REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-231/2026-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Silvije Sajfert predsjednika vijeća, Vedrana Pavelića izvjestitelja i Mirka Svirčevića člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Biljana Boček, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CN, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25. - dalje KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog CN podnesenoj po braniteljici po službenoj dužnosti Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Kov-181/2026-8. od 10. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Kov-181/2026-8. od 10. lipnja 2026, na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 120/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26. dalje ZKP/08.), okrivljenom CN produljen je istražni zatvor.
2. Istim rješenjem je određeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do isteka rokova iz članka 133. ZKP/08., s tim što je na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08. sud dužan svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, nakon uhićenja, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
3. Na temelju članka 54. KZ/11. okrivljenom CN se u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 15. travnja 2026. u 17,00 sati kada je uhićen, pa nadalje, a izvršavat će ga Zatvor u Požegi.
4. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CN po braniteljici po službenoj dužnosti Ivani Đurinac Vuković žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene zakona", s prijedlogom da se žalba usvoji i ukine pobijano rješenje. U žalbi ističe da ne osporava postojanje osnovane sumnje, međutim smatra da je istražni zatvor samo mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika u postupku, a ne kazna, u što se pretvara istražni zatvor u ovom predmetu. Ističe se dalje u žalbi da je tijekom cijelog postupka obveza suda razmatrati mogućnost primjene blažih mjera tj. mjera opreza, a u ovom predmetu nije dostatno obrazloženo od strane prvostupanjskog suda zbog čega okrivljeniku umjesto istražnog zatvora nije moguće izreći mjere opreza, te nije dovoljno obrazloženo što se dogodilo od donošenja prethodnog rješenje o produljenju istražnog zatvora da bi opravdavalo produljenje istoga. Vezano za neizricanje mjera opreza ističe da prvostupanjski sud nije dosljedno primijenio odredbu članka 98. stavak 3. ZKP/08. na okolnost postojanja opasnosti za žrtvinu sigurnost i nije uzeo u obzir mišljenje žrtve vezano za eventualno izricanje mjera opreza.
5. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
6. Iako u žalbi navodi da se rješenje suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene zakona" sadržajno iz žalbe proizlazi da se pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora i na neizricanje mjera opreza.
7. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zauzeo stav da i dalje postoje razlozi za istražni zatvor koji su navedeni u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je na štetu svoje zaručnice SN s kojom zajedno živi iskazao veliku upornost pri počinjenju kaznenih djela jer je osnovano sumnjiv da ju je spriječio izaći iz stana, prijetio joj da će ju ubiti kao i njezino dijete, odgurivao ju, hvatao za vrat, ošamario i udarao njezinom glavom u pločice u kupaonici držeći ju za vrat, ponavljajući da će ubiti i nju i dijete ako ga prijavi. Iz ovoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je okrivljenik iskazao upornost i ustrajnost za primjenu nasilja kako psihičkog, tako fizičkog prema zaručnici SN. Osim toga pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik 2024. prekršajno kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a 9. srpnja 2025. zbog prekršaja iz povrede Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to prema majci AN i polubratu VN, a u tom postupku mu je uz kaznu izrečena i zabrana približavanja tim žrtvama. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik osoba koja je očigledno sklona nasilju, osobito prema članovima obitelji i bliskim osobama i da postoji realna opasnost da će okrivljenik ponovo nasrnut i na SN i počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo prema njoj, ali i prema SN počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti, a osnovano je sumnjiv da je žrtvi SN prijetio da će počiniti ubojstvo prema njoj, ali i prema njezinom djetetu. Zbog svega nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje glede postojanja posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
8. Nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje pri utvrđenju da ne postoje osnovi za izricanje mjera opreza. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom postupku okrivljenik osnovano sumnjiv da je pri počinjenju dvaju kaznenih djela pokazao iznimnu upornost, a kako je od ranije prekršajno osuđivan, kako je to navedeno u točki 7. obrazloženja ovog rješenja, očito je sklon nasilnom ponašanju pa postoji realna opasnost da bi okrivljenik unatoč eventualno izrečenim mjerama opreza, iste mogao prekršiti i ponoviti kazneno djelo prema istoj žrtvi ili prema njoj ostvariti prijetnju ubojstvom.
9. U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud nije postupio u smislu odredbe članka 98. stavak 3. ZKP/08. jer nije žrtvu SN saslušao na okolnost postojanja opasnosti za njezinu osobnu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba ni ti uzeo u obzir očitovanje o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve. Međutim, ove radnje prvostupanjski sud je dužan učiniti samo kada se odluči odrediti, produljiti ili ukinuti mjere opreza. U ovom postupku prvostupanjski sud nije odredio ili produljio niti ukinuo mjere opreza pa naprijed navedene radnje i nije bio dužan učiniti.
10. S obzirom da ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, temeljem članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, žalbu okrivljenika je valjalo odbiti kao neosnovanu.
Slavonski Brod, 2. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Silvija Sajfert
