Poslovni broj: P-2431/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dajana Donadić, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi brisanja upisa, nakon održane glavne javne rasprave dana 13. svibnja 2026. godine, održane u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika, te zamjenika državnog odvjetnika, nakon objave presude 02. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je nevaljan upis prava vlasništva temeljem točke II. Rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar od dana 26. srpnja 2025. pod posl. brojem Z-19048/2025, kojim je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini u vlasništvu tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dopušten upis promjene površine kčbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 657 m2, u naravi dvorište površine 500 m2, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada površine 24 m2, stambena zgrada, stambena zgrada površine 133 m2, tako da sada glasi kčbr. [katastarska čestica], [adresa], stambena zgrada površine 133 m2, gospodarska zgrada površine 24 m2, dvorište površine 484 m2, uz istovremeni upis kčbr. [katastarska čestica], [adresa], lokalna cesta, ukupne površine 21274 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587

- upravlja Županijska uprava za ceste Zadarske županije, OIB: 40243311947, Zrinsko- Frankopanska ulica 10/2, 23000 Zadar.

II. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] za zk. čest. 9134 k. o. [katastarska općina] kakva je bila prije provedbe Prijavnoga lista i dijela Geodetskog elaborata DGU Područnog ureda za katastar Zadar, Klasa: 932-06/24-02/4557, Urbroj: 541-24/3- 25-9 od 4. prosinca 2024., Očitovanja nositelja prava na javnoj cesti, Županijske uprave za ceste Zadarske županije, OIB: 40243311947 te članka 128. Zakona o cestama kojim je dio zk. čest. 9134 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 16 m2 pripojen zk čest. 9362 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je promjena provedena Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar od dana 26. srpnja 2025. pod posl. brojem Z-19048/2025."

i

r i j e š i o  j e

I.Odbacuje se tužba u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-222/2004 od 11. lipnja 2004., ne postoji zakonska obveze za podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku s obzirom da se radi o tužbi za koju je propisan prekluzivan rok.

1.1. Tužiteljica ističe da je vlasnica za cijelo nekretnine oznake čest. 9134, [adresa], ukupne površine 641 m2, u naravi dvorište površine 484 m2, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada površine 24 m2, stambena zgrada, stambena zgrada površine 133 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uknjižena pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru. Temeljem Prijavnog lista i dijela Geodetskog elaborata DGU, PUK Zadar, Klasa: 932-06/24-02/4557, Urbroj: 541-24/3-25-9 od 4. prosinca 2024., Očitovanja nositelja prava na javnoj cesti, Županijske uprave za ceste Zadarske županije, OIB:40243311947 te temeljem odredaba Zakona o cestama (dalje u tekstu: ZC), Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru donio je Rješenje pod posl. brojem Z-19048/2025 od 26. srpnja 2025. kojim se, između ostaloga, pod točkom II. dopušta upis promjene predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], ukupne površine 657 m2 na način da se ista cijepa pa tako sada glasi kčbr. [katastarska čestica], ukupne površine 641 m2, dok se dio predmetne čestice u površini od 16 m2 pripisuje kčbr. [katastarska čestica] LC63189 Lokalna cesta površine 21274 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao javno dobro u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske s kojom upravlja Županijska uprava za ceste Zadarske županije.

1.2. Tužiteljica da je dana 10. rujna 2025. podnijela prigovor protiv Rješenja posl. broj Z-19048/2025 od dana 26. srpnja 2025., a koji je prigovor odbijen Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru pod posl. brojem Z-29067/2025 od dana 29. rujna 2025., kao i prijedlog radi zabi lježbe spornog upisa, sve sukladno odredbama čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama.

1.3. Tužiteljica ističe kako je gore navedenom promjenom odnosno cijepanjem zk. čest. 9134 k. o [katastarska općina] došlo do umanjenja površine na štetu tužiteljice, a u korist tužene, te da je navedenom promjenom površine (i oblika) čestice dvorište tužiteljice izgubilo svoju raniju namjenu. Naime, navedena površina od 16 m2 pripojena zk. čest. 9326 k. o. [katastarska općina] koja je sada upisana kao javna (lokalna) cesta u naravi ne predstavlja niti je ikada predstavljala javnu (lokalnu) cestu. Radi se o isključivom vlasništvu i posjedu tužiteljice te isti po svojoj naravi ne može niti fizički predstavljati javnu (lokalnu) cestu ili njezin dio kada je isti u potpunosti popločan betonskim pločama i ograđen te tužiteljici kao i članovima njezina kućanstva služi u privatne svrhe i to prvenstveno u svrhu parkinga i prilaza kućnom pragu tužiteljice , te da je tužena u potpunosti neosnovano prikazala predmetni dio od 16 m2 kao dio izgrađene javne (lokalne) ceste kad on to nije niti u jednom njegovom segmentu. S tim u vezi, ističe se kako je odredbom članka 123. i 124. ZC-a propisano kako će se javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu toga Zakona, za koje je izgrađena snimka izvedenog stanja i koje su evidentirane u katastru ili koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišne knjige. Nastavno, odredbom članka 131. ZC-a, ceste koje se koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Iz gore cit. zakonskih odredaba na temelju kojih je i proveden predmetni postupak cijepanja dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljice jasno je razvidno kako se mora raditi o izgrađenoj cesti dostupnoj većem broju korisnika. Predmetni dio nekretnine u površini od 16 m2 nikada nije u naravi predstavljao izgrađenu javnu (lokalnu) cestu niti se njime odvijao promet vozila. Isti ni u kojem slučaju nije dostupan većem broju korisnika, već se, ponavlja se, isključivo koristi u privatne svrhe. Navedeno upravo dokazuje činjenica kako je predmetni dio popločan, ograđen i jasno istaknut (odijeljen) od javne (lokalne) ceste kojom prometuju vozila.

1.4. Nastavno, u očitovanju nositelja prava na javnoj cesti (nepoznatog datuma) navodi se kako je „predmetna cesta izgrađena odnosno rekonstruirana do stupanja na snagu Zakona o cestama“. Predmetni navod u potpunosti je netočan upravo iz razloga jer je predmetni dio dvorišta tužiteljice još prije 2011. godine ograđen i popločan i nikada prije, a niti sada isti nije predstavljao ikakvu cestu sukladno bilo kojoj zakonskoj definiciji iste. S tim u vezi, tužiteljica dostavlja položajne nacrte iz 1989. i 1990. te skicu premjeravanja iz 1990. kao i fotografije s Google maps od rujna 2011., listopada 2014. i rujna 2022. Iz priloženih fotografija jasno je vidljivo kako predmetni dio dvorišta na dan stupanja ZC-a (NN 84/11) nije predstavljao javnu (lokalnu cestu).

1.5. Imajući u vidu gore navedeno, jasno je razvidno kako je povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice te kako dio zk. čest. 9134 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice u površini od 16 m2 koji je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Zadru pod posl. brojem Z - 19048/2025 od 26. srpnja 2025. pripojen zk. čest. 9326 k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izgrađenu javnu (lokalnu) cestu.

1.6. Nadalje se ističe i kako je, sukladno članku 105. ZC-a, tužena (ukoliko je i htjela predmetni dio dvorišta rekonstruirati u svrhu izgradnje javne (lokalne) ceste, bila dužna provesti postupak izvlaštenja. Naime, citiranim člankom propisano je, između osta loga i kako se „..na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju se propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano te kako „...vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave...“. Nastavno, st. 6. istoga članka propisano je kako „...Građenje nove infrastrukture i radovi izmještanja postojeće infrastrukture radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstane ceste, smatraju se u postupku izvlaštenja, građenjem, rekonstrukcijom i održavanjem nerazvrstane ceste...“ Dakle, a ukoliko je tužena htjela izgraditi nerazvrstanu cestu na dijelu zk. čest. 9134 k. o. [katastarska općina] (a koji zaključak proizlazi iz isprava koje priležu spisu), ista je sukladno gore citiranim odredbama članka 105. ZC-a, bila dužna provesti postupak izvlaštenja. Međutim, tužena navedeni postupak nije provela, slijedom čega, a zbog neprovođenja prethodnog postupka izvlaštenja, također nisu bili ispunjeni uvjeti za provedbom upisa predmetne javne (lokalne) ceste. S tim u vezi, ističe se i kako je tužena zbog cijepanja dijela predmetne nekretnine oznake zk. čest. 9134 k. o. [katastarska općina] tužiteljici dužna nadoknaditi i materijalnu štetu.

