Poslovni broj: O-4491/2026-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

R E P U B L I K A  H R V A T S KA

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivi Tisanić Vilček, u ostavinskom postupku iza pokojnog FČ, sina F, iz [adresa], rođenog **.**.1935., a preminulog **.**.2018., OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, 02. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. PREKIDA SE ostavinski postupak iza pokojnog FČ, sina F, iz [adresa], rođenog **.**.1935., a preminulog **.**.2018., OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH.

II. LČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], upućuje se da u roku od 30 dana po pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja da je JČ vlastoručnim oporukama ostavitelja od 15. srpnja 2015. i od 28. srpnja "2105." koja je naznačena godina sastavljanja ispravljana povrijeđeno pravo na nužni dio u točno određenom alikvotnom dijelu.

III. Prekid postupka trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

IV. LČ je dužan o pokretanju parničnog postupka obavijestiti ovaj sud dostavom primjerka tužbe, a pozivom na gornji broj spisa.

V. Ako LČ u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja ne pokrene parnični postupak, ovaj ostavinski postupak će biti nastavljen, a raspravljanje ostavine će se dovršiti bez obzira na prigovore zbog kojih su stranke upućene na parnicu.

Obrazloženje

1. U ostavinskom postupku iza ostavitelja FČ utvrđeno je da su na zakonsko nasljeđivanje, kao njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, pozvani sinovi MČ i LČ te druga supruga KČ, a kao ostavinska imovina ostavitelja prijavljeno je vlasništvo stana u [adresa] površine 36,25 m2, pravo korištenja grobnog mjesta, novčana sredstva na računima kod banaka te dospjelo neisplaćeno mirovinsko primanje od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

2. Nadalje, u postupku je bila proglašena vlastoručna oporuka ostavitelja od 28. srpnja 2015. (list 5 spisa) kojom je ostavitelj stan u [adresa] površine 36,25 m2 i grobno mjesto na groblju Miroševac ostavio supruzi KČ.

3. Sin ostavitelja MČ je nasljedničkom izjavom datom tijekom postupka izjavio kako istu oporuku ostavitelja od 28. srpnja 2015. priznaje za istinitu i valjanu, da ne traži nužni dio i da se odriče prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja. Budući da se MČ odrekao prava na nasljeđivanje iza ostavitelja isti se, sukladno čl. 130. st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35//05,127/13, 33/15 i 14/19, dalje: Zakon o nasljeđivanju) više ne smatra nasljednikom u ovom postupku.

4. Sin ostavitelja LČ je nasljedničkom izjavom izjavio da se prihvaća prava na zakonsko nasljeđivanje iza ostavitelja te da potražuje nužni dio te da ne priznaje navedenu oporuku ostavitelja od 28. srpnja 2015. kao istinitu i pravovaljanu iz razloga što ista nije napisana od strane ostavitelja te što je u posljednjem dijelu oporuke drugom rukom dopisan dio o grobnom mjestu.

5. Supruga ostavitelja KČ se nasljedničkom izjavom prihvatila oporučnog i zakonskog nasljedstva iza ostavitelja te je navedenu oporuku ostavitelja od 28. srpnja 2015. priznala kao istinitu i pravovaljanu. Ujedno je izjavila da JČ osporava pravo na nužni dio s tvrdnjom da je isti u nužnom dijelu namiren nekretninama koje mu je ostavitelj za života darovao Ugovorom o darovanju nekretnina od 03. srpnja 2000.

6. Zbog opisanog spora između nasljednika o valjanosti i istinitosti navedene oporuke ostavitelja od 28. srpnja 2015. ostavinski je postupak prekinut te je LČ bio upućen na pokretanje parnice protiv KČ radi utvrđenja da navedena oporuka nije valjana i istinita. LČ je parnični postupak na koji je upućen pokrenuo kod ovog suda pod poslovnim brojem P-13547/2019, a u kojem je postupku pravomoćnom presudom od 23. studenog 2022. navedena oporuka ostavitelja od 28. srpnja 2015. poništena. Stoga je ovaj ostavinski postupak nastavljen te je sud donio rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja broj O-5639/2023-25 dana 18. rujna 2023. kojim je ostavinsku imovinu ostavitelja uručio KČ i JČ, kao zakonskim nasljednicima ostavitelja, svakome u 1/2 dijela. Međutim, isto je rješenje o nasljeđivanju, povodom žalbe OČ, ukinuto rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-68/2024-2 od 07. veljače 2024. budući da je KČ u žalbi navela kako je pronašla oporuku ostavitelja od 15. srpnja 2015. godine.

7. U ponovljenom je postupku KČ uz pronađenu oporuku ostavitelja od 15. srpnja 2015. godine, predala još jednu oporuku za koju je ustvrdila da ju je pisao ostavitelj na kojoj je kao datum sastavljanja naznačen 28.07., dok je naznačena godina sastavljanja "2105." ispravljana, a koje su obje oporuke proglašene u ovom postupku.

8. U oporuci na kojoj je kao datum sastavljanja naznačen 28.07., dok je naznačena godina sastavljanja "2105." ispravljana, navodi se kako ostavitelj stan u [adresa], na II. katu, veličine 35,80 m2 ostavlja supruzi KČ, dok se u oporuci od 15. srpnja 2015. navodi kako ostavitelj ostavlja supruzi KČ svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, a da je to stan 36 KV (kvadrata - opaska suca) i grobno mjesto (grobnica). Supruga ostavitelja KČ je izjavila kako priznaje obje navedene oporuke kao valjane i istinite te da se prihvaća oporučnog nasljedstva po tim oporukama. Ranije tijekom postupka, a što je i naknadno ponovila, supruga ostavitelja KČ je istaknula kako u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulazi cijela navedena nekretnina budući da ista u 1/2 dijela predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka s ostaviteljem. Sin ostavitelja LČ je istaknuo kako se protivi navodima KČ vezanim za bračnu stečevinu jer da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljeve prve supruge, DČ, majke nasljednika LČ i ostavitelja te je osporio da bi naknadno proglašene oporuke bile valjane i istinite s obzirom da niti jedna od tih oporuka nije sastavljena u bilo kojem od oporučnih oblika utvrđenih zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

9. Zbog spora nasljednika o valjanosti i istinitosti naknadno proglašenih oporuka ostavitelja i o sastavu ostavinske imovine ostavitelja ovaj je ostavinski postupak ponovno prekinut te je LČ upućen na pokretanje parničnog postupka protiv KČ radi utvrđenja da naknadno proglašene oporuke ostavitelja nisu valjane i istinite, dok je KČ upućena na pokretanje parničnog postupka protiv LČ radi utvrđenja da 1/2 dijela predmetnog stana ne ulazi u ostavinsku imovinu ostavitelja jer ista predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka s ostaviteljem.

10. KČ je obavijestila sud kako je odustala od zahtjeva za utvrđenjem da stan u [adresa] predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka s ostaviteljem u 1/2 dijela, dok je LČ pokrenuo parnični postupak na koji je upućen te se isti vodio kod ovog suda, a okončan je pravomoćnom presudom poslovni broj P-3741/2024-12 od 04. srpnja 2025. kojom je tužbeni zahtjev LČ u cijelosti odbijen kao neosnovan.

11. Sukladno navedenom ostavinski je postupak iza ostavitelja nastavljen, a u nastavku postupka se naknadno proglašene oporuke ostavitelja

- oporuka na kojoj je kao datum sastavljanja naznačen 28. srpanj, dok je naznačena godina sastavljanja "2105." ispravljana, kojom je ostavitelj predmetni stan ostavio supruzi KČ

- oporuka od 15. srpnja 2015. kojom je ostavitelj supruzi KČ ostavio svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu

smatraju valjanim i istinitim te se smatra da cijeli predmetni stan predstavlja ostavinsku imovnu ostavitelja.

Pri tome valja napomenuti kako sud, primjenom čl. 50. Zakona o nasljeđivanju, smatra da se oporuka ostavitelja od 15. srpnja 2015. odnosi na cjelokupnu prijavljenu ostavinsku imovinu ostavitelja, a ne samo na stan od 36 KV (kvadrata - opaska suca) i grobno mjesto (grobnicu), budući da je u toj oporuci primarno jasno izražena želja ostavitelja da svojoj supruzi KČ ostavi svu svoju imovinu.

12. Kao što je ranije navedeno LČ je zatražio nužni dio, što mu je KČ osporila ističući kako smatra da je LČ namiren u svom nužnom dijelu darovanjem koje mu je ostavitelj učinio za života Ugovorom o darovanju nekretnina od 03. srpnja 2000. Tim je Ugovorom ostavitelj sinovima ČČ i JČ darovao, svakome u 1/2 dijela, svoju nekretninu vikend kuću i vinograd u Dugom Selu koja je bila upisana kao zk.č.br. 597/2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a naknadno je bila upisana kao zk.č.br. 2341 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

KČ i LČ su se na ročištu održanom 05. lipnja 2019. suglasili da vrijednost stana ostavitelja iznosi 40.000,00 EUR, dok se nisu mogli sporazumjeti o vrijednosti grobnog mjesta niti o vrijednosti polovice nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o darovanju nekretnina od 03. srpnja 2000., pri čemu vezano uz tu nekretninu nisu bili niti suglasni oko površine koju je vikend kuća imala u vrijeme darovanja, a s obzirom da je LČ ustvrdio da je ista u vrijeme darovanja u naravi bila zidana vikendica površine 30 m2 koja je imala priključke za struju i vodu, dok je njena terasa kasnije sredstvima ČČ uređena u stambeni prostor (kojim se tvrdnjama pridruži i MČ), dok je KČ istaknula kako iz poreznog rješenja iz 1988. godine proizlazi da je vikend kuća imala površinu od 64 m2 korisne površine.

13. Iz navedenog slijedi da su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela o kojima ovisi je li LČ naknadno proglašenim oporukama ostavitelja povrijeđeno pravo na nužni dio pa je sukladno odredbi čl. 222. st. 1. i st. 2. točke 2. Zakona o nasljeđivanju predmetni ostavinski postupak ponovno valjalo prekinuti. Naime, kako bi se utvrdilo je li oporučnim raspolaganjem ostavitelja učinjenim kojem od nasljednika povrijeđeno pravo na nužni dio drugog nasljednika potrebno je izračunati vrijednost nužnog dijela pri kojem se izračunu uzima u obzir, među ostalim, i vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku. Stoga je u konkretnom slučaju prilikom utvrđivanja je li JČ naknadno proglašenim oporukama ostavitelja povrijeđen nužni dio potrebno u izračun uzeti i vrijednost dara koji je ostavitelj nesporno učinio LČ kao svom zakonskom nasljedniku. Pri procjenjivanju dara uzima se u obzir vrijednost darovane stvari u času ostaviteljeve smrti prema njezinu stanju u vrijeme darovanja, a u ovom slučaju KČ tvrdi da je ostavitelj LČ darovao 1/2 dijela nekretnine u Prozorju, Dugo Selo, koju je u naravi činila i vikendica površine 64 m2 korisne površine, dok LČ tvrdi da je vikendica imala mnogo manju površinu, a da je njena terasa naknadno sredstvima ČČ uređena u stambeni prostor. Sud ove sporne činjenice ne može utvrđivati u ostavinskom postupku obzirom da je za utvrđivanje tih činjenica potrebno izvesti različite dokaze, a iz odredbe čl. 222. Zakona o nasljeđivanju slijedi kako sud u ostavinskom postupku nije ovlašten izvoditi dokaze i temeljem izvedenih dokaza utvrđivati sporne činjenice o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela, već je u takvoj situaciji dužan prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na odgovarajuću parnicu. Naime, kada bi sud u ostavinskom postupku provodio dokaze radi utvrđivanja spornih činjenica o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela takvo bi postupanje dovelo do toga da sud u ostavinskom postupku radi utvrđivanja takvih spornih činjenica zapravo provodi parnični postupak što je u direktnoj suprotnosti s odredbom čl. 222. Zakona o nasljeđivanju koja propisuje da sud ostavinski postupak neće prekinuti u slučaju da su sporne činjenice o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela isključivo u slijedećim taksativno navedenim situacijama:

- ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja,

- ako se radi o činjenicama koje su općepoznate, te

- ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava.

Budući da u konkretnoj situaciji sporne činjenice među strankama ne predstavljaju činjenice koje se mogu podvesti pod taksativno navedene situacije, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Na pokretanje iste parnice radi utvrđenja je li JČ naknadno proglašenim oporukama ostavitelja povrijeđeno pravo na nužni dio u točno određenom alikvotnom dijelu valjalo je uputiti LČ s obzirom da iz odredaba Zakona o nasljeđivanju o nužnom dijelu proizlazi da je upravo nužni nasljednik aktivno legitimiran tražiti zaštitu zbog povrede nužnog dijela.

15. Ovdje još valja napomenuti kako su stranke prvim rješenjem kojim je prekinut ostavinski postupak iza ostavitelja upozorene da relevantnost spornih činjenica između nasljednika koje se odnose na povredu nužnog dijela LČ ovisi o rezultatu parničnog postupka u kojem će se utvrđivati nevaljanost i neistinitost oporuke ostavitelja, i da će se u slučaju ukoliko oporuka ostavitelja bude, makar i djelomično, utvrđena valjanom, predmetni postupak ponovno morati prekinuti radi upućivanja u parnicu zbog spornih činjenica vezanih za nužni dio nasljednika LČ.

Zagreb, 02. srpanj 2026.

Sudac:

Iva Tisanić Vilček

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovog suda pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka.

Dan predaje preporučenog pismena pošti smatra se danom predaje žalbe sudu.

DNA:

1. KČ po pun E KOM

2. LČ

3. MČ