Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-278/2026-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Monike Martan kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FF, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025 – dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-213/2026-1 od 25. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 2. srpnja 2026., u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu CF, optuženog FF, branitelja optuženika, odvjetnika Zlatka Planinca te sudskog tumača Žanne Kopjar, dana 3. srpnja 2026. objavio je, a 2. srpnja 2026. donio je te
p r e s u d i o j e
I. Optuženi MF, MBS: [matični broj subjekta], sin F i ZF, rođene C, rođen u mjestu Iwieniecu, u Bjelorusiji, 3. svibnja 1971., s prebivalištem u [adresa], Republika Poljska, državljanin Bjelorusije, vozač, sa završenom srednjom školom, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, vlasnik vozila BMW 320i, neosuđivan
k r i v j e
što je:
dana 27. travnja 2026., temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za unaprijed obećani zasad neutvrđeni novčani iznos, na neutvrđenom mjestu na području Republike Hrvatske, oko 12,00 sati, osobnim vozilom marke BMW 320i, poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo troje državljana Turske, i to UF, ČF i FFD, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, te ih s ciljem da stignu na svoje krajnje odredište i to u Francusku, prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom, sve do mjesta Bela, gdje je kod adrese Bela 9, istoga dana u 15,00 sati zaustavljen po policijskim službenicima Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin,
dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.
II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženi MF
o s u đ u j e s e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE
IV. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 27. travnja 2026., pa nadalje.
V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženom VF se
izriče
SPOREDNA NOVČANA KAZNA OD 100 (STO) DNEVNIH IZNOSA U VISINI OD 20,00 (DVADESET) EURA, ŠTO IZNOSI 2.000,00 (DVIJE TISUĆE) EURA
Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.
VI. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi MF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura (tristo eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Međutim iz sadržaja iznesene obrane proizlazi da isti poriče da bi sudjelovao u nezakonitom prevoženju migranata.
3. U dokaznom postupku sud je ispitao optuženika i pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IF sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku od 27. travnja 2026. te je pregledana DVD snimka (list 23-27) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika IF od 28. travnja 2026. te je pregledana DVD snimka (list 53-57). Nadalje, sud je uz suglasnost stranaka pročitao i pregledao službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 27. travnja 2026. (list 28), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 27. travnja 2026. (list 33- 35), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01450926 i 01450927 od 27. travnja 2026. (list 36-37), zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka CFD i LF od 28. travnja 2026. (list 40- 42), rodni list za dijete preveden na hrvatski, ovjeren apostillom i izvod iz kaznene evidencije preveden na hrvatski, ovjeren apostillom (dokumentacija predana na raspravi dana 2. srpnja 2026.). Na pročitano i razgledano nije bilo primjedbi.