1.7.Naime, tužiteljica je svoj dio dvorišta koji joj je oduzet i koji je, ponavlja se, oduvijek bio kako u njezinom, tako i u vlasništvu i posjedu njezinih prednika, ogradila i popločala i isti koristila kao parking, a za što je ista uložila određena financijska ulaganja. Sada će tužiteljica (ukoliko sud ne utvrdi osnovanim glavni postavljeni tužbeni zahtjev) biti primorana sve to ukloniti i uskladiti s postojećem zemljišnoknjižnim stanjem, a zbog čega će ista trpjeti određenu materijalnu štetu u iznosu od oko 20.000,00 EUR-a. Vještačenje vještaka građevinske struke radi procjene tržišne vrijednosti oduzetog dijela nekretnine i procjene materijalne štete Ponuda br. 107-2025 društva Hižomont d.o.o. od 6. studenog 2025. kao dokaz visine pretrpljene materijalne štete. Tužiteljica navodi da je razvidno kako ne samo da predmetni dio dvorišta ne predstavlja javnu (lokalnu) cestu, već tužena nije niti provela zakonom propisan postupak izvlaštenja radi izgradnje iste i time naknadila tržišnu vrijednost oduzetog dijela nekretnine tužiteljice, a tužiteljici je istovremeno prouzročena i materijalna šteta.

2. Tužena u svom odgovoru navodi da je točan navod tužbe pod I. da ne postoji zakonska obveza za podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora kod tužbi za koju je propisan prekluzivni rok, te da se isto odnosi i na brisovnu tužbu, kao što je ovdje slučaj u odnosu na glavni tužbeni zahtjev. Međutim, u predmetnoj tužbi je tužiteljica postavila i eventualni tužbeni zahtjev, kojim traži isplatu novčanih iznosa po različitim osnovama. U odnosu na to traženje nije propisan prekluzivni rok, pa je u tom dijelu tužiteljica bila u obvezi postupiti sukladno članku 186.a stavku 1. Zakona o parničnom postupku i prije podnošenja takve tužbe se obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a što nije učinila. Iz tog razloga se predlaže odbaciti tužbu u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev, pozivom na odredbu članka 186.a stavka 6. ZPP.

2.1. Nadalje tužena navodi da su točni navodi tužbe opisani u odlomcima od III., IV. i V. Tužiteljica jeste vlasnica za cijelo nekretnine opisane u točki III. tužbe, zemljišnoknjižni sud je temeljem upravnih odluka nadležnog tijela dopustio upis promjene predmetne nekretnine kako je to opisano u tužbi, tužiteljica je podnijela prigovor protiv rješenja, koji je odbijen. Zemljišnoknjižni sud je pri tom postupio zakonito, provodeći rješenje nadležnog upravnog tijela, što je sve izvrsno obrazloženo u rješenju donesenom povodom prigovora tužiteljice, uz navođenje odgovarajućih zakonskih odredbi, kojim se navodima tužena u cijelosti pridružuje. Osporavaju se u cijelosti navodi tužbe od VI. do IX. Međutim, uz činjenicu da se ti navodi osporavaju, tužena smatra da iste navode, kojima se u bitnom osporava da bi dio nekretnine površine 16 m2, koji je odcijepljen od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pripojen k. č. [katastarska čestica], predstavljao javnu cestu, sud nije ovlašten utvrđivati u parničnom postupku, već se isto može utvrđivati jedino u upravnom postupku, te da isto vrijedi i za navode glede provođenja postupka izvlaštenja. Prema stajalištu sudske prakse, u zemljišnoknjižnom postupku ne ispituje se točnost podataka prijavnog lista, već je vlasnik predmetne nekretnine ovlašten pokrenuti odgovarajući postupak pred nadležnim katastarskim uredom radi promjene površine navedenih nekretnina ako smatra da katastar nije pravilno odredio površinu novonastalih čestica. Iz opisanih razloga se predlaže tužbu i u odnosu na glavni tužbeni zahtjev odbaciti, jer se radi o upravnoj stvari, koja ne spada u sudsku nadležnost, a podredno istu u tom dijelu odbiti bez održavanja rasprave, jer iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Već je ranije predloženo odbacivanje tužbe u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev, sukladno odredbi članka 186.a stavka 6. ZPP. Ukoliko sud ipak smatra da u tom dijelu postoje procesne pretpostavke za raspravljanje, osporavaju se navodi tužbe u kojima tužiteljica ističe postojanje štete, osporava se osnova i visina štete, kao i pravo na bilo kakvu naknadu. Osporava se potreba uklanjanja bilo čega, što bi tužiteljica izgradila, a posebno da bi se ogradni zid dvorišta tužiteljice nalazio na dijelu površine 16m2, koji je pripojen javnoj cesti. Slijedom svega iznijetog tužena predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane, te naložiti tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica navodi da je eventualni tužbeni zahtjev vezan za glavni tužbeni zahtjev, odnosno u slučaju da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nevaljanog upisa prava vlasništva, ista bi svakako bila ovlaštena tražiti naknadu štete što zbog neprovođenja zakonom prop isanog postupka izvlaštenja, što zbog štete koja je joj je nastala od strane tužene. Osim toga, od dana provedbe rješenja predmetnog upisa teče i zastara za naknadu štete, a s obzirom da nitko ne može pretpostaviti koliko će dugo postupak povodom brisovne tužbe trajati, svakako je svrsishodno postaviti i eventualni tužbeni zahtjev u ovom postupku. Nadalje, a u odnosu na navode tužene kako se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari, tužiteljica ističe da je čl. 2 Zakona o izmjena i dopunama Zakona o cestama iz 2014. (dalje u tekstu: ZID ZC) promijenjen čl. 124. Zakon o cestama (dalje u tekstu: ZC) kojim je sada propisano kako „...glede javnih cesta koje su izgrađene do dana stupanja na snagu ZC-a iz 2011. godine, a koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju odluke iz čl. 7. st. 2. ZC-a, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista...“. Iz navedenoga slijedi kako će se prijavni list katastra (geodetski elaborat) morati najprije provesti u zemljišnoj knjizi (prethodna provedba), a tek nakon što se prijavni list provede u zemljišnoj knjizi, provodi se promjena i u katastru. Dakle, jasno je razvidno kako u slučaju kada javna cesta nije evidentirana u katastru, prijavni list se dostavlja nadležnom zemljišnoknjižnom sudu zajedno s odlukom o razvrstavanju javne ceste, zatim zemljišnoknjižni sud provodi po službenoj dužnosti promjenu u zemljišnoj knjizi ne vodeći pritom računa o postojećim upisima, nakon čega zemljišnoknjižni sud dostavlja rješenje o provedbi prijavnog lista nadležnom katastarskom uredu te na kraju nadležni katastarski ured provodi promjenu u katastru. Naime, predmetnim elaboratom, snimkom izvedenog stanja te očitovanjem nositelja prava na javnoj cesti prikazano je neistinito stanje, čime je i izvršeni zemljišnoknjižni upis neistinit. Upis predmetne ceste izvršen je jednostrano od strane tužene, odnosno pravne osobe bez mogućnosti