući da potraživanje tužitelja zapravo predstavlja regresni zahtjev zavoda za mirovinsko osiguranje u smislu citirane odredbe Zakona, za koji je namirenje iz imovine Garancijskog fonda, izričito isključeno. Stoga ZOOP izričito isključuje pravo tužitelja na naknadu štete uzrokovane uporabom nepoznatog vozila. Garancijski fond tuženika, osnovan je u nastojanju zaštite žrtava prometnih nesreća, uzrokovanih neosiguranim i nepoznatim motornim vozilima. U slučaju prometne nesreće nanesene uporabom nepoznatog motornog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev H. u. za o. ili jednom od društava za osiguranje, koje će odštetni zahtjev zaprimiti i proslijediti na rješavanje Hrvatskom uredu za osiguranje, odnosno riješiti odštetni zahtjev samostalno, uz prethodno dobivenu suglasnost H. u. za o. Dakle, naglasak je na zaštiti izravnih žrtava prometnih nesreća, odnosno oštećenih osoba, dok tužitelj kao zavod koji je oštećenoj osobi naknadio štetu, nema pravo regresno potraživati naknadu toga iznosa, obzirom da mu je to pravo izričito uskraćeno.

 

14. U konkretnom slučaju, tužiteljev zahtjev nije upravljen prema društvu za osiguranje, već prema H. u. za o., neprofitnoj pravnoj ustanovi koja predstavlja udruženje društava za osiguranje, te obavlja specifične poslove od općeg i zajedničkog interesa za djelatnost osiguranja.

 

15. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 44. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog tjelesne ozljede izvan rada i na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, sud nalazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje.

 

16. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

 

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, obzirom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženik ima pravo u cijelosti na naknadu opravdanog parničnog troška sve na teret tužitelja. Tuženikov opravdani parnični trošak, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) čine nagrade punomoćniku odvjetniku, odmjerene sukladno vrijednosti predmeta spora i to : za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav ukupno tri obrazložena podneska ( 22. veljače 2023., 07. lipnja 2023., 09. listopada 2023.) u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife za svaki podnesak, zastupanje na dva ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (26. travnja 2023. i 20. prosinca 2023.), temeljem Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Temeljem Tbr. 42. Tarife tuženik ima pravo i na PDV od 25% koji na navedene radnje iznosi 300 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 119,45 eura, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te taj trošak snosi tužitelj. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od ukupno1.619,45 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke.

 

 

Čakovec, 19. siječnja 2024.

 

 

Sutkinja:

Jadranka Potočnjak

 

Sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18, 21/22).

 

 

Dna:

 

1. tužitelj

2. tuženik po pun.