4. Optuženi MF ispitan na raspravi naveo je priznaje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom, ali ne onako kako je napisano u optužnici. Naveo je da je do počinjenja djela došlo na različiti način od onog kako je opisano u optužnici. Naveo je da je iz razgovora sa poslodavcem zaključio da će raditi legalan posao, mislio je da će biti zaposlen kao vozač, dobio je i ugovor o radu. Zbog operacije kuka nije više mogao obavljati poslove vozača kamiona, pa je iz tog razloga tražio drugi posao. Pojasnio je da je na Facebook i Instagram oglase stavljao svoj životopis, mail i broj telefona, i tako je došao i do ovog posla. Nakon što je ostavio svoje podatke, preko WhatsUp-a su mu se javili poslodavci, odnosno jedna firma koja se bavi prijevozom turista. Poslali su mu na WhatsUp i ugovor o radu. Na pitanje suda jesu li ga prijavili na mirovinsko, zdravstveni i slično, naveo je da nisu jer mu je menadžer preko telefona objasnio da se radi po principu kako radi BlaBla car. Dodao je da je tražio poslove slične onima koje je obavljao do operacije kuka, samo lakše, i 4. svibnja je trebao početi na novom radnom mjestu, ali su mu se u međuvremenu javili putem WhatsUp-a za ovaj prijevoz. Ne sjeća se kako se zvala tvrtka iz koje su ga zvali, ali ima naziv u telefonu. Telefonski je razgovarao sa osobama imenom M, Z i U, i oni su rekli da tvrtka ima sjedište u [adresa]. Ovi menadžeri koji su ga telefonski kontaktirali su pronalazili ljude koje treba prevesti i potom bi mu rekli gdje ih mora pokupiti na način da su mu slali na telefon lokaciju gdje mora pokupiti ljude i lokaciju na koju ih mora odvesti. Prije ovog događaja imao je sudar u kojem je njegovo vozilo u potpunosti uništeno. Do ranijeg posla vezano za prijevoz kam ionima morao je putovati 500 km pa mu je bilo potrebno vozilo. Posudio je novce kako bi kupio ovaj auto koji sada ima, BMW što je bio dodatni razlog da traži posao kako bih zaradio novce. Menadžeri koji su ga zvali su bili dosta uporni i to je razlog zašto je prihvatio ovaj posao, htio je dodatno zaraditi prije nego što nađe drugi posao.
4.1. Na pitanje zastupnice optužbe naveo je da je ovo prvi puta da je u dogovoru sa ovim menadžerima tako prevozio ljude. Novce za kupnju BMW-a posudio je od nećaka, a auto je kupio u Njemačkoj. Nećak se zove RF. Na daljnje pitanje naveo je da je točno da je tijekom vožnje kada je prevozio turske državljane kako mu se tu stavlja na teret, koristio navigaciju i razgovarao putem mobitela. Razgovarao je sa U i pitao ga zašto se mora voziti tim čudnim putevima, a ne normalno po autocesti. Na daljnje pitanje zamjenice ODO naveo je da je od Č dobio informaciju koje ljude i gdje mora pokupiti. Pojasnio je da prije obavljenog prijevoza nije dobio nikakve novce, a obećano mu je da će nakon obavljenog prijevoza dobiti 120,00 eura po osobi. Novce je trebao dobiti na način da po obavljenom prijevozu i dobije adresu na koju mora doći i na kojoj bi mu dali novce jer se radilo o probnom radu prije zaključenja glavnog ugovora u radu.
4.2. Na pitanje suca tko mu je platio benzin i troškove dolaska iz Poljske u Hrvatski naveo je ih je sam podmirio jer se ionako spremao na razgovor za posao u Njemačku. Pojasnio je da su mu iz ove firme obećali da će dobiti službeni auto za obavljanje poslova prijevoza ako prođe na ovom probnom radu. Dodao je da mu je taj posao odgovarao jer bi ga mogao raditi uz onaj drugi posao koji je trebao početi raditi u svibnju, a gdje je bilo dogovoreno da će 4 tjedna raditi, a 1 tjedan biti slobodan.
4.3. Na pitanje ODO-a pojasnio je da je mobitelom snimio osobe koje je prevozio i poslao taj video U jer je U zatražio da snimi osobe da bi on mogao vidjeti da li je preuzeo prave osobe.
4.4. Na pitanje branitelja pojasnio je da je te osobe preuzeo u Zagrebu, te da od osoba koje je prevozio nije trebao dobiti nikakve novce, već je novce trebao dobiti od tvrtke koja ga je angažirala za prijevoz na način da dođe na adresu njihove podružnice gdje bi mu oni isplatili novce. Na daljnje pitanje suda naveo da je te osobe trebao prevesti u Italiju, granicu Italije sa Slovenijom, na strani Italije, sukladno GPS lokaciji koju je dobio na mobitelu.
5. Analizom iskaza optuženika, te usporedbom navedenog iskaza s provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je vijeća kako je u postupku utvrđeno da je optuženi MF svojim radnjama ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
6. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu svjedokinja UF je navela da je sa suprugom dogovorila da mu se s dvoje djece pridruži u Francuskoj te je suprug našao ljude koji će za njih troje organizirati taj put i to je suprug s njima dogovorio i platio. Navela je da ne zna o koliko se novaca radi. Oni su 26. travnja 2026. došli do Sarajeva te je u kasnim satima došlo neko vozilo po njih, što joj je prethodno javio suprug. Vozili su se prvo s tri vozila, a nakon izlaska iz posljednjeg, što je bilo 27. travnja 2026. oko 3,00 sata s vodičem su pješice prešli granicu. Taj put je trajao oko 6-7 sati i na kraju su završili kod nekog mosta. Nazvala je supruga, a on joj rekao da će organizatori ubrzo poslati neko vozilo po njih. Vozilo je stiglo te su se njime vozili oko dva sata, da bi potom ušli u drugo vozilo, u kojem su nakon vožnje oko 20-30 minuta, zaustavljeni od policije. Osim novca koji je suprug dogovorio i platio, vozači u Bosni su od njih tražili da im po osob i plati dodatne iznose. I ovom vozaču je trebala posebno dati 50,00 eura po osobi, ali do toga nije došlo jer ih je prije zaustavila policija s time da je navela da ju nije optuženik tražio naveden novce, već joj je suprug rekao da mora dati novce i vozaču. Navela je da s optuženikom nije razgovarala, a ni s drugima, jer su svi bili stranci i nisu ih snimali. Navela je da je optuženi MF tijekom vožnje gledao navigaciju i komunicirao putem mobitela. Cijela komunikacija sa organizatorima je bila preko njezina supruga. Nakon hodanja je suprugu poslala lokaciju uživo gdje su se nalazili, a on joj je nakon kraćeg vremena javio da je obavijestio koga treba i da će po njih doći sivi auto.
7. Ispitan u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Varaždinu FFD je naveo da su svi zajedno 26. travnja 2026. krenuli na put u Bosnu iz Turske, te su po dolasku tamo bili prevezeni nekim vozilima do granice, nakon toga su hodali pješice, pa su onda ponovno se vozili najprije jednim autom, pa onda drugim i onda u tom drugom su bili uhićeni. Zna da je marka posljednjeg vozila, u kojem su zatečeni po policiji, bila BMW, ali se nije mogao točno sjetiti boje vozila. Naveo je da je vozilo bio duži model, karavan. Najprije je primijetio da je vozač bio plavokos, te ga je prepoznao u sudnici, pritom misleći na optuženog FF. Napomenu je da mu otac već dvije godine živi u [adresa] i oni su nekoliko puta podnosili zahtjeve za vize kako bi otišli tamo, međutim svaki put su bili odbijeni, pa je otac na kraju rekao da postoji i drugi način da se to riješi i onda je našao ljude koji su to organizirali. Na telefonu su bili s ocem, koji je komunicirao s krijumčarima, dakle putem su susreli više tih vozača i vodiča, koji su bili u tome. Istaknuo je da im je otac samo rekao da je on sve pripremio i platio, da je na njima da krenu na put i da prate upute. Nije skoro ništa razgovarao sa vozačem, pretpostavlja da je gledao navigaciju, ali je on sjedio iza i spavao. Nije obratio pažnju prilikom ulaska u ovo vozilo jer je bio umoran, ali zna da su ih slikali u zadnjem vozili prije kretanja prema granici, toga se sjeća. Zaključno je naveo da se sjeća da je majka prvom vozaču u Bosni dala 150,00 eura, za druge se ne može sjetiti, a nije bio siguran je li dala i ovdje optuženiku novce.
