1                               Poslovni broj Pn-43/2023-16

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                             Poslovni broj Pn-43/2023-16

 

   U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

    P R E S U D A

 

   Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jadranki Potočnjak, a na prijedlog sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja H. z. m. o, OIB:, iz Z., A. M. 3, P. s. u V., K. 20c, protiv tuženika T. o. d.d., A. H. 4, Z., OIB:, zastupan po punomoćnicima iz OD M. i L. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Š. M., te punomoćnika tuženika, G. G. odvjetniku u OD M. i L. iz Z., P. u V., 19. siječnja 2024. objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku T. O. d.d., A. H. 4, Z., OIB: , R. p. s., Č., Ž. f. 1 isplatiti tužitelju H. z. za m. o., M 3, Z., OIB: na račun broj: HR121001005 1863000160Državnog proračuna R. H. model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03513173425 iznos od 8.977,99 € = 67.644,68 kn[1] (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 €) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura/ 5.650,88 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 05. siječnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi kao je 23. lipnja 2007. osiguranik tužitelja K. P. rođ. 21.12.1987., teško je ozlijeđen, kao suvozač, u prometnoj nesreći koju je skrivio D. N., koji je upravljao osobnim automobilom koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Za navedenu prometnu nesreću pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj K- 26/08-36 od 04. lipnja 2009. godine proglašen je krivim vozač automobila D. N.. Zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći kod osiguranika tužitelja K. P. utvrđeno je da je nastupila je opća nesposobnost za rad, te mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada. Kako je isplatama priznate invalidske mirovine korisniku mirovine tužitelj trpio štetu potraživao je od tuženika odštetnim zahtjevima naknadu štete temeljem članaka 160., čl.161. i 163. ZOMO koje je tuženik u cijelosti podmirio sve do 30.09.2016. godine, a na temelju presude Trgovačkog suda u Varaždinu br. P-185/16-12 od 13. listopada 2017. godine. U daljnjem postupku tužitelj je mirnim putem potraživao naknadu pretrpljene štete odštetnim zahtjevima no kako tuženik nije podmirio štetu po odštetnim zahtjevima tužitelj je bio primoran dana 16.10.2019. god. podnijeti tužbu Općinskom sudu za naknadu štete za razdoblje isplate mirovine od 01.10.2016. do 30.09.2019. u iznosu od 56.272,98 kn. Povodom navedene tužbe sklopljena je sudska nagodba br. Pn-110/2019-18, dana 06. travnja 2022. g., kojom je tuženik podmirio traženi iznos. Na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu tužitelj je trpio daljnju štetu isplatama navedene mirovine, te je tužitelj u razdoblju od 01.10.2019. do 30.11.2022. godine na ime invalidske mirovine isplatio korisniku K. P. iznos od 8.977,99 €/67.644,68 kn. Tužitelj u ovom predmetu potražuje štetu nastalu isplatama invalidske mirovine temeljem odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju dok kamatu potražuje temeljem odredbe čl. 165. st. 3. navedenog Zakona. Isplatama navedene invalidske mirovine nastaje šteta tužitelju za koju odgovara tuženik, a radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku ( regresno) potražuje od tuženika kao društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Kako tuženik do dana podnošenja tužbe sudu nije podmirio štetu za navedeno razdoblje isplate mirovine tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik stavlja prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, jer je mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika. Priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Poziva se na stav Visokog trgovačkog suda iz presude Pž-3459/2020 od 27.12.2021. u kojoj isti sud zauzima stajalište da bi tužitelj imao eventualno pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine , samo ukoliko bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a što ovdje nije slučaj. U predmetnoj stvari nije priznato osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, dakle ne radi se o ozljedi na radu, pa tužitelj nema pravo na naknadu štete. Ujedno ističe i stajalište Vrhovnog suda iz presude Rev-12/2022 od 12.1.2022. po kojem se obveza naknade štete osiguravatelja štetnika određuje prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Dakle, tužitelju nije nastala šteta jer bi tužitelj imao pravo na naknadu štete kao razliku između mirovine koju plaća po osnovi ozljede na radu (koja je veća) do iznosa mirovine koja bi bila priznata po osnovi ozljede koja nije uzrokovana ozljedom na radu. U daljnjim podnescima ponovno ističe kako se u ovom predmetu primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, te kako se ne radi o povredi na radu, već izvan rada. Stoga, kako je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog povrede izvan rada, tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. Sud prigovor mjesne nenadležnosti tuženika smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika kojom regresno potražuje štetu nastalu isplatama invalidske mirovine. Sukladno čl. 52. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022, 114/22, dalje: Zakon o parničnom postupku) za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem području je štetna posljedica nastupila. Sukladno st.2. ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište. Sukladno st.3. istog članka, odredbe st.1. i 2. primjenjivat će se i u sporovima protiv društava osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društava osiguranja, a odredba st.1 i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika. Stoga je sukladno čl.52.st.3. nadležan sud na području kojeg je štetna radnja počinjena, odnosno štena posljedica nastupila. U konkretnom slučaju radi se o području mjesno nadležnog suda u Varaždinu, te valja napomenuti kako je odlukom Županijskog suda u Varaždinu broj Su-7/2023-5 od 18. siječnja 2023. predmet ustupljen ovome sudu kao mjesno nadležnom za daljnje postupanje.