sudjelovanja tužiteljice s obzirom da se upis provodi po službenoj dužnosti. U upravnom postupku na koji se poziva tužena uopće se ne donosi upravni akt, već nadležni katastarski ured samo provodi predmetni upis (ranije proveden od strane zemljišnoknjižnog suda), čime je tužiteljica u potpunosti onemogućena štititi svoja vlasnička prava, a jedini instrument zaštite koji je tužiteljici ostao je brisovna tužba. Točno je da se u zemljišnoknjižnom postupku ne ispituje točnost podataka prijavnog lista, međutim, ponavlja se, a uzimajući u obzir gore citirane odredbe ZC-a, u konkretnom slučaju zemljišnoknjižni sud prijavni list (za prethodnu provedbu) provodi po službenoj dužnosti, bez obzira na postojeće upise. U redovnom postupku, kada stranka ima prijavni list za prethodnu provedbu, zemljišnoknjižni sud nije ovlašten isti provoditi po službenoj dužnosti bez dodatne dokumentacije kojom će stranka dokazati svoje pravo vlasništva protiv upisane osobe u zemljišnim knjigama te tek u slučaju posjedovanja valjane isprave za uknjižbu (najčešće se radi o presudi ili rješenju u pojedinačnom ispravnom postupku) zemljišnoknjižni sud provodi prijavni list u zemljišnim knjigama. Sve i da tužiteljica pokrene upravni postupak pred nadležnim katastarskim uredom (na što upućuje tužena), isto ne bi imalo utjecaj na predmetnu situaciju jer ne bi automatski dovelo do utvrđenja kako je nevaljan predmetni upis i uspostave prijašnjeg stanja budući da se navedeno ne utvrđuje u upravnom postupku te bi tužiteljica svakako bila primorana podnijeti brisovnu tužbu. Iz navedenog je jasno razvidno kako je kod upisa javne ceste na temelju odredaba ZC-a onemogućeno sudjelovanje upisanih vlasnika, odnosno zemljišnoknjižni sud ne postupa po pravilima zemljišnoknjižnog prava, već po službenoj dužnosti na temelju zakona odnosno odredaba ZC-a, te nije potrebna suglasnost ili pristanak vlasnika nekretnine. Kada bi se uvažio stav tužene kojim ista negira zaštitu prava vlasništva tužiteljice, tada bi tužena mogla navesti kako sve nekretnine predstavljaju javne ceste, zemljišnoknjižni sud bi navedeno morao provesti, a vlasnici nekretnina ostali bi bez svojih nekretnina, kao i mogućnosti zaštite svog vlasništva. Dakle, a kako su isprave na temelju kojih je izvršen upis neistinite, odnosno kako predmetni dio nekretnine od 16 m2 ne predstavlja javnu cestu, to je Zakonom o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: ZZK) za takve slučajeve propisana brisovna tužba koju je i tužiteljica uostalom i podnijela. Upravo će se u ovom postupku trebati utvrditi predstavlja li sporni dio javnu cestu ili ne sukladno definiciji danoj u ZC-tama, da li je javna cesta kao takva izgrađena do stupanja na snagu ZC-a 2011. te će se naposljetku pravomoćnom i ovršnom presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice uspostaviti pravo stanje koje je postojalo prije provedbe neistinitog upisa, odnosno ponovno će kao nositelj knjižnog prava biti upisana osoba koja je stvarni nositelj tog prava, ovdje tužiteljica. Tužiteljica pritom ukazuje i na mnogobrojnu praksu, a koji su postupci vođeni upravo zbog nevaljanih upisa na temelju ZC-a i kojim je presudama utvrđeno kako predmetne ceste nisu zadovoljavale uvjete koji su bili propisani ZC-ama da bi se proveo upis istih kako takvih. U odnosu na navode tužene kako bi se pitanje postupka izvlaštenja trebalo provoditi u upravnom postupku, tužiteljica ističe kako je neprovođenjem propisanog postupka izvlaštenja istoj nastala šteta, kao i da je istoj navedenim postupkom povrijeđeno pravo vlasništva. Naknadu za oduzeto zemljište ne može se odrediti u upravnom postupku primjenom Zakona o izvlaštenju, već tu naknadu utvrđuje redovni sud, te prilaže sudsku praksu. Tužiteljica navodi kako su navodi tužene paušalni te kako ista nije dostavila niti jedan valjani dokaz u prilog činjenici kako bi predmetni dio nekretnine od 16 m2 predstavljao javnu cestu, a što svakako ukazuje i na činjenicu kako se u konkretnom slučaju ne radi o javnoj cesti te kako je izvršen upis nevaljan , slijedom čega da je razvidno kako je povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice te kako dio zk. čest. 9134 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice u površini od 16 m2 koji je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u Zadru pod posl. brojem Z-19048/2025 od 26. srpnja 2025. pripojen zk. čest. 9326 k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izgrađenu javnu (lokalnu) cestu, kao i da tužena nije niti provela zakonom propisan postupak izvlaštenja radi izgradnje iste i time naknadila tržišnu vrijednost oduzetog dijela nekretnine tužiteljice, a tužiteljici je istovremeno prouzročena i materijalna šteta.

4. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid i pročitao izvadak za čest. 9134 k. o. [katastarska općina] (l.s. 8), Rješenje ovog suda posl. br. Z- 29067/2025 od 29. rujna 2025. (l.s. 10-12), Prijedlog radi zabilježbe spornog upisa (l.s. 1315), fotografije (l.s. 16, 21-23), Ponuda- građevinski radovi (l.s. 24), Položajni nacrt (l.s. 17-18), Skica premjeravanja (l.s. 20), sudska praksa (l.s. 34-74), održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te izvršio uvid u Skicu (l.s. 84), saslušao svjedoke CČ i GČ (l.s. 91-92), SČ (l.s. 93) te tužiteljicu kao stranku (94), te izvršio uvid u spise ovog suda posl. br. Z -29067/2025 i Z- 19048/2025 .

5. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok se eventualno kumulirano postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja odbacuje.

6. Predmet ovog spora je postavljeni glavni zahtjev tužitelja za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije uknjižbe provedene temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru Z-19048/2025.

6.1.Podredno, tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa na ime materijalne štete radi izvođenja građevinskih radova uklanjanja i usklađenja s postojećem zemljišnoknjižnim stanjem.

7. Među strankama nije sporno:

-da je Rješenjem ovog suda zk. odjela posl. br. Z-19048/2025 od 26. srpnja 2025. između ostaloga, pod točkom II. dopušten upis promjene predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], ukupne površine 657 m2 na način da se ista cijepa , pa tako sada glasi kčbr. [katastarska čestica] površine 641 m2, dok se dio predmetne čestice u površini od 16 m2 pripisuje kčbr. [katastarska čestica], Lokalna cesta površine 21274 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao javno dobro u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske s kojom upravlja Županijska uprava za ceste Zadarske županije,

- da je tužiteljica dana 10. rujna 2025. podnijela prigovor protiv Rješenja posl. broj Z- 19048/2025 a koji prigovor je odbijen Rješenjem Zk. odjela posl. br. Z-29067/2025 od dana 29. rujna 2025, slijedom čega je tužiteljica pravodobno u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva pokrenula predmetnu tužbu radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je ono bilo prije uknjižbe.

8. Na očevidu na licu mjesta utvrđeno je da je sporna nekretnina u cijelosti identificirana kao dio čest. 9326 k. o. [katastarska općina] u točkama A-B-C-D-E-F-A površine 16 m2 u Skici lica mjesta označena žutom bojom, te da se na istu pristupa s javne asfaltirane ceste, dok je ista u naravi popločana površina sa betonskim ivičnjakom- rigolom koji je u razini asfaltne ceste (l.s. 80-85), a što je razvidno i iz fotografija priloženih skici.

9. Na temelju iskaza svjedoka CČ ŽČ i SČ (l.s. 91-92) proizlazi da su na spornoj nekretnini (koja je prije nastanka prijavnog lista DGU PUK Zadar imala oznaku čest. br. 9134 k. o. [katastarska općina]), kao vlasnik bila upisana ovdje tužiteljica na kojoj se nalazi kuća s okućnicom, a koju nekretninu je tužiteljica zajedno sa svojim sad pok. suprugom kupila 1989 godina od obitelji Ć, a da su sporni dio nekretnine isti popločali i uredili kao svoj dio nekretnine i koristili kao parking, a koji da su isključivo koristili tužiteljica i članovi njene obitelji te ponekad susjed. Tužiteljica u iskazu je navela da je ogradni zid oko kuće napravila 1995, 1996 godine , ali kao i svjedoci iskazuje da je dio nekretnine sada popločan (a ovdje sporni) ostavili za parking te da ih nitko nikada nije ometao u posjedu niti im osporavao pravo vlasništva a da su se u postupku obnove zemljišne knjige upisali kao vlasnici.

10. Sud iskaze svjedoka u cijelosti prihvaća istinitima u dijelu u kojem iskazuju da je tužiteljica predmet spora koristila kao svoj parking i da je ista zajedno sa suprugom o vlastitom trošku popločala.

11. Za navesti je, da iako nije sporno da je tužiteljica u postupku preoblikovanja bila upisana vlasnikom nekretnine čest. br. 9134 površine 641 m2, a koja je sada dio predmeta spora u površini od 16 m2 čest. 8839, za istaći je da iz Položajnog nacrta (l.s. 18, 19) i Skice premjeravanja (l.s. 20) ne proizlazi da je diobom zemljišta između prednika tužiteljice AČ i ostalih djeljenika (njih 5), predmet spora pripao upravo AČ njenom mužu, što je razvidno iz Skice premjeravanja (l.s. 20) i Položajnih nacrta (l.s. 18). Naime upravo suprotno proizlazi, a ovaj sud na temelju navedenih skica sud i utvrđuje da na tom spornom dijelu nekretnine dio je koji nije označen od prednika tužiteljice, njenog muža, što je u svom iskazu tužiteljica i potvrdila da predmet spora ona i suprug nisu kupili, već da su kupili čest. stare izmjere 577/11 i 577/12 k. o. [katastarska općina], slijedom čega je razvidno iz Skice Premjeravanja (l.s. 20) da predmet spora na kojoj se nalazi 16 m2, nikad nije ni bio u vlasništvu tužiteljice, a ni njenog supruga. Naime, tužiteljica se na predmetu spora (koji nikad nije ni kupila od obitelji Ć, a niti je tijekom postupka ovom suda dokazala da je isti stekla po drugom pravnom osnovu) upisala kao vlasnica tek u periodu postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (koji postupak je trajao od 2007 do 2016 godine) a svoje nesporno kupljene nekretnine (stare izmjere čest. 577/11 i 577/12) je ogradila zidom 1995 ili 1996, a dio koji nekretnine koji je sada sporan je koristila (izvan ogradnog zida kupljenih nekretnina) kao parking, a kasnije ga i popločala. Upravo da je tome tako proizlazi i iz iskaza tužiteljice da se i sada na predmetu spora nalaze telefonski stupovi.

12. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari odredila je tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom i činjeničnim navodima u tužbi te označila i pravnu osnovu spora, na način da se radi o brisovnoj tužbi iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama ( NN broj: 63/2019; dalje: ZZK). Citiranom odredbom propisano je da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

13. U konkretnom slučaju, s obzirom na navode tužitelj ice, zaključiti je da se povreda knjižnog prava sastoji u tome što je čestica oznake 9134 k. o. [katastarska općina], na kojoj je tužiteljica bila upisana kao vlasnikom, poništena te je dio površine od 16 m2 spojen u čest. 9326 k. o. [katastarska općina] javno dobro u neotuđivom vlasništvu RH.

14. To dalje znači da do povrede knjižnog prava tužitelja nije došlo uknjižbom, kao upisom kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnog naknadnog opravdanja (čl. 34. st. 2. ZZK-a), već je ista prestala biti vlasnicom na istoj čestici upisom poništavanja čestice, odnosno provedbom geodetskog elaborata (prijavni list) te ostale dokumentacije propisane odredbom čl. 131. Zakona o cestama (NN broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/2013, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22; dalje: ZC).

15. Istom odredbom, u st. 5. propisano je da nadležni Ured za katastar po službenoj dužnosti dostavlja zemljišnoknjižnom sudu prijavni list za prethodnu provedbu, na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste.

16. Iz gore citiranih zakonskih odredbi slijedi zaključak ovog suda da samom provedbom prijavnog lista i dijela Geodetskog elaborata zaprimljenog od DGU PUKZ, kako to slijedi iz rješenja Općinskog suda u Zadru Z-19048/2025, nije povrijeđeno knjižno pravo ovdje tužiteljice jer je temeljem odluka upravnih tijela dio nekretnine koja je bila u vlasništvu tužiteljice postala javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu RH- i to javna (lokalna ) cesta naziva LC63189, a koja cesta je izgrađena i rekonstruirana do stupanja Zakona o cestama iz 2011 godine.

17. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 150. ZZK-a, prema kojoj su nositelji knjižnog prava ovlašteni zahtijevati zaštitu svog prava podnošenjem brisovne tužbe sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi im povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, te imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP), prema kojoj pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmet vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjeg vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje, ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja nalazi neosnovanim te ga je odbio na način kako je to određeno u izreci ove presude.

18. Ovo iz razloga što je na temelju gornjih utvrđenja sud došao do zaključka da je na nekretnini koja je predmet ovog spora prestalo pravo vlasništva ovdje tužitelj ice te nema osnove da se istoj pruži zaštita kakvu je ovom tužbom tražila. Sud, kao što je to propisano odredbom čl. 2. st. 1. ZPP, u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

19.a U odnosu na ovo pravno pitanje izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Us-I-6326/11 od 7. veljače 2017. u kojoj je, između ostalog rečeno: "Zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi se, u načelu, na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svojeg vlasništva koju je moguće označiti kao "mirno uživanje". Provedba postupka izvlaštenja ili evidentirana gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena, ili njena evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog "mirnog uživanja" vlasništva nekretnine. Stoga se stajalište bivših vlasnika kako njihovo vlasništvo i dalje postoji (te im se primjenom Zakona o cestama oduzima) danas, u pravilu, temelji samo na činjenici da su u vrijeme izvlaštenja spornih nekretnina, odnosno u vrijeme gradnje cesta na tim nekretninama izostali odgovarajući upisi nastalih promjena u katastar i zemljišne knjige. Očito je i zakonodavac, polazeći od navedene činjenice, zauzeo stajalište da - u onom dijelu u kojem Zakon o cestama predstavlja zakonsko uređenje načina katastarskog i zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi postojeće ceste u općoj uporabi - taj Zakon ne zahtijeva da u njemu bude propisan i neki poseban oblik stvarnopravne / obveznopravne zaštite tih nekretnine. Drugim riječima, zakonodavac je pošao od činjenice da namjeravano usklađivanje zemljišnoknjižnog i faktičnog stanja takvih nekretnina, načelno ne otvara i pitanje vlasništva ni pitanje naknada za oduzeto vlasništvo, jer su ta pitanja, u pravilu, već riješena. Istodobno pojedinim bivšim vlasnicima - ako ovi smatraju da su oštećeni u svojim pravima - nije uskraćena mogućnost postavljati zahtjeve obveznopravne prirode. Oni mogu potraživati eventualno neisplaćenu naknadu za zemljište koje im je oduzeto, te u tu svrhu pokrenuti parnične postupka pred nadležnim sudovima na temelju općih propisa."

