REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-453/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja FZ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika ĐZ, Su-793/2025, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 2. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 1.550,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (16.02.2024. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege od 70,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 2. srpnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete za period od 16. veljače 2024. pa do 2. srpnja 2026.

IV/ Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak u iznosu od 2.140,45 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 2. srpnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. srpnja 2026. pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

i istog dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužitelja od 12. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆZ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 12. travnja 2024. navodi da je dana 11. prosinca 2023. zadobio ozljedu na radu radeći kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica čistoća, koji je kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik), imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti. Navedenog datuma tužitelj je prilikom prikupljanja otpada zadobio ozljedu na način da je uslijed naglog kočenja skliznuo s papučice te je udario koljenom u svjetlo. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio otvorenu ranu potkoljenice, tužitelju je ordinirano mirovanje, konzumacija analgetika te toaleta prijevoja. Tužitelj se nalazio na bolovanju u periodu od 12. prosinca 2023. pa do 2. siječnja 2024. Tužitelj prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje ukupan iznos od 1.500,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 12. prosinca 2025. preinačio tužbu na način da je zatražio isplatu iznosa od 1.550,00 eura na ime neimovinske štete, te iznos od 70,00 eura na ime imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju s naslova zaključene police osiguranja. Tuženik ističe da je prema čl. 8. t. 4 Uvjeta za osiguranje isključena odgovornost tuženika za štete koje su proizašle iz uporabe motornih vozila u prometu, kada je šteta nastala dok je vozilo bilo u funkciji prijevoznog sredstva. Tuženik nadalje priznaje pasivnu legitimaciju s naslova osiguranja vozila koje je bilo osigurano kod tuženika. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim s obzirom na jačinu i karakter ozljeda te sudsku praksu u istovjetnim predmetima. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da se radilo samo o oguljotini koljena, iz čega proizlazi da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen. Osporava tijek kamata, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je podneskom od 12. prosinca 2025. preinačio tužbu, s obzirom da je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na onaj koji je istaknut u tužbi. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbe, a ujedno je ista svrsishodna za konačno rješenje spora, te proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove. S obzirom na navedeno, sud je postupio sukladno odredbi čl. 190. st. 4 ZPP-a, te je donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe, sve kako je navedeno u izrijeci.

4. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u odštetni zahtjev (str. 5-6 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (str. 7-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 9-10 spisa), u policu osiguranja s uvjetima (str. 16-26 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 39-42 spisa), u izvadak iz sudskog registra (str. 43-79 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Robertu Roheru o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 97-98 spisa), saslušan je svjedok LZ (str. 161-162 spisa), te tužitelj kao parnična stranka (str. 162-163 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, međutim tuženik osporava odgovornost navodeći da postoje razlozi za isključenje odgovornosti sukladno uvjetima osiguranja, s obzirom da je do štete došlo korištenjem motornog vozila u prometu. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

7. Na okolnost dinamike nastanke štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

8. Iz iskaza svjedoka LZ u bitnome proizlazi da je na dan nastanka štetnog događaja zajedno s tužiteljem obavljao redoviti posao odvoza komunalnog otpada. Tužitelj i svjedok su se vozili na tzv. papučici kamiona. Tužitelj je stajao na lijevoj strani i bili su kod kružnog toka kada je kamion trebao poduzeti skretanje u lijevo, međutim ispred kamiona je izašao auto i vozač je iznenada morao kočiti. Svjedok je mogao vidjeti i očekivati kočenje, međutim tužitelj to nije mogao vidjeti te se pril ikom kočenja udario u nosač za svjetla u području koljena. Odmah je rekao da ga boli, stavili su ga u kabinu, te su se vratili u krug firme, a kolega je tužitelja odvezao kući. Nakon ozljede tužitelj više nije mogao nastaviti sa obavljanjem radnih zadataka . Svjedok navodi daje tužitelj na sebi imao zaštitnu opremu, toga dana nije bilo oborina, ne zna je li rukohvat bio klizav. Kamion se kretao brzinom od oko 10 km/h. Svjedok nije zadobio ozljedu jer je vidio što se događa i pripremio se za kočenje.

9. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje navode svjedoka LZ, ističe da nije mogao vidjeti to da je vozilo izašlo ispred kamiona, navodi da se držao za rukohvat, međutim nije se uspio skroz zadržati te je pokleknuo i udario u rub svjetla. Pretrpio je udarac u lijevo koljeno, odmah je osjetio bol, noga je otekla, počeo je krvariti. Par dana nije mogao stati na nogu, a ukućani su mu pružali pomoć oko svakodnevnih kućanskih poslova. Svoje zadatke obavljao je na uobičajen način te je imao svu zaštitnu opremu.

10. Tuženik je u spis priložio Uvjete osiguranja koji predstavljaju privitak Polici osiguranja broj [broj police osiguranja], iz čije odredbe čl. 8. st. 4 proizlazi da osiguranjem nisu pokrivene štete koje proizlaze iz uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon u prometu kada je šteta nastala za vrijeme dok je vozilo bilo u funkciji prijevoznog sredstva namijenjenog za kretanje po cesti.

11. Tuženik je ujedno u odgovoru na tužbu naveo da je vozilo na kojem se tužitelj vozio bilo osigurano kod tuženika, pa se s tog osnova priznaje pasivna legitimacija.

