Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska Avenija 7
31000 Osijek
P-1153/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, izvan ročišta 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu br. 528-50-4239794 sklopljenog 5. srpnja 2007 između tužitelja i tuženika koja glasi „3. /treće/ naknada 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici MA isplati iznos od 126,06 eura (slovima: stodvadesetšesteurašestcenti) na ime povrata iznosa za naknadu za obradu kredita sa zateznom kamatom koja teče od 6. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici MA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 62,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 2. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa tužiteljica odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 28. kolovoza 2025. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom 5. srpnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 528-50-4239794 kojim tuženik odobrava tužiteljici kredit u iznosu od 95.000,00 kuna. Tužiteljica navodi kako je spornom odredbom članka 3. predmetnog Ugovora ugovorena naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita (tzv. ulazna naknada), te kako se tuženik temeljem iste od tužiteljice naplatio u iznosu od 950,00 kuna (126,09 eura). Tužiteljica ističe kako se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kako je ista naprijed formulirana od strane tuženika na koju tužiteljica nije imala utjecaja te kako nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga na ime kojih se ista uplaćuje. Tužiteljica navodi da je tuženik, s obzirom da odredba nije ugovorena u dobroj vjeri već je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja te prouzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao nepošteni stjecatelj, sukladno odredbi članka 1115. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) dužan tužiteljici vratiti stečenu imovinsku korist zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Stoga je predložila sudu da donese presudu kao u izreci.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
3. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu (list 5.-8. spisa) utvrđeno je da je člankom 3. istog ugovoreno plaćanje naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita, te je uvidom u Potvrdu tuženika od 26. svibnja 2025. (list 9. spisa) utvrđeno da je tužiteljica spornu naknadu isplatila. Temeljem navedenog, utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili sa činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Utvrđeno je da ne postoje smetnje iz čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,), odnosno da zahtjev tužitelja nije nedopušten i da s njime može slobodno raspolagati.
5. Uzimajući u obzir navedeno sud je donio presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev na temelju čl. 331. b u vezi čl. 338. st. 5. ZPP-a.
6. Sud je po službenoj dužnosti preispitao postavljenu vrijednost predmeta spora i utvrdio da je ista postavljena suviše visoko, s obzirom da se ugovorena sporna odredba predmetnog Ugovora o kreditu odnosila na iznos od 126,06 eura, te da ta visina predstavlja iznos kondemnatornog zahtjeva. Naime, deklaratorni zahtjevi istaknuti uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti zahtjeva za činidbu/isplatu. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev iz točke I/ tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade, to se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari određena u visini zahtjeva za isplatu, pa je sud temeljem članka 40. stavka 3. ZPP-a vrijednost predmeta spora utvrdio na iznos od 126,06 eura.
6.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1 ZPP-a. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25), tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 25 bodova (Tbr. 7. st. 1), što pomnoženo s 2,00 (Tbr. 54.) iznosi 50,00 eura na koje se dodaje iznos PDV-a od 25%, odnosno 12,50 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, s obzirom da nije dostavila dokaz o plaćanju iste, a uvidom u e-spis je utvrđeno da pristojba nije plaćena.
Osijek, 2. srpnja 2026.
Sudac
Nikolina Primorac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DOSTAVITI:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