19.b Iz tog obvezujućeg shvaćanja (čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Nar. nov. br. 49/02 - pročišćeni tekst) dakle proizlazi da nakon što je došlo do upisa nerazvrstane ceste u zemljišne knjige, po službenoj dužnosti i na temelju posebnog propisa (Zakon o cestama, čl. 131. st. 3.) da osobe koje smatraju da su i dalje vlasnici to svoje pravo više ne mogu štiti kroz instrumente stvarnopravne zaštite, u koje ulazi i brisovna tužba iz čl. 150. ZZK-a, već samo, ako smatraju da su oštećeni mogu postaviti zahtjev obveznopravne prirode na temelju općih propisa , kakav je zahtjev tužiteljica i konkretno postavila (eventualno kumulirani).

20. Uz navedeno valja reći da, sve i kada ne bi postojalo takvo obvezujuće shvaćanje, da njihov zahtjev ne bi bio osnovan i stoga što parnični sud nema ovlaštenje ulaziti u ocjenu pravilnosti odlučenog ili navedenog u ispravama koje su donijela nadležna upravna tijela u upravnom postupku, osobito kada se radi o javnim ispravama na temelju kojih se po sili zakona vrše upisi u zemljišne knjige na temelju specijalnih propisa, kao što je to Zakon o cestama. Naprotiv kada tužiteljica nije tvrdila i dokazala da je pravnu zaštitu svojih prava zatražila u upravnim postupcima u kojima se odlučivalo o sudbini njezina vlasništva i u kojima su sačinjene javne isprave na temelju kojih je po službenoj dužnosti došlo do upisa novog stanja u zemljišne knjige, tada se, u smislu čl. 150. st. 1. ZZK-a iz takvog držanja može jedino zaključiti da su nastupile činjenice na temelju kojih bi im povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati.

21. Također vezano uz navode o suglasnosti tužitelja za takav upis valja reći da kada je upis, kakav je sporan, izvršen kroz provedbu prijavnog lista u redovitom zemljišnoknjižno postupku radi upisa nerazvrstane ceste u zemljišnu knjigu sukladno odredbama ZC-a, koji Zakon predstavlja lex specialis u odnosu na ZZK-a, to za provedbu tog prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nije bila potrebna niti suglasnost tužitelja kao nositelja knjižnih prava u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZZK-a. Stoga se ni u tom smislu ne radi o povredi knjižnih prava tužitelja u smislu čl. 150. st. 1. ZZK te nema mjesta niti prihvaćanju ove tužbe.

22. Nadalje, u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatom iznosa na ime materijalne štete radi izvođenja građevinskih radova uklanjanja i usklađenja s postojećem zemljišnoknjižnim stanjem, za navesti da je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP- a propisano da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za postupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe , te je st. 5 istog čl. propisano da ako ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. St. 6. istoga članka propisano je da će sud odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno prije isteka roka iz čl. 5. ovoga članka.

23. U konkretnom slučaju tužitelj je naveo da se nije prije podnošenja tužbe u pogledu tako postavljenog tužbenog zahtjeva obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora na način kako je to propisano odredbom čl. 186. st. 1. i 5. ZPP-a, pa kako nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, valjalo je predmetnu tužbu odbaciti, te sukladno odredbi čl. 186.a st. 6. ZPP -a odlučiti kao u izreci Rješenja pod točkom I.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tuženici valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj: 138/23, 107/25), kod određene vrijednosti predmeta spora od 16.000,00 eura i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8. Toč. 1. Tarife), za pristup ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 09. veljače 2026. 13. travnja 2026 i 13. svibnja 2026. te ročište na licu mjesta od 19. veljače 2026. svaki od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), s tim da je 1 bod / 2 Eura, sveukupno iznosi 2.500,00 Eura.

Zadar, 02. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po zz