 

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Varaždinu broj K-26/08 od 4.6.2009. s listova 4-11 spisa i zapisnik o očevidu s listova 12-16 spisa, u dopis s lista 17-18 spisa, u rješenje s lista 19-21 spisa, u izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika s listova 22-27 spisa, u nalaz i mišljenje o invalidnosti s listova 28-32 spisa, u zapisnik u predmetu Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-185/16 od 13.10.2017., u preslik tužbe s lista 35-36 spisa, u sudsku nagodbu u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-110/19 od 6. travnja 2022. s listova 37-38 spisa, u ispis transakcije 258 s listova 41-57 spisa, te u danas zaprimljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1177/23 od 21.3.2023. kojem je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2112/22-2 od 4.10.2022., mišljenje nezavisnog odvjetnika N. W. od 9. listopada 2013. u predmetu broj C-371/12, u presudu Europskog vijeća u predmetu P-484/09 od 17.3.2011., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1496/23-2 od 23.5.2023., presudu Općinskog suda u Zlataru broj P-621/22-11 od 24.2.2023., presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2075/22 od 29.6.2023., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3294/22 od 23.10.2023., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3407/22-8 od 13.12.2023., presudu Općinskog suda u Zlataru broj P-434/23-20 od 12.12.2023., te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-348/23 od 2.9.2023.

5. Sud je kao nepotreban na temelju čl. 292. st. 4. Zakona o parničnom postupku  odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem prometno-tehničkog vještačenja, medicinskog vještačenja,  financijskog vještačenja, saslušanja svjedoka K. P., te pribavom spisa Općinskog suda u Varaždinu broj K-26/08 i predmetom tužitelja vezano za osiguranika K. P.

 

6. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

7. Nesporan je nastanak štetnog događaja, te je nesporno da je osiguraniku tužitelja K. P.radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada. Također nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te činjenica da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom koja se je dogodila izvan rada.

 

8. Između stranaka ovog postupka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je i primjena propisa prema kojem tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete, te da li je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku iznos od 8.977,99 eura/ 67.644,68 kuna.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja K.P..

 

10. Vezano za primjenu materijalnog prava sud smatra kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

 

11. Isto proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

 

12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

 

13. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, a prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

 

14. Prema tome, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

 

15. Čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (st.3.) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (st. 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).

 

16. Imajući u vidu citiranu odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, a uzimajući u obzir činjenicu da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, sud nalazi da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos invalidske mirovine. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ukoliko postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (i to samo u visini tako utvrđene razlike), a ne s osnove štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

 

17. Valja navesti kako bi tužitelj imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine samo ukoliko bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a ovdje se radi o ozljedi izvan rada. Stoga tužitelju u ovom slučaju nije nastala šteta jer bi tužitelj imao pravo na naknadu štete kao razliku između mirovine koji plaća po osnovi ozljede na radu (koja je veća) do iznosa mirovine koja bi bila priznata po osnovi ozljede koja nije uzrokovana ozljedom na radu.

 

18. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, obzirom je odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženik ima pravo u cijelosti na naknadu opravdanog parničnog troška sve na teret tužitelja. Tuženikov opravdani parnični trošak, imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) čine nagrade punomoćniku odvjetniku, odmjerene sukladno vrijednosti predmeta spora i to : za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, obrazložen podnesak od 09. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanje na  ročištu 20. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Temeljem Tbr. 42. Tarife tuženik ima pravo i na PDV od 25% koji na navedene radnje iznosi 150 eura. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od ukupno 750,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke.

 

 

 

Čakovec, 19. siječnja 2024.

 

 

Sutkinja:

Jadranka Potočnjak

 

Sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18, 21/22).

 

 

Dna:

 

1. tužitelj

2. tuženik po pun.