12. Sud je utvrdio iz suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja da je u trenutku nastanka štetnog događaja vozilo na kojem se tužitelj vozio imalo svrhu radnog stroja, a ne prijevoznog sredstva, te da stoga postoji odgovornost tuženika, odnosno osiguranika tuženika za naknadu štete s naslova ozljede na radu. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su se isti nalazili na tzv. papučici kamiona u trenutku kada je došlo do ozljeđivanja tužitelja, a koja radnja nema svrhu korištenja vozila kao prijevoznog sredstva, već predstavlja radnju koja spada u proces rada tužitelja. Naime, tužitelj je zaposlen kao radnik na odvozu komunalnog otpada, a vožnja na tzv. papučici kamiona prilikom prikupljanja otpada predstavlja radnju koja spada u radni proces tužitelja, a kamion u tom trenutku nema funkciju prijevoznog sredstva nego sredstva rada. Stoga je sud mišljenja kako prigovor tuženika za isključenje odgovornosti nije osnovan, kako u ovom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 8. st. 4 uvjeta za osiguranje, te kako postoji odgovornost tuženika s naslova naknade štete po polici osiguranja od odgovornosti koju je zaključio poslodavac tužitelja sa tuženikom.

13. Međutim, sve kad bi se uzelo da je kamion u trenutku nastanka štetnog događaja bio prijevozno sredstvo, tuženik je priznao pasivnu legitimaciju s naslova osiguranja vozila, odnosno osiguranja od auto odgovornosti prema odredbi čl. 20. st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/12, 152/14, 155/23), što znači da u svakom slučaju postoji odgovornost tuženika, odnosno njegova pasivna legitimacija u ovom sporu.

14. Odgovornost tuženika, kao osiguratelja tužiteljevog poslodavca temelji se na odredbi čl. 965. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovora osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Nadalje, odgovornost osiguranika, odnosno tužiteljevog poslodavca temelji se na odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Na ovaj predmet primjenjuje se i odredba čl. 25 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) koja propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete po ovom štetnom događaju.

16. Na okolnost visine štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Robertu Roheru iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu dijagnoze Contusio et excoriatio genus sin, odnosno ozljedu lijevog koljena. Kod tužitelja na temelju ozljede nije došlo do smanjenja opće i radne životne aktivnosti. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te manjeg intenziteta 10 dana, koji bolovi su ocijenjeni kumulativno. Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana i manjeg intenziteta 6 dana, koji strah je ocijenjen kumulativno. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 7 dana po 2 sata dnevno, odnosno ukupno 14 sati.

17. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna parnična stranka, mišljenje vještaka jasno je i objektivno te se temelji na medicinskoj dokumentaciji koja je navedena u nalazu. Sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti na temelju ovog štetnog događaja.

18. Prilikom ocjene visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100 st. 2 ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, sud je uzeo u obzir i činjenicu stope inflacije u periodu od 2020. kada je Vrhovni sud RH utvrdio orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade pa do dana donošenja presude, koja iznosi 28,4% za navedeni period.

19. S obzirom na opseg pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, te činjenicu da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu u životnoj dobi od 32 godine, a zaposlen je kao radnik na odvozu komunalnog otpada koji poslovi uključuju fizički rad, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 1.550,00 eura, i to prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 950,00 eura, te pretrpljenog straha iznos od 600,00 eura. Pri tome je sud uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj pretrpio fizičke bolove u ukupnom trajanju od 20 dana, te da je ujedno kod tužitelja utvrđeno postojanje straha u trajanju od 12 dana, te da nije bilo prisutno životno ugrožavajućeg straha. Ujedno je uzeto u obzir i to da se tužitelj nalazio na bolovanju u periodu od 12. prosinca 2023. pa do 2. siječnja 2024.

20. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 14 sati, za što se tužitelju dosuđuje imovinska šteta u iznosu od 70,00 eura, što predstavlja iznos od 5,00 eura po satu pružene pomoći i njege, koji iznos je primjeren i u skladu sa sudskom praksom koja se odnosi na cijenu sata tuđe pomoći i njege u situaciji kada istu pružaju ukućani. S obzirom da nema dokaza o postojanju više cijene sata pružene pomoći i njege, te s obzirom da ista nije plaćena jer su ju pružali ukućani, nije osnovan zahtjev tužitelja za dosuđenje imovinske štete u višem iznosu od iznosa od 5,00 eura po satu pružene pomoći i njege. Naime, tijekom postupka nije izveden dokaz financijskim vještačenjem kojim bi se utvrdila eventualna viša cijena sata tuđe pomoći i njege za područje na kojem je ista pružana tužitelju.

21. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.620,00 eura, sve kako je to navedeno pod točkom I/ i II/ izrijeke ove presude.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate, zahtjev je djelomično osnovan, budući da tužitelju prema odredbi čl. 1103 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva samo za naknadu neimovinske štete. S obzirom da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sve sukladno odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od dana donošenja presude pa do isplate, a sve s obzirom na činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, te da ista nije plaćena. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete, na način kako je to navedeno pod točkom III/ izrijeke.

23. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi članka 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a stopa zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u pogledu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete. Stoga je sud odredio da je cjelokupni trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

25. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32/1), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav tri obrazložena podneska iznos od 200,00 eura za svaki (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 22.05.2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu od 5.03.2026. iznos od 50,00 eura (Tbr. 9/5), što ukupno iznosi 1.500,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 375,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 265,45 eura za izvedeno medicinsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.140,45 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

26. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 22. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, s obzirom da nije riječ o ostalom obrazloženom podnesku, te tužitelju pripada pravo na nagradu za taj podnesak prema Tbr. 8/4 Tarife. Ujedno nije bio potreban trošak koji se odnosi na podneske od 20. rujna 2024. i 18. listopada 2024., jer istim podnescima tužitelj predlaže produljenje roka, odnosno obavještava sud o uplati predujma za medicinsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također, tužitelju za pristup ročištu od 5. ožujka 2026. pripada pravo na trošak prema Tbr. 9/5 Tarife, budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Trošak pristupa ročištu za objavu presude nije nastao te stoga nije priznat tužitelju.

27. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku