REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2070/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja US, rođenog **.**.1996., državljanina Republike Indije, koji trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, a kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 2. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2545, URBROJ: 511-01-212-26-5 od 13. travnja 2026. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/26-06/2545, URBROJ: 511-01-212-26- 5 od 13. travnja 2026. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je u naknadnom zahtjevu predočio i nove i stare činjenice, s obzirom da tuženik ustvari u prvotnom postupku nije s dužnom pozornošću procesirao njegov zahtjev te je isti ustvari ostao meritorno neriješen. Dodaje, da je on, usprkos tome, u svom opetovanom zahtjevu naveo da je za njegov povratak najveći problem obitelj, a što je doznao raspitujući se o mogućnosti povratka. Smatra da u tom smislu tuženik pogrešno primjenjuje zakonske norme kada zaključuje da njegov naknadni zahtjev nije dopušten na temelju članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom na to što njegov prvotni zahtjev nije povučen, pa samim time taj prvotni zahtjev nije obustavljen. Ističe da daljnje pozivanje na članak 47. stavke 4. i 6., pa onda i na članak 43. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predstavlja potpuno pogrešnu primjenu Zakona, s obzirom da tuženik u izreci pobijanog rješenja odbacuje zahtjev iako za takvo nešto nije bilo zakonskih uvjeta. Iznosi da tuženik nije ni na koji način činjenično napisao i sastavio valjano obrazloženje, s obzirom da nije navedeno što bi on u opetovanom postupku navodio, već su se kao relevantne navodile samo činjenice iz prvotnog postupka. Naglašava da je imao problem s obitelji, a koji je povezan s vjerskim pitanjima, a da mu je raspitujući se kod obitelji o mogućnosti povratka rečeno da obitelj nije prešla preko kršćanskog pitanja, da je stav istovjetan kao i kad je on odlazio iz Indije. Nastavlja da činjenica da je on došao u Republiku Hrvatsku s namjerom rada ni na koji način ne može isključivo ukazivati na to da je on ekonomski migrant te da se mogu zanemariti svi drugi aspekti i pitanja koja su u vezi s međunarodnom zaštitom. Ističe da pogrešna primjena bude još razvidnija tuženik se u posljednjoj rečenici obrazloženja poziva na članak 47. stavak 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navodi da tuženik i u naknadnom zahtjevu treba pristupiti bez predrasuda te ga ocijeniti u njegovoj ukupnosti, a ne isključivo s obzirom na okolnosti iz ranijeg zahtjeva. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć i pružatelju pravne pomoći isplatiti zatražene troškove izvršene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba u cijelosti neosnovana. Dodaje da je izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Ističe da je tužitelj u Republiku Hrvatsku stigao 11. travnja 2022. kao strani radnik sa odobrenom dozvolom za boravak i rad kod hrvatskog poslodavca. Iznosi da je međunarodnu zaštitu zatražio 4. lipnja 2025. suočen s odredbama o povratku zbog nezakonitog boravka na području EU/EGP-a. Nastavlja da je na naknadnom zahtjevu pojasnio da svi razlozi koje je naveo u prethodnom postupku perzistiraju i dalje te da se ništa nije promijenilo od prethodnog postupka. Napominje da je razvidno da je tužitelj samovoljno napustio zemlju podrijetla iz čistih ekonomskih razloga, a da navodi koje je navodio na naknadnom zahtjevu ne ulaze u okvire Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj podnio naknadni zahtjev radi odgađanja obveze napuštanja Republike Hrvatske te naglašava da je podnio i dodatan zahtjev za izdavanje potvrde o stjecanju prava na rad kojom bi mogao nastaviti ostvarivati prihod u Republici Hrvatskoj čime je potvrdio ekonomsku pozadinu svoga dolaska u Europu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika i u spis ovog suda poslovni broj: Us I-3550/2025 te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 1. travnja 2026. podnio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno navedeni zahtjev odbačen.

8. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. , 33/23. i 17/25.) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. toga Zakona (stavak 1.). Dalje je propisano da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena, a da Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Također, propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.) te da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Konačno propisano je da će se ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka ukinuti (stavak 5.) te da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (članak 6.).

9. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-3550/2025-8 od 12. veljače 2026. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/3670, URBROJ: 511-01-212-25- 7 od 18. kolovoza 2025. kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Iz obrazloženja presude utvrđeno je da prema ocjeni suda, niti svojim iskazom danim na raspravi tužitelj nije doveo u sumnju zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju. Navedeno je da je tužitelj u bitnome ponovio navode koje je u postupku pred tuženikom istaknuo kao razloge za napuštanje zemlje podrijetla. Dodano je da dane izjave sud ne smatra dosljednim i uvjerljivim niti vjerodostojnim. Izneseno je da iz cjelokupnog iskaza tužitelja proizlazi da je isti napustio prvenstveno Indiju zbog zaposlenja, a da naknadno podnosi zahtjev za međunarodnu zaštitu nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj. Istaknuto je da, međutim, sud nije prihvatio kao vjerodostojne njegove navode o problemima zbog kršćanske pripadnosti, budući da prema tužiteljevim navodima nije imao problema pri zapošljavanju, školovanju ili ostvarivanju drugih prava niti je bio izložen pritiscima i prijetnjama koji bi prerasli u proganjanje. Slijedom navedenog, sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za istog rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

10. Iz naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 1. travnja 2026. utvrđeno je da je tužitelj izjavio da su njegovi razlozi za podnošenje naknadnog zahtjeva isti kao i oni koje je predočio u prethodnom postupku. Dodao je da želi mirno živjeti te da ne želi živjeti pod pritiskom koji na njega ostavlja duhovni trag. Iznio je da bi u slučaju povratka naišao na iste okolnosti koje su ga natjerale da pobjegne. Naveo je da je sve već rekao prvi put te da bi najveći problem bio povratak u Tamil Nadu. Istaknuo je da su mogući problemi zbog obitelji u drugim područjima Indije.

11. Stoga je pravilno navedeni naknadni zahtjev tužitelja odbačen na temelju članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužitelj u njemu ponavlja isti razlog napuštanja zemlje podrijetla – navodne probleme zbog kršćanske pripadnosti – koji je iznio u prethodnom postupku međunarodne zaštita. Stoga se ne radi o bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pri tome se napominje da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku u smislu članka 47. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Na ročištu 26. lipnja 2026. odbijen je prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem budući da izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno jer se radi o naknadnom zahtjevu čija se dopuštenost ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Nadalje, tužitelj nije naveo specifične okolnosti konkretnog slučaja iz kojih bi proizlazilo da je njegovo saslušanje u upravnom sporu nužno radi pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene zakonitosti osporenog rješenja, a imajući u vidu da je se radi o naknadnom zahtjevu te da mu je pristup sudu omogućen putem stručnog opunomoćenika.

13. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

14. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22).

15. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 26. lipnja 2026. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 2. srpnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis