REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3696/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Nikoline Kruk, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, Rudeška c. 91, protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi prava na doplatak za djecu, 2. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 143-02/24-02/03577682411, URBROJ: 341-99-06/2-24-3922 od 22. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 143-02/24-02/03577682411, URBROJ: 341-99-06/2-24-3922 od 22. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I 143-02/24-01/03577682411, URBROJ: 341-25-05/3-24-32635 od 26. travnja 2024. kojim se tužiteljici ne priznaje se pravo na doplatak za dijete.
2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika. Ističe da osporenim rješenjem nije odgovoreno na žalbene navode istaknute u žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. travnja 2024. Smatra da je osporeno rješenje nejasno i kontradiktorno vezano za članak 10. stavke 6. i 7. Zakona o doplatku na djecu. Nisu uzete u obzir odredbe članka 5. Zakona o doplatku za djecu, članaka 16.,17.,58. i 59. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, članka 9. Zakona o provedbi uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29.04.2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Uredbe (EU) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16.09.2009. i Uredbe (EU) br. 1231/2010 o proširenju primjene Osnovne i Provedbene uredbe na državljane trećih država. Ističe da Hrvatski zavod za socijalni rad nije donio rješenje o pravu na inkluzivni dodatak, a kako je to navedeno u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže da se u upravnom sporu provede njezino saslušanje. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja. Ističe da su stupanjem na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ 156/2023) prestale važiti odredbe Zakona o doplatku za djecu koje se odnose na ostvarivanje prava na doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim ili teškim invaliditetom u sustavu mirovinskog osiguranja. Od 1. siječnja 2024. pravo korisnika doplatka za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim ili teškim invaliditetom je objedinjeno u pravu na inkluzivni dodatak, koji se ostvaruje u sustavu socijalne skrbi. Za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak nadležan je Hrvatski zavod za socijalni rad, koji će za zatečene korisnike prava na doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim invaliditetom na dan 31. prosinca 2023., po službenoj dužnosti, provesti postupak radi odlučivanja o pravu na inkluzivni dodatak, koji će im u slučaju priznanja tog prava, pripasti od 1. siječnja 2024. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 10. lipnja 2026.
5. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaznih prijedloga. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev te traži naknadu troškova upravnog spora.
6. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem kao nesvrsishodan.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I 143-02/23-02/03577682411, URBROJ: 341-25-06/2-23-36635 od 21. ožujka 2023. tužiteljici, počevši od 1. ožujka 2023. priznato pravo na doplatak za djecu u skladu s člankom 12. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine, 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.; dalje: Zakon 58/18.) u ukupnoj svoti od 110,36 eura mjesečno i to za dijete CE, rođ. **.**.1978.
11. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 1. veljače 2024. za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.
11.1. U postupku je utvrđeno da je dijete za koje se traži priznavanje prava, CE, navršila 45 godina života te je stajalište upravnih tijela da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavak 7. Zakona o doplatku za djecu („Narodne novine“, 94/01., 138/06., 107/07., 37/08., 61/11., 112/12., 82/15., 58/18. i 156/23.; dalje: Zakon) za priznavanje prava na doplatak za imenovano dijete.
12. Prema članku 10. stavcima 6. i 7. Zakona, propisano je da doplatak za djecu pripada za dijete koje zbog duže bolesti nije u mogućnosti završiti školovanje u redovitom roku i preko godine do kojih pripada doplatak u slučaju školovanja u srednjim školama, a iznimno za dijete koje se školuje u skladu s propisima o školovanju djece s teškoćama u razvoju doplataka za djecu pripada i nakon navršene životne dobi od 19 godina, a najduže do 21 godine života.
13. Budući da je dijete tužiteljice za koje se traži ostvarivanje prava na doplatak za djecu navršilo 45 godina, uvjeti iz citirano članka 10. Zakona nisu ispunjeni te je stoga u upravnom postupku pravilno odbijen zahtjev žaliteljice.
14. Napominje se da je 1. siječnja 2024. na snagu stupio Zakon kojim su izmijenjene odredbe Zakon 58/18. koje se odnose na ostvarivanje prava na doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim ili teškim invaliditetom u sustavu mirovinskog osiguranja na način, između ostalog, da je članak 12.Zakon 58/18. prestao važiti.
15. Ovo iz razloga što je 1. siječnja 2024. na snagu stupio Zakon o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, 156/23.; dalje: Zakon o inkluzivnom dodatku) kojim je u članku 45. stavku 3. propisano da s danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje važiti članak 12., članak 10. stavak 5., članak 21. stavak 1. Zakona 58/18., u dijelu koji se odnosi na dijete s oštećenjem zdravlja, članak 22. te članak 30.a Zakona 58/18., u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje medicinskih uvjeta.
15.1. Ujedno je člankom 11. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona priznaje se:
- odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom
– djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojem je utvrđen drugi, treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom.
15.2. Nadalje, člankom 11. stavkom 3. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano da inkluzivni dodatak za dijete s težim ili teškim invaliditetom za koje korisnik ostvaruje pravo na doplatak za djecu na temelju članka 12. Zakona o doplatku za djecu (»Narodne novine«, br. 94/01., 138/06., 107/07., 37/08. − Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/11., 112/12., 82/15. i 58/18.) ili na temelju članka 5. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o doplatku za djecu (»Narodne novine«, br. 82/15.) i nakon provedenog postupka utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak koji Hrvatski zavod za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi po službenoj dužnosti, priznaje se u iznosu propisanom stavkom 1. toga članka umanjenom za iznos ostvarenog prava na doplatak za djecu.
16. Slijedom navedenog, u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljice od 1. veljače 2024. na snazi je bio Zakon kojim su izmijenjene odredbe Zakona 58/15. koje se odnose na ostvarivanje prava na doplatak za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim ili teškim invaliditetom u sustavu mirovinskog osiguranja na način da je članak 12. Zakona 58/18., na temelju kojeg je tužiteljici priznato traženo pravo rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. ožujka 2023., prestao važiti. Stoga su upravna tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice pravilno primijenila članak 10. Zakona.
17. Ujedno je pravilna uputa tuženika da je od 1. siječnja 2024. pravo korisnika doplatka za djecu s oštećenjem zdravlja, odnosno s težim ili teškim invaliditetom je objedinjeno u pravu na inkluzivni dodatak, koji se ostvaruje u sustavu socijalne skrbi te da je za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak nadležan Hrvatski zavod za socijalni rad.
18. Okolnost što u trenutku donošenja rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. travnja 2024. Hrvatski zavod za socijalni rad nije donio rješenje o inkluzivnom dodatku ne utječe na zakonitost osporenog rješenja i rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. travnja 2024.
19. Zbog navedenih razloga, Sud smatra da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu.
20. Osporeno rješenje tuženika utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa te navedenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
21. S obzirom na to da tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva te je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Tužiteljici je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a jer je je izgubila spor u cijelosti.
U Zagrebu 2. srpnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužiteljici po opunomoćeniku, Enveru Vučetiću, [adresa] Zagreb, Rudeška c. 91
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb
3. U spis