8. Iz službene zabilješke policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin od 27. travnja 2026. proizlazi da su policijski službenici prilikom redovitog vršenja službe u mjestu Bela, kod ribogojilišta, Bela 9, oko 15,00 sati uočiti vozilo marke BMW, sive boje, poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka]. S obzirom da su uočeni indikatori koji upućuju na sumnju u nezakonite migracije, isto je zaustavljeno te je provjerom identiteta vozača utvrđeno kako se radi o okrivljenom VF, državljaninu Bjelorusije, te imatelju dozvole boravka Republike Poljske kao i da u vozilu prevozi tri osobe, pri čemu je daljnjom provjerom utvrđeno da su svi državljani Turske te da je riječ o UF, ČF i FFD. Budući da je postojala osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 326. Kaznenog zakona, okrivljeni DF, kao i turski državljani, prevezeni su u službene prostorije policije na daljnju obradu i utvrđivanje činjenica.
8.1. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Novi Marof broj KU-39/2026 proizlazi da su od okrivljenika, uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Novi Marof broj 01450926 i 01450927 privremeno oduzeti osobni automobil marke BMW 320i, sive boje poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], prometna dozvola serijskog broja [broj prometne dozvole], ključ osobnog automobila te mobilni uređaj crne boje s logom G na poleđini sa zaštitnom maskicom.
8.2. Sud je navedenu dokumentaciju cijenio kao istinitu i vjerodostojnu s obzirom da je izdana od nadležnih tijela, a nitko tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost navedene dokumentacije.
9. Sud je kao istine i vjerodostojne cijenio i iskaze svjedoka CFD i BF jer su iskazivali detaljno o planu puta, kako su došli do Republike Hrvatske, tko i gdje je dogovorio put te tko je trebao platiti prijevoz. Oba svjedoka su jasno iskazala da su put organizirali putem osoba koje se bave organiziranjem ilegalnog dolaska u države članice Europske unije te su naveli da su granicu Republike Hrvatske prešli ilegalno, pješice u 3,00 sata po noći. Oba svjedoka su detaljno iskazala kako je prijevoz bio dobro organiziran i kako su vozila dolazila po njih, dakle očito je cijeli put bio dobro isplaniran i dio uhodane prakse osoba koje se bave ilegalnim prijevozom osoba koje nemaju dozvolu boravka i kretanja u Europskoj uniji i drugim članicama potpisnicima Šengenskog prostora. Sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio kao uvjerljive, detaljne i vjerodostojne, a pritom niti stranke nisu osporavale istinitost ni vjerodostojnost iskaza svjedoka.
10. Nasuprot tome, obranu optuženika sud je cijenio kao neuvjerljivu, proturječnu i nelogičnu. Iako optuženik priznaje počinjenje djela, pokušava umanjiti svoju odgovornost navodeći da je mislio da se radi o legalnom poslu prijevoza turista. Međutim, po ocjeni ovog suda, navedena obrana je usmjerena isključivo na umanjenje i otklanjanje kaznene odgovornosti. Obrana optuženika svodi se na to da je on tražio posao te su ga kontaktirale nepoznate osobe s kojima je dogovorio posao. Međutim način na koji je navedeni posao dogovoren, putem Facebooka, Whatsappa, bez stvarnog susreta s poslodavcima kojima ne zna ni prezime niti zna naziv trgovačkog društva, bez potpisivanja ugovora o radu i bez prijave na obvezna osiguranja, upućuju na zaključak da je optuženik i te kako morao biti svjestan da se ne radi o uobičajenom načinu zasnivanja radnog odnosa tim više što se radi o osobi od 55 godina života koji je već bio u radnom odnosu i zasigurno su mu poznati načini na koji se sklapa ugovor o radu.
10.1. Nije uvjerljiv ni navod optuženika da mu se takav način dogovaranja poslova nije učinio neobičan jer se radilo o prijevozu u smislu "Bla Bla Car" jer je "Bla Bla Car" platforma za zajedničko korištenje automobila koja povezuje vozače s putnicima koji traže prijevoz, prvenstveno za putovanja na velike udaljenosti, djeluje kao putnička mreža u kojoj korisnici dijele troškove goriva i cestarine, čineći putovanja pristupačnijima i ekološki prihvatljivijima. Naime platforma "Bla Bla Car" funkcionira na način da se osoba registrira i da samoinicijativno traži vozača i vozilo do destinacije gdje planira putovati te za navedeni prijevoz podijeli troškove s vozačem. Međutim iz iskaza svjedoka CFD i BF, ali i iz iskaza samog optuženika koji je naveo da su mu "manageri" poslali podatke o tome koga, gdje i na koju lokaciju mora prevesti osobe, nedvojbeno proizlazi da svjedoci nisu koristili usluge u smislu platforme "Bla Bla Car" već su koristili usluge osoba koje se bave ilegalnim prijevozom osoba u države članice Europske unije, a pritom su detaljno opisali kako su iz Turske došli u Hrvatsku, koliko puta su različiti automobili došli po njih i odvezli ih na drugo mjesto gdje su ih čekali novi prijevoznici. I sam optuženik je naveo da nije prijevoz dogovorio s putnicima te da mu oni nisu trebali niti platiti prijevoz niti dijeliti troškove, već da je za unaprijed obećanu novčanu naknadu trebao prevesti osobe u državu članicu Europske unije, točnije u Republiku Italiju, na granici sa Republikom Slovenijom, a sukladno uputama koje je putem mobilnog telefona dobivao od osoba koje su organizirale prijevoz ilegalnih migranata.
10.2. Stoga sudu nije uvjerljiva obrana optuženika da je bio u zabludi i da je mislio da radi legalni posao, jer nijedan postupak osoba s kojima je dogovorio prijevoz turskih državljana u države članice Europske unije nije odavao dojam da se radi o legalnom poslu, već je naprotiv sve bilo dogovarano putem aplikacije Facebook, Whatsapp i slično, bez stvarnog osobnog kontakta optuženika s navodnim poslodavcima. Imajući u vidu da se radi o osobi koja ima 55 godina i koja nije nova na tržištu rada, nije uvjerljiva obrana optuženika da je povjerovao da se radi o pravom legalnom poslu prijevoza turista jer nijedan postupak osoba koje optuženik naziva " M, Z i U" nije mogao biti tako uvjerljiv da prosječna osoba može povjerovati da se radi o pravom, legalnom zaposlenju. Isto tako, u legalnom poslu prijevoza osoba, bilo u smislu taxi službe, preko platforma za prijevoz ili preko privatnih prijevozničkih tvrtku nije uobičajen postupak da vozač snimi mobitelom osobe koje prevozi, pa navedenu snimku dostavlja trećim osobama, a što je sam optuženik naveo da je učinio po nalogu " Č", već je navedeno postupanje uobičajen obrazac ponašanja osoba koje sudjeluju u ilegalnom prijevozu osoba koje nemaju dozvolu kretanja i boravka u državama članicama Europske unije i potpisnicama Šengenskog sporazuma. Stoga je ocjena ovog suda je optuženik bio svjestan da sudjeluje u ilegalnom prijevozu osoba koje nemaju dozvolu kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugim državama članicama Europske unije i potpisnicama Šengenskog sporazuma, a što je po svom navodu činio za unaprijed obećanu novčanu nagradu koju bi dobio nakon obavljenog prijevoza.
11. Međusobnom analizom iskaza saslušanih svjedoka, obrane optuženika i priložene materijalne dokumentacije u spisu sud je utvrdio da je nedvojbeno dokazano da je optuženi MF, dana 27. travnja 2026., temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja preveze više stranih državljana na dogovorenoj relaciji, za unaprijed obećani zasad neutvrđeni novčani iznos, na neutvrđenom mjestu na području Republike Hrvatske, oko 12,00 sati, osobnim vozilom marke BMW 320i, poljskih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo troje državljana Turske, i to UF, ČF i FFD, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, te ih s ciljem da stignu na svoje krajnje odredište i to u Francusku, prevozio kroz područje Republike Hrvatske prema državnoj granici sa Republikom Slovenijom, sve do mjesta Bela, gdje je kod adrese Bela 9, istoga dana u 15,00 sati zaustavljen po policijskim službenicima Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin. Sud je nedvojbeno utvrdio i da je optuženik postupao iz koristoljublja jer je prijevoz obavljao za unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu. Bez obzira na to što optuženik navodi da mu svjedoci nisu ništa platili, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je suprug odnosno otac svjedoka, koji je i dogovarao put, platio cijeli taj put, te su oni trebali dati vozaču, po nalogu oca tek 50,00 eura. No i sam optuženik navodi da je novce za prijevoz trebao primiti od osoba s kojima je dogovarao prijevoz. Stoga je sud našao nedvojbeno utvrđenim da je optuženi MF prijevoz navedenih državljana Turske vršio za unaprijed obećanu novčanu nagradu, dakle iz koristoljublja.
11.1. Sud je dakle nedvojbeno utvrdio daje optuženik iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11 te ga za isto osudio.
12. Dakle, optuženik je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 jer je postupao izravnom namjerom jer je kritične zgode preuzeo i kroz Republiku Hrvatsku prevozio tri strana državljana, koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku i nisu imali dozvolu kretanja po Republici Hrvatskoj a niti dozvolu ulaska u druge države Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, kako bi ih se za neutvrđenu novčanu naknadu prevezlo dalje u druge države Europske unije, dakle, optuženik je postupao, iz koristoljublja, s ciljem protuzakonitog prebacivanja u druge države Europske unije uz unaprijed obećanu naknadu u neutvrđenom iznosu, pa ih prevozio od neutvrđenog mjesta u Republici Hrvatskoj sve dok nije zaustavljen u mjestu Bela, kod adrese Bela 9, istoga dana u 15,00 sati po policijskim službenicima Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, pa je optuženik ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bio svjestan svojeg protupravnog postupanja i htio je to učiniti.
12.1. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojben utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.
13. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je optuženiku olakotnom cijenio korektno držanje pred sudom čime je doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka te činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem skrbi. Kao otegotna okolnost optuženiku je cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo u namjeri da počini kazneno djelo te što je kritične zgode prevozio tri državljana Turske koji su ilegalno ušli u Republiku Hrvatsku.
13.1. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Nadalje, s obzirom na to da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio iz koristoljublja sud mu je izrekao sporednu novčanu kaznu od 100 dnevnih iznosa u visini od 20,00 eura, što iznosi 2.000,00 eura. Visina dnevnog iznosa je određena sukladno članku 42. stavku 5. KZ/11, dakle na temelju slobodne procjene, jer je sud ocijenio da bi njihovo utvrđenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, pri čemu je sud cijenio okolnost da optuženik uzdržava dijete, ali i činjenicu da je u dobi od 55 godina, da je radno sposoban i u mogućnosti zaposliti se i ostvarivati redovna legalna primanja. Navedenu sporednu novčanu kaznu optuženik je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju čl. 43. st. 6. u vezi sa st. 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Ocjena je ovog suda da će se ovakvom izrečenom sankcijom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, posebno ovakvih kaznenih djela koja su u porastu na području Republike Hrvatske, zatim jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim strožim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.
14. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.
15. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 27. travnja 2026., pa nadalje.
16. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženi MF dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 300,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama optuženika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih optuženik moći namiriti i bez opasnosti za svoje uzdržavanje.
U Varaždinu 2. srpnja 2026.
Sudac:
Matea Bulka
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj: KO-DO-213/2026
2. Optuženi MF, uz ovjereni prijevod na ruski jezik, putem Zatvora u Varaždinu
3. Branitelj optuženika, odvjetnik Zlatko Planinc
4. Sudski tumač Žanna Kopjar
5. U spis
